Sport

Dobre želje za sportsku 2024.: Jedne Igre, jedna Europa i barem jedna dvorana

Počela je godina Olimpijskih igara, Europskog prvenstva u nogometu, boksačkog meča za svjetsku titulu i još mnogo toga, ali ponuda je bogata i na našoj, lokalnoj razini. Poželjeli smo da se ostvari barem ovih deset stvari…

Objavljeno

prije 2 godine

2. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Upravo je počela još jedna Olimpijska godina, prva prava nakon osam godina, jer 2020. izgubila je bitku s koronom, a to će reći da nas čeka gomila sportske zabave u sljedećih 12 mjeseci.

Olimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 14. kolovoza, u lipanj se smjestilo Europsko prvenstvo u nogometu, vjerojatno i posljednji ples Luke Modrića, a prije svega toga ćemo ispratiti rasplet utrke Dinama, Hajduka i Rijeke u HNL-u. Godina, kao i uvijek, počinje velikim natjecanjem u rukometu, ovoga puta igra se Europsko prvenstvo u Njemačkoj, već 4. siječnja sa svojom će kontinentalnom smotrom krenuti vaterpolisti, čekaju nas i borbe za plasman na Igre u brojnim sportovima, možda i meč Filipa Hrgovića za svjetsku titulu…

I sve će to biti zabavno, vrijedno praćenja, ali to je ipak nešto šira priča. Ona uža, ova naša, lokalna, također nudi dovoljno sadržaja da zasluži pozornost. Što bi, ujedno, bilo i prvo na listi sportskih želja za godinu pred nama.

ŽELIMO DA…

1) …SPORTSKA PUBLIKA U GRADU “ŽIVNE”.
Velikogorički sport po svom je statusu, uspjesima i rezultatima, nažalost, debelo iznad pozornosti koju sva ta ostvarenja zaslužuju. I to nije tvrdnja podložna posebnoj raspravi, jer svi imalo upućeni znaju da je to – činjenica. Možemo to pripisati nedovoljno dugoj tradiciji sporta na visokoj razini, možemo to objasniti i šarolikim sastavom stanovništva i samim time logičnoj latentnoj “krizi identiteta”, kao i blizinom Zagreba, odnosno povezanošću s velikim zagrebačkim klubovima.

Kako bilo da bilo, gorički sportaši zaslužuju više. Ne ide taj proces preko noći, svima je to jasno, ali imamo pravo poželjeti da 2024. donese pomake po tom pitanju. Da se još više klinaca “zakači” za goričke klubove, da što više ljudi ispunjava tribine stadiona i dvorana, da sve što se događa u VG sportu postane još barem malo važnije.

2) …DOŽIVIMO NOGOMETNU EUROPU!
Ništa se neće dogoditi ni ako nogometaši Gorice ne uspiju ugrabiti jedno od prva četiri mjesta i izboriti izlazak u Europu, događalo se to i ranije, ali mi ćemo sanjati. Znajući pritom kolike su razlike između konkurencije, društva koje čini “veliku četvorku”, i Gorice, koja je uporno tu negdje. I ne da se, i bori se, i posrće u posljednjim trenucima… Jednom će se valjda okrenuti i na drugu strana, jednom će se valjda i poklopiti. Zašto ne već ove godine, zašto ne vjerovati?

Nogometaši Gorice u novu su godinu ušli kao peta momčad na tablici, s jednako bodova kao četvrti Osijek… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

3) …DINO OSTVARI SVOJ SAN.
U svijetu sporta, i našeg lokalnog i puno šire od toga, Dino Bošnjak jedan je od dobrih tipova. Znali smo to odavno, još otkad je klinac iz Cvjetnog počeo svoj niz od sedam nagrada za sportaša godine u gradu, a odnedavno to zna i cijela Hrvatska, Europa… Na utrci u Poljskoj pomogao je prijatelju Vidu Botolinu, koji je gubio svijest na stazi, i time zaslužio brojne nagrade za fair-play, ali i veliki aplauz cijele sportske javnosti.

Međutim, osim što je sjajan tip, Dino je i vrhunski atletičar. I čovjek koji ima san. Već godinama priča o Olimpijskim igrama, u praktički svakom razgovoru to se odnekud pojavi, a pred nama je olimpijska godina. Bit će izuzetno teško i zahtjevno, put do ostvarenja sna dug je i vrlo izazovan, ali kakva bi to bila lista želja da mu ne poželimo da uspije.

Zaslužio je.

4) …DOBIJEMO NOVU DVORANU. BAREM JEDNU.
U gradu koji ima 53 sportske udruge, od čega njih 17 otpada na nogomet, problem s terminima u dvoranama je konstantan. Ljudi su željni rada, žele pokušati napredovati, ali za nove iskorake potrebni su i još bolji uvjeti. U najavi je izgradnja škole u Kurilovcu, uz nju će doći i dvorana, što će svakako pomoći, jednako kao i nova trenažna dvorana o kojoj se priča. Za početak, poželjet ćemo da tako i bude, da se krene u tom smjeru, uz napomenu da postoje i rješenja u nekim drugim gradovima koja nude prave, velike dvorane, s dovoljno velikim tribinama, a opet multifunkcionalne…

5) …KRENEMO U SMJERU TREĆE LIGE
Gorički nogometni savez trenutačno ima dva trećeligaša, jer Kurilovec i Lukavec članovi su 3. NL Centar, no ovdje se ipak radi isključivo o nomenklaturi. Riječ je o četvrtom rangu hrvatskog nogometa, što će reći da imamo dva “prazna” ranga između HNK Gorice i prvih sljedećih naših predstavnika. Jedinstvena treća liga ono je čemu bi gorički nogomet trebao težiti u budućnosti, a 2024. godina dobar je trenutak za početak tog puta. Bio to Kurilovec, Lukavec ili netko treći, bilo to u suradnji s Goricom ili mimo nje, čak je i manje važno. Bilo bi zaista lijepo da imati predstavnika u društvu u kojem su klubovi iz Križevaca, Opatije, Slavonskog Broda, Ploča, Karlovca, Dugog Sela, Poreča, Bjelovara… Velika Gorica to može.

6) …SE RUKOMETAŠI VRATE NA SVOJ PUT
U sad već dugogodišnjem nizu dobrih, pravih sezona, u svijetu rukometaša Gorice ponekad dođe i do sitnog “kašljucanja”. Dogodilo se to i ove jeseni iza nas, nakon odlaska dugovječnog trenera Andrije Nikolića, pa Gorica u novu godinu ulazi bez šansi da se ugura u Ligu za prvaka. S trenerom Tomom Mesarovom cilj je što prije se stabilizirati, pobjeći iz opasne zone i mirno privesti sezonu kraja. A onda se, kad sve krene ispočetka, vratiti na svoj uhodani put. U borbu za Europu.

7) …KOŠARKAŠI KRENU PREMA GORE
Nećemo u 2024. godini dočekati povratak naših košarkaša u najviši rang, iz kojeg su proljetos ispali, ali svaki pomak u toj priči dobro bi došao. Danas je klub u situaciji da se bori za gornji dio tablice u drugom rangu, a sve to radi s trenerom koji je ujedno i tajnik i još mnogo toga, bez potpuno jasne vizije. Rezultati su u svemu tome i prilično dobri, ali teško se oteti dojmu da cijela slika oko kluba može biti bolja, potpunija, s više uključenih ljudi… Naznake pozitivnih promjena postoje, a to bi označilo i novu fazu u stabilizaciji kluba. Pa onda, u onoj sljedećoj fazi, i mogućnost da se pokuša vratiti tamo gdje je Gorica godinama i bila, u hrvatsku košarkašku elitu.

Rukometašice Udarnika igraju još jednu sjajnu sezonu i bude nadu da bi se u godinama pred nama moglo do prve lige… Foto: David Jolić/cityportal.hr

8) …DOŽIVIMO ŽENSKI RUKOMET U PRVOJ LIGI!
Rukometašice Udarnika posljednjih godina napreduju, rade nove iskorake, sad već imaju i reprezentativke, a po pitanju rezultata to otvara nove vidike. Velika Gorica nikad nije imala ženski rukometni klub u najvišem rangu natjecanja, a Udarnik se takvom nečemu približio više nego ikad. Klub je u vrhu druge lige, trener Zrnić radi odličan posao, a vodstvo Udarnika prati ga koliko god može, zna i umije. Značajan iskorak poput ulaska u prvu ligu zahtjevao bi velike iskorake i u svakom drugom smislu, no imamo pravo željeti da se i to dogodi.

9) …LOKALNI DERBIJI TO I OSTANU.
Niželigaški nogomet poseban je dio priče u svemu ovome. Velik je tu broj klubova, svatko živi neki svoj film, svatko vodi svoje borbe, a nama su najdraže one u kojima se sudaraju lokalni rivali. Neka je zaista posebna čar u naboju koji prati oglede susjedskih klubova, pa uvijek navijamo da ih što više bude u istim ligama. U petom rangu imamo Gradiće, Mraclin i Jelačić, u Jedinstvenoj županijskoj čak sedam, u prvoj županijskoj još pet… Na kraju ove sezone ide nam nova reorganizacija nižih liga, bit će bitan svaki bod, a mi ćemo i dalje brojati koliko je naših u kojem rangu. I veselim se lokalnim derbijima.

10) …IGRALIŠTA I DVORANE BUDU PUNI!
Natjecateljski sport, pogotovo onaj na najvišoj razini, bit će u fokusu, uvijek je tako, ali naravno da je za život jednoga grada poput našeg važno i sve ostalo. Amateri, rekreativci i, prije svega, neki budući sportaši punit će i ove godine gorička igrališta i dvorane, a mi ćemo poželjeti da toga bude što više. Vanjska igrališta su uređena, Panadić radi punom parom, tu su i školska igrališta, dovoljno je prostora za sport.

Sretna vam i uspješna nova sportska godina…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 10 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.