Sport

Dobre želje za sportsku 2024.: Jedne Igre, jedna Europa i barem jedna dvorana

Počela je godina Olimpijskih igara, Europskog prvenstva u nogometu, boksačkog meča za svjetsku titulu i još mnogo toga, ali ponuda je bogata i na našoj, lokalnoj razini. Poželjeli smo da se ostvari barem ovih deset stvari…

Objavljeno

prije 2 godine

2. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Upravo je počela još jedna Olimpijska godina, prva prava nakon osam godina, jer 2020. izgubila je bitku s koronom, a to će reći da nas čeka gomila sportske zabave u sljedećih 12 mjeseci.

Olimpijske igre u Parizu održat će se od 26. srpnja do 14. kolovoza, u lipanj se smjestilo Europsko prvenstvo u nogometu, vjerojatno i posljednji ples Luke Modrića, a prije svega toga ćemo ispratiti rasplet utrke Dinama, Hajduka i Rijeke u HNL-u. Godina, kao i uvijek, počinje velikim natjecanjem u rukometu, ovoga puta igra se Europsko prvenstvo u Njemačkoj, već 4. siječnja sa svojom će kontinentalnom smotrom krenuti vaterpolisti, čekaju nas i borbe za plasman na Igre u brojnim sportovima, možda i meč Filipa Hrgovića za svjetsku titulu…

I sve će to biti zabavno, vrijedno praćenja, ali to je ipak nešto šira priča. Ona uža, ova naša, lokalna, također nudi dovoljno sadržaja da zasluži pozornost. Što bi, ujedno, bilo i prvo na listi sportskih želja za godinu pred nama.

ŽELIMO DA…

1) …SPORTSKA PUBLIKA U GRADU “ŽIVNE”.
Velikogorički sport po svom je statusu, uspjesima i rezultatima, nažalost, debelo iznad pozornosti koju sva ta ostvarenja zaslužuju. I to nije tvrdnja podložna posebnoj raspravi, jer svi imalo upućeni znaju da je to – činjenica. Možemo to pripisati nedovoljno dugoj tradiciji sporta na visokoj razini, možemo to objasniti i šarolikim sastavom stanovništva i samim time logičnoj latentnoj “krizi identiteta”, kao i blizinom Zagreba, odnosno povezanošću s velikim zagrebačkim klubovima.

Kako bilo da bilo, gorički sportaši zaslužuju više. Ne ide taj proces preko noći, svima je to jasno, ali imamo pravo poželjeti da 2024. donese pomake po tom pitanju. Da se još više klinaca “zakači” za goričke klubove, da što više ljudi ispunjava tribine stadiona i dvorana, da sve što se događa u VG sportu postane još barem malo važnije.

2) …DOŽIVIMO NOGOMETNU EUROPU!
Ništa se neće dogoditi ni ako nogometaši Gorice ne uspiju ugrabiti jedno od prva četiri mjesta i izboriti izlazak u Europu, događalo se to i ranije, ali mi ćemo sanjati. Znajući pritom kolike su razlike između konkurencije, društva koje čini “veliku četvorku”, i Gorice, koja je uporno tu negdje. I ne da se, i bori se, i posrće u posljednjim trenucima… Jednom će se valjda okrenuti i na drugu strana, jednom će se valjda i poklopiti. Zašto ne već ove godine, zašto ne vjerovati?

Nogometaši Gorice u novu su godinu ušli kao peta momčad na tablici, s jednako bodova kao četvrti Osijek… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

3) …DINO OSTVARI SVOJ SAN.
U svijetu sporta, i našeg lokalnog i puno šire od toga, Dino Bošnjak jedan je od dobrih tipova. Znali smo to odavno, još otkad je klinac iz Cvjetnog počeo svoj niz od sedam nagrada za sportaša godine u gradu, a odnedavno to zna i cijela Hrvatska, Europa… Na utrci u Poljskoj pomogao je prijatelju Vidu Botolinu, koji je gubio svijest na stazi, i time zaslužio brojne nagrade za fair-play, ali i veliki aplauz cijele sportske javnosti.

Međutim, osim što je sjajan tip, Dino je i vrhunski atletičar. I čovjek koji ima san. Već godinama priča o Olimpijskim igrama, u praktički svakom razgovoru to se odnekud pojavi, a pred nama je olimpijska godina. Bit će izuzetno teško i zahtjevno, put do ostvarenja sna dug je i vrlo izazovan, ali kakva bi to bila lista želja da mu ne poželimo da uspije.

Zaslužio je.

4) …DOBIJEMO NOVU DVORANU. BAREM JEDNU.
U gradu koji ima 53 sportske udruge, od čega njih 17 otpada na nogomet, problem s terminima u dvoranama je konstantan. Ljudi su željni rada, žele pokušati napredovati, ali za nove iskorake potrebni su i još bolji uvjeti. U najavi je izgradnja škole u Kurilovcu, uz nju će doći i dvorana, što će svakako pomoći, jednako kao i nova trenažna dvorana o kojoj se priča. Za početak, poželjet ćemo da tako i bude, da se krene u tom smjeru, uz napomenu da postoje i rješenja u nekim drugim gradovima koja nude prave, velike dvorane, s dovoljno velikim tribinama, a opet multifunkcionalne…

5) …KRENEMO U SMJERU TREĆE LIGE
Gorički nogometni savez trenutačno ima dva trećeligaša, jer Kurilovec i Lukavec članovi su 3. NL Centar, no ovdje se ipak radi isključivo o nomenklaturi. Riječ je o četvrtom rangu hrvatskog nogometa, što će reći da imamo dva “prazna” ranga između HNK Gorice i prvih sljedećih naših predstavnika. Jedinstvena treća liga ono je čemu bi gorički nogomet trebao težiti u budućnosti, a 2024. godina dobar je trenutak za početak tog puta. Bio to Kurilovec, Lukavec ili netko treći, bilo to u suradnji s Goricom ili mimo nje, čak je i manje važno. Bilo bi zaista lijepo da imati predstavnika u društvu u kojem su klubovi iz Križevaca, Opatije, Slavonskog Broda, Ploča, Karlovca, Dugog Sela, Poreča, Bjelovara… Velika Gorica to može.

6) …SE RUKOMETAŠI VRATE NA SVOJ PUT
U sad već dugogodišnjem nizu dobrih, pravih sezona, u svijetu rukometaša Gorice ponekad dođe i do sitnog “kašljucanja”. Dogodilo se to i ove jeseni iza nas, nakon odlaska dugovječnog trenera Andrije Nikolića, pa Gorica u novu godinu ulazi bez šansi da se ugura u Ligu za prvaka. S trenerom Tomom Mesarovom cilj je što prije se stabilizirati, pobjeći iz opasne zone i mirno privesti sezonu kraja. A onda se, kad sve krene ispočetka, vratiti na svoj uhodani put. U borbu za Europu.

7) …KOŠARKAŠI KRENU PREMA GORE
Nećemo u 2024. godini dočekati povratak naših košarkaša u najviši rang, iz kojeg su proljetos ispali, ali svaki pomak u toj priči dobro bi došao. Danas je klub u situaciji da se bori za gornji dio tablice u drugom rangu, a sve to radi s trenerom koji je ujedno i tajnik i još mnogo toga, bez potpuno jasne vizije. Rezultati su u svemu tome i prilično dobri, ali teško se oteti dojmu da cijela slika oko kluba može biti bolja, potpunija, s više uključenih ljudi… Naznake pozitivnih promjena postoje, a to bi označilo i novu fazu u stabilizaciji kluba. Pa onda, u onoj sljedećoj fazi, i mogućnost da se pokuša vratiti tamo gdje je Gorica godinama i bila, u hrvatsku košarkašku elitu.

Rukometašice Udarnika igraju još jednu sjajnu sezonu i bude nadu da bi se u godinama pred nama moglo do prve lige… Foto: David Jolić/cityportal.hr

8) …DOŽIVIMO ŽENSKI RUKOMET U PRVOJ LIGI!
Rukometašice Udarnika posljednjih godina napreduju, rade nove iskorake, sad već imaju i reprezentativke, a po pitanju rezultata to otvara nove vidike. Velika Gorica nikad nije imala ženski rukometni klub u najvišem rangu natjecanja, a Udarnik se takvom nečemu približio više nego ikad. Klub je u vrhu druge lige, trener Zrnić radi odličan posao, a vodstvo Udarnika prati ga koliko god može, zna i umije. Značajan iskorak poput ulaska u prvu ligu zahtjevao bi velike iskorake i u svakom drugom smislu, no imamo pravo željeti da se i to dogodi.

9) …LOKALNI DERBIJI TO I OSTANU.
Niželigaški nogomet poseban je dio priče u svemu ovome. Velik je tu broj klubova, svatko živi neki svoj film, svatko vodi svoje borbe, a nama su najdraže one u kojima se sudaraju lokalni rivali. Neka je zaista posebna čar u naboju koji prati oglede susjedskih klubova, pa uvijek navijamo da ih što više bude u istim ligama. U petom rangu imamo Gradiće, Mraclin i Jelačić, u Jedinstvenoj županijskoj čak sedam, u prvoj županijskoj još pet… Na kraju ove sezone ide nam nova reorganizacija nižih liga, bit će bitan svaki bod, a mi ćemo i dalje brojati koliko je naših u kojem rangu. I veselim se lokalnim derbijima.

10) …IGRALIŠTA I DVORANE BUDU PUNI!
Natjecateljski sport, pogotovo onaj na najvišoj razini, bit će u fokusu, uvijek je tako, ali naravno da je za život jednoga grada poput našeg važno i sve ostalo. Amateri, rekreativci i, prije svega, neki budući sportaši punit će i ove godine gorička igrališta i dvorane, a mi ćemo poželjeti da toga bude što više. Vanjska igrališta su uređena, Panadić radi punom parom, tu su i školska igrališta, dovoljno je prostora za sport.

Sretna vam i uspješna nova sportska godina…

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 15 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.