Sport

‘Dobra tri boda, ali ništa još nismo napravili. I na Maksimir se idemo nadigravati…’

Nogometaši Gorice golom Dina Mikanovića došli do pobjede protiv Osijeka (1-0), prve u ovoj godini. Trener Mario Carević pragmatično je prilagodio stil igre lošem terenu i do pobjede došao, kako kaže, na mišiće…

Objavljeno

prije 4 mjeseca

9. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako se tražila iskra koja će zapaliti goričke motore, ako se tražila utakmica koja bi mogla usmjeriti stvari u boljem smjeru, mogla bi to biti ova pobjeda protiv Osijeka… Više od dva mjeseca prošlo je od posljednje pobjede naših nogometaša uopće – i tad je bilo 1-0, a u grad je stigao Hajduk – a gol Dina Mikanovića donio je prvu sljedeću. Osijek je pao, tri boda su u džepu, u nedjelju ujutro Goričani su se probudili kao osma momčad HNL-a.

Lakše se diše.

– Čestitam momcima na hrabroj i karakternoj utakmici. Znali smo da će to ovako nekako izgledati, imali smo ideju preko Pajazitija i Fiolića uzeti kontrolu igre, jer zbilja imamo tu kvalitetu, obzirom na utakmicu u Puli, gdje nismo bili dovoljno “na lopti”. Mislim da smo u nekim fazama stvarno dobro izgledali, ali bilo je i odstupanja od plana igre, dijelom i zbog važnosti utakmice. To zadnje mjesto sigurno nas je sputavalo i na kraju moram biti zadovoljan jer smo pokazali gard. To je takva utakmica, dobili smo je na mišiće! – analizirao je trener Mario Carević.

Velike rasprave vode se oko stanja travnjaka, koje je zaista kritično, nedostojno kluba, ali i grada poput ovog našeg, a loš teren u velikoj je mjeri uvjetovao i stil igre. Puno dugih lopti, puno borbe, puno duela…

– Da, tražili smo Čuića gore, tražili podršku kod drugih lopti, ali i oni su igrali na sličan način. Vidjeli ste kakav je bio teren, to je zapravo bilo i jedina moguća opcija… U svakom slučaju, veseli me faza obrane, jer oni jesu imali neke opasne udarce s distance, ali nismo im puno toga dozvolili – kaže Carević.

Gorica je bila bez petorice važnih igrača u ovoj utakmici, to daje dodatnu težinu ovim bodovima, a loša vijest je da je zbog ozljede morao izaći Ivan Fiolić.

– Brinu me sve te ozljede. Otpao nam je Fiolić, vidjet ćemo kakvo je točno stanje, ali imali smo dosta povrijeđenih i prije utakmice, ali veseli me što su oni koji su dobili priliku reagirali kako treba – tješi se trener.

Svim problemima unatoč, Gorica mora dalje skupljati bodove, a s tom idejom krenut će se čak i prema Maksimiru sljedećeg vikenda. Prvi gostujući bod je na kontu, prva gostujuća pobjeda baš ovom prilikom odjeknula bi kao ozbiljna eksplozija…

– Naravno da ćemo ići po bodove. Mi nismo s ova tri boda riješili problem, Dobro su nam došli, ali u svakoj ćemo ih utakmici probati skupljati. Idemo se na Maksimir nadigravati, vjerujem da se ova momčad može tamo nešto iskreirati. Ako nas malo pomazi sreća, ako se neke stvari poklope, zašto ne? Važno je samo da nam se ozlijeđeni što prije vrate, svaku utakmicu imamo četiri-pet novih u prvih 11 i teško je uloviti kontinuitet na takav način. U ovom trenutku najvažnije mi je da se kompletiramo – završio je Carević.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.