Bila je to topla ljetna večer, ugodna, jer osvježenje iz oblaka stiglo je u pravi čas. Nogomet se vratio u grad, kretala je nova sezona dobrog starog HNL-a za nogometaše Gorice, a to se i osjećalo u zraku. Već sat vremena prije utakmice na prilazima stadionu moglo se ugledati oca i sina u dresovima Gorice, cijela društva kako koračaju prema stadionu, a jedna skupina stigla je i iz Varaždina.
Teren idealno pripremljen, iako ne toliko vizualno dojmljiv s onim “zakrpama” na nekim dijelovima, tribine čak i neočekivano dobro popunjene, s nekih dvije tisuće gledatelja raspoređenih po Zapadu, i sudar dvaju protivnika koji su nam svašta znali prirediti prošlih godina. Ukratko, sve je bilo spremno za lijepu, raskošnu nogometnu večer, jer igrači su jedva čekali da krene…
A na kraju – ćorak!
U nekim trenucima drugog poluvremena krenuli su i zvižduci s tribina, nakon što je netko po tko zna koji put vratio golmanu Radoševiću, jer takvih je lopti bilo znatno više nego okomitih i konkretnih prema naprijed. Gorica je, u jednoj rečenici, odigrala skromnu utakmicu. Defenzivno pristojno, požrtvovno, ali prema naprijed jalovo, s vidljivim manjkom ideje, s jako malo ozbiljnih situacija. I Gorica je dobro prošla.
Varaždin je većim dijelom utakmice dominirao u posjedu, imao više pokušaja, situacija, ali gorička obrana odrađivala je dobar posao. Blokirala, izbijala, spašavala… Nije pomoglo ni to što je već u 21. minuti morao izaći Dino Mikanović, nakon što se već drugi put požalio na ozljedu, a na njegovo mjesto ušao je lijevonogi Krešo Krizmanić. Sjajnu utakmicu odigrao je Mateo Leš, koji je dobio prednost na lijevom stoperu, u standardno dobrom izdanju bili su i Maloča i Štiglec, kao i kapetan Pršir, koji je kao šestica puno radio u defenzivi.
Gorički ofenzivci nisu uspjeli doći do previše prostora, pa tako ni do previše prilika… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Dobru utakmicu odigrao je i Vinko Skrbin, koji je krenuo u prvih 11 uz Pršira i Kapulicu, u prvom poluvremenu nedorečenog u nekoliko lijepih situacija. Međutim, lopta nikako dolazila do ofenzivnog trojca, desno Šlogara, lijevo Majića i naprijed Kolara. Prvi je na tuširanje otišao Majić, koji je u poluvremenu prepustio mjesto Juriću. Majstorović je ubrzo zamijenio Šlogara, unio ponešto živosti, dok je Merveil Ndockyt u posljednjih 20-ak minuta uspio donekle povezati goričke redove.
Nažalost, to ni izbliza nije bilo dovoljno da se promijeni dojam da je “nula” u ovoj utakmici za Goricu – dobar ulov! Utakmica će se brzo zaboraviti, bod se piše, ali zato ćemo zapamtiti kulise na ovoj nogometnoj predstavi. Lijepa posjeta, dvije navijačke skupine, ona gorička vrlo razigrana i raspjevana u pokušajima da razbudi igrače i ostatak tribina… I bez odustajanja do posljednje sekunde.
Vratit će se, vjerujemo, navijači i za dva tjedna, no prije toga treba odraditi i prvo gostovanje ove sezone. Goričani će sljedećeg vikenda u Pulu, na noge Istri 1961, koja je u prvom kolu teško nastradala kod Dinama…