Neobično kasno, samo četiri dana prije Božića, nogometaši Gorice spustit će zastor na svoju nogometnu jesen. U tužnom ozračju, jer strašna tragedija u Prečkom ostat će u mislila još dugo, a taj će stravični događaj utjecati i na posljednju utakmicu Gorice u sezoni. Budući da će u subotu biti dan žalosti, domaći ogled s Lokomotivom prebačen je na nedjelju.

Tako je barem zasad plan, budući da se pojavila i mogućnost da se odgodi cijelo kolo, da se sve odigra na proljeće…

Pretpostavimo li da će se ipak igrati u nedjelju, nogometno gledano, dobra je okolnost što će se opraštaj od polusezone dogoditi na našem Gradskom stadionu, na kojem je Gorica osvojila svih svojih 15 ovosezonskih bodova. U gostima je i dalje na nuli, zaključno s porazom od Slaven Belupa u prošlom kolu.

– Uh, ja sam već zaboravio na tu utakmicu, a sad me podsjećate… – sa smiješkom je osvrt na proliveno mlijeko u Koprivnici otvorio trener Mario Carević.

– Šteta zbog poraza, ali gledam izvući pozitivne stvari iz svake utakmice, koliko god je to moguće. Možemo se nasloniti na to prvo poluvrijeme i početak drugog, mogli smo otići i na 2-0, bili smo dobri u presingu, bili smo okomitiji nego ranije, to me veseli. Ne veseli me rezultat i način na koji primamo golove, ali to je tako. Vjerujem da će to biti bolje već protiv Lokomotive, a pogotovo u drugom dijelu sezone. Puno analiziramo, puno korigiramo, ali one se događaju. Pogotovo na tim gostovanjima. Ne znam zašto je to tako, ali svakako ću ući u malo dublju analizu tih gostujućih utakmica, da shvatim zašto je to tako.

O tom potom, jer prvo sljedeće gostovanje na rasporedu je tek na otvaranju proljetnog dijela. Sad je važno smisliti način kako doći do bodova protiv Lokomotive i maknuti se s dna ljestvice.

– Imamo nekih problema s ozljedama i kartonima. Nema Leša zbog tri žuta, a Mikanović je u Koprivnici dobio udarac u ruku i najvjerojatnije neće biti unutra… Svi ostali su spremni i željno čekaju utakmicu, da završimo polusezonu, ako Bog da, na pravi način, s pozitivnim rezultatom. Vjerujem da će tako i biti – optimističan je Carević.

Lokomotiva ne igra dobru sezonu, ali u goste Gorici će Čabrajina družina doći ozbiljno “nabrijana” velikom pobjedom protiv Dinama.

– Kad pogledaš kadar Lokomotive, tu je i dosta iskusnih igrača, koji su igrali na visokoj razini, u kombinaciji s njihovim mladim igračima. Znamo tu njihovu selekciju već godinama. Sve su to motorični, brzi igrači, jako dobri u presingu. Igraju na sličan način sve ove sezone. Mislim da po kadru oni ne zaslužuju biti pri dnu i sigurno će se dizati. Čeka nas jako zahtjevna utakmica, ali imamo i mi svoje kvalitete. Kao i mane, koje ćemo morati sakriti – realan je Carević.

U kadar se vraća Kolar, tu je i Gashi, strijelac iz Koprivnice, ali minusi su sad u obrani. Mikanović i Leš su standardni prvotimci. Na stopersku poziciju može Krizmanić, što bi otvorilo prostor za Štigleca, a tu je i Steenvoorden, koji i dalje čeka svoju pravu priliku. Na boku je, pak, Mario Matković logičan izbor…

– Matković je mlad i perspektivan igrač, razvojan, ima nevjerojatne fizičke predispozicije. Mikanović je standardniji, ali imamo mi igrače na svakoj poziciji kao alternative. Evo, i umjesto Leša će sada uskočiti netko drugi i to je prilika da se pokažeš. Komuniciram to s igračima na analizama i sastancima. Svaka minuta, pet ili deset na terenu je prilika za dokazivanje, sve to čini sliku u mojim očima – kaže Carević i nastavlja:

– Imamo slučaj Gurlice, koji nije bio praktički niti na mapi, ni kod bivšeg trenera ni kod mene, da bi nakon one jedne utakmice sam utvrdio da on može igrati na poziciji na kojoj nam je baš to nedostajalo… Svi će dobiti priliku, netko malo manje, netko malo više, ali to je nogomet. I meni je teško napraviti odabir, naravno da su svi koji trenutačno ne igraju nezadovoljni, ali na meni je da ih držim motivirane. Uostalom, i zbog sebe samih moraju biti motivirani i čekati svoju priliku.

Nema prevelike zabrinutosti što je Gorica opet na zadnjemu mjestu, jer margine su zaista male, ali naravno da je prvi i osnovni cilj maknuti se s dna.

– Zadnji smo na ljestvici i to stvara pritisak, jer svaku sljedeću utakmicu ulaziš s imperativom pobjede. Ali moram naglasiti da smo mi u Koprivnici do 68. minute bili šesti na tablici, u trenutku kad smo imali vodstvo. A dan kasnije se nađeš na zadnjoj poziciji. U ovoj ligi u dva kola možeš uloviti priključak, ali isto tako s dva negativna rezultata ostaneš “zabetoniran” na dnu… – rekao je Carević i zaključio:

– Zbilja vjerujem u ovu momčad, koja zna igrati nogomet. Ako se neke stvari poslože, siguran sam da će sve biti dobro!

Mogućih gorički 11 za Lokomotivu:
Banić – Matković, Maloča, Steenvoorden, Krizmanić – Gurlica, Pršir – Majstorović, Ndockyt, Šlogar – Kolar

Da će djeca i učiteljice Osnovne škole u Prečkom zadnji dan škole prije školskih praznika biti svjedoci krvavog napada, nitko nije mogao niti sanjati.

Bivši učenik škole, 19-godišnji mladić ušetao je u petak ujutro u školu i nožem ranio nekoliko učenika te dvoje djelatnika škole. Jedno je dijete preminulo od zadobivenih ozljeda.
Navodi se kako je mladić živio u blizini škole, a prethodno je već bio liječen na psihijatriji. Policija je ubrzo stigla na mjesto događaja te je pod nadzorom policije.

Ozlijeđeni su prebačeni na liječenje u nekoliko zagrebačkih bolnica. Svi su izvan životnih opasnosti, a troje ih čeka operacije. Učenicima, roditeljima i zaposlenicima osigurat će se i pružiti psihološka pomoć.

Gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević proglasio je sutrašnji dan 21. prosinca Danom žalosti na području Grada Zagreba povodom ovog tragičnog napada na učenike i zaposlenike Osnovne škole Prečko.

Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Dolaskom zimskih mjeseci iz VG Vodoopskrbe žele upozoriti korisnike kako zaštititi vodomjere u vodomjernim oknima od smrzavanja i posljedično pucanja unutarnjih vodovodnih cijevi.

– Istovremeno, upozoravamo naše korisnike kako su sukladno čl. 76. i čl. 82. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (www.vgvodoopskrba.hr) dužni održavati funkcionalnu ispravnost unutarnje vodovodne instalacije, jer ne odgovaramo za štetu nastalu zbog smrzavanja – ističu iz VG Vodoopskrbe.

Pod unutarnjom vodovodnom instalacijom podrazumijevaju se vodovi, naprave i uređaji korisnika iza glavnog vodomjera na nekretninama koje su spojene na javni vodoopskrbni cjevovod.

Uslijed niskih temperatura moguće je pucanje vodovodnih cijevi i time dolazi do velikih dodatnih troškova za korisnike. Upravo kako bi građani prevenirali takve neugodne situacije iz Vodoopskrbe preporučuju zaštitu vodomjera u vodomjernom oknu.

–  Stjenke i poklopac vodomjernog okna potrebno je obložiti odgovarajućim izolacijskim materijalima kao što je npr. stiropor. Nikako ne savjetujemo oblaganje upijajućim materijalima kao što su kamena vuna ili stari prekrivači, jer oni mogu prouzročiti još veću štetu – dodaju iz Vodoopskrbe.

Naslovana fotografija: Damir Spehar/PIXSELL

Nogometne kave u našem gradu u narednom će razdoblju biti bitno siromašnije… Ali, to je dobra vijest! Dean Klafurić kave će, naime, odsad piti u Širokom Brijegu, lijepom gradu u Hercegovini i istomenom klubu, članu Premijer lige BiH, trenutačno šestoplasiranoj momčadi prvenstva.

– Novi trener dolazi s bogatim međunarodnim iskustvom. Njegovim dolaskom vjerujem da ćemo nastaviti rasti kao klub i da ćemo biti konkurentniji na domaćoj i međunarodnoj sceni. Dolazak Klafurića je naš dokaz da smo predani tim ciljevima. Šaljem poruku našim navijačima da daju podršku novom treneru i našoj momčadi. Zajedno ćemo raditi na rastu našeg kluba – kazao je direktor kluba Karlo Ljubić te poželio iskrenu dobrodošlicu Klafuriću.

A naš Klaf se pristojno zahvalio na srdačnoj dobrodošlici pa krenuo:

– Veselim se dolasku na Pecaru! Poznajem Široki Brijeg jako dobro, ja sam i širokobriješki zet, dolazim ovdje preko 25 godina. Poznajem grad, poznajem klub, ali i ligu jer sam radio u Mostaru, a i tad sam često dolazio u Široki Brijeg. Sve ostalo će pokazati vrijeme koje je ispred nas – rekao je Klafurić te dodao da cijeli klub mora biti jedna obitelj i povezana s navijačima.

– Znam vaš temperament i temperament vaših navijača. To je jako bitno, da klub ima dušu i ljubav koja se širi i na lokalnu zajednicu. Bez toga, nema uspjeha – uvjeren je Klafurić.

Posla će se prihvatiti odmah, ali prvu fazu odradit će od kuće. Vraća se Klaf u svoju Veliku Goricu, tu će provesti radne blagdane, pa od 7. siječnja krenuti u pripreme sa svojim 11. klubom u karijeri.

– Roster nije dobro izbalansiran, nema pravog lijevog beka, to će biti naš fokus u narednim danima, da izbalansiramo roster i tako ispunimo naše ciljeve – rekao je Klafurić, koji će u klubu također obavljati i dužnost sportskog direktora.

Klaf je bivši trener Udarnika, Poleta, Gradića, Vrbovca, Gorice, Legije iz Varšave, ciparskog Ethnikosa, mađarskog Honveda, mostarskog Veleža i srpskog TSC-a, s dugogodišnjim iskustvo u omladinskoj školi Dinama, ali i s epizodama na bliskom istoku, u Al Nassru i Al Ainu.

Dobio je Klafurić priliku dovesti i čak četvoricu suradnika, pa će u stožeru biti i domaći kadar Boris Pandža i Nenad Džidić, ali i Klafovi suradnici Marko Đorđević, Enej Bruk, Tomislav Jurković i – Damir Milanović. Ispada, eto, da je Široki Brijeg doveo Klafurića i svoj problem riješio tako da je napravio problem Jelačiću iz Vukovine, kojeg je Milka jesenas uspješno vodio i doveo do drugoga mjesta u Premijer ligi ZŽ.

Ajmo, Široki!

Piše: Gianna Kotroman

Dobro jutro. Molim Vas dvije tarantule, tri kameleona, dvije zmije, jednog patuljastog afričkog ježa, četiri kajmana, 20 koi riba i pet kilograma lopoča… Dostava za van!

Sličnom narudžbom počinje radni dan glavnog aktera naše priče, Matije Mesica iz Ribnice, trgovca i hobista egzotičnim životinjama. Na web stranici Egzotika.hr trenutno u ponudi ima lopoče, bilje za vrtna jezerca, zmije, škorpione, kameleone, dlakave tarantule, patuljaste kajmane koji žive u posebnim bazenima i hrane se ribom, mesom i glodavcima, guštere, 50 vrsta egzotičnih japanskih Kai šarana raznih boja i 15 vrsta zlatnih riba, koje su smještene u bazenima kojih je puno dvorište.

Ljubav prema tarantulama i škorpionima krenula je kao hobi prije 26 godina te se prodajom zmija, kajmana, škorpiona i riba pretvorila u ozbiljan posao. Interes u Hrvatskoj za egzotične životinje je velik. Najčešće su iz uvoza, iz Njemačke, iz domaćeg uzgoja.

Na tronu najprodavanije egzotične životinje je slatkiš – afrički patuljasti jež. Sličan našem domaćem ježurku ježiću, ali malo manji, svjetliji, hrani se insektima, hranom za mačke i posebnom hranom za ježeve.

Uz ježurku ježića , “in” su i kameleoni, bradate agame, neotrovan gušter iz Australije. Izgleda kao mali zmaj, ima bodlje koje nisu oštre nego mekane, vrlo zanimljiv primjerak životinjskog svijeta koji se hrani insektima, lagan je za održavanje, živi u terarijima sa posebnim lampama koje služe za sunčanje i grijanje, a često ga zovu “mali zmaj”, budući da je izgleda kao potomak zmajića iz Game of Thrones.

Od zmija, kojih se većina ljudi boji, Matija nema nijednu otrovnicu. S obzirom na to da je tata troje malih klinaca, ne bi riskirao sa otrovnicama. Otkrio nam je i da se u hobiju najčešće drže zmije koje su pitome, daju se uzeti u ruke, pomilovati, nisu agresivne i u biti su plašljive životinje. Trenutno u terariju ima pitona iz Australije i Afrike te bou iz Srednje Amerike.

Cijena jedne zmije je u prosjeku 100 eura, a održavanje nije skupo s obzirom na to da se hrane od jednom tjedno do jednom u dva tri tjedna, ovisi o veličini same zmije i plijena. U prosjeku je to trošak od 5 do 15 eura mjesečno, ništa skuplje nego za psa ili mačku.

Matija nam je otkrio da bi bila jako loša ideja da svoju domsku zlatnu ribicu kad naraste pustimo da otpliva u, recimo, jezero Čiče, jer kućne imaju različite bakterije od jezerskih i mogu ih ugroziti.

Jedan šareni kameleon i ljubav prema egzotičnim životinjama spojila je Matiju, rođenog Zagrepčanina, sa suprugom Lidijom, rođenom Zadrankom, liječnicom specijalizanticom hitne medicine u bolnici Rebro. Cijela priča je rezultirala brakom i troje djece, Filipom prvašićem te četverogodišnjim blizancima koji su dobili imena po junacima Star Warsa, Leiom i Lukasom.

No sjmo se vratiti na “love story”, kad je palo upoznavanje na sajmu egzotičnih životinj,a a za sve je kriv jedan kameleon kojeg je Lidija poželjela za ljubimca jer je kao mala živjela u Africi, u glavnom gradu Kenije Nairobiju, gdje je u vrtu imala guštere koji se dobro kamufliraju te ih je lovila i gnjavila.

Pronašla ga je na Matijinom štandu, kupila ga po ponudi koju nije mogla odbiti, razmijenili su kontakt zbog kamelona (barem je tako Lidija mislila) o pao je neuobičajen dejt u Zoološkom vrtu. Nekoliko godina kasnije izgovorili su sudbonosno “da”.

U Africi je znalo biti i otrovnih zelenih mambi, ponekad su leopardi prolazili kroz grad te je bila preporuka da građani pripaze na mačke i ljubimce, da ih leopard ne pojede. Iako je Lidija išla u internacionalnu školu, uspjela je naučiti i malo svahilija, za koji priznaje da je težak i da je u njezinu slučaju malo zahrđao.

Klinci Filip, Leia i Lukas ne obraćaju pretjeranu pažnju na zmije, škorpione i tarantule jer su uz njih odrastali. Ali to i nisu ljubimci koji se paze i maze. Više su za gledanje kroz terarij. S afričkim patuljastim ježevima je druga priča, hrane ih i malo se poigraju.

Matija nam je priznao da mu je jednom zmija izmigoljila kroz slučajno otvoren prozor, susjedu se objesila na antenu i sunčala se dok vatrogasci nisu riješili stvar. Bio je to bezopasni pitomi piton od nekih 2,5 metra, koji je služio za fotkanje s klincima na izložbama i sajmovima.

Inače, pitona ima raznih vrsta, od 60 centimetara do opasnih “pitončina” od 10 metara. Sve zmije, uključujući i naše najpoznatije neotrovnice bjelouške, smukulje i bjelice, dave svoj plijen omatajući se oko njih kao i pitoni, koji su pitomi, ne napadaju bez razloga, ako nemate miris njihove hrane ma rukama, a možete ih naučiti da poziraju i primaju se u ruke ili stavljaju oko vrata, bez straha da će ugristi ili udaviti.

Planovi za proljeće su otvorenje trgovine egzotičnih životinja sa paucima, gušterima i zmijama te ribnjak s japanskim Koi šaranima, kao i prodaja opreme i hrane.
Susjedi u Ribnici dobro reagiraju na egzotični Zoološki, ponekad dođu pogledati životinje… I ne bune se.

Otkad su se preselili iz zagrebačkog Borčeca u Turopolje, odnosno Ribnicu, oduševljeni su životom na selu, dobrim susjedima, prirodom, mirom, tišinom, nema gužve u prometu, a tu je i ogromno dvorište u koje stane tisuću bazena za Koi šarane. Klinci se mogu bezbrižno igrati, voziti bicikl ili samo uživati u pogledu na zelenilo.

Kroz ovu priču obitelj Mesic živi sretnu simbiozu ljudi i egzotičnih životinja.