Sport

Dinko zatvara krug: Trojica bivših trenera ispred njega, a četvorica iza…

Dinko Jeličić debitirao je gostovanjem kod Rudeša, a Goricu u ponedjeljak čeka – gostovanje kod Rudeša. Između te dvije utakmice smjestile su se Jeličićeve prve 22, u kojima se dizalo, padalo, opet dizalo… A sad je vrijeme za statistiku

Objavljeno

prije 2 godine

1. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bilo je to drugoga dana mjeseca rujna, Gorica je gostovala na stadionu u Kranjčevićevoj, kod Rudeša, a na klupi kluba iz Turopolja prvi je put sjedio Dinko Jeličić. Nakon što je odradio prvu rundu intervjua na temu “kako sam trenirao Cristiana Ronalda”, posao je započeo gostovanjem kod kluba koji je imao prilično snažan utjecaj na proces Jeličićeva dolaska u Goricu…

Osim Gorice, naime, Dinko Jeličić je u HNL-u vodio samo Rudeš. Nakratko, na samo šest utakmica, u rano ljeto 2020. godine, ali bio je to prvi klub u kojem se predstavio u najvišem rangu hrvatskog nogometa. Tamo je, uz to, upoznao i sportskog direktora Marija Brkljaču, čovjeka iz Alavesa, tadašnjeg vlasnika Rudeša, a to se poznanstvo pokazalo ključnim i za novu priliku.

– On je pravi izbor! – siguran je bio Mario Brkljača tamo krajem kolovoza, čim je Željko Sopić obavijestio vodeće ljude kluba da svoje talente seli u Rijeku.

Predsjednik Nenad Črnko se složio, Jeličić je raskrstio sa Saudijcima i stigao. Za početak se popeo na skelu pokraj pomoćnog igrališta i svisoka promatrao momčad, a onda prionuo radu. I, za početak, nanizao četiri pobjede, počevši s 2-0 tog poslijepodneva u Kranjčevićevoj, uz golove Solde i Majstorovića.

U nastavku goričkog dijela života Dinka Jeličića slijedio je cijeli niz uspona i padova, gomila razloga za veselje, ali u sve to upleli su se i teški trenuci. Ukupno su iza njega 22 utakmice na klupi Gorice, i to samo 22, jer gotovo je nevjerojatno što se sve izdogađalo u tako malom broju utakmica, a u ponedjeljak će trener Dinko – zatvoriti krug.

Gorica će opet istrčati na Kranjčevićevu, opet će s druge strane biti Rudeš, a to će reći da je sazrijelo vrijeme za malo zbrajanja i uspoređivanja. Uz to što je po dvaput igrao sa svakim protivnikom u prvenstvu, ubacila se tu i ona zaostala iz trećega kola protiv Rijeke, kao i tri utakmice u kupu, a to bi trebao biti dovoljan uzorak za prve dojmove…

Dinko Jeličić, dakle, u svoje je prve 22 utakmice upisao devet pobjeda, tri remija i “okruglih” deset poraza. Prevedeno u statističku kategoriju “bodovi po utakmici”, Jeličić je na učinku od 1,36 osvojenih bodova po susretu, što ga svrstava na četvrto mjesto liste uspješnosti trenera Gorice. Otkad je prvoligaš, naš je klub vodilo osam trenera, a u ovoj kategoriji vodeći je Valdas Dambrauskas, aktualni trener ciparske Omonije. Litavski strateg osvajao je velikih 1,87 bodova po utakmici!

Valdas Dambrauskas nakon Gorice je vodio bugarski Ludogorec, Hajduk, grčku OFI Kretu, a trenutačno vodi ciparsku Omoniju iz Nikozije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Sljedeći na toj listi je Sergej Jakirović, aktualni trener Dinama, koji je i najduže vodio Goricu, kroz 55 utakmica prvenstva i kupa. Pritom je osvajao 1,55 bodova po utakmici, a prvi do njega je, pomalo iznenađujuće, Siniša Oreščanin. Valdasov nasljednik, aktualni izbornik U-19 reprezentacije, bio je za nijansu uspješniji od Jeličića, osvajajući 1,38 bodova po utakmici.

Prvi do Jeličića je trenutačno nezasposleni Krunoslav Rendulić, donedavno trener mostarskog Zrinjskog, koji je u svojih 29 utakmica skupljao 1,31 bod po utakmici. Uspješniji je Rendula bio i od Željka Sopića, koji je proljetno čudo lani izveo s 1,25 bodova po utakmici. I tu je bio za još manju nijansu bolji od Samira Toplaka, koji je ostao na 17 utakmica, u kojima je uzimao 1,25 bodova po susretu.

Na samome dnu, očekivano, nalazi se čovjek koji je i vodio najmanje utakmica. Makedonac Igor Angelovski zadržao se u Turopolju samo 11 utakmica, u kojima je osvajao 0,45 bodova po utakmici. Sve to, naravno, neće dati konačnu sliku o kvaliteti, pa ni radu određenog trenera, budući da svatko živi u radi u drugom vremenu, u drugim okolnostima i s drukčijim momčadima, ali nije loše vidjeti kako izgleda ta ljestvica u ovom trenutku.

Pri čemu, naravno, od srca želimo Dinku Jeličić da se što prije popne na njezin vrh.

TRENERI GORICE – BODOVI PO UTAKMICI

1. Valdas Dambrauskas 1,87 PPM u 30 utakmica

2. Sergej Jakirović 1,55 PPM u 55 utakmica

3. Siniša Oreščanin 1,38 PPM u 24 utakmice

4. Dinko Jeličić 1,36 PPM u 22 utakmice

5. Krunoslav Rendulić 1,31 PPM u 29 utakmica

6. Željko Sopić 1,25 PPM u 24 utakmice

7. Samir Toplak 1,24 PPM u 17 utakmica

8. Igor Angelovski 0,45 PPM u 11 utakmica

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.