Sport

Dinko Jeličić je siguran do daljnjeg, u fokusu do kraja sezone – mladi igrači!

Porazom u Osijeku nogometaši Gorice nastavili su svoj negativan niz, kojem nikako da dođe kraj, ali u klubu radikalnih odluka nema i neće ih biti. Nastavlja se dalje s vjerom i nadom, ali i s odlukom da se mora više prilike dati mlađim igračima

Objavljeno

prije 1 godina

21. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dva dana odmora su iza nogometaša Gorice, odluka stožera ovoga puta bila je da se preskoči prijateljska utakmica ponedjeljkom i da se glave malo pročiste, odmore od nogometa… I nije to nelogično, jer posebno umaraju trenuci kad uporno ne ide, a takvo je cijelo ovo razdoblje iza nas. Protkano nadom, vjerom, željom i optimizmom uoči, ali i razočaranjem i frustracijama nakon utakmica. Točnije, nakon poraza, kojih se sad nanizalo već šest…

Posrnućem u Osijeku izjednačen je tako najlošiji niz Gorice u prvoligaškoj povijesti, jer isti takav potpisao je i Krunoslav Rendulić tamo početkom 2022. godine. Kad se na njega nadovezao poraz od Hajduka u polufinalu Kupa, došlo je i do rastanka s trenerom koji je kasnije uspješno vodio mostarski Zrinjski.

Ovom prilikom Gorici utakmica Kupa nije sljedeće, nego – druga po redu. Prvo će trebati napraviti sve da se momčad izvuče iz letargije u silno važnom ogledu sa Slaven Belupo u nedjelju, na zatvaranju kola. Ta utakmica ima posebnu težinu i vrijednost, jer dolazi nakon serije ogleda s protivnicima koji su objektivno bolji, jači, moćniji, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti kako će Gorica izgledati u sudaru s “al pari” protivnikom. Budući da nakon toga slijedi novo gostovanje na Maksimiru, ovoga puta u četvrtfinalu Kupa, eventualni novi poraz bio bi posebno bolan udarac…

Međutim, svemu tome unatoč, kako god te dvije utakmice prošle, trener Dinko Jeličić imat će podršku vodstva kluba. Upravni odbor, kažu dostupne informacije, stoji iza trenera, o bilo kakvom drugom scenariju čak se ni ne razmišlja, a to je vjerojatno i najbolji mogući put. Dinko Jeličić je ozbiljan trener, vrijedan, analitičan, predan i posvećen, sa iskustvom iza sebe, a sve to su detalji koji nude jako dobre argumente za takvo razmišljanje. Pogotovo u sezoni poput ove, u situaciji poput ove.

Naravno da uvijek postoji i pitanje trenutka, točnije da se sve može vrlo brzo promijeniti, u nogometu je takve stvari nemoguće predvidjeti, no nema nikakve dvojbe da je u cijeloj priči najvažniji – plan i program. U trenutku kad ti Europa bježi velikih sedam bodova, a ispasti ne možeš i da hoćeš, potpuno se logičnom čini ideja da ostatak sezone posluži za promociju i napredak mladih igrača, pa kroz to i postavljanje temelja momčadi za sljedeću sezonu.

Tim se smjerom krenulo već u Osijeku, budući da su na Opus Areni startala četiri klinca do 20 godina; Kapulica, Ilečić, Rukavina i Soldo. Doduše, posljednja dvojica ovdje su na posudbi, ali tko kaže da neće i ostati i sljedeće sezone… Uz njih, priliku je dobio i Senegalac Arona Fall, u nekim ranijim utakmicama i njegov sunarodnjak Sekou Sagna, u borbi za mjesto na desnom boku je i Đuro-Giulio Đekić, a ne treba zaboraviti ni već odavno standardnog prvotimca Antu Mateja Jurića, kojem je također tek 20 godina.

Rezultat bi u svemu tome mogao patiti, kao što je patio u Osijeku, ali svejedno je ovo najbolja opcija. Ti klinci će napredovati, pokazivati koliko se ozbiljno na njih može računati, a dođe li u svemu tome i do nekakvog izlaznog transfera, sve skupa imat će puni smisao. Nije tajna da velikom broju igrača ovog ljeta istječe ugovor, Gorica bi sljedeće sezone mogla izgledati bitno drukčije, na svim tim klincima je sad da dokažu da zaslužuju pozornost i priliku u kontinuitetu.

U svakom pogledu prema budućnosti, jasno, ne smije se zaboraviti ni na sadašnjost, pa je od srijede potpuni fokus momčadi prebačen na Slaven Belupo u nedjelju. Na novu priliku za novi početak.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.