Istraživanje provedeno na Sveučilištu u New Yorku (NYU) otkriva zabrinjavajuće podatke koji povezuju ftalate, kemikalije prisutne u cijevima, kozmetici, sprejevima, deterdžentima i otapalima, s visokom stopom smrtnosti od srčanih bolesti širom svijeta, prenosi Večernji.hr. Stručnjaci tvrde da bi izloženost tim kemikalijama mogla biti odgovorna za više od 356.000 smrtnih slučajeva od srčanih bolesti u 2018. godini.

„Naši nalazi potvrđuju vezu između ftalata i vodećeg uzroka smrti diljem svijeta, a sve veći broj studija pokazuje da te kemikalije predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudskom zdravlju”, tvrdi Sara Hyman, znanstvenice s Medicinskog fakulteta Grossman Sveučilišta u New Yorku. Osim toga, istraživanja su već povezala ftalate s povećanim rizikom za razvoj bolesti poput pretilosti, dijabetesa, problema s plodnošću i raka.

Ftalati se nalaze u mnogim svakodnevnim predmetima, od plastičnih cijevi do sprejeva i deterdženata. Tijekom uporabe, ti se kemijski spojevi razgrađuju na mikroskopske čestice, koje zatim mogu dospjeti u ljudski organizam. Iako su kemikalije najprisutnije u zemljama poput Indije, Kine i Indonezije, istraživanje pokazuje da globalna izloženost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje.

Znanstvenici sa Sveučilišta u New Yorku također su istaknuli da izloženost ftalatima može uzrokovati upalu u srčanim arterijama, što povećava rizik od srčanih i moždanih udara. Na temelju ovih saznanja, smatraju da plastika predstavlja značajan rizik za kardiovaskularno zdravlje, osobito u regijama koje se bave velikom proizvodnjom plastike.

Osim ftalata, plastika u obliku mikroplastike i nanoplastike također predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Novija istraživanja pokazuju da ove čestice ulaze u ljudski organizam, te pronalaze put u krv, mozak, posteljicu, pa čak i genitalije. Stručnjaci upozoravaju da ove čestice mogu biti prenesene s majke na nerođeno dijete tijekom trudnoće, čime potencijalno utječu na zdravlje i razvoj budućih generacija.

Ovo novo istraživanje jasno pokazuje da kemikalije koje koristimo svakodnevno u plastičnim proizvodima mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice na ljudsko zdravlje. Povezanost ftalata s visokim brojem smrtnih slučajeva od srčanih bolesti te sveprisutna mikroplastika i nanoplastika izazivaju zabrinutost, posebno u zemljama s razvijenim industrijama plastike. Ova upozorenja trebaju biti poziv na akciju kako bi se smanjila upotreba štetnih kemikalija i uvela učinkovitija rješenja za smanjenje zagađenja plastikom u našim životima.

Usporedba stavova mladih prema mirovinskoj štednji između Finske i Hrvatske otkriva duboke razlike ne samo u financijskim navikama, nego i u načinu razmišljanja, prenosi Studentski.hr. Podaci iz 2024. godine, koje donosi Finski centar za mirovine, pokazuju da više od polovice građana Finske u dobi između 25 i 67 godina aktivno štedi ili je barem u nekom trenutku štedjelo za mirovinu. Još je značajniji podatak da čak 45 posto mladih Finaca mlađih od 30 godina već sada odvaja sredstva za starost – što je gotovo dvostruko više nego prije deset godina.

Ovakav trend nije slučajan. Ključnu ulogu u tome ima višedesetljetna kultura osobne odgovornosti i visok stupanj financijske pismenosti koji se razvija od najranije dobi. U skandinavskim zemljama financijsko obrazovanje počinje već u osnovnoj školi. Djeca se uče kako upravljati novcem, razumjeti štednju, ali i planirati dugoročne ciljeve poput kupovine stana, ulaganja ili – mirovine.

Za razliku od Finske, u Hrvatskoj je slika bitno drukčija. Unatoč postojanju alata poput trećeg mirovinskog stupa i državnih poticaja koji dodatno nagrađuju štednju, mladi rijetko razmišljaju dugoročno. Mirovina im se često čini kao nešto daleko, nejasno i trenutačno nebitno. Prema dostupnim istraživanjima, veliki broj mladih ne posjeduje ni osnovna znanja o funkcioniranju mirovinskog sustava.

Oslanjanje na državu i uvjerenje „nekako će već biti” i dalje su česta pojava, iako pokazatelji govore suprotno – prosječna mirovina u Hrvatskoj sve je niža u odnosu na troškove života, a sve više umirovljenika živi na granici siromaštva.

Razlike između dviju zemalja ne leže samo u ekonomskim ili institucionalnim razlikama, već i u mentalitetu. Dok se u Finskoj o novcu razgovara otvoreno i odgovorno, u Hrvatskoj tema financijske budućnosti najčešće dolazi na red tek pred kraj radnog vijeka – često prekasno za kvalitetnu pripremu.

Ipak, situacija nije bez nade. Postoje konkretni alati koji mogu potaknuti promjene: uvođenje financijskog obrazovanja u škole, digitalne platforme za edukaciju mladih te sve veća osviještenost o nesigurnosti javnog mirovinskog sustava otvaraju prostor za zaokret. Promjena svijesti o mirovinskoj štednji može se dogoditi – ali zahtijeva aktivan pristup, edukaciju i jasno komunicirane koristi.

Pad povjerenja, ali sustav još ima podršku

Zanimljiv je i odnos Finaca prema vlastitom mirovinskom sustavu. Kako prenosi portal Mojevrijeme.hr, iako gotovo dvije trećine radno sposobnih građana i dalje izražava povjerenje u sustav, to je ipak sedam postotnih bodova manje u usporedbi s istim istraživanjem iz 2019. godine. Najniže povjerenje zabilježeno je među mlađim osobama, ženama i osobama s nižim obrazovanjem.

„Nismo zabilježili veće promjene u detaljnijim stavovima o funkcioniranju mirovinskog sustava. Više ispitanika nego ranije smatra da su mirovine sadašnjih umirovljenika na zadovoljavajućoj razini. No, istovremeno su i dalje prisutne kritike u vezi s dostatnošću budućih mirovina te pravednošću i jasnoćom sustava”, pojasnila je ekonomistica Sanna Tenhunen iz Finskog centra za mirovine.

Znanstvenici smatraju da su na promjene u stavovima građana utjecali globalna politička nestabilnost, gospodarska neizvjesnost te rasprave o mirovinskoj reformi, čiji sadržaj do kraja 2024. još nije bio poznat. Unatoč tome, temeljni stavovi građana o sustavu ostali su uglavnom stabilni. Istraživanje je provedeno na uzorku od oko 1.600 radno sposobnih Finaca.

Iako povjerenje u sustav u Finskoj blago pada, činjenica da gotovo polovica mladih već aktivno štedi za mirovinu pokazuje snagu edukacije i kulture odgovornosti. Suprotno tomu, Hrvatska se suočava s pasivnošću i nedostatkom znanja kod mladih, unatoč dostupnim mehanizmima štednje.

Ako Hrvatska želi slijediti put razvijenijih zemalja, ključ neće biti samo u reformama sustava, već u razvoju svijesti da se o mirovini ne razmišlja u pedesetima, već u dvadesetima. Financijska sigurnost u starosti ne dolazi slučajno, već kao rezultat odluka koje donosimo danas. Stoga, na svakom je pojedincu da se educira o raznim načinima štednje za mirovinu, bilo da se radi o trećem mirovinskom stupu ili nekim drugim oblicima štednje na pravi način.

Prvi svibnja, Praznik rada, u Hrvatskoj je tradicionalno obilježen kao neradni dan, često ispunjenim obiteljskim okupljanjima, prvim proljetnim roštiljima i naravno tradicionalnim grahom. Međutim, iza ove opuštene atmosfere krije se bogata povijest borbe radničkog pokreta za temeljna prava i dostojanstvene uvjete rada.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu. Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah upravo u SAD-u.

Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj se Praznik rada počeo obilježavati te godine. Hrvatski radnici također su istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici, kao uvod u proslavu, održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali – „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.”

Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima i državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama, međutim, radnički su pokreti bili nadzirani od boljševičkih i komunističkih partija, koje su nominalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su u praksi radnici bili još više izrabljivani. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo kontrolirane sindikate, bile su osnovne značajke sustava koji je gušio svako istinsko radničko samoorganiziranje.

U Hrvatskoj se Praznik rada i danas obilježava diljem zemlje, najčešće organiziranim javnim okupljanjima, glazbenim programima te podjelom besplatnog graha ili roštiljanjem u parkovima. Mnogi ga građani doživljavaju prvenstveno kao neradni dan i priliku za opuštanje u prirodi.

Ovaj dan obilježen je s ozbiljnom povijesnom pozadinom i snažnom porukom. Iako je s godinama izgubio dio svog prvobitnog značenja, Praznik rada ostaje podsjetnik na dugu povijest borbe za dostojanstvo radnika i pravo na pravedan odnos prema radu. Možda ne razmišljamo svi o tome 1. svibnja, ali vrijedno je sjetiti se kako su prva prava izborena i zašto su ona i dalje važna.

Prema podacima dvaju mirovinskih osiguravajućih društava, sve više građana koji se umirovljuju koristi pravo na isplatu do 20 % kapitaliziranih sredstava odmah pri odlasku u mirovinu, prenosi Mirovina.hr. Međutim, ovu opciju ne mogu koristiti svi. Isključeni su korisnici koji ostvaruju samo pravo na najnižu mirovinu iz prvog stupa.

HANFA je prošle godine povećala maksimalni iznos jednokratne isplate s 15 % na 20 % ušteđenih sredstava, a to je, prema svemu sudeći, dodatno potaknulo interes među budućim umirovljenicima.

Podaci Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva (RMOD) pokazuju da je u razdoblju od 2019. do 2025. sklopljeno ukupno 8656 ugovora, pri čemu je u 77, 43 % slučajeva ugovorena jednokratna isplata.

Najveći udio zabilježen je 2020. godine, kada je čak 83, 76 % korisnika odabralo isplatu dijela sredstava odmah. U 2019. taj je udio iznosio 80, 44 %, a u 2021. godini 80, 68 %. Izuzetak je bila 2023., kada je došlo do značajnog pada, samo 30, 32 % sklopljenih ugovora uključivalo je jednokratnu isplatu. Ipak, već 2024. trend se vraća, sa 79,74 %, a u 2025. udio iznosi 76, 37 %.

Sličan obrazac prisutan je i kod Hrvatskog mirovinskog osiguravajućeg društva (HRMOD), gdje je u 2024. godini čak 91 % korisnika ostvarilo pravo na jednokratnu isplatu, a 97 % njih je tu opciju i ugovorilo. Iako nisu objavili ukupni broj korisnika, visoki postotak jasno pokazuje koliko je ta mogućnost privlačna građanima.

Tko zapravo ima pravo na jednokratnu isplatu?

Pravo na isplatu do 20 % ukupno kapitaliziranih sredstava imaju samo korisnici koji ostvaruju mirovinu iz prvog stupa veću od zakonom propisane najniže mirovine. Trenutačno, najniža mirovina iznosi 13, 99 eura po godini staža. Građani tu informaciju mogu provjeriti u informativnom izračunu REGOS-a.

Ugovaranje isplate obavlja se preko mirovinskog osiguravajućeg društva prilikom sklapanja ugovora o mirovini, a sredstva se isplaćuju zajedno s prvom mirovinom.

Brojke jasno pokazuju, kada god postoji mogućnost, većina novih umirovljenika koristi jednokratnu isplatu iz drugog stupa. Iako svi ne ispunjavaju uvjete, fleksibilnost koju ova opcija pruža očito ima značajnu vrijednost u očima građana na pragu mirovine.

Dekan Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu donio je novu odluku kojom se propisuje obvezna upotreba službenih fakultetskih e-mail adresa u svim oblicima komunikacije između studenata, nastavnika, vanjskih suradnika i administrativnog osoblja, prenosi Studentski.hr. Odluka stupa na snagu odmah, a cilj joj je osigurati pravovremenu, sigurnu i učinkovitu razmjenu informacija unutar fakulteta.

Prema novim pravilima, svi studenti moraju koristiti isključivo e-mail adrese s domenama fpz.hr ili student.fpz.hr kada šalju poruke nastavnicima, administraciji ili drugim službama fakulteta. Također, sve službene obavijesti Fakulteta bit će ubuduće dostavljane isključivo na te adrese.

„Studenti su dužni redovito provjeravati svoju e-poštu. Smatra se da je student primio obavijest nakon što ista bude isporučena na njegov račun e-pošte na domeni fpz.hr ili student.fpz.hr”, stoji u službenoj odluci.

Dekan naglašava kako nastavnici, vanjski suradnici i administrativno-tehničko osoblje nisu obvezni odgovarati na e-mailove poslane s privatnih ili neautoriziranih adresa. To znači da svaka poruka koja nije poslana s dodijeljene fakultetske adrese može ostati bez odgovora – što studentima može prouzročiti probleme, posebice kada se radi o rokovima, prijavama ili važnim upitima.

Upozorava se i na činjenicu da ignoriranje ovog pravila može dovesti do ozbiljnih posljedica. Poruke poslane s nepoznatih računa mogu biti zanemarene iz sigurnosnih razloga, a studenti tako riskiraju kašnjenja u odgovoru, propuštanje ključnih informacija ili administrativne propuste.

Važno je naglasiti da se ovakva pravila ne odnose isključivo na Fakultet prometnih znanosti. Svaka visokoobrazovna institucija ima vlastite propise koji uređuju službenu komunikaciju između studenata, nastavnika i administrativnog osoblja. Korištenjem e-mail adresa dodijeljenih od strane sveučilišta ili fakulteta, osigurava se da će poruke biti pravovremeno prepoznate i pravilno obrađene.

Zaključno, pridržavanje nove odluke ne samo da olakšava komunikaciju, već osigurava da studenti ne propuste ključne informacije koje mogu utjecati na njihov akademski uspjeh. Pravovremeno korištenje službene adrese više nije preporuka – to je sada pravilo.