Trening klinaca HNK Gorice taman je završio, dječaci su umorni, ali sa smiješkom koračali prema svlačionici, kad je u Caffe VAR, po novome jedan od najljepših kafića u gradu, zakoračio je Igor Čagalj. U trenirci Gorice, s inicijalima “IČ” na lijevoj strani prsa, još pomalo uspuhan, dobacio je novinaru:

– Evo me za minutu, samo da se presvučem…

Seniorska momčad Gorice bila je u nekom drugom filmu, u svome rasporedu, ali Igor Čagalj, čovjek zvan Čagi, više nije dio te priče. Dvije godine bio je kapetan momčadi, vodio Goricu do prve lige, a onda nastavio voditi suigrače i do povijesno uspješne premijerne prvoligaške sezone. Nakon koje mu je ugovor istekao. U samo dvije sezone uspio se prometnuti u klupsku legendu, svi su obožavali tog iskusnog igrača i sjajnog čovjeka, no došlo je vrijeme za rastanak.

– Nakon završetka prošle sezone, iskreno, nije mi bilo lako. Nakon dvije prekrasne godine u Gorici u klubu su odlučili pomladiti momčad, dovesti mlađeg stopera, i u tom trenutku mi je to bilo teško prihvatiti. Ta dva mjeseca su mi sigurno bila najteža, jer igrao sam, trenirao, sve je bilo normalno, ne razumiješ sve to nekako… – počeo je svoju priču Čagalj uz osvježavajući napitak, koji je upravo stigao na stol.

– Iz kluba su mi odmah ponudili mjesto trenera u omladinskoj školi, a da usput negdje još i igram. I to mi je bila OK opcija. Tad se, međutim, otvorila solucija s Hrvatskim dragovoljcem, klubom za koji sam bio sentimentalno vezan, a skupila se i dobra ekipa ljudi oko kluba, uključujući i Deana Klafurića, kojeg smatram jako dobrim trenerom. Prihvatio sam njihov poziv, no na kraju je sve to propalo, klub je preuzela druga struja i više nisam želio biti dio toga. Više nije bilo ljudi zbog kojih sama došao, više trener nije bio onaj zbog kojeg sam došao, i odmah sam prekrižio tu priču. I odlučio da je gotovo s profesionalnim igranjem – nastavlja Čagalj.

Za tri dana proslavit će 37. rođendan, kasne su to godine u životu profesionalnog nogometaša, pa je i Čagiju polako sve sjedalo na svoje mjesto. Postao je svjestan koje su opcije najbolje za njega…

– Nazvao sam predsjednika Črnka, pitao sam ga vrijedi li i dalje ponuda, a on je ispao vrlo korektan i rekao da vrijedi sve što smo se dogovorili. Prihvatio sam to, a ubrzo mi je ‘uletio’ i poziv Vinogradara da još malo igram.

I ispalo je idealno. Igra na nižoj razini i počinje jednu novu eru svog nogometnog života.

– Nakon što je prošlo malo vremena, nakon što su se slegle neke stvari, svjestan sam da je ovo bolja opcija nego sve ono što sam ovog ljeta želio. I sad uživam. Treniram djecu, dobio sam mlađe pionire, klince rođene 2007. godine, a usput i igram za Vinogradar. Dva puta tjedno odem na trening, odigram utakmicu… Sve se super poklopilo. Imam taj gušt da još malo igram, da polako spuštam intenzitet, jer nije ni za zdravlje dobro odmah prestati igrati, tako da sam sretan čovjek. A to je najvažnije u životu. Da me danas, iz ove perspektive gledajući, netko pita želim li ono što sam želio 1. lipnja, i dalje igrati Prvu HNL s Goricom, rekao bih ‘ne’. Svjestan sam svega, samo je trebalo proći vrijeme da čovjek shvati što može i koliko može. Ja sam to shvatio. Doduše, trebalo mi je dva mjeseca, ali sad mi je toliko lijepo da nema šanse da bi bilo što drugo radio radije nego ovo – oduševljen je Čagalj.

I sve se to da uskladiti, pogotovo kad čovjek posloži prioritete.

– Kad sam se dogovarao s gazdom u Vinogradaru, odmah sam mu rekao da mi je fokus posao u Gorici. Prvo moram odraditi sve obaveze vezane uz djecu, a tek onda dolazi taj dio s igranjem… – naglašava Čagi.

Malo je reći da uživa u radu s mladim nogometašima.

– S klincima mi je fantastično. Mislim da sam došao u najboljem mogućem trenutku. Dvije godine sam igrao konstantno, svi ti klinci su me gledali, a onda sam došao među njih… Druga stvar, ovo je nešto novo za mene i teško mi je s rezultatske strane. Ja te dečke te upoznajem, i njih i ligu, ali uvjeren sam da imama jako dobru generaciju, da ćemo sve to posložiti i da će biti jako dobro – govori Igor, kojeg muči što rezultati na početku nisu idealni.

– Ma bit ćemo mi u najmanju ruku ‘al pari’ sa svima, a ja sam uvjeren da ćemo biti i bolji od svih u ovoj ligi! Trenutačno mi je najteže jer stvarno ne volim gubiti, teško mi pada što nemamo rezultate. Međutim, imam tu sreću što mogu otići odigrati utakmicu, preznojiti se i resetirati, vratiti se na nulu i nastaviti dalje. Ali definitivno vjerujem u ovu generaciju, treba nam samo vremena i siguran sam da će sve sjesti na svoje mjesto. Ne bojim se izazova, kao što se nikad nisam bojao nijednog u karijeri. Kažem, uvjeren sam da ćemo napraviti dobre stvari – optimističan je Čagalj.

Mlađi pioniri Gorice, dakle, imaju privilegij učiti od ikone HNL-a, igrača koji je toliko toga prošao u karijeri, kojeg su vodili fantastični treneri…

– Tu sam prije svega da na ovu djecu prenesem svoje znanje. Imam sreću da sam zadnje dvije godine karijere radio s mladim trenerima koji će obilježiti sljedećih 20 godina hrvatskog nogometa, Klafurićem, Prelecom i Jakirovićem. Zašto to kažem? Zato što su me u Rijeci trenirali Zlatko Dalić, koji je danas izbornik, kao i Nenad Gračan, koji je donedavno bio izbornik mlade reprezentacije. Dakle, ljudi koji su imali reprezentativne kapacitete. A ova trojica o kojoj sam govorio imaju jednake takve kapacitete, ako ne i veće. Ponosan sam što sam radio s njima, puno sam od njih naučio, a sad ću sve to pokušati prenijeti na djecu – rekao je Čagalj i nastavio:

– Imao sam sreću raditi sa sjajnim trenerima u igračkoj karijeri, u njoj sam otvario svoje ambicije i sad ne težim ničemu osim želji da djecu naučim sve što znam, da im se maksimalno posvetim. S druge strane, zadnje tri, četiri godine igračke karijere stalno sam govorio da se veselim trenerskom poslu. Želio sam nastaviti igrati jer to nosi najmanje obaveza. Odradiš svoje i ideš svojim putem… Ipak, uvijek sam tvrdio da ću kao trener uživati i više nego kao igrač. I to me čini sretnim. Mogao bih biti cijeli dan s djecom na terenu. Ne umara me ni najmanje!

Na samim je trenerskim počecima, puno je više učitelj nogometa nego trener, ali kad jednog dana dođe na druge razine, njegova ideja bit će jasna.

– Obožavam trenere kao što su Conte ili Simeone, one koji prenose energiju na momčad. To mi se sviđa, energija i tempo, ali jasno da se trener mora i prilagoditi momčadi koju ima u rukama i njezinim kapacitetima. Gorica ima takvu momčad, sličnu toj mojoj ideji, i volio bih da jednom i moje momčadi tako igraju, tako da nitko ne voli igrati protiv mene. Takvi smo bili i mi lani, a to je ono što želim i ja kao trener. Da ne budemo simpatični, da nam poslije svi čestitaju, nego da nitko ne želi igrati protiv nas – poželio je Čagi pa se odmah prebacio na ono što prva momčad Gorice radi otkad njega nema u svlačionici.

– Gorica ove sezone ima jako dobar roster, ima širinu, bodovno je dobro ušla u prvenstvo… Sad slijede četiri utakmice koje će dosta toga usmjeriti, ali Gorica sigurno ima momčad za Top 5 i sigurno će to ostvariti. Ima i velike kapacitete za budućnost.

Vinogradar je neka druga priča, trećeligaška, što je razina na kojoj Čagalj kao igrač nikad nije bio.

– Dobra ekipa, dobri dečki… Moj gušt. Nema tu puno nekog sentimentalnog vezanja, odradim svoje maksimalno profesionalno, podružimo se kratko i odemo svatko svojim putem. Gazda je korektan i to je najvažnije – kaže Čagalj, koji uživa i u toj, posljednjoj fazi igračke priče.

– Treća liga je dobra. Ima puno mladih igrača, rekao bih čak i da se igra ljepši nogomet nego u drugoj ligi. Tu se više igra na rezultat, a u trećoj se ipak više igra nogomet, što meni odgovara. Sjajno je i što nema dalekih putovanja, što mi za svako gostovanje treba maksimalno 20 minuta. Kažem opet, fokus mi je na djeci, a ovo drugo dokle ide… Djeca i HNK Gorica su apsolutni prioritet – ponovio je Čagalj.

Nedjelju je zato oslobodio svih obaveza što se tiče klinaca. Koncentracija se prebacuje na trećeligaški derbi, na utakmicu koja bi mogla biti vrlo, vrlo zanimljiva… U Mladini, u jaskanskom kraju, s početkom od 15.30 gostuje naš Kurilovec. I Čagijev Kurilovec, uostalom, jer on je i dalje u Gorici, iz koje mladi igrači odlaze u Kurilovec, gdje su i treneri iz goričkog pogona… Klasičan primjer one “ide svoj na svojega”.

– Kurilovec je mlada momčad, ima mladog trenera Pericu Vidaka, koji radi dobre stvari, puno je domaćih mladih igrača, iz Gorice… I tu suradnju treba i nastaviti. Da se mene pita, pokušao bih dovući Kurilovec i do druge lige, da mladi igrači mogu tamo igrati i razvijati se. Poznato je da je mladima najvažnije igrati, a u ovim uvjetima, kad se lovi Europa, oni teško mogu dobiti priliku. Druga liga bila bi sjajna razina, jer tu svoje druge momčadi imaju i Dinamo, i Hajduk, i Osijek… – gleda prema naprijed Čagi.

No ajmo još malo ostati u sadašnjosti, jer Kurilovec neće biti bezazlen protivnik u nedjelju.

– Kurilovec je protiv Istre pokazao koliko je dobar, ‘skinuli’ su Mladost Petrinju i Lučko, dobre trećeligaške momčadi, koje spadaju u vrh te lige. I nije to slučajno. Uz Vidaka je tu i Mario Škrblin, jako dobar kondicijski trener, s kojim sam i ja radio, a puno je tu talenta i među igračima. Tu je i Matoš, iskusniji igrač koji ih vodi, tako da vjerujem da će ovo biti jedna baš zanimljiva utakmica. Veselim se – sad smiješkom je kazao Čagi.

On će pokušati zaustaviti kurilovečke napadače, dok će braniči gostiju imati pune ruke posla s vodećom momčadi lige (šest utakmica, šest pobjeda!) i igračem koji dominira trećim rangom.

– Nismo još napravili niti jedan pogrešan korak, u prvom redu zato što imamo prednost što nam je u napadu Igor Prijić, koji je u stanju zabiti gol ni iz čega. Nekad je Vinogradar imao iznimnu individualnu kvalitetu, uvijek bi netko to riješio, a ovaj Vinogradar je prije svega momčad, koja u vrhu napada, eto, ima ‘Messija treće lige’. Zato smo tako dobri – zaključio je Čagi.

Dovršio je osvježavajući napitak, mahnuo Pevecu i ekipi, pa krenuo svojim putem. No brzo će se vratiti, jer popodne su na treningu klinci koji su ujutro bili u školi… Nema stajanja, trener Čagi misli ozbiljno.