Povežite se s nama

Sport

Deset godina sporta i ljubavi: ‘Fuji je dokaz da je, ako dovoljno želiš, sve moguće…’

Judo klub osoba s invaliditetom Fuji slavi svoj deseti rođendan, a pogled unatrag tim povodom nudi pregršt razloga za ponos. Uostalom, Marina Drašković, glavna akterica ove predivne priče, Ponos je Hrvatske…

Objavljeno

na

Marina Drašković, sjetit će se mnogi koji su bilo kako vezani uz velikogorički sport, bila je sjajna judašica. Rezultatski, ali i na mnoge druge načine gledano, ludo uspješni Judo klub Pinky nikad nije imao uspješnijeg člana Marine, reprezentativke, višestruke prvakinje države…

Međutim, karijera nije potrajala, tako to nekako najčešće i ide u sportovima poput juda u Hrvatskoj, pa je Marina odlučila okrenuti novu stranicu. Tih prvih dana kolovoza 2012. godine osnovala je Judo klub za osobe s invaliditetom, nazvala ga “Fuji”, po planini u Japanu, i krenula okupljati djecu i mlade s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, intelektualnim teškoćama, motoričkim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra…

– Doznala sam za čovjeka koji radi aikido s djecom s cerebralnom paralizom koji je rekao kako misli da bi s njima netko mogao trenirati i džudo. Međutim, treneri su mu rekli da je to nemoguće. Nazvala sam ga, došla pogledati trening aikida i sljedeći tjedan odradila prvi trening džuda. U početku su mi svi govorili da nisam normalna, da se to ne može. Jer džudo se odvija na nogama, a ja treniram djecu koja ne hodaju. E, sad ćete vidjeti što se sve može! – prepričala je Marina početke ove priče koja istovremeno inspirira, nadahnjuje, motivira…

Deset godina poslije, 3. kolovoza 2022. godine, “Fuji” slavi okrugli rođendan u punom sjaju. S pedeset redovnih polaznika, s još toliko njih na čekanju, jer prebačeni su svi kapaciteti… I naravno da je ovaj rođendan poseban, da pogled unatrag ispunjava glavnu aktericu Marinu. Inače, da se ne zaboravi, dobitnicu nagrade Ponos Hrvatske iz 2017. godine.

– Deset godina službenog Fuji početka, deset! s velikom dozom ponosa počela je svoju retrospektivu Marina na Facebooku.

– Krenuli smo tiho i polako, ali s velikom sigurnošću da smo započeli s jednom velikom i prekrasnom pričom. Počeci kao počeci, sumnjičavi pogledi, lijepi i manje lijepi komentari, ali i velika podrška naših najbližih, doveli su do toga da nitko od nas ne posumnja u krajnji ishod našeg novog životnog puta. Iako, najveću potvrdu, od prvog dana, daju nam naši judaši. Svatko od njih je na početku svojeg života dobio karte koje nije birao, a te karte najviše su utjecale na njih i njihove obitelji. Kakvi su naši judaši? Neposredni, iskreni, prepuni ljubavi, neobično zanimljivi, zahvalni, zabavni, veseli… Sve su ono što tražimo u ljudima, sve su ono što nas tjera da im stvorimo okruženje koje zaslužuju, prepuno podrške i potpunog prihvaćanja. Kakvi su Fuji roditelji? To je vojska ratnika koji su spremni za najteže izazove i upravo oni su nam pružili najveći vjetar u leđa, jer su vjerovali u nas – istaknula je Marina, uz pogled prema naprijed.

– Gdje ćemo biti za deset godina? Prije svega, nadamo se u svojoj dvorani, s još više članova, jer u ovom trenutku imamo preko 50 njih na listi čekanja. Ideja, planova i projekata imamo za nekoliko života. Ono u što smo sigurni jest da ćemo i idućih deset godina davati svoj maksimum konzistentno i uporno. Hvala od srca svima koji su nam do sada pomogli na bilo koji način; svojim angažmanom, savjetima, financijskom pomoći… Nećemo poimence jer vas je zaista puno. Pomažući nama pomažete onima koji zaslužuju najbolji mogući tretman u životu, našim članovima.

I što drugo tu dodati nego – sretan vam rođendan, Fujijevci!

Sport

U pripremnoj utakmici Mraclin dobio juniore Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

U drugoj pripremnoj utakmici na Staroj grabi Mraclin je dočekao juniore Gorice. U prvom dijelu utakmice čak četiri gola, vrlo rano u 5. minuti s desne strane asistencija Hajduka za Paradžika u šesnaesterac koji pogađa niskom loptom u sami kut za vodstvo. Nije se dugo čekalo na odgovor gostiju, u 12. minuti jednu slabu reakciju domaće obrane kažnjava Kučiš pogotkom s linije šesnaesterca. Poznato je da je mraclinski napadač Hajduk uglavnom strijelac no u ovoj utakmici profilirao se kao vrsni asistent, drugom asistencijom s lijeve strane uposlio je Matića koji rezultat podiže na 2:1. U 29. minuti opet je na sceni Hajduk, izborio se za loptu na lijevoj strani i trećom asistencijom proigrao Paradžika za njegov drugi gol i kako se na kraju pokazalo konačni rezultat 3:1. Drugo poluvrijeme izuzetno jalovo, u bilješci ostaju upisane samo dvije pogođene prečke s početka nastavka nakon odmora. Prvo je za domaće u 47. minuti uzdrmao gornju vratnicu Paradžik, a za goste u 53. minuti Kučiš. Do kraja nekoliko poluprilika na obje strane, ali ništa ozbiljnije.

MRACLIN – GORICA (juniori) 3:1

Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac Stjepan Sučić.
STRIJELCI: 1:0 – Paradžik (5), 1:1 – Kučiš (12), 2:1 – Matić (21), 3:1 – Paradžik (29).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Rakas, Matić, Brdek, Godinić, Paradžik, Hajduk (još su igrali: Matejčić, Grižić, Ivanković i Đurašić). TRENER: Marko Biljan.

GORICA (juniori): Došen, Dulčić, Kasumović, Horvat, Đivoje, Veselić, Jakšić, Dukić, Kučiš, Štefanac, Stunja (još su igrali: Janušić, Dobronić, Perković Ivano, Perković Ivan, Dragaš, Stoyanov, Barišić, Kuzmanić, Fall i Sumbuljević). TRENER Ivan Parlov.

 

Nastavite čitati

Sport

Ante Erceg: ‘Plaćao sam suigraču da pere zube, a sucu sam iščupao papiriće…’

Igrač HNK Gorice Ante Erceg gostovao je u podcastu “Studio Gorica” na klupskoj televiziji, pri čemu je prevrtio film cijele svoje karijere, uključujući i neke posebno sočne detalje, o kojima ranije nije govorio…

Objavljeno

na

Objavio/la

Protiv Osijeka, nažalost, nije mogao pomoći zbog ozljede zadnje lože, ali gledajmo na stvari pozitivno… Kad već nije mogao na teren, Ante Erceg mogao je – pred kamere! Snimanje za klupske kanale odradio je dva dana prije Osijeka, prvi put u životu u ovakvom obliku.

– Nisam baš tip koji se voli pojavljivati u medijima, pogotovo to nisam želio u ovom posljednjem razdoblju, a nikad nisam bio ni gost u nekom podcastu. Ali drago mi je što sam ovdje, što debitiram baš na klupskom kanalu – rekao je uvodno Ante.

Tijekom razgovora od gotovo sat i 20 minuta 35-godišnji Splićanin s goričkom adresom govorio je o cijelom nizu tema. I to na svoj način, tiho i samozatajno, gotovo ispod glasa, potpuno drukčije nego što bi čovjek očekivao kad ga vidi na terenu.

– Zašto sam drukčiji na terenu? Zbog želje za pobjedom! To mi je uvijek najvažnije, to me nosi i kad god izađem na teren, želim dati apsolutno sve od sebe za dres kluba za kojeg igram – objasnio je Erceg.

Prisjetio se i kako je bio dio one čuvene generacije RNK Splita, toliko osebujno da je o njoj čak i snimljen dokumentarni film! Među suigračima su bili frajeri poput Ivice Križanca, ali i tipovi poput Romana Obilinovića.

– S Romanom sam bio cimer… Reći ću vam samo da sam mu plaćao 100 kuna svaki dan da ne puši u sobi, i još 100 kuna da svako jutro opere zube – kroz smijeh se prisjeća Erceg, koji je prevrtio film cijele karijere, koja je uključivala i Tursku, Hajduk, Ujedinjene Arapske Emirate, Dansku, čak i Mađarsku…

A najluđa epizoda veže se za Pulu. Kao igrač Istre dobio je devet utakmica suspenzije jer je sucu istrgnuo žuti karton iz ruke. Odnosno, kao što je sam ispričao, želio mu je istrgnuti žuti karton.

Dame i gospodo, Ante Erceg…

Nastavite čitati

Sport

Rivaldo s Plesa! Martin Šroler u Uzbekistanu, dočekalo ga zanimljivo društvo

Velikogoričanin Martin Šroler novi je igrač uzbekistanskog prvoligaša Budnyakora, čiji je dres od 2008. do 2011. godine nosio i veliki Brazilac Rivaldo. U Uzbekistanu su ga dočekali neki vrlo zanimljivi ljudi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Sve živopisniju notu dobiva nogometna priča Martina Šrolera, 26-godišnjega virtuoza iz kvarta smještenog uz zračnu luku.

Nakon što je svoj talent nosio razvijao kroz nogometne škole Zagreba, Velike Mlake i na kraju Gorice, u koju se višestruko vraćao, Šroki je svoj put gradio preko slovenske Krke, Sesveta i Intera iz Zaprešića, pa opet slovenskih Aluminija i Mure, trećeligaša Kustošije i, posljednje u nizu, GOŠK iz Gabele.

Igrao je ove sezone i za Kustošiju i za pretposljednju momčad elitnog razreda nogometa u BiH, u Europi nije mogao više mijenjati klub, ali pronašao je rješenje. I otišao u – Uzbekistan! Točnije, u tamošnji klub Budnyakor FC, prošle sezone desetu momčad tamošnjeg prvenstva.

Na drugome kraju svijeta, na 5700 kilometara od njegove Velike Gorice, ipak će Šrolera dočekati neka “domaća” lica. Sva je prilika da će se najprije zbližiti s Crnogorcem Marko Bugarinom, ali tu su još trojica ljudi koji su snažna poveznica s našim krajevima i hrvatskim, odnosno goričkim nogometom…

Kapetan Budnyakora je, naime Temuri Abdukholikov, danas 33-godišnji napadač koji je od veljače 2014. do veljače 2015. bio igrač splitskog Hajduka. Suigrač će Šroleru biti i jedan Japanac, i to Itsuki Urata, ne tako davno lijevi bek Varaždina, a posebna poslastica krije se na klupi.

Trener Budnyakora je 42-godišnji Ilyas Zejtulaev, jedini uzbekistanski nogometaš u povijesti koji je igrao za Goricu! Dogodilo se to u zimu 2014. godine, kad je Zejtulaev u našeg tadašnjeg drugoligaša stigao na posudbu iz talijanskog Torina. Zadržao se samo jednu polusezonu, u vrijeme dok je trener bio Ilija Lončarević, no nije ostavio osobit trag.

Imat će Šroki tema za početak i s trenerom i sa suigračima, a uskoro će se javiti i s više detalja…

Budnyakor je, inače, u svjetsku nogometnu javnost prvi put dospio u kolovozu 2008. godine, kad je za taj klub potpisao legendarni Brazilac Rivaldo, a isti klub neposredno uoči toga je “vabio” i Samuela Eto’oa… Rivaldo se tamo zadržao čak tri godine, u 53 utakmice zabio 33 gola, a u tom će stilu svoj posao pokušati odraditi i Šroler. Rivaldo s Plesa.

Nastavite čitati

Sport

‘Dobra tri boda, ali ništa još nismo napravili. I na Maksimir se idemo nadigravati…’

Nogometaši Gorice golom Dina Mikanovića došli do pobjede protiv Osijeka (1-0), prve u ovoj godini. Trener Mario Carević pragmatično je prilagodio stil igre lošem terenu i do pobjede došao, kako kaže, na mišiće…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ako se tražila iskra koja će zapaliti goričke motore, ako se tražila utakmica koja bi mogla usmjeriti stvari u boljem smjeru, mogla bi to biti ova pobjeda protiv Osijeka… Više od dva mjeseca prošlo je od posljednje pobjede naših nogometaša uopće – i tad je bilo 1-0, a u grad je stigao Hajduk – a gol Dina Mikanovića donio je prvu sljedeću. Osijek je pao, tri boda su u džepu, u nedjelju ujutro Goričani su se probudili kao osma momčad HNL-a.

Lakše se diše.

– Čestitam momcima na hrabroj i karakternoj utakmici. Znali smo da će to ovako nekako izgledati, imali smo ideju preko Pajazitija i Fiolića uzeti kontrolu igre, jer zbilja imamo tu kvalitetu, obzirom na utakmicu u Puli, gdje nismo bili dovoljno “na lopti”. Mislim da smo u nekim fazama stvarno dobro izgledali, ali bilo je i odstupanja od plana igre, dijelom i zbog važnosti utakmice. To zadnje mjesto sigurno nas je sputavalo i na kraju moram biti zadovoljan jer smo pokazali gard. To je takva utakmica, dobili smo je na mišiće! – analizirao je trener Mario Carević.

Velike rasprave vode se oko stanja travnjaka, koje je zaista kritično, nedostojno kluba, ali i grada poput ovog našeg, a loš teren u velikoj je mjeri uvjetovao i stil igre. Puno dugih lopti, puno borbe, puno duela…

– Da, tražili smo Čuića gore, tražili podršku kod drugih lopti, ali i oni su igrali na sličan način. Vidjeli ste kakav je bio teren, to je zapravo bilo i jedina moguća opcija… U svakom slučaju, veseli me faza obrane, jer oni jesu imali neke opasne udarce s distance, ali nismo im puno toga dozvolili – kaže Carević.

Gorica je bila bez petorice važnih igrača u ovoj utakmici, to daje dodatnu težinu ovim bodovima, a loša vijest je da je zbog ozljede morao izaći Ivan Fiolić.

– Brinu me sve te ozljede. Otpao nam je Fiolić, vidjet ćemo kakvo je točno stanje, ali imali smo dosta povrijeđenih i prije utakmice, ali veseli me što su oni koji su dobili priliku reagirali kako treba – tješi se trener.

Svim problemima unatoč, Gorica mora dalje skupljati bodove, a s tom idejom krenut će se čak i prema Maksimiru sljedećeg vikenda. Prvi gostujući bod je na kontu, prva gostujuća pobjeda baš ovom prilikom odjeknula bi kao ozbiljna eksplozija…

– Naravno da ćemo ići po bodove. Mi nismo s ova tri boda riješili problem, Dobro su nam došli, ali u svakoj ćemo ih utakmici probati skupljati. Idemo se na Maksimir nadigravati, vjerujem da se ova momčad može tamo nešto iskreirati. Ako nas malo pomazi sreća, ako se neke stvari poklope, zašto ne? Važno je samo da nam se ozlijeđeni što prije vrate, svaku utakmicu imamo četiri-pet novih u prvih 11 i teško je uloviti kontinuitet na takav način. U ovom trenutku najvažnije mi je da se kompletiramo – završio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Fajterski, odlučno i – zasluženo! Gorica sredila Osijek i pobjegla s dna

Nogometaši Gorice do prve su pobjede u 2025. godini došli svladavši Osijek 1-0 na svom Gradskom stadionu, golom Dina Mikanovića, njegovim drugim u dresu kluba koji više nije zadnji nego – osmi

Objavljeno

na

Objavio/la

Bilo je teško, bilo je komplicirano, ali eventualno plakanje za onima koji ne mogu u Goricu su odlučili ove subote poslijepodne zamijeniti – odlučnošću! Nisu Goričani odigrali utakmicu za pamćenje, jednu od onih o kojima će se još dugo pričati, ali koga briga. Napravili su sasvim dovoljno da dođu do apsolutno zaslužene pobjede, prve u prvenstvu nakon one domaće protiv Hajduka 7. prosinca, prve protiv Osijeka nakon više od 15 mjeseci… I zaista su zaslužili uzeti ova tri boda, vrijedna i velika poput Velebita.

Oslabljeni izostancima petorice važnih igrača, Ercega, Bralića, Elezija, Pršira i Maloče, Goričani su na Osijek krenuli s Banićem kao golmanom, ali i kapetanom. Ispred njega posložili su se Steenvoorden, Krizmanić i Leš, bokove su držali Mikanović i Sikošek, sredinu Pajaziti i Halilović, dok su iza najisturenijeg Čuića bili Ndockyt i Fiolić. S druge strane, osim kartoniranog Jakupovića, izostao je i na zagrijavanju ozlijeđeni Jurišić. Uz to, neobično je bilo u protivničkom dresu vidjeti Hrvoja Babeca, dečka koji je ostavio dubok trag u svojim goričkim godinama…

U takvom odnosu snaga bolje je krenuo Osijek, koji je prvi zaprijetio preko Dantasa, no njegov udarac lako je ukrotio Ivan Banić. Nakon te situacije Gorica se stabilizirala i sve do kraja poluvremena Osječani nisu ozbiljnije zaprijetili domaćem golu. Gorica je bila kompaktna, stabilna, s jasno vidljivim ogromnim motivom praktički u svakom startu.

Međutim, prema naprijed je ponovno nedostajalo konkretnosti, točnosti u zadnjem pasu, prave kreacije… Unatoč tome, uspjela je Gorica stvoriti dvije vrlo ozbiljne situacije. U prvoj je, sredinom prvog dijela, Čuić loptu primio glavom, a  onda i razgrnuo protivničku obranu i našao se sam pred golmanom. Malenica je ovoga puta uspio to nekako odbiti u korner…

Na centimetar-dva do najbolje moguće prilike došla je Gorica u 40. minuti. Jedna lijepa akcija završila je dodavanjem za Fiolića lijevo, a njegovu povratnu loptu rukom je blokirao stoper Osijeka Alessandro Tuia. Sudac Melnjak odmah je pokazao na bijelu točku, ali tad se javio VAR. Više od dvije minute potrajalo je crtanje linija, da bi na kraju stigla snimka koja kaže da je nedovoljno odrezani nokat Ivana Fiolića bio iza posljednjeg igrača osječke obrane.

U samoj završnici prvoga dijela još je jednu priliku imao Osijek, Hernani je došao do lopte nakon gužve, ali nije uspio naciljati okvir Banićeva gola. I na predah se otišlo s dvije nule na semaforu.

Marko Soldo, baš kao i njegov suigrač Hrvoje Babec, ovoga puta bio je na “krivoj” strani… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U nastavak je Carević ušao s jednom promjenom, u završnici prvog poluvremena ozlijeđenog Fiolića zamijenio je Vito Čaić, dok je gostujući trener Copitelli uveo Jugovića umjesto Dantasa. Prvi su zaprijetili opet gosti, opet sa ruba 16 metara, opet preko Hernanija. Njegov udarac otišao je malo pokraj stative, a Goričani su svoju prvu priliku čekali cijelih 20 minuta.

A onda je i – dočekali!

Igrala se 66. minuta kad je jedna duga lopta otišla prema golu Osijeku, a Goričani su po tko zna koji put krenuli naprijed agresivno, s velikom željom, ovom prilikom u duplom izdanju. Loptu je pokušao izbiti Tuia, no presing Čuića i Mikanovića natjerao ga je na pogrešku, koju je u vodstvo Gorice pretvorio Dino Mikanović. Vješto je reagirao i glavom prebacio nemoćnoga golmana Malenicu za veliko slavlje na terenu i uobičajeno popunjenim tribinama.

Sljedećih pet-šest minuta držala je Gorica loptu, smirila protivnika, a onda je ipak krenuo lagani pritisak Osijeka. Carević je osvježavao momčad, uveo još i Kolara, odnosno Gurlicu, izvadio Pajazitija i Ndockyta, a Osječani su se i dalje mučili. Gorička obrana bila je stabilna, iako uz izazove koje je trebalo savladati, prijetnje koje je trebalo otkloniti…

Posljednja takva došla je nakon što su već istekle četiri minute sudačke nadoknade, došao je naprijed i golman Malenica, a to je otvorilo i zadnju priliku za Goricu. Neiskorištenu, ali na kraju je to ispalo najmanje važno. Gorica je konačno došla do pobjede, Gorica se konačno maknula sa začelja ljestvice, i sad više neka ne bude osvrtanja! Uostalom, ne uzme li Istra barem jedan bod na Rujevici u nedjelju, Gorica će nakon ovoga kola ostati na osmome mjestu, što je ipak neusporedivno ljepša perspektiva.

U sljedećem kolu slijedi možda i najteža moguća utakmica u ovom trenutku, gostovanje kod Dinama u Maksimiru, gdje Gorica također neće biti bez ambicija, a zatim će su Veliku Goricu uzastopno stizati Šibenik i Rijeka…

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.