Sport

Derbi s velikim D! Teren pod vodom, tenzije u zraku, preokreti i teške ozljede…

Nogometaši Lukavca i Kurilovca odigrali su 2-2 u turopoljskom derbiju odigranom na Lukavellu. Završki je doveo Kurilovčane u vodstvo, Lukavčani su preokrenuli s dva gola Cimeše, a konačan rezultat postavio je Turkalj

Objavljeno

prije 2 godine

11. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Danima uoči utakmice pričalo se o turopoljskom derbiju u okruženju 3. NL Centar, o okršaju Kurilovca i Lukavca, naša dva najbolja kluba nakon nedodirljive Gorice. Znalo se u oba tabora što se događa kod susjeda, kako se jedni pripremaju za druge, koliko je i jednima i drugima važno uzeti bodove, koji su imali još veću težinu kad im se doda prestiž koji neizbježno dolazi uz lokalne derbije. Očekivalo se jako puno od ove utakmice, onaj poseban ugođaj koji će je pratiti, a ovoga puta Kurilovčani i Lukavčani nisu razočarali. Dapače, bio je ovo sjajan turopoljski derbi!

Podatak da su posljednja tri ogleda ovih prijateljskih klubova završila s miroljubivih 0-0 nisu obećavala previše atraktije tijekom subotnjeg poslijepodneva. Kad se još na to nalijepila i ogromna količina kiše, koja je neumorno padala tijekom cijeloga jutra, toliko da su se u jednom trenutku čak i pojavila pitanja hoće li se uopće igrati, velika očekivanja ipak su malo splasnula. U ovakvim uvjetima nije lako pokazati što znaš, preostaje jedino boriti se, orati i kopati u nogometnom smislu i čekati pravi trenutak za “ubosti”.

A opet, unatoč svemu tome, derbi na Lukavellu imao je što za ponuditi!

Zrake sunca zamijenile tsu murne oblake nekih sat vremena uoči početka utakmice, na tribinama Lukavella, kao i na cijelom brdašcu uz teren, okupilo se dvjestotinjak znatiželjnika, navijača jednih, odnosno drugih, pa je sve skupa dobilo puno ljepše kulise od onoga što se očekivalo ranije, tijekom kišnog poslijepodneva. Kulisu u skladu s onim što se događalo na terenu, primjerenu za nogometnu “bitku za Turopolje”.

U čisto nogometnom smislu, ruku na srce, nije se tu imalo previše za vidjeti. Uvjeti na terenu naprosto nisu bili nogometni, lopta je zapinjala u lokvama vode, blata je bilo na sve strane, teško je na trenutke bilo i raspoznati tko je tu tko, jer brojevi na dresovima ubrzo su potpuno prekriveni blatom. I bilo je odmah jasno da će ovdje odlučivati neke druge stvari, prije svega snalažljivost, prilagodba, uložena energija…

Gledamo li na ovu utakmicu kroz ta tri segmenta, ocjene za ovu predstavu kudikamo su više. Dojam je, doduše, bio da su se izvanrednim uvjetima za nijansu bolje prilagodili Kurilovčani, koji su manje komplicirali i tražili brzu tranziciju, dok su Lukavčani pokušavali držati loptu, stvarati nešto kroz pas, a to po lokvama, naravno, nije moguće.

Kao rezultat svega, okupljeni su gledali prvo poluvrijeme u kojem je Kurilovec došao do vodstva, imao i stativu… Najvažniji trenutak tog prvog dijela dogodio se u 37. minuti, kad je jedno ubacivanje s lijeve strane završilo pred lukavečkim golom, a iskusni Stjepan Završki glavom je loptu poslao u mrežu Ante Anića.

Na lukavečki odgovor trebalo je čekati do desete minute nastavka, kad je jedna domaća kombinacija urodila plodom. Po lijevom strani prošao je Marko Cimeša, dao povratnu u sredinu, a tamo je na tu loptu naletio Antun Grozdek i pogodio za izjednačenje rezultata.

Samo tri minute kasnije, evo velikog preokreta na Lukavellu! Ponovno je isti dvojac bio u glavnim ulogama, jer Cimeša je opet bio u kaznenom prostoru Kurilovca, završio na travnjaku nakon jednoga kontakta i sudac je pokazao na bijelu točku. Uz glasne proteste iz kurilovečkog tabora, u kojem su bili uvjereni da ovdje o penalu nema govora, no odluka se, kao i obično, nije promijenila. Loptu je na bijelo-blatnu točku postavio Grozdek i doveo Lukavec u vodstvo.

Samo desetak minuta trajala je prednost domaćina, čija je obrana opet popustila u 69. minuti. Nakon ubacivanja rukom iz auta krenula je akcija koja je loptu dovela do Filipa Turkalja, lani igrača Lukavca, koji je lijepo pogodio u suprotnu malu mrežicu i vratio rezultat na početne postavke.

Velika galama digla se i u samoj završnici, jer nakon jednog slobodnog udarca za Kurilovec i ubacivanja pred peterac Lukavca lopta je završila u mreži, što su gosti taman krenuli burno proslavljati, da bi kurilovečku feštu prekinula odluka sudačke trojke da se ovdje radilo o prekršaju nad golmanom Lukavca Antom Anićem. Ljutili su se Kurilovčani, odradili su cijeli uobičajni niželigaški folklor, ali ni ovoga puta se odluka, opet kao i obično, nije promijenila.

I svakome je na kraju pripao po bod. Kurilovčani su kući otišli ljutiti zbog sudačkih odluka, Lukavčani prijatelje iz susjedstva ispratili zabrinuti zbog teških ozljeda Marka Cimeše i Marijana Grdenića. Obojica su odmah prebačena u bolnicu na detaljne preglede i teško je vjerovati da će moći pomoći suigračima u završnici prvenstvene jeseni.

Podjela bodova donijela je Lukavcu zadržavanje trećega mjesta na tablici, ali i povećanje zaostatka za vodećom Segestom na šest bodova, dok je Kurilovec ostao deveti, dva boda daleko od osmog Gaja Mače, dva boda iznad prvog pratitelja HAŠK-a.

Kurilovčani će do kraja polusezone još odraditi domaće oglede s Bistrom i Savom te će ići na gostovanje kod Samobora, dok će Lukavčani u goste kod Lučkog i Vrapča, a u posljednjoj domaćoj utakmici jeseni na Lukavello će doći Gaj Mače.

Povezane teme:3. nl centar hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.