Sport

Derbi s velikim D! Teren pod vodom, tenzije u zraku, preokreti i teške ozljede…

Nogometaši Lukavca i Kurilovca odigrali su 2-2 u turopoljskom derbiju odigranom na Lukavellu. Završki je doveo Kurilovčane u vodstvo, Lukavčani su preokrenuli s dva gola Cimeše, a konačan rezultat postavio je Turkalj

Objavljeno

prije 3 godine

11. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Danima uoči utakmice pričalo se o turopoljskom derbiju u okruženju 3. NL Centar, o okršaju Kurilovca i Lukavca, naša dva najbolja kluba nakon nedodirljive Gorice. Znalo se u oba tabora što se događa kod susjeda, kako se jedni pripremaju za druge, koliko je i jednima i drugima važno uzeti bodove, koji su imali još veću težinu kad im se doda prestiž koji neizbježno dolazi uz lokalne derbije. Očekivalo se jako puno od ove utakmice, onaj poseban ugođaj koji će je pratiti, a ovoga puta Kurilovčani i Lukavčani nisu razočarali. Dapače, bio je ovo sjajan turopoljski derbi!

Podatak da su posljednja tri ogleda ovih prijateljskih klubova završila s miroljubivih 0-0 nisu obećavala previše atraktije tijekom subotnjeg poslijepodneva. Kad se još na to nalijepila i ogromna količina kiše, koja je neumorno padala tijekom cijeloga jutra, toliko da su se u jednom trenutku čak i pojavila pitanja hoće li se uopće igrati, velika očekivanja ipak su malo splasnula. U ovakvim uvjetima nije lako pokazati što znaš, preostaje jedino boriti se, orati i kopati u nogometnom smislu i čekati pravi trenutak za “ubosti”.

A opet, unatoč svemu tome, derbi na Lukavellu imao je što za ponuditi!

Zrake sunca zamijenile tsu murne oblake nekih sat vremena uoči početka utakmice, na tribinama Lukavella, kao i na cijelom brdašcu uz teren, okupilo se dvjestotinjak znatiželjnika, navijača jednih, odnosno drugih, pa je sve skupa dobilo puno ljepše kulise od onoga što se očekivalo ranije, tijekom kišnog poslijepodneva. Kulisu u skladu s onim što se događalo na terenu, primjerenu za nogometnu “bitku za Turopolje”.

U čisto nogometnom smislu, ruku na srce, nije se tu imalo previše za vidjeti. Uvjeti na terenu naprosto nisu bili nogometni, lopta je zapinjala u lokvama vode, blata je bilo na sve strane, teško je na trenutke bilo i raspoznati tko je tu tko, jer brojevi na dresovima ubrzo su potpuno prekriveni blatom. I bilo je odmah jasno da će ovdje odlučivati neke druge stvari, prije svega snalažljivost, prilagodba, uložena energija…

Gledamo li na ovu utakmicu kroz ta tri segmenta, ocjene za ovu predstavu kudikamo su više. Dojam je, doduše, bio da su se izvanrednim uvjetima za nijansu bolje prilagodili Kurilovčani, koji su manje komplicirali i tražili brzu tranziciju, dok su Lukavčani pokušavali držati loptu, stvarati nešto kroz pas, a to po lokvama, naravno, nije moguće.

Kao rezultat svega, okupljeni su gledali prvo poluvrijeme u kojem je Kurilovec došao do vodstva, imao i stativu… Najvažniji trenutak tog prvog dijela dogodio se u 37. minuti, kad je jedno ubacivanje s lijeve strane završilo pred lukavečkim golom, a iskusni Stjepan Završki glavom je loptu poslao u mrežu Ante Anića.

Na lukavečki odgovor trebalo je čekati do desete minute nastavka, kad je jedna domaća kombinacija urodila plodom. Po lijevom strani prošao je Marko Cimeša, dao povratnu u sredinu, a tamo je na tu loptu naletio Antun Grozdek i pogodio za izjednačenje rezultata.

Samo tri minute kasnije, evo velikog preokreta na Lukavellu! Ponovno je isti dvojac bio u glavnim ulogama, jer Cimeša je opet bio u kaznenom prostoru Kurilovca, završio na travnjaku nakon jednoga kontakta i sudac je pokazao na bijelu točku. Uz glasne proteste iz kurilovečkog tabora, u kojem su bili uvjereni da ovdje o penalu nema govora, no odluka se, kao i obično, nije promijenila. Loptu je na bijelo-blatnu točku postavio Grozdek i doveo Lukavec u vodstvo.

Samo desetak minuta trajala je prednost domaćina, čija je obrana opet popustila u 69. minuti. Nakon ubacivanja rukom iz auta krenula je akcija koja je loptu dovela do Filipa Turkalja, lani igrača Lukavca, koji je lijepo pogodio u suprotnu malu mrežicu i vratio rezultat na početne postavke.

Velika galama digla se i u samoj završnici, jer nakon jednog slobodnog udarca za Kurilovec i ubacivanja pred peterac Lukavca lopta je završila u mreži, što su gosti taman krenuli burno proslavljati, da bi kurilovečku feštu prekinula odluka sudačke trojke da se ovdje radilo o prekršaju nad golmanom Lukavca Antom Anićem. Ljutili su se Kurilovčani, odradili su cijeli uobičajni niželigaški folklor, ali ni ovoga puta se odluka, opet kao i obično, nije promijenila.

I svakome je na kraju pripao po bod. Kurilovčani su kući otišli ljutiti zbog sudačkih odluka, Lukavčani prijatelje iz susjedstva ispratili zabrinuti zbog teških ozljeda Marka Cimeše i Marijana Grdenića. Obojica su odmah prebačena u bolnicu na detaljne preglede i teško je vjerovati da će moći pomoći suigračima u završnici prvenstvene jeseni.

Podjela bodova donijela je Lukavcu zadržavanje trećega mjesta na tablici, ali i povećanje zaostatka za vodećom Segestom na šest bodova, dok je Kurilovec ostao deveti, dva boda daleko od osmog Gaja Mače, dva boda iznad prvog pratitelja HAŠK-a.

Kurilovčani će do kraja polusezone još odraditi domaće oglede s Bistrom i Savom te će ići na gostovanje kod Samobora, dok će Lukavčani u goste kod Lučkog i Vrapča, a u posljednjoj domaćoj utakmici jeseni na Lukavello će doći Gaj Mače.

Povezane teme:3. nl centar hotnews Nk Kurilovec Nk Lukavec

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 10 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.