Ok, odrađeno je i to. Nogometaši Kurilovca otvorili su nogometno proljeće prvenstvenim dvobojem na gostovanju kod Gaj Mača, u utakmici u kojoj je bilo važno pokazati tko si i što si, ali i – ne ozlijediti se. Jer, koliko god su dečki sportaši, koliko god je svaka utakmica važna, ovo je situacija u kojoj dolazi utakmica koja je ipak malo važnija od ostalih. Zapravo, malo je reći da je malo važnija…

U nedjeljno prijepodne u Zagorju tako je Kurilovec odradio generalnu probu za Dinamo, odigravši pritom 1-1 s uvijek neugodnim domaćinom, iako ni pobjeda nije bila daleko. Točnije, bila je na nekoliko minuta udaljenosti, budući da je domaći sastav izjednačio iz penala u 87. minuti. I tako poništio vodstvo koje je Kurilovčanima donio Luka Sedlaček golom u 29. minuti.

Bio je to deseti gol u sezoni prvog strijelca lige, igrača koji će i ove srijede biti jedna od glavnih uzdanica Kurilovca u utakmici za povijest. Bila je to, kažu, utakmica s velikim brojem prilika na obje strane, u kojima su bodovi mogli otići i na jednu i na drugu stranu, pa je valjda i najpoštenije da je završilo podjelom bodova. Kad smo već kod poštenja, šteta što se ova utakmica nije odigrala dan ili dva ranije, ali domaćin je tražio svoju šansu i na taj način…

Najvažnije od svega, važnije i od toga boda, nitko se nije ozlijedio! Ionako su Kurilovčani imali dovoljno muka s ozljedama ove sezone, imaju ih i sad, jer Selman i Chikwado nisu još spremni, nema ni Mije Šarića… Ovi koji su tu zagrijali su motore, odigrali jednu pravu natjecateljsku utakmicu i vjerovat ćemo da spremni dočekuju izazov svih izazova na Maksimiru.

Šušur je sve veći, srijeda je sve bliže, iščekivanje je ušlo u posljednju fazu… Nakon Mača, baš je lijepo čekati Maksimir.

Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…

Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.

Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.

U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.

Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.

U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.

Sve je, realno, bilo riješeno u nepunih 17 minuta. Gorica je na Maksimir došla s planom, imao je trener Carević ideju kako bi se eventualno moglo parirati najboljoj momčadi u državi, ali uzalud svi planovi kad primiš dva gola još i prije nego što se utakmica stigla rasplamsati… A Gorici se ovoga puta dogodilo upravo to, a u takvim je okolnostima postalo jako teško gajiti optimizam da će se ovdje nešto uspjeti izvući.

Carević je u utakmicu krenuo bez iznenađenja u sastavu, s Prširom i Pavičićem iza leđa Nigerijca Sulea, ali napad je logično bio u drugom planu. A tamo gdje je bilo zaista važno, ispred svoga gola, nije se događalo ono što se mora događati želiš li imati šansu u utakmici poput ove. Za početak, ne bi smio primati jeftine golove, a upravo to se dogodilo nakon slobodnjaka u sedmoj minuti, kad je Dinamo u vodstvo doveo Dion Drena Beljo.

Deset minuta poslije vodstvo je povisio sve Luka Stojković, ponovno udarcem sa distance, iako ne toliko atraktivnim kao kod Genka. Tu se dogodila još jedna stvar koja se u ovakvim utakmicama ne bi smjela događati, a to je individualna pogreška u opasnoj zoni… Upali su tako Goričani u ozbiljnu rezultatsku dubiozu, pa su se u toj fazi krenuli formirati i određene strepnje po pitanju konačnog ishoda. Dinamo u posljednje vrijeme melje u HNL-u, Istra i Varaždin pali su sa po 4-0, a u tom smjeru sve je vodilo i nakon drugog Dinamova gola ove nedjelje.

Međutim, Goričani nisu ustuknuli. Stvarali su probleme Dinamu svojim izlascima prema naprijed, da bi u 36. minuti jedna akcija prema naprijed i upalila. Bruno Bogojević, veliko pojačanje za Goricu, pobjegao je po lijevoj strani, pa pronašao Žana Trontelja na daljoj stativi. Slovenac se morao samo nakloniti i sa metra loptu ugurati u gol, čime je ponovio ono što je učinio na Maksimiru jesenas, jer bio je strijelac i u onih povijesnih 2-1 u prvoj polovici sezone.

I u nastavak je Gorica izašla odlučno, s planom, tražeći svoj komadić prostora, da bi sve palo u vodu u 56. minuti. I to iz situacije koja se, pogađate, ne bi smjela događati želite li šansu protiv Dinama na Maksimiru. Stojković je ubacio iz kornera, na vrh peterca došao je Marko Soldo i glavom pogodio za novi gol bivšem klubu. Zabio je i nedavno na Gradskom stadionu, zabio je i ovoga puta. Još jedanput zabio je i Beljo, u 73. minuti već je bilo 4-1, i to nakon što je uz pomoć VAR-a sudac Bel pokazao na bijelu točku. Lopta je pogodila Filipovića u ruku, Beljo je bio siguran.

Kolosalnu priliku imao je u 86. minuti Ante Erceg, opet nakon ubacivanja Trontelja, no bila je to jubilarna pedeseta (?!) velika šansa koju je Gorica propustila! U toj statističkoj kategoriji Gorica je vodeća u cijeloj ligi, stvorila je čak 66 velikih prilika, i iz te perspektive nevjerojatno je da je Gorica tek osma momčad na tablici. Da je bilo malo više preciznosti, mirnoće u završnici, mogao je bodovni saldo biti puno veći, kao što bi i šansa Gorice da zakomplicira stvari u Maksimiru bila puno veća da je Erceg uspio zabiti.

Zabio je dobri stari Erca u 89. minuti, iz penala, nakon što je u kaznenom prostoru Dinama srušen mladi i sve bolji Stjepan Kučiš, da je to bilo za 4-3, bila bi to zabavna sudačka nadoknada… Ovako, Gorica je morala čestitati Dinamu, koji je ovom pobjedom odjurio na sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk uoči velikog derbija. Točnije, uoči ogleda s Kurilovcem u srijedu, pa onda velikog derbija!

Gorica, s druge strane, ostaje na svojih 26 bodova, šest više nego što imaju Vukovar i Osijek na dnu tablice. Puno je još do kraja, 12 utakmica, a to je trećina prvenstva…

U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.

Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).

Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.

Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.

U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je  upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.

KUP NSVG , 1/8 FINALA

POLET (B) – POSAVEC 1:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Ilčić (Dugo Selo). Pomoćnici: Hošić i Pranjić.

STRIJELAC: 1:0 – Galović (5).

POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.

POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.