Danima uoči utakmice pričalo se o turopoljskom derbiju u okruženju 3. NL Centar, o okršaju Kurilovca i Lukavca, naša dva najbolja kluba nakon nedodirljive Gorice. Znalo se u oba tabora što se događa kod susjeda, kako se jedni pripremaju za druge, koliko je i jednima i drugima važno uzeti bodove, koji su imali još veću težinu kad im se doda prestiž koji neizbježno dolazi uz lokalne derbije. Očekivalo se jako puno od ove utakmice, onaj poseban ugođaj koji će je pratiti, a ovoga puta Kurilovčani i Lukavčani nisu razočarali. Dapače, bio je ovo sjajan turopoljski derbi!
Podatak da su posljednja tri ogleda ovih prijateljskih klubova završila s miroljubivih 0-0 nisu obećavala previše atraktije tijekom subotnjeg poslijepodneva. Kad se još na to nalijepila i ogromna količina kiše, koja je neumorno padala tijekom cijeloga jutra, toliko da su se u jednom trenutku čak i pojavila pitanja hoće li se uopće igrati, velika očekivanja ipak su malo splasnula. U ovakvim uvjetima nije lako pokazati što znaš, preostaje jedino boriti se, orati i kopati u nogometnom smislu i čekati pravi trenutak za “ubosti”.
A opet, unatoč svemu tome, derbi na Lukavellu imao je što za ponuditi!
Zrake sunca zamijenile tsu murne oblake nekih sat vremena uoči početka utakmice, na tribinama Lukavella, kao i na cijelom brdašcu uz teren, okupilo se dvjestotinjak znatiželjnika, navijača jednih, odnosno drugih, pa je sve skupa dobilo puno ljepše kulise od onoga što se očekivalo ranije, tijekom kišnog poslijepodneva. Kulisu u skladu s onim što se događalo na terenu, primjerenu za nogometnu “bitku za Turopolje”.
U čisto nogometnom smislu, ruku na srce, nije se tu imalo previše za vidjeti. Uvjeti na terenu naprosto nisu bili nogometni, lopta je zapinjala u lokvama vode, blata je bilo na sve strane, teško je na trenutke bilo i raspoznati tko je tu tko, jer brojevi na dresovima ubrzo su potpuno prekriveni blatom. I bilo je odmah jasno da će ovdje odlučivati neke druge stvari, prije svega snalažljivost, prilagodba, uložena energija…
Gledamo li na ovu utakmicu kroz ta tri segmenta, ocjene za ovu predstavu kudikamo su više. Dojam je, doduše, bio da su se izvanrednim uvjetima za nijansu bolje prilagodili Kurilovčani, koji su manje komplicirali i tražili brzu tranziciju, dok su Lukavčani pokušavali držati loptu, stvarati nešto kroz pas, a to po lokvama, naravno, nije moguće.
Kao rezultat svega, okupljeni su gledali prvo poluvrijeme u kojem je Kurilovec došao do vodstva, imao i stativu… Najvažniji trenutak tog prvog dijela dogodio se u 37. minuti, kad je jedno ubacivanje s lijeve strane završilo pred lukavečkim golom, a iskusni Stjepan Završki glavom je loptu poslao u mrežu Ante Anića.
Na lukavečki odgovor trebalo je čekati do desete minute nastavka, kad je jedna domaća kombinacija urodila plodom. Po lijevom strani prošao je Marko Cimeša, dao povratnu u sredinu, a tamo je na tu loptu naletio Antun Grozdek i pogodio za izjednačenje rezultata.
Samo tri minute kasnije, evo velikog preokreta na Lukavellu! Ponovno je isti dvojac bio u glavnim ulogama, jer Cimeša je opet bio u kaznenom prostoru Kurilovca, završio na travnjaku nakon jednoga kontakta i sudac je pokazao na bijelu točku. Uz glasne proteste iz kurilovečkog tabora, u kojem su bili uvjereni da ovdje o penalu nema govora, no odluka se, kao i obično, nije promijenila. Loptu je na bijelo-blatnu točku postavio Grozdek i doveo Lukavec u vodstvo.
Samo desetak minuta trajala je prednost domaćina, čija je obrana opet popustila u 69. minuti. Nakon ubacivanja rukom iz auta krenula je akcija koja je loptu dovela do Filipa Turkalja, lani igrača Lukavca, koji je lijepo pogodio u suprotnu malu mrežicu i vratio rezultat na početne postavke.
Velika galama digla se i u samoj završnici, jer nakon jednog slobodnog udarca za Kurilovec i ubacivanja pred peterac Lukavca lopta je završila u mreži, što su gosti taman krenuli burno proslavljati, da bi kurilovečku feštu prekinula odluka sudačke trojke da se ovdje radilo o prekršaju nad golmanom Lukavca Antom Anićem. Ljutili su se Kurilovčani, odradili su cijeli uobičajni niželigaški folklor, ali ni ovoga puta se odluka, opet kao i obično, nije promijenila.
I svakome je na kraju pripao po bod. Kurilovčani su kući otišli ljutiti zbog sudačkih odluka, Lukavčani prijatelje iz susjedstva ispratili zabrinuti zbog teških ozljeda Marka Cimeše i Marijana Grdenića. Obojica su odmah prebačena u bolnicu na detaljne preglede i teško je vjerovati da će moći pomoći suigračima u završnici prvenstvene jeseni.
Podjela bodova donijela je Lukavcu zadržavanje trećega mjesta na tablici, ali i povećanje zaostatka za vodećom Segestom na šest bodova, dok je Kurilovec ostao deveti, dva boda daleko od osmog Gaja Mače, dva boda iznad prvog pratitelja HAŠK-a.
Kurilovčani će do kraja polusezone još odraditi domaće oglede s Bistrom i Savom te će ići na gostovanje kod Samobora, dok će Lukavčani u goste kod Lučkog i Vrapča, a u posljednjoj domaćoj utakmici jeseni na Lukavello će doći Gaj Mače.