Sport

Delikatna situacija u VG-košarci: Između povratka u prosječnost i – borbe za trofeje!

Košarkaši Gorice prijavljeni su za nastup u ABA 2 ligi, ali budućnost kluba zapravo je vrlo neizvjesna. Vrhunski trener je spreman doći, načelno su dogovorena i pojačanja, ali čelnicima kluba treba podrška…

Objavljeno

prije 4 godine

20. srpnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Situacija je, ajmo to tako reći, vrlo delikatna. To je sve što u ovom trenutku mogu reći…

Tim se riječima, glasom čovjeka koji je umoran, ozbiljno iscrpljen, javio predsjednik Košarkaškog kluba Gorica Duško Radović. Ima dvije uspješne tvrtke, bavi se ozbiljnim biznisom, ali ovoga puta nije bilo teško pročitati da ga je umorila – košarka.

Situcija je, dakle, delikatna. I, ujedno, gotovo bizarna.

Naime, nikad se u povijesti, u više od 50 godina organiziranog bavljenja loptanjem među obručima, u ovom gradu nije igrala košarka više razine. Gorica se već praktički ustabilila kao četvrti klub u Hrvatskoj, uz bok velikanima kao što su Cibona, Zadar i Split. Sa svima njima gorički košarkaši igraju ravnopravne utakmice, ova je generacija VG-košarkaša iznjedrila i igrače koji su na rubu reprezentacije…

Dobro, ta reprezentacija nije neka posebno lijepa tema, više je dokaz da stvari u hrvatskoj košarci naprosto nisu dobro posložene, da nešto ozbiljno ne štima, ali i činjenica da se dva igrača Gorice nađu na širem popisu izbornika govori koliko se visoko i daleko otišlo.

A opet, situacija je delikatna. Pri čemu je to zapravo vrlo blago rečeno, jer iz neformalnog razgovora s predsjednikom može se saznati da je čak i malo lošija od toga. Život na visokoj razini, rame uz rame s najboljima u državi, ima i svoju cijenu, a to više predsjednik sam ne može pokrivati. Pokušava pronaći pomoć, suradnika, partnera u projektu novog iskoraka goričke košarke, ali uporno udara u zid.

– Molim vas da me razumijete, nije vrijeme za bilo kakve istupe, jer previše je tu nepoznanica. Nakon sastanka s gradonačelnikom trebali bismo znati nešto više – kratko je kazao Radović, prije nego što se vratio poslu, svojim tvrtkama.

Nije posebno teško zaključiti da će na tom sastanku gorički košarkaši zatražiti podršku Grada, a u kojem će smjeru ti razgovori otići, teško je predvidjeti. A o njima će ovisiti puno toga u bliskoj budućnosti velikogoričke košarke.

Duško Radović je poduzetnik s dvije tvrtke, a na čelu KK Gorice je od svibnja 2019. godine

Bude li prave podrške, pronađe li se rješenje, na scenu stupa novi trener, s kojim je sve načelno dogovoreno, a stižu i novi igrači, s kojima se već razgovara, s kojima bi se složila jedna vrlo ozbiljna momčad, uz sve one koji bi ostali dio takve, ambiciozne i dobre Gorice, koja će još jedanput prekoračiti nacionalne granice.

Naime, Gorica se prijavila za sudjelovanje u ABA 2 ligi, u kojoj je već bila u sezoni 2020/21. I taj će detalj, to što su iz kluba aplicirali za nastup u drugom stupnju regionalne košarke, pokazati da optimizam i dalje postoji, energija, vizija i ideja kako bi to trebalo izgledati u godinama pred nama, kako bi se razvijalo sve bogatiji omladinski pogon…

Međutim, ne bude li prave podrške, udari li se opet u zid, za pretpostaviti je da je moguć i scenarij u kojem se Duško Radović povlači i prepušta mjesto nekome drugome, u kojem propadaju dogovori i s novim trenerom i s pojačanjima, a puno teže će biti i zadržati postojeću momčad na okupu.

U prijevodu, Gorica bi se vratila u prosječnost, borbu za trofeje vjerojatno bi zamijenila borba za ostanak.

A to bi bio jako loš put. OK, gorička publika ne luduje baš za košarkom, barem zasad, ali i to se može promijeniti uz neki veliki rezultat, uz neki dodatan iskorak. A trenutak za takvo nešto je – idealan! Zašto? Zato što je Cibona pred gašenjem, s vrlo upitnom sudbinom, zato što Zadar ima svojih velikih problema, zato što je vrlo slično i u Splitu…

I iako će na prvu zvučati suludo, zbog svega toga ovo je sezona u kojoj bi se Gorica mogla ozbiljno potući i za trofeje, zašto ne i za naslov prvaka države?! Uz pravu podršku, u sastavu koji se u košarkaškim krugovima najavljuje, s trenerom o kojem se priča…

Ili se možemo, i to je opcija, vratiti u prosječnost.

Povezane teme:duško radović hotnews kk gorica

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 23 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.