Sport

De Bruyne u Gorici! ‘Tako me svi zovu, ali ja ne igram. Ja liječim ozlijeđene i – dižem utege’

Luka Puškić se od prvih dana ove godine priključio timu fizioterapeuta u HNK Gorici, a od drugog dana svog boravka u klubu dobio je očekivan nadimak – De Bruyne. Igrao je nogomet, kao i belgijski dvojnik, ali sad je u powerliftingu

Objavljeno

prije 10 mjeseci

5. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prvi susret izgledao je gotovo nadrealno. Promatrajući trening HNK Gorice s određene distance, s nekoliko desetaka metara udaljenosti, sličnost je bila nevjerojatna.

– Čekaj, šta smo doveli Kevina De Bruynea u Goricu?!

Upućeniji sugovornik samo se nasmijao, jer takva pitanja stizala su i ranije.

– Skoro… To ti je naš novi fizioterapeut Luka.

Prišli smo i malo bliže, uvidjeli određene razlike, ali u dojmu se nije previše promijenilo. Luka Puškić, 25-godišnji diplomirani fizioterapeut, doista je nevjerojatno sličan belgijskom nogometašu, zvijezdi europskog prvaka Manchester Cityja, posljednjih godina ponajboljem veznom igraču na planeti.

I zato je prvo pitanje bilo logično – je li ti ikad itko rekao da sličiš na De Bruynea?

– Pa da, uvijek i svi… – razvukao je široki osmijeh Luka pa nastavio:

– Stvarno mi jako često to govore, pogotovo u zadnjih šest-sedam godine. Doslovno ne mogu od toga pobjeći, gdje god se pojavim, vezano uz nogomet ili ne… Ljudi me baš često zaustavljaju i pitaju ovo što si me i ti pitao. Pa se znam i našaliti, odgovoriti ‘ma kakvi, nikad nitko’, ha, ha. Ali stvarno je sve to skupa već i pomalo smiješno. Pa evo, i u Gorici su me nakon dva dana prozvali De Bruyne, a tako me i dalje zovu – priča Luka, gorička verzija Kevina De Bruynea.

Omiljeni nogometaš, unatoč potrebama ove priče, nije mu dvojnik iz belgijskog Drongena, nego Ronaldinho, ali zna podosta i o bratu Kevinu.

– Volim ga kao igrača, genijalan je, ali nije baš da ga nešto posebno pratim. Znam za njega još iz Wolfsburga, znam što se događa u njegovoj karijeri, ali bilo bi možda i malo čudno da ga pretjerano pratim, ha, ha – smije se Luka.

Nasmijao se i na sljedeće pitanje, koje je glasilo: je li tata možda u jesen 1990. bio negdje u Belgiji? De Bruyne je rođen krajem lipnja 1991., računica bi se u tom slučaju poklopila…

– Mislim da nije, ali tko će ga znati, možda i je, ha, ha, ha…

Luka je rođen šest godina poslije i također se zaljubio u nogomet. Naravno, zbog Ronaldinha, jer “to je bila poezija u pokretu”, ali postoje tu neke određene razlike. Kevin je odlučio trčati za novcem, pa preko Genta otišao u Chelsea, Werder, Wolfsburg i u ljeto 2015. u Manchester City, a Luka je odlučio tijekom cijele nogometne karijere ostati vjeran NK Slogi iz Hrastovice, sela u blizini Petrinje.

– Inače sam iz susjednog sela Donja Budičina, a u Hrastovici sam igrao 14 godina. Zvali su me i iz petrinjske Mladosti, čak i iz sisačke Segeste, ali nikad se nisam odlučio na taj korak. Koju sam poziciju igrao? Pa zapravo sve pomalo… Znaš kako to ide u tim ligama, igraš sve što treba. Ljevak sam pa sam često završavao na lijevom krilu, dugo sam igrao i stopera, ali zapravo sam najviše volio biti zadnji vezni. No dobro, to je sad prošlost – govori Luka, koji je od nogometa odustao, ali to ne znači da je otišao i iz sporta.

– Nakon srednje škole upisao sam Zdravstveno učilište u Zagrebu, trogodišnji studij, smjer fizioterapija, i prvi put otišao u teretanu. Odmah mi se svidjelo, brzo sam se zakačio za to, a nakon godinu dvije navika se pretvorila u neku vrstu ovisnosti. U nogometu mi nije bilo problem propustiti trening, ali s teretanom se to nije moglo dogoditi. I tamo negdje 2019. odlučio sam se baviti powerliftingom, krenuti na prva natjecanja.

I priča se zakotrljala. Natjecateljsko dizanje utega postalo je životni odabir.

– Tijekom korone sam odlučio da ću se tome još ozbiljnije posvetiti i od tad se ponašam kao profesionalac. Imam trenera s kojim surađujem i zajedno osmišljavamo treninge, koje odrađujem četiri puta na tjedan, svaki u trajanju između dva i tri sata. S obzirom na posao, moram tu i dosta kombinirati, ali zasad to ide dosta dobro. Najveći uspjeh mi je drugo mjesto na natjecanju u Zadru, u juniorskoj konkurenciji, a sad je među seniorima ipak nešto teže ostvarivati rezultate. Iako, novi sam i dalje u svemu tome, vjerujem da će i to doći s vremenom.

Powerlifting je tako ostao njegova konstanta, ali nakon završenog fakulteta i odrađenog staža valjalo je pronaći i posao. Pronašao ga je u HNK Gorici.

– Nikad ranije nisam radio u nekom klubu i zato mi je sve ovo skupa jako izazovno. Iskreno, i malo nadrealno… Odjedanput si svaki dan u kontaktu s ljudima koje si donedavno gledao na televiziji, o njima čitao u novinama. U početku je bilo stvarno čudno, puno se i očekivalo od mene, ali trebala mi je faza prilagodbe i na posao i na taj osjećaj. Ali dobro, sad sam već polako počeo zaboravljati da su ti dečki javne osobe, postali su mi prijatelji, kolege s posla… – ističe Luka.

Pripreme su u tijeku, naporne za igrače, ali i za fizioterapeute, pogotovo one koji su malo dislocirani…

– Kako mi izgleda radni dan? Budući da putujem iz Petrinje, u danima kad imamo dva treninga cijeli dan ostanem u Gorici. Ujutro dođemo sat i pol prije treninga, već oko 7.30 sam ovdje, krenem malo iza 6.30… Počistim sve, pripremim, pa dečki počnu dolaziti na masaže ili terapije, podijelim se s kolegom Domagojem Prnjakom i kolegicom Sonjom Pasarić tko će što raditi. Poslije treninga igrači opet traže masaže, hladne kupke… I poslijepodne opet sve ispočetka. Kući dođem navečer tek oko 22 sata, tako da su ljetne pripreme i za mene malo zahtjevne, u najmanju ruku, ali dobro, zato sam tu – zaključuje gorička verzija Kevina De Bruynea.

Ona belgijska možda malo bolje igra nogomet, ali zato ova naša sigurno više diže u benchu.

Povezane teme:dvojnik HNK GORICA hotnews kevin de bruyne luka puškić

Sport

Generacija budućnosti: Klinci iz Velgora proslavili titulu nakon pirove pobjede

Velikogorička košarka, ukupno gledajući, nije se proslavila ove sezone s mlađim kategorijama, ali zato je tu generacija U-13, koja igra pod imenom KK Velgor. Klinci su ostali par poena kratki do županijske titule, no imali su što proslaviti…

Objavljeno

prije 55 minuta

6. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ljubitelji košarke u Velikoj Gorici, koliko ih ima da ima, godinama su uživali u lijepim rezultatima seniorske momčadi, koja je igrala i polufinala prvenstva, držala se u vrhu hrvatske košarke. Prošle sezone ta se priča urušila, Gorica je ispala iz lige, pa smo utjehu ove sezone pronalazili u dobrim partijama pomlađenih seniora u drugom rangu hrvatske košarke, koje su okončali u polufinalu doigravanja, s dva poraza od Kvarnera.

U svemu tome u drugi su plan pale mlađe kategorije, a jedini iskoraci događali su se kad bi se pogon KK Gorice spajao sa Velgorom, klub specijaliziranim za rad s mladima. Novo spajanje dogodilo se prošloga ljeta, ali spletom raznim okolnosti malo prekasno da se u sezonu krene na pravi način. Pa je ispalo da je jedna perspektivna generacija dječaka rođenih 2011. i 2012. godine propustila kvalifikacije za prvu ligu.

– Nažalost, tako se dogodilo, pa je generacija U-13 morala igrati treći rang natjecanja, u kojoj nije imala ozbiljnu konkurenciju. U tom ligi sve utakmice dobivali smo minimalno 60-70 koševa razlike i uvjerljivo smo osvojili prvo mjesto. Da smo se organizirali na vrijeme, da je sve bilo kako je trebalo biti, siguran sam da bi ova momčad igrala prvu ligu, tako da smo ovakav ishod sezone i očekivali – kaže Hani Istanbuli, glavni i odgovorni u svijetu Velgora, pod čijim imenom ova momčad i nastupa.

I najčešće pobjeđuje. Uz već opisanu ligu, ovi su klinci igrali i županijsku ligu, u kojoj su ostali za nekoliko poena kratki u borbi za prvo mjesto, u puno ozbiljnijoj konkurenciji.

– U toj ligi nastupa i Samobor, koji je ove sezone bio u prvoj ligi, i ostao jednu pobjedu od ulaska među 16 najboljih u Hrvatskoj. U nedjelju smo igrali ključnu utakmicu, pokušavali smo nadoknaditi minus 12 iz prve utakmice protiv njih, ali na kraju smo pobijedili pet razlike, 51-46. Na kraju smo tako osvojili drugo mjesto s jednakim omjerom kao Samoborci – prepričava Istanbuli i nastavlja:

– Moram napomenuti i da je ova selekcija na okupu tek osam mjeseci, budući da je sastavljena od dijela igrača iz Velgora i dijela iz Gorice. Izuzetno smo ponosni na napredak koji su pokazali tijekom ove sezone, u tom vrlo kratkom periodu, pri čemu su od 21 utakmice u sezoni imali 20 pobjeda i jedan poraz, taj od Samobora u prvom dijelu sezone. Sve skupa je velik motiv našim dečkima i dokaz da se rad i trud isplate.

Nakon pobjede u Samoboru proslavljena je i ta trećeligaška titula momčadi koja je iskočila u priči o velikogoričkoj košarkaškoj mladosti. Pod imenom Velgor nastupa i U-12 selekcija, koja je u drugoj zagrebačkoj ligi vodeća sa svih deset pobjeda, dok društvo iz U-11 selekcije uspješno nastupa na županijskim turnirima u mini košarci i trenutačno drže drugo mjesto.

U Velgoru su ponosi i na svoje djevojčice, ističući kako su prvi put imali dvije selekcije u natjecanju.

– Generacija U-13 bori se za drugo mjesto u drugoj ligi, pred njima su još četiri kola, a selekcija U-15 završila je sezonu na šestome mjestu druge lige – ističe Istanbuli.

Što se tiče selekcija koje nastupa kao KK Gorica, pretkadeti su igrali u četvrtom rangu i nisu se proslavili, kadeti su na petome mjestu u drugoj ligi, a juniori su nakon svih turbulencija tijekom sezone ispali iz prve lige, u kojoj neće imati pravo nastupa sljedeće sezone. Ukratko, generacija U-13 djeluje kao prva sljedeća kojoj bi se trebalo maksimalno posvetiti, dati joj odgovarajući program, pa pokušati od tih klinaca napraviti igrače koji će kroz nekoliko godina nositi dres seniorske momčadi.

Što će se događati po tom pitanju, kao i po pitanju funkcioniranja kluba općenito, trebalo bi se znati uskoro. Predsjednik kluba i dalje je Duško Radović, no u najavi je izborna skupština, na kojoj će sigurno doći do nekih promjena. Kakvih točno, ostaje da vidimo, no prilično je logično očekivati da se napravi zaokret prema radu s mladima, možda i nauštrb seniorske momčadi.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica i Polet odigrali neodlučeno u ravnopravnom susretu

Objavljeno

prije 3 sata

6. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić