Sport

De Bruyne u Gorici! ‘Tako me svi zovu, ali ja ne igram. Ja liječim ozlijeđene i – dižem utege’

Luka Puškić se od prvih dana ove godine priključio timu fizioterapeuta u HNK Gorici, a od drugog dana svog boravka u klubu dobio je očekivan nadimak – De Bruyne. Igrao je nogomet, kao i belgijski dvojnik, ali sad je u powerliftingu

Objavljeno

prije 3 godine

5. srpnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prvi susret izgledao je gotovo nadrealno. Promatrajući trening HNK Gorice s određene distance, s nekoliko desetaka metara udaljenosti, sličnost je bila nevjerojatna.

– Čekaj, šta smo doveli Kevina De Bruynea u Goricu?!

Upućeniji sugovornik samo se nasmijao, jer takva pitanja stizala su i ranije.

– Skoro… To ti je naš novi fizioterapeut Luka.

Prišli smo i malo bliže, uvidjeli određene razlike, ali u dojmu se nije previše promijenilo. Luka Puškić, 25-godišnji diplomirani fizioterapeut, doista je nevjerojatno sličan belgijskom nogometašu, zvijezdi europskog prvaka Manchester Cityja, posljednjih godina ponajboljem veznom igraču na planeti.

I zato je prvo pitanje bilo logično – je li ti ikad itko rekao da sličiš na De Bruynea?

– Pa da, uvijek i svi… – razvukao je široki osmijeh Luka pa nastavio:

– Stvarno mi jako često to govore, pogotovo u zadnjih šest-sedam godine. Doslovno ne mogu od toga pobjeći, gdje god se pojavim, vezano uz nogomet ili ne… Ljudi me baš često zaustavljaju i pitaju ovo što si me i ti pitao. Pa se znam i našaliti, odgovoriti ‘ma kakvi, nikad nitko’, ha, ha. Ali stvarno je sve to skupa već i pomalo smiješno. Pa evo, i u Gorici su me nakon dva dana prozvali De Bruyne, a tako me i dalje zovu – priča Luka, gorička verzija Kevina De Bruynea.

Omiljeni nogometaš, unatoč potrebama ove priče, nije mu dvojnik iz belgijskog Drongena, nego Ronaldinho, ali zna podosta i o bratu Kevinu.

– Volim ga kao igrača, genijalan je, ali nije baš da ga nešto posebno pratim. Znam za njega još iz Wolfsburga, znam što se događa u njegovoj karijeri, ali bilo bi možda i malo čudno da ga pretjerano pratim, ha, ha – smije se Luka.

Nasmijao se i na sljedeće pitanje, koje je glasilo: je li tata možda u jesen 1990. bio negdje u Belgiji? De Bruyne je rođen krajem lipnja 1991., računica bi se u tom slučaju poklopila…

– Mislim da nije, ali tko će ga znati, možda i je, ha, ha, ha…

Luka je rođen šest godina poslije i također se zaljubio u nogomet. Naravno, zbog Ronaldinha, jer “to je bila poezija u pokretu”, ali postoje tu neke određene razlike. Kevin je odlučio trčati za novcem, pa preko Genta otišao u Chelsea, Werder, Wolfsburg i u ljeto 2015. u Manchester City, a Luka je odlučio tijekom cijele nogometne karijere ostati vjeran NK Slogi iz Hrastovice, sela u blizini Petrinje.

– Inače sam iz susjednog sela Donja Budičina, a u Hrastovici sam igrao 14 godina. Zvali su me i iz petrinjske Mladosti, čak i iz sisačke Segeste, ali nikad se nisam odlučio na taj korak. Koju sam poziciju igrao? Pa zapravo sve pomalo… Znaš kako to ide u tim ligama, igraš sve što treba. Ljevak sam pa sam često završavao na lijevom krilu, dugo sam igrao i stopera, ali zapravo sam najviše volio biti zadnji vezni. No dobro, to je sad prošlost – govori Luka, koji je od nogometa odustao, ali to ne znači da je otišao i iz sporta.

– Nakon srednje škole upisao sam Zdravstveno učilište u Zagrebu, trogodišnji studij, smjer fizioterapija, i prvi put otišao u teretanu. Odmah mi se svidjelo, brzo sam se zakačio za to, a nakon godinu dvije navika se pretvorila u neku vrstu ovisnosti. U nogometu mi nije bilo problem propustiti trening, ali s teretanom se to nije moglo dogoditi. I tamo negdje 2019. odlučio sam se baviti powerliftingom, krenuti na prva natjecanja.

I priča se zakotrljala. Natjecateljsko dizanje utega postalo je životni odabir.

– Tijekom korone sam odlučio da ću se tome još ozbiljnije posvetiti i od tad se ponašam kao profesionalac. Imam trenera s kojim surađujem i zajedno osmišljavamo treninge, koje odrađujem četiri puta na tjedan, svaki u trajanju između dva i tri sata. S obzirom na posao, moram tu i dosta kombinirati, ali zasad to ide dosta dobro. Najveći uspjeh mi je drugo mjesto na natjecanju u Zadru, u juniorskoj konkurenciji, a sad je među seniorima ipak nešto teže ostvarivati rezultate. Iako, novi sam i dalje u svemu tome, vjerujem da će i to doći s vremenom.

Powerlifting je tako ostao njegova konstanta, ali nakon završenog fakulteta i odrađenog staža valjalo je pronaći i posao. Pronašao ga je u HNK Gorici.

– Nikad ranije nisam radio u nekom klubu i zato mi je sve ovo skupa jako izazovno. Iskreno, i malo nadrealno… Odjedanput si svaki dan u kontaktu s ljudima koje si donedavno gledao na televiziji, o njima čitao u novinama. U početku je bilo stvarno čudno, puno se i očekivalo od mene, ali trebala mi je faza prilagodbe i na posao i na taj osjećaj. Ali dobro, sad sam već polako počeo zaboravljati da su ti dečki javne osobe, postali su mi prijatelji, kolege s posla… – ističe Luka.

Pripreme su u tijeku, naporne za igrače, ali i za fizioterapeute, pogotovo one koji su malo dislocirani…

– Kako mi izgleda radni dan? Budući da putujem iz Petrinje, u danima kad imamo dva treninga cijeli dan ostanem u Gorici. Ujutro dođemo sat i pol prije treninga, već oko 7.30 sam ovdje, krenem malo iza 6.30… Počistim sve, pripremim, pa dečki počnu dolaziti na masaže ili terapije, podijelim se s kolegom Domagojem Prnjakom i kolegicom Sonjom Pasarić tko će što raditi. Poslije treninga igrači opet traže masaže, hladne kupke… I poslijepodne opet sve ispočetka. Kući dođem navečer tek oko 22 sata, tako da su ljetne pripreme i za mene malo zahtjevne, u najmanju ruku, ali dobro, zato sam tu – zaključuje gorička verzija Kevina De Bruynea.

Ona belgijska možda malo bolje igra nogomet, ali zato ova naša sigurno više diže u benchu.

Povezane teme:dvojnik HNK GORICA hotnews kevin de bruyne luka puškić

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 9 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 22 sata

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.