Povežite se s nama

Sport

De Bruyne u Gorici! ‘Tako me svi zovu, ali ja ne igram. Ja liječim ozlijeđene i – dižem utege’

Luka Puškić se od prvih dana ove godine priključio timu fizioterapeuta u HNK Gorici, a od drugog dana svog boravka u klubu dobio je očekivan nadimak – De Bruyne. Igrao je nogomet, kao i belgijski dvojnik, ali sad je u powerliftingu

Objavljeno

na

Prvi susret izgledao je gotovo nadrealno. Promatrajući trening HNK Gorice s određene distance, s nekoliko desetaka metara udaljenosti, sličnost je bila nevjerojatna.

– Čekaj, šta smo doveli Kevina De Bruynea u Goricu?!

Upućeniji sugovornik samo se nasmijao, jer takva pitanja stizala su i ranije.

– Skoro… To ti je naš novi fizioterapeut Luka.

Prišli smo i malo bliže, uvidjeli određene razlike, ali u dojmu se nije previše promijenilo. Luka Puškić, 25-godišnji diplomirani fizioterapeut, doista je nevjerojatno sličan belgijskom nogometašu, zvijezdi europskog prvaka Manchester Cityja, posljednjih godina ponajboljem veznom igraču na planeti.

I zato je prvo pitanje bilo logično – je li ti ikad itko rekao da sličiš na De Bruynea?

– Pa da, uvijek i svi… – razvukao je široki osmijeh Luka pa nastavio:

– Stvarno mi jako često to govore, pogotovo u zadnjih šest-sedam godine. Doslovno ne mogu od toga pobjeći, gdje god se pojavim, vezano uz nogomet ili ne… Ljudi me baš često zaustavljaju i pitaju ovo što si me i ti pitao. Pa se znam i našaliti, odgovoriti ‘ma kakvi, nikad nitko’, ha, ha. Ali stvarno je sve to skupa već i pomalo smiješno. Pa evo, i u Gorici su me nakon dva dana prozvali De Bruyne, a tako me i dalje zovu – priča Luka, gorička verzija Kevina De Bruynea.

Omiljeni nogometaš, unatoč potrebama ove priče, nije mu dvojnik iz belgijskog Drongena, nego Ronaldinho, ali zna podosta i o bratu Kevinu.

– Volim ga kao igrača, genijalan je, ali nije baš da ga nešto posebno pratim. Znam za njega još iz Wolfsburga, znam što se događa u njegovoj karijeri, ali bilo bi možda i malo čudno da ga pretjerano pratim, ha, ha – smije se Luka.

Nasmijao se i na sljedeće pitanje, koje je glasilo: je li tata možda u jesen 1990. bio negdje u Belgiji? De Bruyne je rođen krajem lipnja 1991., računica bi se u tom slučaju poklopila…

– Mislim da nije, ali tko će ga znati, možda i je, ha, ha, ha…

Luka je rođen šest godina poslije i također se zaljubio u nogomet. Naravno, zbog Ronaldinha, jer “to je bila poezija u pokretu”, ali postoje tu neke određene razlike. Kevin je odlučio trčati za novcem, pa preko Genta otišao u Chelsea, Werder, Wolfsburg i u ljeto 2015. u Manchester City, a Luka je odlučio tijekom cijele nogometne karijere ostati vjeran NK Slogi iz Hrastovice, sela u blizini Petrinje.

– Inače sam iz susjednog sela Donja Budičina, a u Hrastovici sam igrao 14 godina. Zvali su me i iz petrinjske Mladosti, čak i iz sisačke Segeste, ali nikad se nisam odlučio na taj korak. Koju sam poziciju igrao? Pa zapravo sve pomalo… Znaš kako to ide u tim ligama, igraš sve što treba. Ljevak sam pa sam često završavao na lijevom krilu, dugo sam igrao i stopera, ali zapravo sam najviše volio biti zadnji vezni. No dobro, to je sad prošlost – govori Luka, koji je od nogometa odustao, ali to ne znači da je otišao i iz sporta.

– Nakon srednje škole upisao sam Zdravstveno učilište u Zagrebu, trogodišnji studij, smjer fizioterapija, i prvi put otišao u teretanu. Odmah mi se svidjelo, brzo sam se zakačio za to, a nakon godinu dvije navika se pretvorila u neku vrstu ovisnosti. U nogometu mi nije bilo problem propustiti trening, ali s teretanom se to nije moglo dogoditi. I tamo negdje 2019. odlučio sam se baviti powerliftingom, krenuti na prva natjecanja.

I priča se zakotrljala. Natjecateljsko dizanje utega postalo je životni odabir.

– Tijekom korone sam odlučio da ću se tome još ozbiljnije posvetiti i od tad se ponašam kao profesionalac. Imam trenera s kojim surađujem i zajedno osmišljavamo treninge, koje odrađujem četiri puta na tjedan, svaki u trajanju između dva i tri sata. S obzirom na posao, moram tu i dosta kombinirati, ali zasad to ide dosta dobro. Najveći uspjeh mi je drugo mjesto na natjecanju u Zadru, u juniorskoj konkurenciji, a sad je među seniorima ipak nešto teže ostvarivati rezultate. Iako, novi sam i dalje u svemu tome, vjerujem da će i to doći s vremenom.

Powerlifting je tako ostao njegova konstanta, ali nakon završenog fakulteta i odrađenog staža valjalo je pronaći i posao. Pronašao ga je u HNK Gorici.

– Nikad ranije nisam radio u nekom klubu i zato mi je sve ovo skupa jako izazovno. Iskreno, i malo nadrealno… Odjedanput si svaki dan u kontaktu s ljudima koje si donedavno gledao na televiziji, o njima čitao u novinama. U početku je bilo stvarno čudno, puno se i očekivalo od mene, ali trebala mi je faza prilagodbe i na posao i na taj osjećaj. Ali dobro, sad sam već polako počeo zaboravljati da su ti dečki javne osobe, postali su mi prijatelji, kolege s posla… – ističe Luka.

Pripreme su u tijeku, naporne za igrače, ali i za fizioterapeute, pogotovo one koji su malo dislocirani…

– Kako mi izgleda radni dan? Budući da putujem iz Petrinje, u danima kad imamo dva treninga cijeli dan ostanem u Gorici. Ujutro dođemo sat i pol prije treninga, već oko 7.30 sam ovdje, krenem malo iza 6.30… Počistim sve, pripremim, pa dečki počnu dolaziti na masaže ili terapije, podijelim se s kolegom Domagojem Prnjakom i kolegicom Sonjom Pasarić tko će što raditi. Poslije treninga igrači opet traže masaže, hladne kupke… I poslijepodne opet sve ispočetka. Kući dođem navečer tek oko 22 sata, tako da su ljetne pripreme i za mene malo zahtjevne, u najmanju ruku, ali dobro, zato sam tu – zaključuje gorička verzija Kevina De Bruynea.

Ona belgijska možda malo bolje igra nogomet, ali zato ova naša sigurno više diže u benchu.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

na

Objavio/la

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

na

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić  jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona  dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

na

Objavio/la

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Do polovice prvog poluvremena obje momčadi nisu realizirale po dvije izgledne šanse. Isključenje Drezge u 26. minuti za goste je bilo sporno, jer Skupnjak, prema njihovoj procjeni, nije izravno išao prema vratima kada je pao u duelu s Drezgom.

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći su brojčanu prednost iskoristili neposredno pred odlazak na odmor efektnim pogotkom Skupnjaka, koji je s ruba kaznenog prostora poslao loptu u rašlje za 1:0.

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lomnica je u drugom poluvremenu ostvarila uvjerljivu pobjedu hattrickom Nikole Antunovića.

Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lomnica (32 13 6 13 70:57 45) je s 45 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Ban Jelačić (32 13 9 10 41:34 48) je s 48 bodova na 7. mjestu.

Galerija fotografija

Premier liga 2024./2025., 32. kolo

NK Lomnica – NK Ban Jelačić (Vukovina) 5:1 (1:0)

Donja Lomnica. Stadion: ŠRC Lomnica. Gledatelja: 120. Nedjelja, 01.06.2025., 18 sati. Glavni sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Filip Krznarić (Velika Gorica) i Matej Mrkoci (Mraclin). Delegat: Zoran Smrekar (Turopolje). Strijelci: 1:0 – Skupnjak (44), 2:0 – Kovačević (48), 3:0 – Antunović (66), 4:0 – Antunović (68), 4:1 – Klenović (75), 5:1 – Antunović (88). Isključenje: Marko Drezga (26.min.- prekršaj u izglednoj prilici za postizanje zgoditka).

LOMNICA: Luter (od 78. Žugaj), Skupnjak (od 78. Homsi), Garvanović (od 59. Delić), Burazer, Dijanežević, Grdenić, Gudelj, Šoštarec, Čizmadija (od 78. Deverić), Kovačević (od 59. Antunović), Arbanas (cap.)(od 59. Kevrić). Trener: Zoran Tomčić.

BAN JELAČIĆ: Klepac, A.Nikić, Drezga, Markov, Pavlić (od 70. Softić), Pušić (od 46. Mankas), Harambašić (od 59. Klenović), Miletić, Grgić (od 46. Pedišić), Klasnić, Kotrman. Trener: Josip Mihanović.

Nastavite čitati

Sport

Buna dobila Jamnicu, konačno rješenje u Lonjici

Objavljeno

na

Objavio/la

U predposljednjem kolu Jedinstvene županijske lige došlo je do velike promjene na vrhu ljestvice! Lonja, dosadašnji lider, poražena je u gostima kod Pušće minimalnim rezultatom 1:0. Istovremeno, Buna je na domaćem terenu bila uvjerljiva protiv Jamnice te slavila s 3:1. U prvom poluvremenu Robert Zlodi – Šiki bio je u 23. minuti najprisebniji pred golom gostiju. U drugom poluvremenu je tamnoputi Justin u 56. minuti s bijele točke pogodio vratnicu. Odbila se lopta pravo pred njega, a on je nije prokockao, već je iz blizine povisio na 2:0. U samoj završnici utakmice, Nikola Šebek je nakon asistencije Škojca, mirno završio akciju i potvrdio pobjedu pogotkom iz neposredne blizine za 3:1.
Ovim raspletom Buna je preuzela prvo mjesto i sada ima dva boda prednosti ispred Lonje. Sve će se odlučiti u posljednjem kolu — upravo u Lonjici, gdje Buna gostuje kod Lonje. Nogometaši Bune u tom derbiju ne smiju izgubiti, dok im i remi donosi naslov prvaka i plasman u viši rang natjecanja — Premier ligu Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
Najnapetije, zadnje kolo sezone je pred nama, a svi pogledi usmjereni su prema Lonjici gdje će pasti konačna odluka.

JEDINSTVENA I. ŽNL , 29. kolo

BUNA – JAMNICA 3:1

Mala Buna. Igralište Bune. Sudac: Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Trstenjak i Rešetar.

STRIJELCI: 1:0 – Zlodi (23), 2:0 – Justin (56), 2:1 – Pavek (61), 3:1 – N. Šebek (85).

BUNA: Vidović, Joel (od 86. Zlodi), Ruklić (od 69. Kalisar), Čumpek, Stipančić (od 89. S. Šebek), Đurašin, Vukašinec (od 46. Mrkonjić), Huđber, Forjan (od 46. Škojc), Justin (od 86. Rovišan), Zlodi (od 46. N. Šebek). Trener: Miroslav Lukinić.

JAMNICA: Koš, Barić, Jandriš, Kontić, Badrić, Matošević, Berišić, Kirinić, Haraminčić, Kovačić, Vodelšek. Trener: -.

Nastavite čitati

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

na

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno