Povežite se s nama

Sport

De Bruyne u Gorici! ‘Tako me svi zovu, ali ja ne igram. Ja liječim ozlijeđene i – dižem utege’

Luka Puškić se od prvih dana ove godine priključio timu fizioterapeuta u HNK Gorici, a od drugog dana svog boravka u klubu dobio je očekivan nadimak – De Bruyne. Igrao je nogomet, kao i belgijski dvojnik, ali sad je u powerliftingu

Objavljeno

na

Prvi susret izgledao je gotovo nadrealno. Promatrajući trening HNK Gorice s određene distance, s nekoliko desetaka metara udaljenosti, sličnost je bila nevjerojatna.

– Čekaj, šta smo doveli Kevina De Bruynea u Goricu?!

Upućeniji sugovornik samo se nasmijao, jer takva pitanja stizala su i ranije.

– Skoro… To ti je naš novi fizioterapeut Luka.

Prišli smo i malo bliže, uvidjeli određene razlike, ali u dojmu se nije previše promijenilo. Luka Puškić, 25-godišnji diplomirani fizioterapeut, doista je nevjerojatno sličan belgijskom nogometašu, zvijezdi europskog prvaka Manchester Cityja, posljednjih godina ponajboljem veznom igraču na planeti.

I zato je prvo pitanje bilo logično – je li ti ikad itko rekao da sličiš na De Bruynea?

– Pa da, uvijek i svi… – razvukao je široki osmijeh Luka pa nastavio:

– Stvarno mi jako često to govore, pogotovo u zadnjih šest-sedam godine. Doslovno ne mogu od toga pobjeći, gdje god se pojavim, vezano uz nogomet ili ne… Ljudi me baš često zaustavljaju i pitaju ovo što si me i ti pitao. Pa se znam i našaliti, odgovoriti ‘ma kakvi, nikad nitko’, ha, ha. Ali stvarno je sve to skupa već i pomalo smiješno. Pa evo, i u Gorici su me nakon dva dana prozvali De Bruyne, a tako me i dalje zovu – priča Luka, gorička verzija Kevina De Bruynea.

Omiljeni nogometaš, unatoč potrebama ove priče, nije mu dvojnik iz belgijskog Drongena, nego Ronaldinho, ali zna podosta i o bratu Kevinu.

– Volim ga kao igrača, genijalan je, ali nije baš da ga nešto posebno pratim. Znam za njega još iz Wolfsburga, znam što se događa u njegovoj karijeri, ali bilo bi možda i malo čudno da ga pretjerano pratim, ha, ha – smije se Luka.

Nasmijao se i na sljedeće pitanje, koje je glasilo: je li tata možda u jesen 1990. bio negdje u Belgiji? De Bruyne je rođen krajem lipnja 1991., računica bi se u tom slučaju poklopila…

– Mislim da nije, ali tko će ga znati, možda i je, ha, ha, ha…

Luka je rođen šest godina poslije i također se zaljubio u nogomet. Naravno, zbog Ronaldinha, jer “to je bila poezija u pokretu”, ali postoje tu neke određene razlike. Kevin je odlučio trčati za novcem, pa preko Genta otišao u Chelsea, Werder, Wolfsburg i u ljeto 2015. u Manchester City, a Luka je odlučio tijekom cijele nogometne karijere ostati vjeran NK Slogi iz Hrastovice, sela u blizini Petrinje.

– Inače sam iz susjednog sela Donja Budičina, a u Hrastovici sam igrao 14 godina. Zvali su me i iz petrinjske Mladosti, čak i iz sisačke Segeste, ali nikad se nisam odlučio na taj korak. Koju sam poziciju igrao? Pa zapravo sve pomalo… Znaš kako to ide u tim ligama, igraš sve što treba. Ljevak sam pa sam često završavao na lijevom krilu, dugo sam igrao i stopera, ali zapravo sam najviše volio biti zadnji vezni. No dobro, to je sad prošlost – govori Luka, koji je od nogometa odustao, ali to ne znači da je otišao i iz sporta.

– Nakon srednje škole upisao sam Zdravstveno učilište u Zagrebu, trogodišnji studij, smjer fizioterapija, i prvi put otišao u teretanu. Odmah mi se svidjelo, brzo sam se zakačio za to, a nakon godinu dvije navika se pretvorila u neku vrstu ovisnosti. U nogometu mi nije bilo problem propustiti trening, ali s teretanom se to nije moglo dogoditi. I tamo negdje 2019. odlučio sam se baviti powerliftingom, krenuti na prva natjecanja.

I priča se zakotrljala. Natjecateljsko dizanje utega postalo je životni odabir.

– Tijekom korone sam odlučio da ću se tome još ozbiljnije posvetiti i od tad se ponašam kao profesionalac. Imam trenera s kojim surađujem i zajedno osmišljavamo treninge, koje odrađujem četiri puta na tjedan, svaki u trajanju između dva i tri sata. S obzirom na posao, moram tu i dosta kombinirati, ali zasad to ide dosta dobro. Najveći uspjeh mi je drugo mjesto na natjecanju u Zadru, u juniorskoj konkurenciji, a sad je među seniorima ipak nešto teže ostvarivati rezultate. Iako, novi sam i dalje u svemu tome, vjerujem da će i to doći s vremenom.

Powerlifting je tako ostao njegova konstanta, ali nakon završenog fakulteta i odrađenog staža valjalo je pronaći i posao. Pronašao ga je u HNK Gorici.

– Nikad ranije nisam radio u nekom klubu i zato mi je sve ovo skupa jako izazovno. Iskreno, i malo nadrealno… Odjedanput si svaki dan u kontaktu s ljudima koje si donedavno gledao na televiziji, o njima čitao u novinama. U početku je bilo stvarno čudno, puno se i očekivalo od mene, ali trebala mi je faza prilagodbe i na posao i na taj osjećaj. Ali dobro, sad sam već polako počeo zaboravljati da su ti dečki javne osobe, postali su mi prijatelji, kolege s posla… – ističe Luka.

Pripreme su u tijeku, naporne za igrače, ali i za fizioterapeute, pogotovo one koji su malo dislocirani…

– Kako mi izgleda radni dan? Budući da putujem iz Petrinje, u danima kad imamo dva treninga cijeli dan ostanem u Gorici. Ujutro dođemo sat i pol prije treninga, već oko 7.30 sam ovdje, krenem malo iza 6.30… Počistim sve, pripremim, pa dečki počnu dolaziti na masaže ili terapije, podijelim se s kolegom Domagojem Prnjakom i kolegicom Sonjom Pasarić tko će što raditi. Poslije treninga igrači opet traže masaže, hladne kupke… I poslijepodne opet sve ispočetka. Kući dođem navečer tek oko 22 sata, tako da su ljetne pripreme i za mene malo zahtjevne, u najmanju ruku, ali dobro, zato sam tu – zaključuje gorička verzija Kevina De Bruynea.

Ona belgijska možda malo bolje igra nogomet, ali zato ova naša sigurno više diže u benchu.

HOTNEWS

Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla

EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!

Objavljeno

na

Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.

I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama. 

Foto: Judo klub Fuji

To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.

Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja. 

    Foto: Judo klub Fuji

–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković. 

Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar. 

Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost. 

Foto: Judo klub Fuji

 –Ovo  je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković. 

Foto: Judo klub Fuji

Nastavite čitati

Sport

Uspjeh za Hrvački Klub Velika Gorica 1991 , Emanuel Grgić osvojio treće mjesto

Mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić nastupili su na državnom prvenstvu za starije dječake i ostvarili zapažene rezultate.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Na Prvenstvu Hrvatske za starije dječake (U15), održanom danas, mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić predstavili su svoj klub i grad u konkurenciji najboljih natjecatelja iz cijele zemlje.

Emanuel Grgić natjecao se u kategoriji do 75 kilograma i osvojio odlično treće mjesto, upisavši tri pobjede i jedan poraz. Time je osigurao brončanu medalju i plasman među tri najbolja hrvača u svojoj kategoriji na nacionalnoj razini.

Filip Đukić nastupio je u kategoriji do 58 kilograma, gdje je u konkurenciji 16 natjecatelja zauzeo osmo mjesto. Đukić je ostvario dvije pobjede te upisao jedan poraz.

Mladi sportaši natjecali su se pod vodstvom trenera Anrija Targuša i Darija Dašića, koji su izrazili zadovoljstvo prikazanim borbama i trudom svojih hrvača.

Čestitamo mladim borcima na njihovom uspjehu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica čeka Hajduk: ‘Za nas je loše što su Splićane svi otpisali iz utrke za titulu…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 16 sati na svom stadionu dočekuju splitski Hajduk, osam dana nakon što je klub s Poljuda porazom od Dinama ozbiljno narušio svoje šanse za titulu. No Goričani brinu svoje brige…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od nedjelje do nedjelje. U tom su ritmu ovih dana nogometaši Gorice, koji su prošle nedjelje na Rujevici morali čestitati boljem domaćinu i zaključiti svoj niz od šest utakmica bez poraza, a ove će se nedjelje u pozitivan ritam pokušati vratiti kroz još jedan iznimno težak izazov. Na Gradski stadion od 16 sati stiže splitski Hajduk, potresen ishodom derbija, ali to su isključivo gostujuće brige.

Domaća Gorica brine neke svoje brige, a one se i ovoga puta odnose na matematiku. Pobjeda protiv Hajduka donijela bi i definitivno osiguravanje ostanka u ligi, budući da je priča oko (ne)oduzimanja bodova Šibeniku vraćena korak ili dva unatrag, pa sve govori da će se odluka donositi na terenu, a ne za stolom. Što je, realno, i puno bolja opcija.

– Nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, ali znali smo da idemo kod odlične Rijeke. U prvom poluvremenu imali smo jedan kolektivni podbačaj, a raspoložena Rijeke to je iskoristila i kaznila nas. U drugom poluvremenu bili smo jako dobri, dominirali smo, ali prekasno smo se vratili i na kraju zasluženo izgubili utakmicu. Ali dobro, nema tuge ni razočaranja, odmah smo se okrenuli sljedećoj utakmici – kaže trener Mario Carević, koji cijelog ovog proljeća mora koristiti i kalkulator.

Koristi ga i dalje, jer ništa još nije riješeno, iako bi moglo biti već i u subotu, u slučaju da Rijeka dođe do pobjede na Šubićevcu.

– Matematički nismo sigurni, trebaju nam još ta tri boda da ne ovisimo o drugima, a ja ne želim ovisiti ni o kome osim o sebi. Nije jednostavno pripremati momčad na sve ovo, jer u specifičnoj smo situaciji. Puno je igrača na posudbi, mnogima istječe ugovor, pa neki već sad razmišljaju i o sljedećem koraku u svojim karijerama, što je i normalno, jer od kraja sezone dijele nas još dva tjedna. Međutim, tražim fokus na dovršetak našega posla, jer sezonu moramo završiti kako smo i počeli, s pravim rezultatom. Od nas se to traži, od mene prvog, ali i od igrača. Idemo završiti posao kako treba – apelirao je Carević i javno ono što komunicira svojim igračima.

Poruka iz Splita, kao i zahtjeva za ulaznicama, ovom prilikom ima bitno manje nego u nekim prethodnim slučajevima, hajdučka euforija definitivno je u drastičnom padu, gotovo da više ni ne postoji, no to ne znači da značajan broj navijača gostiju neće ispuniti tribine našega stadiona. I pokušati pomoći svojoj momčadi, kao što će i gorički navijači gurati svoje igrače prema naprijed.

– Znamo da nas čeka teška utakmica, to je sigurno. Unatoč svemu, Hajduk još ima nadu da može do titule, a budući da su ih nakon poraza u derbiju s Dinamom gotovo svi u medijima i javnosti otpisali, očekujem da će ovoga puta biti nešto drukčiji. Takve stvari ulaze u glavu, bit će rasterećeni, a manjak očekivanja često znači i bolju izvedbu. Naravno, to nije dobro za nas, ali stalno ponavljam da vjerujem da mi možemo igrati sa svima. Pokazali smo to u prvom dijelu sezone protiv Hajduka, kad smo ih pobijedili na našem stadionu, a i na Poljudu smo pokazali da možemo. Iako, opet kažem, očekujem da će ovo biti bitno drukčija utakmica od obje te prethodne – kaže Carević.

Iako posao još nije službeno završen, dolazi vrijeme kad se treba već baviti i sljedećom sezonom, odnosno planovima za slaganje neke nove goričke momčadi. Pitanje je što će biti s onima kojima istječu ugovori, pitanje je i što će biti s onima koji su na posudbama, a sve to govori da bi promjena moglo biti jako puno.

“Da, situacija je takva, a ja sam svjestan da smo već morali odraditi velik dio posla u tom smislu. Međutim, ne mogu protiv sebe. I kada ljudi iz kluba iniciraju takav razgovor, ja krenem, pa odustanem. Jednostavno, želim zatvoriti jednu stranicu da bih otvorio drugu – rekao je trener Gorice i dodao:

– Nikad više kao trener ne želim biti u ovakvoj situaciji, u borbi za ostanak u ligi, a nadam se da ni ovaj klub više neće biti u takvoj situaciji!

Lijepe su to želje, u skladu s ambicioznim najavama za budućnost, ali aktualna stvarnost nudi upravo to. Borbu za ostanak sve dok ona ne bude i definitivno riješena. S druge strane tablice, pak, vodi se neizvjesna bitka za titulu. U kojoj Carević ne želi baš ništa prognozirati…

– Ova sezona HNL-a je toliko luda da bih bio budala da idem prognozirati. Puno je oscilacija praktički u svakom kolu, toliko da je to nevjerojatno. Evo, kad smo pobijedili Dinamo, svi su rekli da su gotovi, a oni sad imaju ogromne šanse. I zato se stvarno ne bih želio upuštati u bilo kakve prognoze – zaključio je Car.

Na raspolaganju mu ni ovoga puta neće biti ozlijeđeni Mateo Leš, nije još došao trenutak ni za povratak Ivana Fiolića, ali moglo bi se dogoditi da na klupu sjedne kapetan Jurica Pršir, koji je izgubio cijelo ovo proljeće zbog problema s leđima. Na teren bi od prve minute moglo ovih 11 igrača:

Banić – Bralić, Steenvoorden, Krizmanić – Mikanović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Ndockyt – Erceg

Nastavite čitati

Sport

Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom

Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.

Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

 

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.

Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.

Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.

Nastavite čitati

Kultura

Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!

Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.

Objavljeno

na

Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.

Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.

Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.

Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.

–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.

Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”

Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.

 *Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno