Simbolično, na sam Dan Grada Velike Gorice, gradonačelnik Krešimir Ačkar sa suradnicima danas je svečano otvorio Gradsku tržnicu u Školskoj ulici, iza koje je period rekonstrukcije nadstrešnice nad 600 metara kvadratnih površine, ali i dogradnja dodatnih elemenata za bolje funkcioniranje. 

 -Od sada naših 40 komitenata može uživati tijekom prodaje u novouređenom prostoru s novom nadstrešnicom koja ih štiti od kiše i snijega. Otvoren je i drugi ulaz s istočne strane gdje smo uredili novu prilaznu stazu i drugi javni wc za sugrađane – ispričao je predsjednik Uprave VG Komunalca Jurica Mihalj. 

Foto: Sanjin Vrbanus

A zadovoljan s projektom je i voditelj Gradske tržnice Krunoslav Češković. 

 -Naši komitenti koji ovdje prodaju namirnice žive od ovog posla i zaslužili su bolje uvjete u kojima svakodnevno mogu raditi. Kažu da su zadovoljni, nema više onog šatora, ne curi im više za vratom, a rasteretili smo i glavni ulaz još jednim dodatnim gdje s lakoćom mogu dostaviti robu, pogotovo za ribarnicu. Nadam se , danas-sutra i otvorenju mesnice – dodao je Češković. 

Foto: Sanjin Vrbanus

Bili smo svjesni problema Gradske tržnice od preuzimanja nadležnosti – istaknuo je gradonačelnik i podsjetio kako je projekt tržnice vrijedan nešto više od pola milijuna eura. 

 -U većini gradova je srce okupljanja tržnica – zato smo tražili najadekvatnije rješenje, jer je bilo neprihvatljivo da šesti grad po veličini nema adekvatne uvjete na zelenoj tržnici. Pregovarali smo i našli rješenje da na postojećem mjestu napravimo kvalitetnu nadstrešnicu,  a ono što me veseli da konačno imamo i javni toalet, koji smo izgradili na zahtjev sugrađana koji čekaju prijevoz na autobusnom kolodvoru ovdje u blizini – objasnio je Ačkar, a prema povratnim informacijama prodavača, OPG-ovaca s tržnice, zadovoljstvo je veliko – od funkcionalnosti, pristupačnosti i kvalitete boravka. 

FOTO galerija:

Da je Turopolje, odnosno Zagrebačko polje kako se nazivalo u prošlosti, bilo od davnina važno gospodarsko središte, pokazuju dokumentirani zapisi Emilija Laszowskog u kojima je prikupio zemljopis, narodopis i povijesni pregled Plemenite opčine Turopolja. 

Zahvaljujući njegovom svesku izdanom 1910. godine pronašli smo niz činjenica o životu stanovnika ovoga kraja, pa tako i najvećeg mjesta – Velike Gorice, a prebiranje po požutjelim stranicama uvijek donese čitatelju neki novi doživljaj prošlih vremena. 

Danas Velika Gorica obilježava 30.obljetnicu od dobivanja statusa grada, a iza ovog modernog doba u kojem uživa i status najprivlačnijeg grada za život, puno je minulih godina – tijekom kojih su, posebice turopoljski plemenitaši, ispisali početke napretka, organizaciju zajednice i običaje. 

Tako je Laszowski zapisao kako se Velika Gorica spominje u zapisima 1228. godine a kako Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije zasigurno tu stoji od 13. stoljeća. Naime, ime grada spominje se kao sjedište župe, što je čini jednim od najstarijih naselja u Turopolju koje je imalo značajnu ulogu u povijesti od tada do danas. 

Od gotovo 50 naselja koja su pripadala Plemenitoj opčini turopoljskoj, koja ove godine obilježava 800 godina postojanja, najveće je i nekoć bilo trgovište Velika Gorica. 

Procvat je grad dobio razvojem trgovine, no za to je trebalo čekati dozvolu kralja.

Povijesna građevina u srcu Velike Gorice u kojoj je danas smješten Muzej Turopolja, nekada se zvala Turopoljski grad a u gradnji su sudjelovala mnoga naselja.

Laszowski nadalje piše kako su se 1615. dovažale daske, a 1617. gradio se strop za koji su se šibe i drvena građa dovozili iz općinske šume. Kurilovec, Kobilić Ilovnjak i Rakarje trebali su dovesti najveći broj vozova šiblja – 12, a slama za klak vozila se iz Donje Lomnice, Kurilovca, Kobilića, Plesa, Rakarja…a tko nije dao – plaćao je globu.

Zanimljivo je kako se iste godine u Velikoj Gorici spominje škola (župna trivijalna škola, na mjestu današnje OŠ Eugena Kvaternika), a 50 godina kasnije Velika Gorica je brojila 17 kuća.

IZVOR: Povijest plemenite opčine turopoljske (Svezak I) 1910. godina, Emilij Laszowski

Materijale ustupila: Anita Ivanušić Hlopec, Donje Podotočje

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada dodijeljena su javna priznanja ovogodišnjim laureatima koji su svojim doprinosom ostavili značajan trag u razvoju grada. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeljena je Aleksi Bjelišu prof. emer. dr.sc. i akademiku Ratku Cvetniću, Stjepanu Kovačeviću postumno, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagradu Krčka vrata dobila je Štefa Kos, a Nagradu Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobio je Marijan Plodinec dok je Nagrada Zlatna turopoljska podgutnica pripala Ljiljani Haidar Diab. 

Dodijeljene su i tri Nagrade Turopoljsko srce i to: Miroslavu Grahovcu, Josipi Nuić i Slobodanu Mišćeviću Mići. 

Poveljom grada za životno djelo nagrađeni su Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić. 

– Kada se dobiva ovako visoko priznanje čovjek si nehotice postavlja pitanje je li on baš ta osoba i čime je on baš to zaslužio. Iskreno govoreći, sve što sam u svojem poslovnom životu radio sam po vlastitom izboru i zadovoljstvu. Ako je rezultat moga rada zaslužio ovako visoko priznanje onda me to ispunjava posebnim ponosom. Drago mi je da se ovo priznanje dodjeljuje u godini kada slavimo 800. obljetnicu Plemenite općine turopoljske čijoj sam afirmaciji posljednjih godina posvetio najviše vremena – rekao je Rožić, koji je cijeli život posvetio je društvenom, kulturnom i prosvjetnom radu te očuvanju tradicijskih vrijednosti Turopolja.    

 FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Svečanom akademijom u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Grad Velika Gorica obilježio je Dan grada i 30. godišnjicu od kada je dobio status grada. 

U svojem je govoru predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darko Bekić osvrnuo se na ustrojavanje Grada prije 30 godina i prvo Gradsko vijeće koje je donosilo odluke, no i podsjetio da je Velika Gorica grad s puno dužom tradicijom, budući da Plemenita opčina turopoljska ove godine obilježava 800 godina postojanja. 

– 2025. godina, po nekoliko događaja je bila posebna godina za naš grad. Održali su se lokalni izbori, u mnogo čemu možda najzanimljiviji jer je to bio praznih demokracije u našem gradu – podsjetio je Bekić. 

Brojnim uzvanicima u uvodnom obraćanju dobrodošlicu u metropolu i srce Turopolja, u najpoželjniji grad za život u Republici Hrvatskoj, zaželio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

-Ali to nije slučajnost. Zato što je to produkt rada Velikogoričanki i Velikogoričana koji su gradili i radili ovaj grad po mjeri čovjeka da bi on bio danas upravo onakav kakav jest i da bi se ponosili s njime na ovaj način. Hvala svima koji su prije 30 godina preuzeli inicijativu da Velika Gorica postane grad, koji su sudjelovali u njegovu ustrojavanju. Želim zahvaliti svim organizacijama, dječjim vrtićima, osnovnim školama, našim učiteljicama, nastavnicima, profesorima, koji su odgojili generacije naših Velikogoričana, našim komunalnim djelatnicima, od čistača ulice do predsjednika uprave koji su uređivali i čistili, našoj policiji, civilnoj zaštiti kao i onima koje danas nagrađujemo priznanjima, jer upravo vi simbolizirate sve ono što Gorica jest -identitet, duh, zajedništvo, plemenitost – rekao je gradonačelnik i posebno zahvalio Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću na realizaciji zajedničkih projekata. 

-Naša suradnja je sjajna. Grad se izvrsno razvija i sjećam se svoje srednjoškolske dobi kada sam igrao košarku, u Gorici je bio nogometni klub Radnik a u Kurilovcu Udarnik, a vi ovdje toliko radite kao da se Gorica i Kurilovec zovu Udarnik i Radnik – našalio se premijer u obraćanju i dobio veliki aplauz prisutnih. 

Nadalje, pohvalio je Grad po pitanju praćenja reformi, brojnih logističkih projekata, poduzetničkim centrima, brojnim obrazovnim projektima te obećao daljnju otporu Vlade.  

– Gorica ima jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju i nije ni čudo da ste nedavno u Šibeniku dobili potvrdu najpoželjnijeg grada za život – rekao je Plenković. 

U ime Zagrebačke županije čestitke u povodu Dana grada uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec, također Velikogoričanin. 

-Zagrebačka županija daje snažnu podršku na svim projektima na području grada, kako što je nedavno završeni projekt Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju vrijedan 15,5 milijuna eura, zatim financijska pomoć nakon potresa za obnovu objekata vrijedna 6,5 milijuna eura. Sada dajemo podršku za izgradnju Centra za starije osobe u Velikoj Gorici gdje ćemo izdvojiti 6 milijuna eura proračunskih sredstava, kreće i energetska obnova Doma zdravlja, a sufinancirat ćemo i novu školsku sportsku dvoranu za buduću školu u Kurilovcu – najavio je Kolarec. 

Tradicionalno, svečanost koje bila prilika za uručivanje javnih priznanja zaslužnim Velikogoričanima i Velikogoričankama. 

FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Dan uoči gostovanja na osječkoj Opus Areni nogometaši Gorice odradili su jutarnji trening, pa se potrpali u autobus koji vozi prema istoku. U Osijeku će ih u subotu od 15 sati dočekati Željko Sopić i njegova razbijena vojska, momčad koja je prošlog vikenda doživjela teški debakl u porazu 5-1 od Istre 1961. Sopa tako i dalje čeka svoju prvu pobjedu na klupi Osijeka, koji nikoga nije pobijedio još od 28. rujna i gostovanja u – Velikoj Gorici.

– Ja sam potpuno svjestan iz situacije, ali da ću analizirati pred medijima svoje igrače, nažalost, neću. Ja nisam niti trener, niti čovjek koji će prljavo rublje iznijeti u javnost. Ono što ja imam reći svojim igračima, ja im kažem direktno u oči u četiri zida. Neću ništa stavljati u celofan. Kada se borite za opstanak, trebaju vam ratnici, kada se borite za prvaka, treba vam ekstra kvaliteta. Kad se borite za opstanak, karakter vam je najvažniji. Na putu smo neke stvari izgubili. Od prvog dana kad sam došao, kao što pričam s vama, tako i sa ljudima na etaži iznad, pričam hrvatski jezik vrlo razgovjetno, rekao sam što nama nedostaje i zašto smo tu gdje jesmo. Kada se izgubi utakmica, uvijek je kriv trener. Ja nikad neću ići protiv svojih igrača, ja sam izabrao tih 11 koji su igrali protiv Istre – rekao je Sopić u najavi utakmice s Goricom, koje se spletom okolnosti praktički uopće nije dotaknuo.

Osim u ovom dijelu:

– Potpuno sam siguran da tih 11 koji će istrčati protiv Gorice da će izgledati bolje nego protiv Istre i da će napraviti sve da Osijeku donesu tri boda.

U tome će Sopića i Osječane pokušati spriječiti Mario Carević i naši Goričani, koji su unatoč dva vezana poraza u neusporedivo boljoj poziciji. I pronalaze razloge za optimizam unatoč porazu od Slaven Belupa prošloga petka.

– Već po običaju, imali smo stvarno dobar tjedan, momci jako dobro treniraju. Nažalost, izgubili smo tu posljednju utakmicu, ali zadovoljan sam načinom na koji smo odigrali i mislim da će nas, nastavimo li tako, i rezultat pomaziti – rekao je trener Mario Carević i dodao:

– Manje-više svi bi trebali biti u kadru, jer imamo opet nekih problemčića s ozljedama, ali mislim da će u konačnici svi biti spremni.

To znači da će se vratiti i kapetan Jurica Pršir, koji je zbog bolesti preskočio Koprivnicu, a sad će povesti momčad po drugu uzastopnu pobjedu na Opus Areni. Kaosu u Osijeku unatoč, nema nikakve dvojbe da Goričane čeka jako težak ispit…

– Činjenica je da imaju problema, da nisu u dobroj formi, ali kad gledam tu momčad pojedinačno, to je stvarno skup odličnih igrača, pojedinaca. I ne zaslužuju kvalitetom biti tu gdje jesu, to je jasno. Upravo zato jako smo oprezni, analizirali smo ih i mogu reći da su odlični u presingu, imaju odlične prekide… Imamo ideju na koji način ćemo se pokušati nametnuti, doći u poziciju da imamo što za reći, ali prije svega ćemo morati biti jako oprezni i iskontrolirati taj njihov presing, dugi aut i kornere – kaže trener Carević, koji nije želio nagađati o mogućim promjenama u postavi Osijeka.

– Neki su im se igrači vratili iz ozljede, počeli su igrati… Vidjet ćemo na koji način će kolega Sopić izaći, ali mi smo spremni na sve – zaključio je Carević.

Što se goričkih prvih 11 tiče, velikih iznenađenja ne bi trebalo biti, dvojba bi mogla biti samo Duraković ili Vrzić, što će reći da bi Gorica mogla izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš, Čabraja – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Vrzić – Čuić