Sport
Dani košarke u Gorici, barem na jedan vikend. Za početak…
Turnirom, koji je Gorica i osvojila, te Svečanom akademijom, KK Gorica proslavila je svoj pedeseti rođendan, koji je “po papirima” danas, 16. rujna. Igrala se odlična košarka, u grad su došli ugledni gosti, evocirale su se uspomene i planirala još bolja budućnost…
Velika Gorica se, realno, teško može nazvati “gradom košarke”. Ma koliko neki od nas bili pretencizoni, zaljubljeni u loptanje između obruča, koliko god se pokušavali pozivati na višedesetljetnu tradiciju, ovakve ili onakve uspjehe, na imena poput NBA-jevaca Ivice Zupca, Damjana Rudeža i Marija Kasuna, koji su u dijelu karijere nosili gorički dres, govoriti o gradu košarke praktički je nemoguće. Puno prije toga ovo je grad mladih, grad idealan za obitelji, grad sporta i kulture, grad zrakoplovstva ili vatrogastva… A opet, ovog se vikenda, ovog petka i subote, na trenutke učinilo da Velika Gorica diše kao grad košarke. I to je, za sve one zaljubljene u ovu igru, bio poseban užitak.
Košarkaški klub Gorica slavio je svoj 50. rođendan, obilježen je turnirom koji nam je u goste doveo dva trenutačno najveća hrvatska kluba, Cibonu i Zadar, ali to ni izbliza nije bilo sve. Bila su to dva dana u kojima je, osim Cibosa i Zadrana, Veliku Goricu pohodio cijeli niz velikih košarkaških imena. Došao je Stojko Vranković, bili su tu i legende zadarske i hrvatske košarke Pino Gjergja i Zdravko Jerak, svoje mjesto ispod koša zauzeo je i Aco Petrović, ali i još brojni treneri, igrači, košarkaški djelatnici…
– Sve ovo potvrda je da gorička košarka već sad ima svoj status unutar hrvatske košarke. I odaziv na turnir, i reakcije klubova, kao i svih njihovih djelatnika, govori da Gorica ima svoje mjesto u košarkaškom svijetu. To je ono što veseli i što istovremeno, naravno, donosi i obavezu kod svih nas koji radimo na razvoju i unaprijeđenju kluba – kaže nam u svemu tome predsjednik kluba Duško Radović.
U petak su na rasporedu bila polufinala turnira, a u subotu finale i utakmica za treće mjesto… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Čovjek je došao na čelo kluba po završetku prošle sezone, najuspješnije u 50-godišnjoj povijesti goričke košarke. Oformio je svoj tim i krenuo raditi u najvišoj brzini. Dugovi i zaostaci su riješeni, u pripremi su i prilagodbe u dvorani koje će omogućiti televizijske prijenose iz Velike Gorice, a dodatan napor bila je organizacija 50. rođendana kluba.
– Mi smo relativno mali tim, nas četvorica, petorica smo tu, i svi smo postali ‘katice za sve’. Trudimo se maksimalno, u ova tri mjeseca napravili smo sve što se moglo da budemo bolji. Zadržali smo kostur momčadi iz prošle sezone, pojačali smo se u skladu s financijskim mogućnostima, a treba reći i da roster nije do kraja zatvoren. Očekujemo još dolazak jednog, dvojice ili trojice igrača. Međutim, ono što je momčad pokazala kroz sve ove utakmice u pripremama, pokazuje da smo na pravom putu, da možemo biti čak i bolji nego prošle sezone – ambiciozan je predsjednik.
Već u petak vidjeli smo puno toga dobroga od ovog turnira. Prvo abaligaški okršaj Zadra i Cibone, u kojem je trener Zagrepčana Ivan Velić dao priliku i svojim mladim igračima, dok je njegov kolega Ante Nazor, uz potporu Tornada u kutu dvorane, tražio način kako doći do pobjede nad najvećim rivalom. I uspio ga je pronaći, Zadar je pobijedio i otišao u finale. U kojem mu se, dva i nešto sata poslije, pridružila i Gorica. S druge strane bio je ruski Temp Sumz, vrlo dobra momčad, koja je radila velike probleme Sesarovim dečkima. Tijekom cijele utakmice Gorica je stizala rusku prednost, na kraju je i dostigla, pa i prestigla. I u dramatičnoj završnici izborila finale.
Zadar je nadigrao Cibonu u prvoj utakmici turnira i tako postao prvi subotnji finalist… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica je u drugom polufinala lovila i ulovila prednost ruskog Temp Sumza i također ušla u finale… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tribine su bile jako lijepo popunjene već prvoga dana, a tek se čekalo veliko finale turnira… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Imalo je veliko finale i svoju uvertiru, koja je odrađena – u odijelima. Subotnje prijepodne donijelo je Svečanu akademiju u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na kojoj je valjalo održati nekoliko govora, podijeliti priznanja klupskim legendama, javno zahvaliti sponzorima i prijateljima kluba… I sve to u nazočnosti gradonačelnika Dražena Barišića sa suradnicima, saborskog zastupnika i dugogodišnjeg predsjednika kluba Ivana Šukera, predstavnice Županije, pročelnice Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Mirele Katalenac, predstavnika Državnog ured za sport, Zagrebačkog sportog saveza, raznih drugih saveza i klubova… Uglavnom, ugledno društvo. I najviši među njima, predsjednik HKS-a Stojko Vranković, zajedno sa svojih 218 centimetara.
– Prije svega, čestitao bih rođendan klubu, 50 godina nije malo. Želim im još puno ovakvih obljetnica, ali i puno dobrih igara i dobrih sezona. Josip Sesar je moj suigrač još iz reprezentativnih dana, mislim da i on i svi u klubu rade dobar posao. Prošle sezone bili su jako dobri, bili su i u završnici Kupa, tako da imaju razloga za slavlje i veselje – kazao je Stojko, kojem na spomen goričke košarke prvo padne napamet…
– Trenutna najjača poveznica s goričkom košarkom mi je predsjednik kluba, moj suigrač iz zadarskih dana Duško Radović. Ovu priliku koristim da i njemu čestitam, želim mu sve najbolje i puno uspjeha s klubom. A što se tiče igračkih dana… Mislim da sam jednom, ali jako davno, sa Zadrom igrao jednu prijateljsku utakmicu u Velikoj Gorici.
Redali su se ugledni gosti na pozornici, prosipali komplimente na sve što se radi u klubu, ali i evocirali uspomene na sve što se događalo u posljednjih 50 godina u goričkoj košarci. Ponovljena je još jednom priča o počecima… Gorički vatrogasci 1967. su išli na vatrogasno natjecanje u Zadar, na kojem je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nešto kao današnja slobodna bacanja. Dečki su željeli vježbati, pa su na staru Gasilanu, danas Vatrogasni dom, postavili koš. Na njemu su vježbali za natjecanje i u Zadru bili sjajni!
– Naši dečki su pobijedili na tom natjecanju, a tako vjerojatno ne bi bilo da nisu vježbali ta bacanja – prisjetio se Josip Šipušić, u povijest upisan kao prvi predsjednik Goričkog omladinskog košarkaškog kluba.
Briljirao je vitalni Joža na govornici, nekoliko puta i pošteno nasmijao okupljene, sjećajući se kako se košarka u tim počecima igrala na vanjskim terenima, kako su naši dečki bili majstori za utakmice po kiši, pa kako je izgrađena prva dvorana… Klub koji se 22 godine zvao Radnik u devedesetima je pet godina nosio ime Media, da bi od 1997. počeo živjeti s imenom KK Gorica. Bogata je povijest iza ovoga kluba, gomila velikih igrača, cijeli niz utakmica za pamćenje. Evo, baš danas, 16. rujna, navršava se točno 50 godina od osnutka kluba.
– Ti naši počeci zapravo su bili fenomenalni. Košarka se, sjećam se, ozbiljno počela igrati nakon Svjetskog prvenstva u Ljubljani 1970. Od tad se košarku puno intenzivnije pratilo, a mi smo krenuli puno intenzivnije trenirati i raditi. Bili smo zaljubljeni u košarku. Trgale su se često felge od bicikla, zabijale na jabuku… I igrala se košarka. Okupljali smo se na igralištu kod Gasilane, prvo s jednim, a onda i s oba koša, a tu su se zapravo okupljali svi mladi Goričani – prisjetio se Goran Kovačić, igrač iz prve generacije goričke košarke, a kasnije i dugogodišnji tajnik kluba, jedan od onih koji je povukao kad je bilo najteže.
I zato s ponosom gleda na sve ono u što se gorička košarka pretvorila 50 godina poslije.
– U odnosu na te naše početke, danas je ovo ‘nebo i zemlja’. Danas imamo klub koji je odlično organiziran, koji igra Premijer ligu, koji je u gornjem domu hrvatske košarke. Imamo novog i jako dobrog predsjednika, koji je angažiran maksimalno i ne bojim se za goričku košarku u budućnosti – optimističan je Kova.
Jedva su uzvanici stigli presvući odijela, a već su se opet okupili u dvorani. U utakmici za treće mjesto, već od 15 sati, Cibona je iščupala pobjedu protiv Temp Sumza, a onda je slijedilo finale. I – spektakl. Tornado je opet bio tu, oni su se pobrinuli za zvučnu kulisu, a na parketu se vodila velika borba. Odlična Gorica, jaki Zadar i gomila neizvjesnosti. Sve do posljednje sekunde. Doslovno posljednje, čak možda i malo nakon nje… Nekoliko sekundi prije kraja Martin Junaković je pogodio jedno bacanje i izjednačio na 85-85, nakon čega je Gorica pojurila prema košu, loptu je uzeo Ante Mašić i dao je Ivanu Papcu, koji je sa zvukom sirene zabio za pobjedu i osvajanje turnira. Neutralni promatrači komentirali su kako je koš definitivno pao nakon posljednjeg zvižduka, ali mi ćemo subjektivno reći da nije… I da je Gorica osvojila turnir, što se jedino na kraju piše.
Nagradu za najboljeg igrača turnira primio je Lovro Mazalin, prvo ime Gorice u ove dvije utakmice, a onda je krenuo razlaz. Proslava je završila, prošla je i više nego uspješno, pa su ljudi iz kluba i iz organizacije konačno mogli odahnuti. I zadovoljno konstatirati da su uspjeli, da su odradili velik posao.
– Ovaj događaj, cijela ova svečanost, vrlo je važna za daljnji razvoj košarke u Velikoj Gorici. To bi trebao biti jedan veliki motiv i poticaj za budući rast i razvoj, pogotovo s obzirom na to da ovu obljetnicu obilježavamo u godini u kojoj je ostvaren najveći uspjeh u povijesti goričke košarke, plasman u polufinale Kupa i šesto mjesto u prvenstvu. Svime ovime što smo napravili i pripremili dajemo maksimalni motiv svim igračima i trenerima, ali i sportskoj javnosti grada, županije i cijele Hrvatske šaljemo poruku da se ovdje događa nešto dobro. U skladu s time, vjerujem da ćemo imati potporu i Grada i Županije u svim svojim nastojanjima da i dalje napredujemo – poručio je za kraj predsjednik kluba Duško Radović.
U trenucima dok je finale završavalo, već je na obližnjem stadionu bila u tijeku utakmica nogometaša Gorice i Lokomotive. I fokus se odmah nekako počeo okretati prema nogometu, kako to puno češće i biva u ovom gradu. Ali dobro, ako Velika Gorica i nije “grad košarke”, onda je to bila na barem dva dana. Dva lijepa, ugodna sportska dana u našem gradu. Bilo bi lijepo da publika u istom broju isprati i ono što će Josip Sesar i njegovi dečki raditi ove sezone. Sve skupa djeluje iznimno obećavajuće, vrijedno pozornosti, jer nikad se u ovom gradu nije igrala ovako dobra košarka. A prošlo je, zapamtili ste već valjda dosad, već 50 godina od prvoga koša na Gasilani…
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.
Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.
Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).
Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.
Galerija fotografija
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 4 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
-
HOTNEWSprije 4 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
