Prije nepune dvije godine klinci iz OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki koji su tad bili sedmi i osmi razred, postali su viceprvaci Hrvatske u odbojci. U školi je za njih organiziran velik i lijep doček, emotivan i za pamćenje. Kad je sve prošlo, u školi su odlučili izraditi fotografiju te momčadi, koju su postavili na istaknuto mjesto u školskom holu.

Na tom je dočeku, među svima ostalima, bila i skupina dječaka koji su tad bili četvrti razred osnovne škole. I oni su poželjeli trenirati odbojku, možda jednog dana i postići nešto slično, a ove godine tim su putem i krenuli.

– Treneru, cilj nam je da naša slika bude pokraj ove! – rekli su svom profesoru tjelesnog Leonu Levaru prije nego što su otišli na gradsko natjecanje u odbojci za pete i šeste razrede.

I, prema svemu sudeći, mislili su ozbiljno. Otišli su na gradsko natjecanje i – pomeli konkurenciju. Igralo se u organizaciji OŠ Šćitarjevo, igralo se ligaškim sustavom, svatko protiv svakoga, a mali odbojkaši iz Kravarskog ostvarili su sve pobjede. Rezultatom 2-0 slavili su i protiv Šćitarjeva, i protiv OŠ Eugena Kvaternika, i protiv OŠ Vukovina, i protiv OŠ Velika Mlaka… Bez izgubljenog seta, uvjerljivo i sigurno, dječaci iz OŠ Slavka Kolara uzeli su prvo mjesto.

Time su se plasirali na sljedeću razinu svoga puta prema vrhu, a to je županijsko natjecanje, koje će se igrati 10. travnja u Zaprešiću. I tamo će imati najviše ambicije, kao i ogroman motiv, koji se rodio još prije dvije godine, koji živi u toj jednoj fotografiji u školskom holu…

U momčadi koju vodi profesor Levar igrali su sljedeći igrači: Ivan Posavec, Gabriel Cavrić, Leon Miković, Lovro Vranešić, Stjepan Grdenić, Jakov Kolarec, David Vlahovac, Mihael Ilijević, Luka Domitrović, Luka Kordić, Luka Kolarec i Emanuel Lovrić.

Dečki, sretno dalje!

Nakon što je 2. ožujka, golom protiv Valencije, Velikogoričanin Ante Budimir ušao u povijest Osasune, nije trebalo dugo čekati na novi spektakularan potez dečka i nogometaša na kojeg imamo razloga biti ponosni. Anti je taj gol protiv Valencije bio 58. za Osasunu u španjolskom prvenstvu, čime je prestigao Sabina Andoneguija, koji je postigao 57 golova između 1953. i 1964. godine, pa je odlučio to i obilježiti…

Budimir je, naime, povodom rušenja važnoga klupskog rekorda odlučio na zajednički ručak odvesti više od 120 Osasuninih zaposlenika! Rezervirao je cijeli restoran za ovu prigodu, o čemu sam nije želio govoriti, ali zato je za španjolske medije progovorila vlasnica restorana Esther Idoate. Pohvalila je Budimira i ispričala kako su se pozvani zaposlenici osjećali počašćeno.

– Budi je htio učiniti nešto posebno, pa me nazvao. On se u restoranu Alhambra osjeća kao kod kuće. Osim što je povijesno važan nogometaš Osasune, Budimir ima i velike ljudske kvalitete – rekla je Idoate.

Španjolci pišu kako su među pozvanima bili predsjednik, direktori, redari, čistačice, vrtlari, ljudi koji rade u administraciji Osasune i mnogi drugi. Prema izjavi vlasnice, Budimir je čest gost njezina restorana. U priloženom videu, koji je objavio restoran, vidljivo je da se nogometaš fotografirao s osobljem u kuhinji te da su ga dočekali njegova fotografija i balon u obliku broja 58.

– Zauvijek ću pamtiti ovaj dan. Ostat će važan u mojoj karijeri. Sretan sam i ponosan na ovaj individualni uspjeh, što sam se upisao u povijest kluba kao što je Osasuna, starog preko sto godina – rekao je dečko s Cibljanice nakon rušenja rekorda i dodao:

– Htio bih zahvaliti svim trenerima koji su bili sa mnom u proteklih pet sezona, svim suigračima, svima u klubu, ljudima na ulici, navijačima koji su mi u svakom trenutku podrška.

Budimir je tijekom karijere nastupao za Radnik, austrijski LASK, zatim i za Goricu, čiji je prvi izlazni transfer u povijesti kluba, budući da je za 20.000 eura otišao u zaprešićki Inter. Nakon toga je igrao i za Lokomotivu, njemački St. Pauli, talijanske klubove Crotone i Sampdoriju, da bi preko Mallorce došao do Osasune, koja ga je 2021. dovela za osam milijuna eura. Time je postao najskuplji igrač u povijesti kluba, ali sve govori da se uloženi novac višestruko isplatio. U svakom smislu.

Bravo, Ante, ponosu grada…

Pred nama je još jedan zapis o događajima i ljudima koji su obilježili život cijeloga kraja tijekom 2024. godine kao i o pojedincima koji su svojim doprinosom ostavili trag na području grada Velike Gorice, Turopolja i susjednih općina.

20. izdanje Ljetopisa grada Velike Gorice donosi pisani sažetak najvažnijih događanja iz prošle godine, a njegovo predstavljanje bit će u četvrtak, 20. ožujka u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica s početkom u 19 sati.

Nakon promocije građani će moći Ljetopis kupiti na info-pultu Pučkog otvorenog učilišta.

U subotu, 22. ožujka KUD Veleševec u društvenom domu priprema dobru zabavu i tradiciju na tanjuru. Tradicionalna Posavska kobasijada njeguje običaj pripreme domaćih proizvoda te donosi posavske specijalitete s kobasom u prvom planu, a stručni žiri ocijenit će najbolje pripremljena jela.

Zaprimanje uzoraka za ocjenjivanje je od 13 do 15 sati, a za goste će biti skuhan bažul s kobasi. No, Posavci će na stol staviti i sve ono što su kroz jesen vrijedno pripremali u svojim domaćinstvima, od domaće šunke, kobasice, salame, ali i domaće rakije i vina, te kolača.

U 18 sati je proglašenje pobjednika Kobasijade, kada kreće i zabavni dio programa uz duo “Ti i ja”.

Inače, ova manifestacija tijekom 15 godina izašla je iz lokalnih okvira tako da dolaze natjecatelji iz cijelog Turopolja pa i sisačkog dijela Posavine.

Pokrovitelj manifestacije je Općina Orle uz podršku Turističke zajednice područja Posavine i Prigorja.

Nakon dva vezana poraza, zasluženog od Slaven Belupa u Kupu i nezasluženog od Hajduka na Poljudu, nogometaši Gorice željeli su se na otvaranju novoga kola HNL-a vratiti pobjedničkim navikama, a usput i poravnati račune s društvom iz Koprivnice. Ispostavilo se, nažalost, da je sve ostalo samo na željama. Gorica je doživjela treći domaći poraz ove sezone, drugi od Slaven Belupa u samo devet dana, a pritom je stigla i potvrda teze da su Koprivničani u ovom trenutku ipak bolja momčad od Gorice.

Carević je i ovoga puta ispred Banića postavio trojku u sastavu Bralić – Krizmanić – Leš, opet su bokove držali Mikanović i Sikošek, a sredinu terena Halilović, Pajaziti, Elezi i Ndockyt. U vrh napada vratio se Ante Erceg, koji nije započeo utakmicu još od Šibenika, ali pokazalo se da sve to nije dovoljno da bi se ozbiljnije ugrozila vrata Ivana Suška, koji je jesenas pogreškom darivao Goričane na istom ovom travnjaku.

Prvi put gorička obrana pokleknula je u 15. minuti, nakon prekrasne kombinacije gostiju, koju je golom na prazna, nečuvana vrata zaključio Ante Šuto. Međutim, uključio se VAR, utvrđeno je debelo zaleđe, ali sudac Romić išao je pogledati je li Šuto utjecao na Mikanovićem defenzivni skok. Nakon duge četiri minute zaključio je da je utjecaja bilo, pa gola nije bilo…

Najbolja prilika za Goricu u prvom poluvremenu bio je slobodan udarac Sikošeka na 17-18 metara, kojem je prethodila, treba i to priznati, pogreška suca Romića. Lučić je izbio loptu, tek nakon toga startao na Halilovića, a pravda je zadovoljena nakon što je Sušak efektno obranio solidan udarac goričkog Slovenca.

“Zablistao” je sudac ove utakmice i u 37. minuti, kad je pokazao na jedanaesterac za Slaven Belupo, uvjeren da je Pajaziti igrao rukom. Prati čovjek očito trendove, jer bio je to već četvrti penal dosuđen protiv Gorice ovog proljeća, četvrti koji je potom – poništen. Nevjerojatna serija traje i dalje, nepodnošljiva lakoća dosuđivanja penala protiv Gorice pretvorila se u neizostavni sudački modus operandi.

Zbog dva pregleda VAR-a kojima je izgubljeno jako puno vremena sudačka nadoknada prvog poluvremena otegnula se na više od pet minuta, a to je bilo sasvim dovoljno da Gorica potpuno potone. U trećom minuti nadoknade Nestorovski je ubacio s desne strane, a Tomislav Božić poslao je loptu u mrežu. U šestoj minuti nadoknade Slaven je i riješio pitanje pobjednika, budući da je Grgić asistirao, a Ante Šuto pogodio za, pokazalo se kasnije, nedostižnih 0-2.

Promijenio je Carević na poluvremenu dvojicu igrača, Čaić i Čuić zamijenili su Ndockyta i Bralića, a Gorica je time promijenila i sustav, zaigrala sa četvoricom i otraga i dvojicom napadača, s rombom u sredini. Kažu da je taj sustav s rombom najzahtjevniji za igrati, a da je tome zaista tako, pokazalo se i ovoga puta.

Gorica je, naime, odigrala prazno drugo poluvrijeme, bez ikakvog pomaka, s puno konfuzij i pogrešaka u najjednostavnijim situacijama, bez ikakve konkretnosti prema naprijed. Slaven Belupo je, s druge strane – haklao! Na trenutke se činilo da dečki iz Koprivnice posao odrađuju s pola snage, uživajući u nogometu, dok su se Goričani uporno zabijali u zid. I ostali bez ozbiljne prilike sve do samoga kraja.

Gosti su, pak, svoju prvu situaciju pretvorili u potvrdu pobjede. Agbekpornu je ubacio, domaća obrana odbila, a Ilija Nestorovski loptu je prihvatio i sa 20-ak metara je poslao u mrežu za konačnih, ružnih i bolno uvjerljivih 0-3. Ako je netko prije devet dana i sumnjao, ovoga puta stigla je prava, definitivna potvrda da je ovaj Slaven Belupo za Goricu – nedodirljiv.

Budući da su, uz sve ostalo, još i navijači Slaven Belupa nadglasali navijače Gorice (?!), jedino dobro u svemu ovome na kraju ispada to što nakon ovog očajnoga goričkog petka slijedi prvenstvena stanka.