Sport

Dan života Gradskog stadiona: Kiša iz oblaka, kiša golova i finale za povijest

U 34 godine postojanja velikogoričkog Gradskog stadiona nije odigrala veća i značajnija utakmica od finala Kupa Hrvatske između Dinama i Istre 1961 (6-3). Veliki dan nije uspjela pokvariti ni velika kiša…

Objavljeno

prije 5 godina

20. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

I kad stvari nisu idealne – pokaže se to često u životu, a pokazalo i u srijedu navečer – priča može završiti spektakularno. Za pamćenje, za povijesne knjige, za antologiju hrvatskog nogometa. Iako stvari definitivno nisu bile idealne…

U idealnom scenariju, naime, pisalo bi da u finalu Kupa Hrvatske na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, najvećoj i naznačajnijoj utakmici koja se ikad odigrala na travnjaku doma velikogoričkog nogometa, igra HNK Gorica. I nije bilo daleko od toga, Goričani su zaustavljeni u polufinalu, u gostima kod Dinama, u utakmici koja je, dojma smo i danas, mogla završiti i kudikamo drukčije. Nije se dogodilo, sve je ostalo na onom fatalnom “zamalo”.

Da je scenarij bio idealan, u njemu bi pisalo i da je tog proljetnog 19. svibnja doista i bilo proljeće. Lijep, sunčan dan, uvjeti idealni za igru, pisali bi izvjestitelji da je eventualno bilo tako. Kao što nije. Umjesto toga, najvažniji dan u životu našega stadiona upropastila je kiša koja je padala cijeli dan i napravila teren jedva prikladnim za igru. Nije to baš izgledalo kao 12 dana ranije, kad je Gorica protiv Osijeka doslovno igrala vaterpolsku verziju nogometa, na kraju je teren i iznenađujuće dobro izdržao, o čemu će najviše reći srušeni rekord po broju postignutih golova u jednom finalu Kupa.

Unatoč kiši, Dinamo i Istra odigrali su sjajnu utakmicu… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I to je na koncu priče bilo najvažnije. U Velikoj Gorici odigralo se finale koje je završilo pobjedom momčadi koja bi vrlo vjerojatno slavila u bilo kakvim i bilo kojim uvjetima, utakmica je izgledala potpuno regularno, a negdje usput je pronašla način i kako ući u povijest. Iako oblaci nisu ponudili ruku pomoći, nisu bili dovoljno opaki da upropaste nešto ovako veliko.

Zbog svega toga, logično, sve su se priče toga dana vrtjele oko kiše, još od jutra, tmurnog i kišovitog. I noć je bila takva, pa su ljudi zaduženi za teren stalno išli provjeravati stanje, smišljati rješenja, pa se mogla čuti i opcija po kojoj bi se odnekud dopremilo i nešto opreme za isušivanje terena, izvlačenje vode s kritičnih mjesta… Na kraju se od toga odustalo, teren je pripremljen najbolje moguće, a epilog je pokazao da je procjena bila dobra.

Finale Kupa Hrvatske svojim su prisustvom uveličali i dečki iz Turopoljskog banderija… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

HNS-ove službe cijeli su dan, jednako kao i dan ranije, bile na stadionu. Slagale su se reklame oko terena, raspoređivalo ljude na osiguranju, provjeravalo svaki detalj i po nekoliko puta, zaključno s generalnom probom nešto više od dva sata prije početka utakmice. Uglednici su stizali jedan po jedan, kompletan vrh Saveza i izbornici nacionalnih selekcija, predstavnici klubova, gosti… Gledatelja, nažalost, nije moglo biti, devet golova u finalu nacija je mogla gledati jedino u programu HNTV-a, no osiguranje je unatoč tome na trenutke djelovalo kao da smo na službenom sastanku predsjednika SAD-a, Rusije i Izraela, a ne na nogometnoj utakmici bez publike…

Iako, nekoliko kreativnih i “kreativnih” odlučili su pod svaku cijenu biti dio ovog kišnog spektakla. Njih četvorica odlučili su unajmiti platformu, uspjeli se dogovoriti s vlasnikom zemljišta uz stadion i parkirati na poziciji idealnoj za praćenje utakmice. Policija je došla do njih, obavila kratki informativni razgovor pa, logično, pustila ljude da uživaju, s kišobranima u rukama… Što je puno manji grijeh od ideje da iz okolice stadiona ispališ nekoliko raketa na teren usred utakmice, što je palo na pamet drugoj skupini nepoznatih “junaka”, za kojima su policajci odmah krenuli tragati…

S platforme uz rub stadiona pružao se idealan pogled na travnjak… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Nepoznati “genijalci” odlučili su se oglasiti raketama ispaljenim iz okolice stadiona… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

A s te platforme, kao i u televizijskom prijenosu, mogao se vidjeti “ušminkani” stadion. S digitalnim reklamama oko terena cijeli je dojam bio nešto drukčiji nego na drugim utakmicama na našem stadionu, još ponekim dodatnim detaljem naznačeno je da se radi o posebnom događaju, a dojam je potvrđivao televizijski studio lociran odmah uz teren. Sve je djelovalo za razinu glamuroznije nego kod “običnih” utakmica, ali na kraju je najvažnije bilo da je glamura bilo i na travnjaku, u izvedbi nogometaša Dinama i Istre.

Dinamovci su kratko proslavili još jednu, 12. dvostruku titulu otkad je HNL-a, a društvene mreže za čas su preplavile fotografije iz hodnika Gradskog stadiona, nedavno uređenog i dotjeranog, s tapetama posvećenima goričkim uspjesima u 1. HNL. Razlaz je slijedio tamo negdje prije ponoći, kad su se svjetla počela polako gasiti. Spuštena je zavjesa na jedan veliki događaj u Velikoj Gorici, na finale za pamćenje.

Dosad je rekord bio šest golova u jednoj utakmici finala, a sad je on “debelo” srušen… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I mirno je i spokojno usnuo naš Gradski stadion, objekt s navršene 34 godine, nakon dana za pamćenje. Krenulo je 30. lipnja 1987. godine, utakmicom između Radnika i studentske reprezentacije Jugoslavije, na kojoj je bilo deset tisuća ljudi, nastavljeno s prvom službenom, onom između SSSR-a i Brazila na otvaranju Univerzijade, pa onda i s Radnikovim prvoligaškim, drugoligaškim, trećeligaškim i četvrtoligaškim trenucima, da bi se 2009. ovdje “uselila” Gorica. I pokrenula priču koja je, zasad, stala na ovoj utakmici, na finalu nacionalnoga Kupa.

Detaljnije o povijesti Gradskog stadiona pročitajte OVDJE, u tekstu koji je nastao nakon postavljanja reflektora…

Neće dugo proći, a doći će u naš grad još jedna ogromna utakmica, jer već 1. lipnja ovdje će reprezentacije Hrvatske, druga momčad na svijetu, igrati prijateljsku utakmicu protiv Armenije. Trčat će travnjakom Gradskog stadiona i vlasnik Zlatne lopte Luka Modrić, kao i ostali velikani u kockastom, dan potom bit će tu i finale reality showa “Utakmica života”, a onda kreće nova faza u životu stadiona…

Odmah po završetku sezone kreće se u postavljanje hibridnog travnjaka, koji će spriječiti situacije u kojima kiša upropasti zabavu. Dorađuje se i stadion, proširuje se svlačionica, dotjeravaju razni detalji i – planira budućnost. U kojoj će stadion biti još ljepši, bolji i funkcionalniji, a na njemu će se igrati još veće i važnije utakmice.

Sport

Karate klub Velika Gorica odradio dva turnira, doma se vraćaju s 14 medalja

U konkurenciji gotovo tisuću natjecatelja iz više zemalja, Karate klub Velika Gorica pokazao se veoma konkurentnim.

Objavljeno

prije 13 sati

27. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica vratio se s dva velika međunarodna turnira, Kupa Vukovara i CRO CUP-a u Maloj Subotici, s ukupno 14 osvojenih medalja. Velikogorički borci nastupili su protekla dva vikenda, uglavnom u uzrastu do 14 godina, a među osvajačima medalja bilo je i nekoliko juniora.

Na Kupu Vukovara, gdje je nastupilo 527 natjecatelja iz 40 klubova iz Hrvatske, BiH i Mađarske, velikogorički klub predstavilo je pet natjecatelja u deset kategorija. Najuspješnija je bila Ena Lukačić koja je osvojila srebrnu medalju u kategoriji mlađih kadetkinja U14 do 52 kilograma. Broncu je osvojila Ema Žagrović u kategoriji učenica U12 do 39 kilograma, dok su mlađe kadetkinje ekipno također završile na postolju osvojivši broncu

Na CRO CUP-u, održanim u Maloj Subotici, konkurencija je bila jednako jaka, 443 natjecatelja iz 44 kluba, uz sudjelovanje sportaša iz Hrvatske, Austrije, Mađarske, BiH i Italije. Upravo tamo Velika Gorica je ostvarila najveći uspjeh, osvojivši 11 medalja, dvije zlatne, pet srebrnih i četiri brončane.

Zlatom se ponovno okitila Ena Lukačić u kategoriji U14 do 52 kilograma, dok je drugo zlato osvojio Borna Miletović u kategoriji mlađih kadeta U14 do 45 kilograma. Klub je imao i velik broj finalista, što potvrđuje i ukupni plasman. Karate klub Velika Gorica završio je na 6. mjestu po broju medalja među 44 kluba.

Srebrne medalje na CRO CUP-u osvojili su Vito Miletović (U12 -44 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg), Franka Jerkin (U16 -54 kg i U18 -53 kg) te Antonio Brletić (U18 -61 kg). Bronce su pripale Borni Miletoviću (U12 -45 kg), Vitu Miletoviću (U14 -40 kg), Emi Žagrović (U14 -37 kg) i Petru Buhinu (U14 -45 kg).

Na turniru u Vukovaru nastupili su i Sara Banović, Ita Noršić te Petar Buhin, koji su ovoga puta ostali bez postolja.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj

Objavljeno

prije 16 sati

27. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Kvalifikacijski turnir mažoret timova za Europsko prvenstvo mažoretkinja 2026. održan je u Njemačkoj u Gradu Dresdenu u Dvorani Arena, u subotu, 25. travnja 2026. godine. Organizatori turnira bili su Dresden Diamonds Majorette&Cheerleading Club i Europska asocijacija mažoret timova (EMTA).