Sport

Dan života Gradskog stadiona: Kiša iz oblaka, kiša golova i finale za povijest

U 34 godine postojanja velikogoričkog Gradskog stadiona nije odigrala veća i značajnija utakmica od finala Kupa Hrvatske između Dinama i Istre 1961 (6-3). Veliki dan nije uspjela pokvariti ni velika kiša…

Objavljeno

prije 5 godina

20. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

I kad stvari nisu idealne – pokaže se to često u životu, a pokazalo i u srijedu navečer – priča može završiti spektakularno. Za pamćenje, za povijesne knjige, za antologiju hrvatskog nogometa. Iako stvari definitivno nisu bile idealne…

U idealnom scenariju, naime, pisalo bi da u finalu Kupa Hrvatske na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, najvećoj i naznačajnijoj utakmici koja se ikad odigrala na travnjaku doma velikogoričkog nogometa, igra HNK Gorica. I nije bilo daleko od toga, Goričani su zaustavljeni u polufinalu, u gostima kod Dinama, u utakmici koja je, dojma smo i danas, mogla završiti i kudikamo drukčije. Nije se dogodilo, sve je ostalo na onom fatalnom “zamalo”.

Da je scenarij bio idealan, u njemu bi pisalo i da je tog proljetnog 19. svibnja doista i bilo proljeće. Lijep, sunčan dan, uvjeti idealni za igru, pisali bi izvjestitelji da je eventualno bilo tako. Kao što nije. Umjesto toga, najvažniji dan u životu našega stadiona upropastila je kiša koja je padala cijeli dan i napravila teren jedva prikladnim za igru. Nije to baš izgledalo kao 12 dana ranije, kad je Gorica protiv Osijeka doslovno igrala vaterpolsku verziju nogometa, na kraju je teren i iznenađujuće dobro izdržao, o čemu će najviše reći srušeni rekord po broju postignutih golova u jednom finalu Kupa.

Unatoč kiši, Dinamo i Istra odigrali su sjajnu utakmicu… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I to je na koncu priče bilo najvažnije. U Velikoj Gorici odigralo se finale koje je završilo pobjedom momčadi koja bi vrlo vjerojatno slavila u bilo kakvim i bilo kojim uvjetima, utakmica je izgledala potpuno regularno, a negdje usput je pronašla način i kako ući u povijest. Iako oblaci nisu ponudili ruku pomoći, nisu bili dovoljno opaki da upropaste nešto ovako veliko.

Zbog svega toga, logično, sve su se priče toga dana vrtjele oko kiše, još od jutra, tmurnog i kišovitog. I noć je bila takva, pa su ljudi zaduženi za teren stalno išli provjeravati stanje, smišljati rješenja, pa se mogla čuti i opcija po kojoj bi se odnekud dopremilo i nešto opreme za isušivanje terena, izvlačenje vode s kritičnih mjesta… Na kraju se od toga odustalo, teren je pripremljen najbolje moguće, a epilog je pokazao da je procjena bila dobra.

Finale Kupa Hrvatske svojim su prisustvom uveličali i dečki iz Turopoljskog banderija… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

HNS-ove službe cijeli su dan, jednako kao i dan ranije, bile na stadionu. Slagale su se reklame oko terena, raspoređivalo ljude na osiguranju, provjeravalo svaki detalj i po nekoliko puta, zaključno s generalnom probom nešto više od dva sata prije početka utakmice. Uglednici su stizali jedan po jedan, kompletan vrh Saveza i izbornici nacionalnih selekcija, predstavnici klubova, gosti… Gledatelja, nažalost, nije moglo biti, devet golova u finalu nacija je mogla gledati jedino u programu HNTV-a, no osiguranje je unatoč tome na trenutke djelovalo kao da smo na službenom sastanku predsjednika SAD-a, Rusije i Izraela, a ne na nogometnoj utakmici bez publike…

Iako, nekoliko kreativnih i “kreativnih” odlučili su pod svaku cijenu biti dio ovog kišnog spektakla. Njih četvorica odlučili su unajmiti platformu, uspjeli se dogovoriti s vlasnikom zemljišta uz stadion i parkirati na poziciji idealnoj za praćenje utakmice. Policija je došla do njih, obavila kratki informativni razgovor pa, logično, pustila ljude da uživaju, s kišobranima u rukama… Što je puno manji grijeh od ideje da iz okolice stadiona ispališ nekoliko raketa na teren usred utakmice, što je palo na pamet drugoj skupini nepoznatih “junaka”, za kojima su policajci odmah krenuli tragati…

S platforme uz rub stadiona pružao se idealan pogled na travnjak… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Nepoznati “genijalci” odlučili su se oglasiti raketama ispaljenim iz okolice stadiona… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

A s te platforme, kao i u televizijskom prijenosu, mogao se vidjeti “ušminkani” stadion. S digitalnim reklamama oko terena cijeli je dojam bio nešto drukčiji nego na drugim utakmicama na našem stadionu, još ponekim dodatnim detaljem naznačeno je da se radi o posebnom događaju, a dojam je potvrđivao televizijski studio lociran odmah uz teren. Sve je djelovalo za razinu glamuroznije nego kod “običnih” utakmica, ali na kraju je najvažnije bilo da je glamura bilo i na travnjaku, u izvedbi nogometaša Dinama i Istre.

Dinamovci su kratko proslavili još jednu, 12. dvostruku titulu otkad je HNL-a, a društvene mreže za čas su preplavile fotografije iz hodnika Gradskog stadiona, nedavno uređenog i dotjeranog, s tapetama posvećenima goričkim uspjesima u 1. HNL. Razlaz je slijedio tamo negdje prije ponoći, kad su se svjetla počela polako gasiti. Spuštena je zavjesa na jedan veliki događaj u Velikoj Gorici, na finale za pamćenje.

Dosad je rekord bio šest golova u jednoj utakmici finala, a sad je on “debelo” srušen… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I mirno je i spokojno usnuo naš Gradski stadion, objekt s navršene 34 godine, nakon dana za pamćenje. Krenulo je 30. lipnja 1987. godine, utakmicom između Radnika i studentske reprezentacije Jugoslavije, na kojoj je bilo deset tisuća ljudi, nastavljeno s prvom službenom, onom između SSSR-a i Brazila na otvaranju Univerzijade, pa onda i s Radnikovim prvoligaškim, drugoligaškim, trećeligaškim i četvrtoligaškim trenucima, da bi se 2009. ovdje “uselila” Gorica. I pokrenula priču koja je, zasad, stala na ovoj utakmici, na finalu nacionalnoga Kupa.

Detaljnije o povijesti Gradskog stadiona pročitajte OVDJE, u tekstu koji je nastao nakon postavljanja reflektora…

Neće dugo proći, a doći će u naš grad još jedna ogromna utakmica, jer već 1. lipnja ovdje će reprezentacije Hrvatske, druga momčad na svijetu, igrati prijateljsku utakmicu protiv Armenije. Trčat će travnjakom Gradskog stadiona i vlasnik Zlatne lopte Luka Modrić, kao i ostali velikani u kockastom, dan potom bit će tu i finale reality showa “Utakmica života”, a onda kreće nova faza u životu stadiona…

Odmah po završetku sezone kreće se u postavljanje hibridnog travnjaka, koji će spriječiti situacije u kojima kiša upropasti zabavu. Dorađuje se i stadion, proširuje se svlačionica, dotjeravaju razni detalji i – planira budućnost. U kojoj će stadion biti još ljepši, bolji i funkcionalniji, a na njemu će se igrati još veće i važnije utakmice.

Sport

Filip Čuić u Poljsku, milijun eura za Goricu, a dočekat će ga – Pozo!

Prvi put nakon ljeta 2022. godine i odlaska Hrvoja Babeca u latvijsku Rigu, HNK Gorica odradila je jedan milijunski transfer. Filip Čuić novi je igrač poljskog Pogona, novi suigrač starijeg brata iz loze Pozo…

Objavljeno

prije 14 sati

24. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je objavljeno da će u utakmicu protiv Istre u Puli u vrhu goričkog napada krenuti Nigerijac Wisdom Sule, prva pomisao bila je da trener Carević – želi pokušati. Dosad neupitni starter Filip Čuić radio je puno toga dobroga, znao je i zabijati, ali puno je i promašivao, pa ideja da se pokuša s novim, zanimljivim napadačem u tom smislu nije bila nimalo nelogična. Čuić je startao na klupi, očekivalo se da će ući u drugom poluvremenu, ali novi upitnici rodili su se kad je ušao Ante Erceg!

Do te 66. minute dobri stari Erceg odigrao je samo četiri minute ovog proljeća, a svejedno ga je Carević podigao s klupe prije Čuića. Kad je utakmica i završila bez Čuićeva učešća, prva misao bila je da nije igrao zato što je među ona “dva-tri upitna igrača”, o kojima je trener govorio u najavi utakmice…

Međutim, točan odgovor na sva pitanja stigao je u ponedjeljak navečer. Postojalo je, naime, točno milijun razloga zašto Filip Čuić nije igrao.

“HNK Gorica s velikim zadovoljstvom potvrđuje da je postignut dogovor o transferu igrača Filipa Čuića u poljski FC Pogoń Szczecin, gdje će nastaviti svoju profesionalnu karijeru i napraviti novi iskorak u sportskom razvoju”, objavili su iz kluba.

“Transfer predstavlja izuzetno važan trenutak kako za igrača, tako i za naš klub. Osim sportskog aspekta, riječ je i o jednom od značajnijih financijskih transfera u povijesti HNK Gorica, što dodatno potvrđuje ispravan smjer rada kluba, kvalitetan razvoj igrača i prepoznatljivost naše sredine na europskom tržištu.

Filip je tijekom svog boravka u Velikoj Gorici pokazao visoku razinu profesionalnosti, predanosti i karaktera. Svojim pristupom treninzima i utakmicama te odnosom prema klupskim bojama stekao je poštovanje suigrača, stručnog stožera i navijača. Njegov doprinos momčadi bio je vidljiv kroz brojne nastupe, borbenost i kontinuiran napredak, a upravo su rad i posvećenost bili ključni u njegovom razvoju i dolasku ove prilike.

U HNK Gorica posebno smo ponosni na činjenicu da klub nastavlja graditi okruženje u kojem igrači mogu rasti, razvijati se i napraviti iskorak prema višim ligama. Ovaj transfer još je jedna potvrda da se sustavan rad, strpljenje i jasna sportska vizija dugoročno isplate.

FC Pogoń Szczecin prepoznao je Filipove kvalitete i potencijal, a vjerujemo da će u novom klubu imati priliku dodatno napredovati, dokazivati se na drugoj razini natjecanja i nastaviti graditi uspješnu karijeru.

Filipu od srca zahvaljujemo na svemu što je dao za HNK Goricu – na profesionalnosti, trudu i svakoj minuti provedenoj u našem dresu. Želimo mu puno zdravlja, sreće i sportskih uspjeha u novom poglavlju karijere. Sretno, Filipe!”, također stoji u klupskoj objavi.

Prema dostupnim informacijama, Pogon je isplatio milijun eura odštete, što je prvi milijunski transfer još od odlaska Hrvoja Babeca, koji je u Latviju preselio u ljeto 2022. (?!), navodno za 1,6 milijuna eura. Ranije tog ljeta za dva milijuna eura u PAOK je preselio Dominik Kotarski, a u međuvremenu se nešto uspjelo utržiti tek na Anti Mateju Juriću, Tiboru Haliloviću i Nikoli Vujnoviću. Svi ostali odlazili su bez odšteta…

Što se goričkog napada tiče, osiromašen je Čuićevim odlaskom, pogotovo kad znamo da je prije koji dan otišao i Vanja Pelko, ali tu je dosad premalo korišteni Erceg, Wisdom Sule djeluje kao potencijalno ozbiljno pojačanje, a čekamo i da se predstavi Francuz Epailly.

Čuića, s druge strane, u Poljskoj čeka zanimljivo društvo. Na hrvatskom jeziku moći će razgovarati s Danijelom Lončarom, bivšim stoperom Osijeka, a u svlačionici će ga dočekati i jedno poznato prezime. U Pogonu, naime, igra Jose Pozo, stariji brat njegova dosadašnjeg suigrača Ikera…

I to nije sve, jer u svlačionici kluba iz Szczecina je i nekoć najskuplji obrambeni igrač svijeta. Benjamin Mendy u ljeto 2017. prešao je iz Monaca u Manchester City za 58 milijuna eura, no sve je krenulo naopako kad su se pojavile optužbe za silovanje. Točnije, šest optužbi za silovanje. Pravna bitka trajala je dugo, iz nje je Mendy izašao kao pobjednik, uspio se obraniti od svih optužbi, no nogometna karijera išla je nizbrdo. Preko Lorienta i Züricha tako je u ljeto 2025. došao u Pogon.

I evo, dočekao Čuića.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Održana odlična edukacija trenera i sudaca HUMT-a

Objavljeno

prije 18 sati

24. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Obavezna cjelodnevna edukacija trenera i sudaca Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održana je u subotu (21. veljače 2026.) u prostoru Osnovne škole Šćitarjevo.