U Hrvatskoj je tijekom 2023. godine od utapanja smrtno stradalo 68 osoba, 46 muškaraca i 22 žene. Najugroženiji su bili stariji od 65 godina te osobe srednje životne dobi, a tragedije su se događale diljem zemlje, na moru, rijekama, jezerima i bazenima. Iako utapanje može zadesiti bilo koga, bilo kada i bilo gdje, prevencija još uvijek nije dobila institucionalnu težinu koju zaslužuje. Unatoč dokazima da učenje plivanja smanjuje rizik od utapanja kod djece za čak 88 %, Hrvatska već 15 godina nema sustavnu obuku plivanja u školama.

Boravak u vodi donosi fizičke i psihološke blagodati, posebice za osobe s kroničnim bolestima, navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. No, istodobno upozoravaju, svako vodeno okruženje krije rizike. Statistike Svjetske zdravstvene organizacije kažu da godišnje više od 300.000 ljudi širom svijeta izgubi život utapanjem. Hrvatska, sa svojom obalom, rijekama i jezerima, nije pošteđena. Naprotiv, prosječno godišnje bilježi više desetaka smrtnih slučajeva, a ukupan broj stradalih između 2014. i 2023. doseže najmanje 769 osoba, piše Novi list.

Nedavni slučaj iz Novog Čiča dodatno osnažuje ovu statistiku. Podsjećamo, mladić iz Kenije s privremenim boravkom u Hrvatskoj nestao je tijekom kupanja u jezeru. Potraga je trajala više od tri sata, a njegovo tijelo pronađeno je tek oko 23:20 sati. Policija je i tada ponovila apel građanima, ne ulazite u vodu nakon jela ili pod utjecajem alkohola, ne kupajte se sami, ne skačite u nepoznatu dubinu, i birajte uređena kupališta. Jer slatkovodne površine, poput tog jezera, znaju biti iznimno opasne. Raslinje, neravno dno, promjene temperature i nevidljive struje mogu stvoriti smrtonosnu zamku i za iskusne plivače.

Foto: Arın Turkay/pexels.com

Svjetski dan prevencije utapanja

Hrvatski Crveni križ već godinama upozorava da je utapanje drugi najčešći uzrok smrti kod djece, odmah iza prometnih nesreća. Procjenjuje se da između 40 i 70 % djece u Hrvatskoj ne zna plivati, a organizirana obuka iz školskog kurikuluma izbačena je još 2010. godine. Od tada, učenje ove temeljne vještine ovisi o volji roditelja, mogućnostima lokalne zajednice i privatnim inicijativama. I to u zemlji s tisućama kilometara obale i vodenih površina.

Upravo zato Crveni križ ove godine Svjetski dan prevencije utapanja, 25. srpnja, posvećuje važnosti dostupne i sustavne poduke plivanja za svu djecu. Organiziraju se radionice prve pomoći, obuka neplivača i edukacije za građane, ali bez podrške države, ti napori ostaju kap u moru. Djeca koja nauče plivati imaju 88 % manji rizik od utapanja. No, čak i ona koja znaju plivati moraju biti pod nadzorom.

Posebna pažnja treba se posvetiti kroničnim bolesnicima, osobama sa srčanim tegobama, dijabetesom i epilepsijom. Za njih čak i uobičajeno kupanje može biti opasno ako se ne pridržavaju liječničkih preporuka ili ako se kupaju sami. Neki lijekovi dodatno povećavaju rizik od nesvjestice, dezorijentacije i gubitka kontrole nad tijelom u vodi.

Alkohol dodatno otežava situaciju. On remeti koordinaciju, usporava reakcije i smanjuje sposobnost racionalnog odlučivanja, a upravo to može biti pogubno u vodi. Ako se već dogodi incident, potrebno je brzo i pravilno reagirati. No čak i ovdje postoji rizik. Osoba koja se utapa može nesvjesno ugroziti spasioca. Zato spašavanje treba, ako je moguće, prepustiti obučenim osobama. U nedostatku istih, treba koristiti pomagala, prsluke, užad, pojas za spašavanje i odmah pozvati hitne službe.

Što dalje?

Unatoč stotinama života izgubljenih posljednjih godina, tema utapanja i dalje ne dobiva institucionalnu važnost. Sustavna obuka plivanja ne postoji, edukacija građana o sigurnosti u vodi ostaje u rukama entuzijasta i nevladinih organizacija, a brojke neumoljivo rastu.

Hrvatski Crveni križ, koji godinama vodi bitku za edukaciju i poduku, ove godine stavlja fokus na dostupnost obuke plivanja za svu djecu. Jer svako dijete koje ne zna plivati , potencijalno je dijete koje se može utopiti.

Nakon što su našoj redakciji pristigli mailovi i pozivi razočaranih stanovnika Turopolja i Šćitarjeva, koji gube mogućnost kupnje u svojim naseljima u Konzumovim trgovinama, a koje se zatvaraju ili su pred zatvaranjem, o čemu smo pisali OVDJE, poslali smo službeni upit njihovoj Službi korporativnih komunikacija u potrazi za konkretnim odgovorom. 

Evo što su nam odgovorili: 

 – Zatvaranje prodavaonica u Turopolju i Ščitarjevu rezultat je poslovne odluke nastavno na istek ugovora o zakupu, a svi djelatnici iz zatvorenih prodavaonica nastavljaju raditi u drugim obližnjim Konzumovim prodavaonicama, vodeći pritom računa o njihovoj blizini stanovanja i osobnim okolnostima. Briga o ljudima i očuvanje radnih mjesta u svakom procesu promjena ostaju naš prioritet. Planove vlasnika prostora ne možemo komentirati – stoji u dopisu. 

Također, Konzum je kupce uputio na najbliže prodavaonice: Stara cesta 8 u Vukovini i Velikogorička 38B u Novom Čiču, te u Velikoj Gorici na tri lokacije, uključujući Super Konzum. 

Tako stanovnici spomenutih naselja u budućnosti neće moći u svojoj neposrednoj blizini kupovati u Konzumovoj trgovini ili, ako to žele, morat će na udaljeniju lokaciju, s tim da mještani Turopolja sada više nemaju u naselju ni jednu trgovinu i organizirana im je dostava svježeg kruha, dok je Šćitarjevu ostala jedna, no cjenovno i asortimanom lošija – kažu. 

No, možda u narednom periodu neki drugi trgovački lanci prepoznaju velikogoričku okolicu kao tržišno isplativu, bez obzira na trošak zakupa prostora… 

Kad su se tog 23. lipnja okupili na Gradskom stadionu, bilo je iz aviona jasno da su radovi u tijeku. U svakom smislu.

Infrastrukturno gledajući, nogometaši Gorice prve treninge u pripremama za novu sezonu odrađivali su na glavnom terenu, u završnoj fazi bila je sanacija pomoćnog igrališta, pri čemu se znalo da će uskoro biti obrnuto: da će se kopati po glavnom terenu, a raditi na pomoćnom.

Nogometno gledano, okupilo se tih prvih dana nekolicina igrača iz prošlosezonskoga kadra, cijeli niz klinaca iz juniora i povratnika s posudbi, ali i trojica novih igrača: prvi potpisani Stefan Perić te najnoviji dvojac Vanja Pelko i Davor Matijaš. Otišla je hrpa igrača, praktički cijela jedna “momčad i pol”, dok je s momčadi trenirao i Marijan Čabraja, koji je dio svlačionice neslužbeno bio i u završnici prošle sezone. Na prvom treningu pojavio se čak i Merveil Ndockyt…

Mjesec dana poslije, Ndockyt se priprema za večerašnji debi u dresu Rijeke, u kvalifikacijama za Ligu prvaka protiv bugarskog Ludogoreca, Periću, Pelku i Matijašu priključilo se još pet novih igrača, Gurlica i Žarkov potpisali su nove ugovore, a Goričani su odigrali prvih šest pripremnih utakmica raznih vrsta. Od one međusobne na početku, preko one prestižne protiv Šahtara i Donjecka te nešto drukčije protiv selekcije HUNS-a, sve do ozbiljnih provjera protiv Širokog, Austrije Klagenfurt i Charltona.

I moglo se u svim tim utakmicama, pogotovo u ove posljednje tri, otprilike vidjeti kakvu Goricu u novoj sezoni želi Mario Carević. Trener sa svojim stožerom slagao je i slaže kadar koji će biti nešto drukčiji, brži, motoričniji i agresivniji, a na tom tragu je i ono što smo vidjeli u pobjedama protiv Širokog i Klagenfurta te porazu od Charltona. Goričani protivnika žele pritiskati visoko, već u otvaranju napada, žele brzo dolaziti do reposjeda nakon izgubljene lopte, žele dominirati, aktivno napadati…

Naravno, sve to je i logično, jer to su segmenti igre koji se traže u modernom nogometu, a Carević svakako spada u trenere te vrste, no trebat će te ideje i preslikati na teren. S obzirom na velik broj promjena u kadru, trebat će u svemu tome imati i strpljenja, a sasvim sigurno će do kraja prijelaznog roka i biti još nekih promjena u izgledu rostera. U prijevodu, očekuju se još neka pojačanja, jer ona su u nekim linijama nužna, a u nekima “samo” dobrodošla.

Da se utakmica otvaranja prvenstva protiv Varaždina igra sutra, a na 4. kolovoza, dojam je da bi Carević krenuo s ovih 11…

“Jedinicu” zasad drži Davor Matijaš, vratar pristigao iz Belgije, no njegova izdanja u posljednje dvije utakmice nude puno oscilacija, pa bi to valjalo eliminirati ukoliko 26-godišnji Splićanin ne želi otvoriti priliku Karlu Žigeru i Darjanu Žarkovu, koji spremno čekaju u drugom redu.

Govoreći o obrambenoj trojicu i sustavu 3-4-2-1, dvojbi nema previše jer ni igrača nema previše. Tu su Mateo Leš, Stefan Perić i posljednje pojačanje Jakov Filipović, uz njih je i mladi Zvonimir Josić, a na pripremama su na te pozicije uskakali i Elvir Duraković te Jakov Gurlica. Drugim riječima, do kraja prijelaznog roka mogu se očekivati i čak dva nova igrača za zadnju liniju.

U sredini zasad “pole position” drže bekovi Dino Mikanović i Elvir Duraković, koji će morati dobro zapeti da poziciju na lijevoj strani sačuva u konkurenciji Marijana Čabraje, dok će Mikanoviću leđa čuvati mladi Fran Kasumović. Središnjicu drže oporavljeni kapetan Jurica Pršir i Španjolac Iker Pozo, koji je stigao iz Šibenika, a za te pozicije konkurirat će i Gurlica te mladi Kučiš i Dukić, a sve to moglo bi značiti da nije isključeno da i u vezni red dođe još jedno pojačanje. Da je Halilović ostao, za to vjerojatno ne bi bilo potrebe, ovako se rješenje traži…

Za mjesto u vrhu napada borit će se Ante Erceg, Filip Čuić i Medin Gashi, pri čemu se čini da je Erceg u ovom trenutku opcija broj jedan, a za dvije pozicije iza njihovih leđa zasad najbolje kotiraju mladi Ante Kavelj i praktički neupitni Ivan Fiolić. Konkurencija će im biti Vanja Pelko i sve bolji 18-godišnji Luka Vrzić, koji se vrlo ozbiljno nameće tijekom priprema, no nije isključeno da i tu dođe do pojačavanja konkurencije još jednim igračem.

Dakle, kadar je u jednu ruku definiran, ali ne i do kraja kompletiran. Nije ni u potpunosti uigran, ne može ni biti s obzirom na kratko razdoblje koliko je ova momčad zajedno, pa u tom smislu nije lako prognozirati što ovakva Gorica doista može. Novi igrači tek se moraju dokazati, novi sustav ukomponirati, a za sve to trebat će ponešto vremena.

Dvije završne provjere na ovim pripremama Goričani će imati u četvrtak protiv slovenskog drugoligaša Ilirije, koji će zamijeniti ranije planirani egipatski Pyramids, a prije polaska kući iz Kranjske Gore još će se igrati i protiv Triglava u Kranju, još jednog drugoligaša iz susjedne nam Slovenije. Nema dvojbe da upitnici i dalje postoji, i kod navijača i kod samog stručnog stožera, ali nova verzija Gorice ima ideju i oblik, kao i kadar koji može biti vrlo zanimljiv. Pogotovo uz još dva, tri ili četiri prava pojačanja…

Jučer u samom središtu Zagreba, na Trgu bana Jelačića i u okolnim pješačkim zonama, PU Zagrebačka je provela ciljanu akciju pojačanog nadzora vozača električnih romobila. U fokusu je bio jedan od najčešćih i najopasnijih prekršaja, vožnja bez zaštitne kacige. U samo jednom danu, čak 47 vozača zatečeno je kako krše ovo osnovno pravilo sigurnosti.

Cilj akcije bio povećati sigurnost u prometu i prevenirati nesreće u kojima sudjeluju vozači električnih romobila, sve brojnije, ali i ranjive skupine sudionika. Iako su romobili praktično i sve popularnije prijevozno sredstvo, čini se da mnogi vozači još uvijek ne poznaju ili ignoriraju osnovna prometna pravila.

Pravila su, međutim, vrlo precizna. Kaciga je obvezna za sve, bez obzira na dob. Dakle, i punoljetni vozači moraju je nositi. Romobil smije voziti samo jedna osoba, a minimalna dob za upravljanje je 14 godina.

Vozači se moraju kretati biciklističkim stazama ili trakama. U slučaju da ih nema, dozvoljena je vožnja po pješačkim površinama i zonama smirenog prometa. Zabranjena je vožnja po autocestama, brzim cestama i onim prometnicama koje su namijenjene isključivo motornim vozilima.

Romobili koji smiju sudjelovati u prometu moraju ispunjavati tehničke uvjete, bez sjedala, s motorom snage do 0,6 kW i maksimalnom brzinom do 25 km/h.

Zanemarivanje vidljivosti također je čest propust, romobil danju i noću mora imati uključena bijela svjetla sprijeda i crvena straga, a vozači moraju biti označeni reflektirajućim prslukom ili odjećom u uvjetima smanjene vidljivosti. Ono što mnogi vozači romobila vole raditi, korištenje slušalica u oba uha, također je strogo zabranjeno.

Rezultati ove jednodnevne akcije zvone na uzbunu. Vožnja električnim romobilom bez pridržavanja propisa ne samo da je kažnjiva, već može završiti kobno, kako za vozače, tako i za pješake. Policija apelira na odgovornost svih građana, osobito roditelja koji romobile kupuju djeci, da se upoznaju s pravilima i vode računa o sigurnosti.

U godini koja je Hrvatskoj donijela ukupno 32.069 živorođenih beba, što je 101 manje nego 2023., Zagrebačka županija ide u suprotnom smjeru, piše Župan.hr. Porast od 1,5 %, odnosno 40 beba više nego lani, pozicionira je među osam hrvatskih županija koje bilježe pozitivan trend u natalitetu.

U društvu županija poput Splitsko-dalmatinske (+193), Zadarske (+64), Šibensko-kninske (+61) i Požeško-slavonske (+46), Zagrebačka županija ističe se kao jedina kontinentalna regija s većim brojem novorođenih, osim manjih porasta u Koprivničko-križevačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj. U isto vrijeme, Hrvatska je ušla u još jednu godinu s negativnim prirodnim prirastom. Sa stopom nataliteta od 8,3 i stopom mortaliteta od 13,2, ukupni prirodni prirast pao je na -19.011 osoba. Vitalni indeks iznosi tek 62,8, što znači da se na svakih 100 umrlih rodi samo 63 djece.

Iako podaci izgledaju obeshrabrujuće, Zagrebačka županija, kao i još nekoliko županija s blagim porastom, dokazuje da pomaci postoje. S obzirom na blizinu Zagreba i činjenicu da mnogi mladi parovi iz metropole gravitiraju prema okolnim mjestima, moguće je da županija profitira od “bijega u predgrađe”, gdje su uvjeti stanovanja povoljniji. Zanimljivo je i kako brojke iz Matice rođenih pokazuju da je u Krapinsko-zagorskoj županiji zabilježen velik porast upisanih beba, iako je stvarni broj rođenih iz te županije manji. To otkriva migraciju rodilja prema zabočkoj bolnici, što dodatno komplicira lokalne statistike.

Na nacionalnoj razini, broj umrle dojenčadi u 2024. godini smanjen je s 3,9 na 3,2 na 1.000 živorođenih. Najniža stopa umrle dojenčadi zabilježena je u Zadarskoj (0,7), a najviša u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (6,8).

Dok Hrvatska i dalje korača prema demografskoj zimi, Zagrebačka županija pokazuje da i najmanji pozitivni pomaci mogu biti vrijedni pažnje. Porast broja novorođenih ne znači kraj negativnih trendova, ali može poslužiti kao indikator potencijala, osobito u županijama koje postaju sve poželjnije za obiteljski život.