Povežite se s nama

HOTNEWS

Dan kad je Gorica postala jednosmjerna! ‘Tog se dana našim ljudima život promijenio…’

Ove se nedjelje, 2. listopada, navršava 40 godina od uvođenja jednosmjernog prometa u Veliku Goricu. Autor idejnog rješenja tog projekta Ivan Mikulčić nije želio da ovaj dan prođe samo tako. Pa smo sjeli na kavicu kod Rojca…

Objavljeno

na

Takve stvari uvijek se rade u noći s petka na subotu, čisto da se ljudi do ponedjeljka barem malo naviknu na promjenu. I tog 2. listopada 1982. bila je subota. Malo nam je problem pričinjavalo to što je u tijeku bio “par-nepar” režim, pa su na benzinskoj na ulasku u Goricu, na uglu današnjeg parkinga iza Tržnog centra, ljudi u kolonama stajali do 5 ujutro, ali tu je policija odradila velik dio posla. I uspjeli smo, te noći krenuo je jednosmjerni promet kroz Veliku Goricu…

Tim riječima naše druženje s povodom, uz malu s mlijekom kod prijatelja Rojca, počinje Ivan Mikulčić. Čuveni velikogorički nogometni sudac, jedini iz našega grada koji je sudio jugoslavensku prvu ligu, ali i prometni stručnjak s posebnom ulogom u ovoj priči. I ponosni Goričanin koji nije želio da jedna ovakva obljetnica prođe nezapaženo.

– To je bila jako važna promjena u životu našega grada, šteta bi bilo propustiti reći da se 2. listopada obilježava 40 godina od trenutka kad je uveden prometni sustav kakav imamo i danas – govori nam gospon Mikulčić.

Ne bi mu se reklo, ali u životnom kalendaru su već 72 ljeta, što će reći da je u vrijeme dok se sve ovo događalo bi u ranim tridesetima.

– I prije nego što se o tome počelo službeno razgovarati, sjeo sam doma i dva-tri dana polako crtao kako bi to izgledalo. Gdje bi išla koja cesta, gdje semafori, gdje pješački prijelazi, gdje biciklističke staze… Sve to stavio sam na papir A3 formata i čekao pravi trenutak.

A on je ubrzo i došao. Kao što je do našeg stola u tom trenutku došao i gazda, Miljenko Rojc, pravi čovjek da nam dočara kako je to izgledalo u vrijeme dok se Zagrebačkom vozilo dvosmjerno, jer kuća mu je odmah tu, prvi red do ceste.

– Kako je bilo? Kao da smo živjeli na prikolici od kamiona! – slikovit je Rojc, kao i obično.

– Buka kamiona koji su ovuda jurili bila je nesnosna. Mi stanari znali smo nakon nekog vremena kad koji kamion prolazi, što vozi, a po tome smo i odlučivali kad ćemo ići spavati. Nema smisla ni lijegati u krevet prije nego prođu oni koji će te svakako probuditi… Sve u svemu, nepodnošljivo – objašnjava Rojc.

Ova je fotografija snimljena u svibnju 1982., nekoliko mjeseci kasnije ovako se automobili više nisu mogli mimoilaziti… Foto: Višnja Huzjak/Muzej Turopolja

 

Kako se radilo o ravnoj cesti, često su tu vozači znali nagaziti papučicu, velikom brzinom prolaziti kroz središte grada, a česte su bile i prometne nesreće, u nerijetkim slučajevima i sa smrtnim posljedicama. Problema su imali i autobusi, pa je ubrzo došlo do konsenzusa – nešto se po ovom pitanju mora promijeniti.

– Tadašnji načelnik općine Nikola Kovačević, vrlo odlučan i odrješit čovjek, okupio je ljude iz policije, ZET-a, a pozvao je i mene, koji sam u tom trenutku bio na funkciji šefa odsjeka za regulaciju prometa Grada Zagreba, u čijem sastavu je bila i općina Velika Gorica. Ljutio se, galamio, govorio da ništa ne radimo, a ja sam mu mirno odgovorio: “Ali ja već imam idejno rješenje, cijeli projekt…” Tu je i on malo zastao, iznenadio, možda malo i naljutio što sam to radio prije nego što je on to odobrio, ali dobro mu je došlo u pokretanju cijele te priče – prisjeća se Ivan Mikulčić.

U Zagrebu su se nerado odlučivali na velika ulaganja u “selske” općine, kako su tad nazivali sve okolne dijelove Zagreba, uključujući i Veliku Goricu, ali prezentacija ove priče, s gotovim rješenjem, ubrzo je prihvaćena. U proljeće 1982. krenuli su radovi, koji su do početka listopada bili u potpunosti završeni.

– U to se vrijeme iz Zagreba dolazilo jednim kolnikom, također dvosmjerno, i tako je bilo sve do ulaska u Podbrežnicu, gdje se po novome skretalo desno na današnju ulicu Matice Hrvatske, odakle se u dvije trake išlo sve do Sisačke. Postavili smo 11 novih semafora napravili nekoliko ugibališta za autobusne stanice, a najveći posao bio je posložiti sve oko tadašnje tržnice, danas Tržnog centra. Tu smo jedan manji park pretvorili u stanicu na koju i danas staju autobusi iz Zagreba, a zbog autobusa iz smjera Siska napravili smo iznimku i dodali treću traku, kako bi autobusi sa Sisačke mogli doći do kolodvora vozeći tih par desetaka metara u suprotnom smjeru. Sve druge opcije bile su neizvedive, iako smo zbog te trake morali ukloniti nekoliko stabla kestena – pojašnjava nam Mikulčić.

Do uspostave novog sustava autobusi iz Zagreba su išli do mjesta na kojem smo sjedili, do križanja na kojem je i kafić Rojc, pa danas “sakrivenim” odvojkom išli desno do današnje Matice Hrvatske, i zatim lijevo prema kolodvoru. Istim putem su se autobusi i vraćali. Uz jednosmjerni promet to se promijenilo, pa je uspostavljen model kojim autobusi voze i danas.

Odvojak kojim su nekad skretali autobusi danas je “sakriven” žardinjerama i nema prometnu funkciju

– Dio ljudi se bunio u početku, to je uvijek tako, jer vrijeme putovanja od točke A do točke B nekima se produžilo, ali ubrzo su svi shvatili da je ovaj model puno bolji. Pohvale smo dobili i od autobusnih prijevoznika, i od policije, jer smanjen je broj nesreća, ali i od običnih ljudi. Možda i najveće oduševljenje izazvala je biciklistička staza po Zagrebačkoj. Čak i oni koji dotad nikad nisu vozili bicikl sad su poželjeli isprobati novu stazu, provozati se Goricom, nastalo je malo biciklističko ludilo – sa smiješkom govori Mikulčić.

Nabraja gospon Ivan i brojne druge detalje, o kojima čovjek ne razmišlja u svakodnevnom životu, a svakako su bitni pri izradi jednog ovakvog plana. Dobili smo tako i prvi gorički zeleni val, budući da su to tad semafori radili bez ikakve koordinacije.

– Mislim da smo do tad imali četiri semafora, ali toliko loše posložena da su dva stalno bila ugašena. I na to su se ljudi neko vrijeme navikavali, s novih 11 semafora puno se toga promijenilo, pa je u prvo vrijeme znalo dolaziti i do zabuna, do lakših sudara… Ali opet kažem, novi ustroj prometa donio je cijeli niz poboljšanja i to su ljudi itekako prepoznali.

Cijeli projekt trebalo je nekako i financirati, a rješenje je pronađeno u kombinaciji SIZ-a za lokalne ceste i gradske ulice Grada Zagreba i SIZ-a komunalnih djelatnosti općine Velika Gorica. Prvi su financirali svu projektnu dokumentaciju, sve semafore i signalizaciju, drugi izgradnju autobusnih ugibališta te sve radove oko tržnice i na autobusnom kolodvoru.

I Velika Gorica je tako ušla u novu fazu svog života.

– Ponosan sam što sam kao mladi inženjer ovim projektom doprinio razvoju svoga grada, vjerujem da je to apsolutno napravljeno na dobrobit svih mojih sugrađana – ističe Ivan Mikulčić.

U to je vrijeme problem bio ulazak u grad s obje strane, pogotovo na dolasku iz Zagreba, jer tek pet godina poslije, uoči Univerzijade, napravljen je i drugi kolnički trak, što je dodatno rasteretilo gradski promet. U desetljećima koja su slijedila dobili smo i zaobilaznicu, ozbiljnu prometnu ulogu dobila je i Ulica Andrije Kačića Miošića, ali temelj je i dalje ono što je Ivan Mikulčić nacrtao na papiru A3 formata.

– Danas imamo dobru prometnu infrastrukturu, mislim da je nama u Velikoj Gorica ona puno manji problem od parkinga, kojeg kronično nedostaje. Tranzitni promet maknuo se iz središta grada, ali vjerujem da tu ima još prostora za poboljšanja. Treba motivirati ljude da idu zaobilaznim pravcima, da što manje ulaze u gradsko središte, a to se najlakše radi zaobilaznicama, ali i autocestom, koja bi morala biti besplatna. Dođe li do svega toga, prometna situacija u gradu bit će nam još i puno bolja, a ja vjerujem da se zaobilaznica koja će ići uz radar, i izlaziti na skretanju za Čiče, jednog dana mora izgraditi. Uostalom, područje prema Vukovini, gdje je i poduzetnička zona, jedini je prostor gdje se grad još može širiti – gleda u budućnost Mikulčić.

Do 1977. godine Ivan Mikulčić bavio se goričkim prometnicama, pa otišao u Grad Zagreb, od 1989. do 2010. bio u ministarstvu prometa, a do 2015. direktor Županijskih cesta

Gleda i situaciju u prometu po gradu, gleda i vidi rješenja.

– Rotori! Oni bi riješili problem na ulasku u grad s obje strane. Staviti dva velika rotora, jedan veliki rotor kod Zubaka, jedan kod veterinarske stanice, i dva manja, kod ulaza na Podbrežnicu i s druge strane kod Pivnice Turopolje. I svi čepovi bi se riješili, jer mnogi bi se i puno lakše odlučivali na zaobilaznicu – uvjeren je gospon Mikulčić.

Ova nedjelja, dakle, za njega je poseban dan. Kao što je, na neki način, poseban dan i za sve nas. Točno 40 godina prošlo je od promjene koja je unaprijedila život u našem gradu, promijenila ga, dala mu specifičnost i prepoznatljivost…. Od jednog od trenutaka koji će masnim slovima biti upisani u povijest Velike Gorice.

I zato, sretan ti rođendan, gorički jednosmjerni prometu!

HOTNEWS

Trener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…

Lovro Lojen tek je navršio 15 godina, reprezentativac, najtalentiraniji golman u svom uzrastu, a sa zagrebačke Pešćenice u HNK Goricu je došao prošlog ljeta, kao pionir. Ovog ljeta, pak, u Goricu se vratio trener golmana Leonard Kovačić…

Objavljeno

na

Objavio/la

Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.

U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.

– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:

– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.

E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.

– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.

Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.

– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.

U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.

– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:

– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.

A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.

– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.

– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:

– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…

Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…

Nastavite čitati

Crna kronika

Poznat uzrok požara u Sopu Bukevskom

Požar se dogodio u nedjelju u ranim jutarnjim satima

Objavljeno

na

Objavio/la

Policijska uprava zagrebačka danas je objavila detalje požara koji se dogodio u nedjelju 27. srpnja  u ranim jutarnjim satima u naselju Sop Bukevski u kojem su samohrani otac i malo dijete ostali bez doma.

– Obavljenim očevidom utvrđeno je da je požar najvjerojatnije izbio uslijed kvara na električnim instalacijama zamrzivača. – javljaju iz PUZ-a.

Požar je ugašen brzom intervencijom vatrogasaca, a na sreću ozlijeđenih osoba nije bilo.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Utakmice 06. kola 5.MNL VG Sjever kao dio dvodnevne proslave Dana Velike Mlake

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmice 06. kola 5.Malonogometne lige VG Sjever biti će dio dvodnevne proslave Dana Velike Mlake (26.-27. srpnja 2025.).

Velika Gorica, 25.07.2025. Najava 06. kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr

”Vijeće Mjesnog odbora Velika Mlaka poziva sve vas da u čim većem broju dođete na ŠRC Jure Mihalj – Đuro, 26.07.2025. od 18:30 i da se svi skupa podružimo i proveselimo povodom blagdana Svete Ane i Dana našeg mjesta Velike Mlake.”

Galerija fotografija

5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 06. kolo

Raspored 06. kola (Velika Mlaka, subota, 26.07.2025.): 18:30 Obrezina – Šćitarjevo, 19:10 Kurilovec – Petrovina, 19:50 Rakarje – Pleso, 20:30 Gradići – Mičevec, 21:10 Velika Mlaka – Kosnica,

Rezultati 05. kola (Pleso, subota, 19.07.2025.): Pleso – Kosnica 2:2, Velika Mlaka – Kurilovec 2:0 (J.Marić, S.Vidović), Rakarje – Obrezina 2:1, Mičevec – Šćitarjevo 1:3 (L. Celčić /A.Smajić, Š.Matić, M.Šorša), Gradići – Petrovina 4:2.

Redoslijed: 1. Šćitarjevo 13 (5 4 1 0 18:3), 2. Kurilovec 10 (5 3 1 1 12:5), 3. Velika Mlaka 10 (5 3 1 1 11:4), 4. Obrezina 9 (5 3 0 2 13:10), 5. Rakarje 7 (5 2 1 2 8:8), 6. Pleso 7 (5 2 1 2 8:12), 7. Petrovina 6 (5 2 0 3 9:10), 8. Gradići 6 (5 2 0 3 9:13), 9. Mičevec 3 (5 1 0 4 5:9), 10. Kosnica 1 (5 0 1 4 3:22).

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Šljeminho u lovu na goričke talente – s 8-godišnjakom snimio Ludog kuhara

Franjo je najmlađi reper u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu!

Objavljeno

na

(Foto: Privatni album, tekst: Gianna Kotroman)

Karlo Milinković, kojem je u javnosti poznatije umjetničko ime Šljeminho, velikogorički je raper koji nas oduševljava satiričkim stihovima, a nedavno je u svojem studiju imao „pojačanje“.

Osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki, učenik OŠ Eugena Kumičića, koji glazbenika zna od kad zna za sebe, predložio je suradnju na novoj pjesmi „Ludi kuhar“, a Šljeminhu nije trebalo dvaput reći…

– Frenki i ja smo familija a svakodnevno, na putu do škole, prolazi pored mog kafića u Velikoj Gorici kada si malo pospikamo i dotaknemo se i poslovnih tema. Tako mi je predložio da zajedno snimimo pjesmu, što sam objeručke prihvatio. Tekst pjesme prati kuhara u restoranu, koji mukotrpno radi a ja se ljutim na njega i tjeram ga da radi još više. Suradnja je bila zabavna, Frenki je ritmički polovio sve brzo, ima dara i postao je najmlađim reperom u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu. Bilo je fantastično raditi s njim! – rekao nam je Šljeminho uz nadu da će se publici pjesma svidjeti.

S Frenkijem, kaže, očekuje i nastavak suradnje, a tome se veseli i mladi Velikogoričanin.

– Karlo mi je bio veliku uzor i sad kad smo snimili pjesmu očekujem koncert na Hipodromu za 10 godina! – našalio se simpatični osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki i ispričao anegdotu o tekstu pjesme „Ludi kuhar“.

–Ja sam najprije napisao tekst i dao Karlu, ali on ga je izgubio, pa je morao napisati novi tekst. Ali, jako mi je bilo zabavno snimati pjesmu, nagutao sam se usput i soka, i ispala je super. Jako sam ponosan – ispričao je Frenki, a mama Maja još je nadodala da ga kroz život vodi upornost, kao i kod nastanka ove pjesme.

– Ono što zamisli, to i ostvari. Oduvijek je govorio da će biti pjevač ili bankomat! – misli da ako radiš u kutiji od bankomata,  svaki dan brojiš novce i pun si para, ali mislim da mu je ovo s pjevačem ipak pametnija ideja. Znači, Karla je obilazio stalno, na putu do škole, do pekare…odnio mu je test pjesme na nekakvoj kuverti i ispostavilo se na kraju da su odličan glazbeni par. Inače, Karlo je sin od moje sestrične tako da sve ostaje u familiji – ispričala je Maja Đuričić, ponosna mama najmlađeg hrvatskog repera.

Tako je gorička glazbena scena od ovog ljeta bogatija za novu nadu repa, a evo što su to Šljeminho i Frenki skuhali:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ačkar obišao 1,2 milijuna eura vrijedne radove na Gradskom stadionu

Grad i HNK Gorica podijelili financiranje 50:50

Objavljeno

na

Objavio/la

Veliki infrastrukturni radovi na travnjaku velikogoričkog Gradskog stadiona napreduju punom parom.

Gotovo 4 desetljeća star travnjak otišao je u povijest, a zamijenit će ga novi i to kroz dvije faze radova.

Prva faza obuhvaća pripremne radove terena sa drenažom vrijedne oko 600 tisuća eura koje financira Grad Velika Gorica putem Ustanove za upravljanje sportskim objektima.

Druga faza je postavljanje grijanja i samog travnjaka, a radove vrijedne također oko 600 tisuća eura financira HNK Gorica uz pomoć Hrvatskog nogometnog saveza i Zagrebačke županije.

– Nakon 38 godina Gradski stadion u Velikoj Gorici dobit će novi travnjak čime će se osigurati vrhunski uvjeti za trening i natjecanja, kako za prvoligaša HNK Goricu, tako i za mlađe kategorije, te brojne sportske klubove i udruge koje koriste stadion – poručio je  gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom obilaska gradilišta.

Prema najavama i dinamici radova travnjak će biti završen u drugoj polovici kolovoza, dok će na njemu prva utakmica biti odigrana 20. rujna.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno