HOTNEWS

Dan kad je Gorica postala jednosmjerna! ‘Tog se dana našim ljudima život promijenio…’

Ove se nedjelje, 2. listopada, navršava 40 godina od uvođenja jednosmjernog prometa u Veliku Goricu. Autor idejnog rješenja tog projekta Ivan Mikulčić nije želio da ovaj dan prođe samo tako. Pa smo sjeli na kavicu kod Rojca…

Objavljeno

prije 3 godine

2. listopada 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Takve stvari uvijek se rade u noći s petka na subotu, čisto da se ljudi do ponedjeljka barem malo naviknu na promjenu. I tog 2. listopada 1982. bila je subota. Malo nam je problem pričinjavalo to što je u tijeku bio “par-nepar” režim, pa su na benzinskoj na ulasku u Goricu, na uglu današnjeg parkinga iza Tržnog centra, ljudi u kolonama stajali do 5 ujutro, ali tu je policija odradila velik dio posla. I uspjeli smo, te noći krenuo je jednosmjerni promet kroz Veliku Goricu…

Tim riječima naše druženje s povodom, uz malu s mlijekom kod prijatelja Rojca, počinje Ivan Mikulčić. Čuveni velikogorički nogometni sudac, jedini iz našega grada koji je sudio jugoslavensku prvu ligu, ali i prometni stručnjak s posebnom ulogom u ovoj priči. I ponosni Goričanin koji nije želio da jedna ovakva obljetnica prođe nezapaženo.

– To je bila jako važna promjena u životu našega grada, šteta bi bilo propustiti reći da se 2. listopada obilježava 40 godina od trenutka kad je uveden prometni sustav kakav imamo i danas – govori nam gospon Mikulčić.

Ne bi mu se reklo, ali u životnom kalendaru su već 72 ljeta, što će reći da je u vrijeme dok se sve ovo događalo bi u ranim tridesetima.

– I prije nego što se o tome počelo službeno razgovarati, sjeo sam doma i dva-tri dana polako crtao kako bi to izgledalo. Gdje bi išla koja cesta, gdje semafori, gdje pješački prijelazi, gdje biciklističke staze… Sve to stavio sam na papir A3 formata i čekao pravi trenutak.

A on je ubrzo i došao. Kao što je do našeg stola u tom trenutku došao i gazda, Miljenko Rojc, pravi čovjek da nam dočara kako je to izgledalo u vrijeme dok se Zagrebačkom vozilo dvosmjerno, jer kuća mu je odmah tu, prvi red do ceste.

– Kako je bilo? Kao da smo živjeli na prikolici od kamiona! – slikovit je Rojc, kao i obično.

– Buka kamiona koji su ovuda jurili bila je nesnosna. Mi stanari znali smo nakon nekog vremena kad koji kamion prolazi, što vozi, a po tome smo i odlučivali kad ćemo ići spavati. Nema smisla ni lijegati u krevet prije nego prođu oni koji će te svakako probuditi… Sve u svemu, nepodnošljivo – objašnjava Rojc.

Ova je fotografija snimljena u svibnju 1982., nekoliko mjeseci kasnije ovako se automobili više nisu mogli mimoilaziti… Foto: Višnja Huzjak/Muzej Turopolja

Kako se radilo o ravnoj cesti, često su tu vozači znali nagaziti papučicu, velikom brzinom prolaziti kroz središte grada, a česte su bile i prometne nesreće, u nerijetkim slučajevima i sa smrtnim posljedicama. Problema su imali i autobusi, pa je ubrzo došlo do konsenzusa – nešto se po ovom pitanju mora promijeniti.

– Tadašnji načelnik općine Nikola Kovačević, vrlo odlučan i odrješit čovjek, okupio je ljude iz policije, ZET-a, a pozvao je i mene, koji sam u tom trenutku bio na funkciji šefa odsjeka za regulaciju prometa Grada Zagreba, u čijem sastavu je bila i općina Velika Gorica. Ljutio se, galamio, govorio da ništa ne radimo, a ja sam mu mirno odgovorio: “Ali ja već imam idejno rješenje, cijeli projekt…” Tu je i on malo zastao, iznenadio, možda malo i naljutio što sam to radio prije nego što je on to odobrio, ali dobro mu je došlo u pokretanju cijele te priče – prisjeća se Ivan Mikulčić.

U Zagrebu su se nerado odlučivali na velika ulaganja u “selske” općine, kako su tad nazivali sve okolne dijelove Zagreba, uključujući i Veliku Goricu, ali prezentacija ove priče, s gotovim rješenjem, ubrzo je prihvaćena. U proljeće 1982. krenuli su radovi, koji su do početka listopada bili u potpunosti završeni.

– U to se vrijeme iz Zagreba dolazilo jednim kolnikom, također dvosmjerno, i tako je bilo sve do ulaska u Podbrežnicu, gdje se po novome skretalo desno na današnju ulicu Matice Hrvatske, odakle se u dvije trake išlo sve do Sisačke. Postavili smo 11 novih semafora napravili nekoliko ugibališta za autobusne stanice, a najveći posao bio je posložiti sve oko tadašnje tržnice, danas Tržnog centra. Tu smo jedan manji park pretvorili u stanicu na koju i danas staju autobusi iz Zagreba, a zbog autobusa iz smjera Siska napravili smo iznimku i dodali treću traku, kako bi autobusi sa Sisačke mogli doći do kolodvora vozeći tih par desetaka metara u suprotnom smjeru. Sve druge opcije bile su neizvedive, iako smo zbog te trake morali ukloniti nekoliko stabla kestena – pojašnjava nam Mikulčić.

Do uspostave novog sustava autobusi iz Zagreba su išli do mjesta na kojem smo sjedili, do križanja na kojem je i kafić Rojc, pa danas “sakrivenim” odvojkom išli desno do današnje Matice Hrvatske, i zatim lijevo prema kolodvoru. Istim putem su se autobusi i vraćali. Uz jednosmjerni promet to se promijenilo, pa je uspostavljen model kojim autobusi voze i danas.

Odvojak kojim su nekad skretali autobusi danas je “sakriven” žardinjerama i nema prometnu funkciju

– Dio ljudi se bunio u početku, to je uvijek tako, jer vrijeme putovanja od točke A do točke B nekima se produžilo, ali ubrzo su svi shvatili da je ovaj model puno bolji. Pohvale smo dobili i od autobusnih prijevoznika, i od policije, jer smanjen je broj nesreća, ali i od običnih ljudi. Možda i najveće oduševljenje izazvala je biciklistička staza po Zagrebačkoj. Čak i oni koji dotad nikad nisu vozili bicikl sad su poželjeli isprobati novu stazu, provozati se Goricom, nastalo je malo biciklističko ludilo – sa smiješkom govori Mikulčić.

Nabraja gospon Ivan i brojne druge detalje, o kojima čovjek ne razmišlja u svakodnevnom životu, a svakako su bitni pri izradi jednog ovakvog plana. Dobili smo tako i prvi gorički zeleni val, budući da su to tad semafori radili bez ikakve koordinacije.

– Mislim da smo do tad imali četiri semafora, ali toliko loše posložena da su dva stalno bila ugašena. I na to su se ljudi neko vrijeme navikavali, s novih 11 semafora puno se toga promijenilo, pa je u prvo vrijeme znalo dolaziti i do zabuna, do lakših sudara… Ali opet kažem, novi ustroj prometa donio je cijeli niz poboljšanja i to su ljudi itekako prepoznali.

Cijeli projekt trebalo je nekako i financirati, a rješenje je pronađeno u kombinaciji SIZ-a za lokalne ceste i gradske ulice Grada Zagreba i SIZ-a komunalnih djelatnosti općine Velika Gorica. Prvi su financirali svu projektnu dokumentaciju, sve semafore i signalizaciju, drugi izgradnju autobusnih ugibališta te sve radove oko tržnice i na autobusnom kolodvoru.

I Velika Gorica je tako ušla u novu fazu svog života.

– Ponosan sam što sam kao mladi inženjer ovim projektom doprinio razvoju svoga grada, vjerujem da je to apsolutno napravljeno na dobrobit svih mojih sugrađana – ističe Ivan Mikulčić.

U to je vrijeme problem bio ulazak u grad s obje strane, pogotovo na dolasku iz Zagreba, jer tek pet godina poslije, uoči Univerzijade, napravljen je i drugi kolnički trak, što je dodatno rasteretilo gradski promet. U desetljećima koja su slijedila dobili smo i zaobilaznicu, ozbiljnu prometnu ulogu dobila je i Ulica Andrije Kačića Miošića, ali temelj je i dalje ono što je Ivan Mikulčić nacrtao na papiru A3 formata.

– Danas imamo dobru prometnu infrastrukturu, mislim da je nama u Velikoj Gorica ona puno manji problem od parkinga, kojeg kronično nedostaje. Tranzitni promet maknuo se iz središta grada, ali vjerujem da tu ima još prostora za poboljšanja. Treba motivirati ljude da idu zaobilaznim pravcima, da što manje ulaze u gradsko središte, a to se najlakše radi zaobilaznicama, ali i autocestom, koja bi morala biti besplatna. Dođe li do svega toga, prometna situacija u gradu bit će nam još i puno bolja, a ja vjerujem da se zaobilaznica koja će ići uz radar, i izlaziti na skretanju za Čiče, jednog dana mora izgraditi. Uostalom, područje prema Vukovini, gdje je i poduzetnička zona, jedini je prostor gdje se grad još može širiti – gleda u budućnost Mikulčić.

Do 1977. godine Ivan Mikulčić bavio se goričkim prometnicama, pa otišao u Grad Zagreb, od 1989. do 2010. bio u ministarstvu prometa, a do 2015. direktor Županijskih cesta

Gleda i situaciju u prometu po gradu, gleda i vidi rješenja.

– Rotori! Oni bi riješili problem na ulasku u grad s obje strane. Staviti dva velika rotora, jedan veliki rotor kod Zubaka, jedan kod veterinarske stanice, i dva manja, kod ulaza na Podbrežnicu i s druge strane kod Pivnice Turopolje. I svi čepovi bi se riješili, jer mnogi bi se i puno lakše odlučivali na zaobilaznicu – uvjeren je gospon Mikulčić.

Ova nedjelja, dakle, za njega je poseban dan. Kao što je, na neki način, poseban dan i za sve nas. Točno 40 godina prošlo je od promjene koja je unaprijedila život u našem gradu, promijenila ga, dala mu specifičnost i prepoznatljivost…. Od jednog od trenutaka koji će masnim slovima biti upisani u povijest Velike Gorice.

I zato, sretan ti rođendan, gorički jednosmjerni prometu!

HOTNEWS

Ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika!

Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak!

Objavljeno

prije 9 sati

31. siječnja 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Foto: Vanesa Miković

U Noći muzeja, u Spomen parku 153. brigade Hrvatske vojske, zidovi su odisali pričama i uspomenama koje podsjećaju na hrabrost i zajedništvo.

Izložba „Sjećanja koja nas obvezuju“ Udruga pripadnika 153. brigade HV-a Velika Gorica pripremila je s ciljem da povijest oživi pred očima posjetitelja. Unutarnji prostor muzeja upotpunio je kratki film o ratnom putu brigade, a posebnu priču donijela je Ankica Paljević, dugogodišnja članica udruge i braniteljica Domovinskog rata.

Foto: Vanesa Miković

Ankica je u udruzi od 1991. godine. Nakon službe u 153. brigadi, nastavila je u 202. topničko-raketnoj brigadi, a potom i u ratnom zrakoplovstvu, gdje je završila vojnu karijeru.

– Moja želja je, kroz djelovanje u Udruzi, upoznati i informirati djecu i mlade o stvaranju naše domovine. U suradnji s osnovnim školama, nastojimo učenicima približiti Domovinski rat kroz iskustva i činjenice – tematiku koja danas „visi u zraku“ i nedovoljno se obrađuje u školama.

Ističe naša Ankica Paljević te govori kako je ovaj Spomen park, osim mjesta sjećanja, upravo škola zajedništva i upornosti.

– Domovina se ne gradi samo u ratu, dapače više se stvara u miru, u svakodnevnom životu i našim međusobnim odnosima – u obitelji, školi, na poslu.

Posebno naglašava važnost naših korijena i pripadnosti:

– Naravno da ćeš putovati, možda ostvariti karijeru u inozemstvu, ali moraš znati odakle dolaziš i tko si. Gdje god dođeš bit ćeš stranac, a domovina je uvijek tvoja.

Udruga želi uključiti mlade u svoje djelovanje. Pozivaju učenike i mlade s idejama i informatičkim znanjem da sudjeluju u kreiranju sadržaja, od filmova i prezentacija do multimedijalnih projekata. Ističu da na taj način, osim što doprinose programu, stječu nova poznanstva i iskustva te bolje razumijevanje povijest i vrijednosti koje udruga čuva.

Uključivanje Spomen parka u Noć muzeja pokazalo se kao pun pogodak. Posjetitelji su rado došli, upoznavali se i susretali stare prijatelje te razgledavali sve objekte koji obilježavaju čitavu povijest Udruge.

– Ja sam danas u knjizi dojmova napisala jednu uvodnu rečenicu: ako ne znaš šta je bilo nek’ ti kaže slika – mi ovdje imamo slike, eksponate koji su sada već doista povijesni.

Istaknula je te rekla da se divi mladima danas, jer nije lako živjeti u ovim vremenima. Posebno je raduje vidjeti kako posjetitelji dolaze na Noć muzeja s malom djecom – ne da bi gledali nešto što je bilo strašno ili zlo, nego da bi upoznali i cijenili ono lijepo i inspirativno iz naše povijesti.

FOTO galerija:

Foto: Vanesa Miković

Nastavite čitati

HOTNEWS

Mogu li oldtimeri pričati priče? Noć muzeja u Mičevcu

“Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju.”

Objavljeno

prije 11 sati

31. siječnja 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Žamor posjetitelja, sjaj kroma i priče koje su preživjele desetljeća – Oldtimer klub Turopolje sinoć je obilježio Noć muzeja svojom izložbom, vraćajući nas u vremena kada su automobili imali dušu, a svaka vožnja svoju priču.

Koliko sjećanja stane u 1000 kilometara? Odgovor su ponudili članovi kluba i sjajni restauratori koji su bili glavne zvijezde večeri. Ispričali su nam svoje priče o bogatoj automobilskoj prošlosti i emocijama vezanim uz svako vozilo.

– Ljubav prema oldtimerima i tehničkoj kulturnoj baštini dio je nas, a ona se često prenosi s generacije na generaciju. Zato ovdje danas i svaki put kad nešto organiziramo vlada pozitivna i vesela atmosfera – ističe predsjednik kluba Vladimir Štarkelj, dodajući kako poseban značaj za njega imaju vozila iz vremena Drugog svjetskog rata.

– Kada sam kupio prvi automobil iz tog razdoblja, dva dana nisam izlazio iz njega – voziti automobil star 80 godina za mene je bilo posebno iskustvo.

Foto: Vanesa Miković

Predsjednik kluba najavio je da će oldtimeri uskoro ponovo izaći na ulice Velike Gorice i to u posebnom fašničkom izdanju.

– Naše djevojke iz KUD-a Mičevec kostimirane u krasne američke ministrice provozat ćemo u oldtimerima kao američki vojnici te time cijeloj priči dati filmski štih. Više možete ćuti i vidjeti 7. veljače na goričkom Fašniku.

Tajnik kluba Vladimir Gašparec istaknuo je kako je izložba rezultat višemjesečnih priprema, s ciljem da se posjetiteljima predstavi bogata i raznolika kolekcija. Iz vlastitog fundusa izložio je dvadesetak vozila, među kojima su i rijetki motocikli te bicikli, dok je pritom podsjetio kako restauracija oldtimera često traje godinama, osobito kada je riječ o rijetkim i vrijednim primjercima. Kao svoje favorite izdvaja legendarne marke BMW, Moto Guzzi i Jawu.

Među restauratorima našli su se Dalibor Matija Sabo i njegov dugogodišnji kolega iz školskih klupa, Tomislav Radoš, koji već godinama zajedno obilaze ovakve susrete i predstavljaju svoje pažljivo restaurirane projekte. Za Dalibora, jedan od izloženih traktora ima posebnu, emotivnu vrijednost.

– Obnovio sam ga iz čiste sentimentalnosti i gušta – traktor je od moga dede. Otkad sam s dvije godine prvi put primio njegov volan u ruke, više ga nisam ispuštao.

Tomislav dodaje kako iza njih stoji čitav niz projekata te da je restauracija za njih puno više od hobija – riječ je o strasti koja uvijek traži novi izazov i stalni rad.

Uz bogatu izložbu i priče s kotača prošlih vremena, večer je protekla u ugodnoj i razigranoj atmosferi. Posjetitelje su pjesmom i plesom zabavile članice KUD-a Mičevec, dok su vani svi uživali u slasnim zalogajima i osvježavajućim napicima, upotpunivši tako spoj tehničke baštine, tradicije i zajedništva koji je Noć muzeja učinio posebno toplom i živahnom.

FOTO galerija:

Foto: Vanesa Miković

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica u Zemlji čudesa: Princ Fašnik zavladao gradom!

“Nema rada, samo parada!”

Objavljeno

prije 1 dan

30. siječnja 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Današnjim preuzimanjem ključeva grada od predsjednika Gradskog vijeća Darka Bekića, Princ Fašnik i fašnička Princeza proglasili su Fašničku republiku s kojom Gorica ulazi u zemlju čudesa – temu koja će obilježiti ovogodišnja fašnička događanja u gradu.

-Kako bi u Zemlju čudesa svi stali, u čudesnoj Gorici od sada vrijedi samo jedan zakon – osmijeh, ples i maska, kao pravi fašnički znak!

Rekao je Princ i time simbolično započeo svoje razdoblje vladavine.

FOTO galerija:

Foto: Vanesa Miković

117. Turopoljski fašnik u petak, 6. veljače u 16:30 sati okupit će mališane na Malom fašniku u dvorani srednjih škola, dok je vrhunac 7. veljače, kada u 13 sati kreće Velika fašnička povorka iz Školske ulice do Pučkog otvorenog učilišta, gdje će se birati najbolje maske.

– Nema rada, samo parada jer mi ćemo se krafnoledom sladiti!

Poručila je Princeza, jasno dajući do znanja da u Fašničkoj republici svakodnevne brige padaju u drugi plan, a veselje, pjesma i šarenilo preuzimaju glavnu riječ.

Nakon svečane predaje vlasti, mali fašnici zasladili su se svježim krafnama, koje su nestajale brže nego što su se dijelile, a osmijesi na dječjim licima najbolje su potvrdili da je Fašnička republika i službeno započela.

Foto: Vanesa Miković

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Učenice Ekonomske škole pobjednice gradskog natjecanja srednjih škola u rukometu

Objavljeno

prije 4 dana

28. siječnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u rukometu za djevojke održano je jučer (utorak, 27.01.2026.) u dvorani Srednje strukovne škole, a domaćin natjecanja bila je Ekonomska škola Velika Gorica.