Činilo se da je tu sve jasno, da dvojbe ne postoje, jer Damir Martin nakon polufinala je rekao doslovno “mislim da je ovime završena moja veslačka priča”, ali od prve sekunde ostavljali smo prostor za – predomišljaj! Teško je, naime, bilo zamisliti Damira Martina, zna to svatko tko je jednom razgovarao s njim, bez treninga. I zato, bez obzira što mu je 36, za veslanje ozbiljnih 36 godina, bilo je pametno ostaviti prostor da to ipak ne bude kraj njegove velike karijere…
Na kraju, do predomišljanja nije ni moralo doći! Damir se, naime, samo krivo izrazio. Kako prenose Sportske novosti, Damir Martin želio je reći da više neće veslati ovu disciplinu, samac, nego će nastaviti s veslanjem na neki drugi način. Na koji točno, odlučit će u danima koji slijede, nakon što se dobro odmori od fizičkih i pogotovo mentalnih napora kojima je bio izložen posljednjih dana, ali i mjeseci.
– Sprema se nešto veće, tražim… Vjerujem da ima kandidata među mladim dečkima koji dolaze, koji će me htjeti, pogurati tri zaveslaja kad će mi biti teško. Za završnicu imam snage, znanja da se dođe na višu razinu. Volim veslanje, obožavam sve vezano uz sport, ostat ću djelovati u sportu, ali u samcu teško – rekao je Martin nakon B finala, u kojem je osvojio peto mjesto, ukupno jedanaesto.
– Turbulentne Igre, kaos od početke sezone, takva je bila i ova olimpijska regata, gore-dolje, lijevo-desno. Od početka sezone je bilo tako, od Tokija i svega. Nije se činilo tako daleko, ali ipak je bilo. Bila je ambicija, spreman jesam, mogu napraviti dobru utrku, ali ne mogu ih više toliko povezati. Dao sam maksimum na treningu, ali očito treba još više i jače raditi. Nije samo priključak, i sama moja predstava nije ista kakva je bila. Nakon 600 metara i dvije minute tražim predah, dva-tri zaveslaja mislim na tehniku izvući, ali čim popustim snagom, ritam disanja se mijenja i treba mi sedam zaveslaja da se vratim. Tijeko više ne sluša, a čak se i glava par puta predavala ove sezone priznao je Martin.
Punih deset godina u disciplini je koju će svi veslači opisati najtežom, najzahtjevnijom.
– Neću reći da je bilo deset godina u samcu, nego u “samici”. Nisu utrke toliko teške, težak je svaki dan. Sam na treningu, sam se motivirati. Nema ekipe zbog koje ti je teško preskočiti trening. Podnosio sam tu žrtvu, ako nekoga mogu zeznuti, da zeznem sam sebe – kazao je Damir.
A sad slijedi povratak kući, u njegovu Veliku Goricu, zajedno sa suprugom Ivanom i kćerkicom Marom. Samo što nije stigla i nova beba, tako da se obitelj Martin ima čemu veseliti, gdje god i kako god se veslalo.