Nogometno ljeto 2024. pamtit će se još dugo u Lukavcu, jer bilo je tu sadržaja za napisati jedan solidan roman, pun preokreta i dramatičnih situacija, počevši od odlazaka dugogodišnjih čelnika kluba pa na ovamo. I ta priča puna preokreta traje i dalje, pet kola duboko u novoj sezoni. S obzirom na sve što se događalo, gotovo nestvarno djeluje pogled na tablicu, na kojoj NK Lukavec ima deset bodova i drži izvrsno peto mjesto u Premier ligi NS Zagrebačke županije!

Pa da se vratimo poneki korak unatrag…

Sve je počelo koji dan nakon osvajanja goričkoga kupa, dugo najavljivani odlazak predsjednika Gorana Guteše i sportskog direktora Tomislava Gligore i definitivno se dogodio, a to je značilo da klub čekaju velike promjene. Tolike da je nekome palo napamet da bi bilo najbolje pokrenuti novi klub, HNK Lukavec, koji bi zamijenio dotadašnji NK Lukavec, a u svemu tome važnu ulogu imao je Inker iz Zaprešića, koji je želio preuzeti lukavečko mjesto u 3. NL Centar, četvrtom rangu natjecanja.

Na kraju, ništa od toga. Skupština je poništena, kao i sve odluke s nje, a nekoliko tjedana poslije propao je i pokušaj da Inker preskoči još jedan rang. Lukavčani su, tu se ništa nije mijenjalo, preselili dva ranga niže, u jedinstvenu županijsku ligu, na čelu s predsjednikom Dubravkom Fučkalom, dopredsjednikom Darkom Stanilovićem i tajnikom Zvonkom Sedmakom. I baš su oni morali “izmisliti” i trenera i momčad, jer u kadru su ostala točno – dva igrača! Braća Marko i Marijan Grdenić bili su temelj oko kojega se gradilo, a imalo se što graditi…

– Kako je to izgledalo? A svakako… – započinje priču trener Romano Župetić, jedan od rijetkih koji bi pristali doći i primiti se posla u ovakvoj situaciji.

I, još važnije, pod ovakvim uvjetima.

– Nisam se dogovorio ni za kakvu plaću! Ne znam jel’ postoji još koji idiot osim mene koji radi za badava, ali eto… Znamo se cijeli život, zvali su me da pomognem, otvoreno mi rekli da love nema, da će mi nešto uplatiti ako dođu do nekih sredstava… Ma što da vam kažem, čak su se i oni u klubu smijali, govorili “pa tko bi došao raditi bez love, jedino Romano” – priča gospon Romano, jedan od kultnih likova turopoljskog nogometa.

Nakon što su dogovorili uvjete s trenerom, čelnici Lukavca krenuli su slagati momčad. Pomogao je, naravno, i trener, a kriteriji za prvu ruku praktički nisu ni postojali.

– Tražili smo igrače kako smo znali i mogli. Grdenići su doveli svog brata, predsjednik je aktivirao sina, ovaj svog zeta… Ja sam doveo Sonny Boya Dražića, koji se taman spremao za veterane, a znao sam ga jer sam ga kao dijete trenirao u Radniku, priključio nam se zatim i Hrvoje Humeljak, koji je “avion” za ovu ligu, za njim i Jurica Mihalinčić, prije dva tjedna priključio nam se i Luka Borković… Aktivirali smo čak i neke igrače koji pet godina nisu igrali nogomet, sve samo da se skupimo. I svejedno nas ima 13-14, ne više od toga. Doslovno nas fizički nema, pogotovo nakon što su nas napale ozljede, zaredale se dvije tri. Kao da sve drugo nije bilo dovoljno, još i to… – nabrajao je trener Romano.

Popunjavat će se kadar u hodu, koliko god to bude moguće, a s vremena na vrijeme netko i dođe, pokuša, poželi sudjelovati.

– Je, javljaju se s vremena na vrijeme igrači, ali vidiš da se neki od njih mogu loptati samo tamo kod vatrogasnog doma. Ali nama je i to trenutačno dobro, jer ima nas 11 za teren, a na klupi praktički nikoga. Evo, baš se jednom igraču dogodilo da ga počnu loviti grčevi. I dođe do mene, kaže “treneru, grčevi me love”, a ja mu kažem “šta to meni pričaš, tamo ti je doktorica, neka te zakrpa i ajmo dalje”. Nema mi druge, jer jednostavno nas nema – govori Župetić, ali ne žali se.

Romano Župetić trenirao je cijeli niz turopoljskih klubova, na red je došao i Lukavec

Kad se sve uzme u obzir, doista je čudesno vidjeti da je na kontu deset bodova. Doduše, tri su osvojena za “zelenim stolom”, poraz 2-6 od Dubrave Vrbovečke pretvoren je u pobjedu 3-0 zato što su protivnici “švercali” jednog igrača, a jedini poraz stigao je odmah potom protiv Meštrice. A onda su Lukavčani krenuli… Prvo bod kod Turopoljca, pa pobjeda doma protiv Jelačića (1-0), a u srijedu i u gostima kod Zrinskog, koji je do tad skupio 10 od mogućih 12 bodova!

– Protiv Dubrave smo primili šest golova, ali od toga pet iz zaleđa od pet metara. Ne znam ima li to veze sa svime što se događalo ovog ljeta, ali dobro je što je ispalo kako je ispalo. Od Meštrice smo izgubili 3-1, a trebali smo po šansama lagano dobiti… I odmah su krenuli pričati da ćemo ispasti, da se raspadamo, a to baš i nije tako izgledalo. Iako, naravno da je ovo debelo iznad očekivanja, skupili smo baš lijep broj bodova u ovim prvim kolima – zadovoljan je trener Lukavca.

Bio bi još zadovoljniji da pripreme za sljedeće gostovanje, kod Klasa u Mičevcu, teku barem donekle glatko.

– Iskreno, ne znam kako ćemo se skupiti! Mac je dobio dijete, neki idu na svadbu, tako da će mi faliti pet-šest igrača… Nešto ćemo valjda smisliti, to je tako, umjesto da odeš tamo dobiti, moraš se skupljati na sve strane. Ali dobro, tako je kako je, treba izgurati do zime, pokušati uloviti još nešto bodova, pa dovesti par igrača, da se malo ekipiramo. Ljudi iz uprave se trude, jako su angažirani, ali da je lako, nije – zaključio je Romano Župetić, pro bono spasitelj Lukavca.

I što drugo u ovim uvjetima preostaje nego i njemu i svima u klubu čestitati na dosad odrađenom i poželjeti puno sreće u nastavku sezone. Prema svemu sudeći, trebat će im, barem toliko da ih ozljede zaobiđu…