Sport

Čudesni Banić, nemoćna Gorica: Dinamo (pre)lako do punog plijena

Kad golman u rukometu skupi 13 obrana, to se naziva dobrom partijom, a Ivan Banić u tome je uspio u jednoj nogometnoj utakmici. Unatoč tome, Gorica je poražena 2-0 u Maksimiru od Dinama, uz golove Baturine i našeg Špikića

Objavljeno

prije 2 godine

4. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nadali su se i vjerovali u goričkom ekspediciji da mogu preokrenuti loš momentum upravo na gostovanju kod Dinama, možda i najtežem koje postoji u svijetu HNL-a, tražili su način kako se bez petorice važnih igrača suprotstaviti aktualnom prvaku, ali od svega na kraju – ništa. Dinamo je relativno lako došao do nove pobjede, Gorica ponovno nije bila na razini koju očekujemo, ni sjena onim jesenskim izdanjima, pa je preostalo jedino čestitati boljem od sebe… I zahvaliti fantastičnom Ivanu Baniću što se Goričani kući vraćaju s prihvatljivim porazom.

Mogla je možda Gorica već na samom startu šokirati Dinamo, jer igrala se druga minuta kad je Josip Mitrović došao do jedne odbijene lopte, no golman Zagorac bio je spreman na taj izazov i uspio je spriječiti rano vodstvo Gorice. A onda je Dinamo počeo paliti svoje motore… Opasne situacije krenule su se nizati, Ivan Banić imao je pune ruke posla, a najbolju priliku domaćina zaustavio je u 20. minuti, kad je pucao Kaneko.

Dominirao je Dinamo u prvih pola sata u potpunosti, imao i čak pet kornera u tom razdoblju, a šesti je stigao u 33. minuti. Prvi s lijeve strane i – koban po Goricu! Uigrana akcija Dinama bila je perfektno izvedena, svako dodavanje idealno odigrano, baš kao i završni udarac… Martin Baturina je izveo korner kratko do Josipa Mišića, koji je loptu odmah poslao nisko na rub peterca za Brunu Petkovića, a on je ostavio za Baturinu, koji je taman dotrčao i savršeno pogodio dalji kut goričkoga gola.

S golom minusa Gorica je otišla i na predah, a statistički pokazatelji, kao i dojam, govorili su da je to bio prilično dobar rezultat za našu momčad. Dinamo je imao loptu u nogama 72 posto vremena, omjer udaraca bio je 14-3, a ponovno sjajni Ivan Banić skupio je čak šest obrana u prvih 45 minuta.

Budući da baš i nije imao previše izbora, odnosno raspoloživih opcija na klupi, Dinko Jeličić odabrao je u nastavak krenuti sa istim sastavom i sustavom, pa se ni kompletna slika utakmice praktički uopće nije mijenjala. Dinamo je i dalje držao loptu i dominirao, Gorica čuvala svoj gol, pri čemu je sredinom drugog dijela konačno uspjela i nekoliko puta izaći prema naprijed.

Zapamtit ćemo posebno situaciju iz 67. minute, kad je razigrani Mitrović presjekao jedno okomito dodavanje na centru, sjurio se prema golu Dinama i lijepo vidio pa idealno poslužio Antu Mateja Jurića. Napadač iz Čepina mogao je ući u idealnu priliku, jedan na jedan sa Zagorcem, ali primanje lopte bilo je loše i golman Dinama zgrabio je tu loptu…

A onda je krenulo i vrijeme darivanja, odnosno cijela serija neforsiranih pogrešaka u produkciji goričkih nogometaša. Otvaralo je to Dinamu i nove šanse, no Banić je uporno odbijano potpisati kapitulaciju. Sjajnu, zaista sjajnu utakmicu odradio je golman Gorice, ali u 73. minuti ni on nije mogao ništa učiniti.

Pitanje pobjednika riješio je, ironično, Velikogoričanin iz modrog tabora, nakon ulaska u nastavku vrlo razigrani Dario Špikić. Velik posao odradio je po desnoj goričkoj strani Ademi, poslao na drugu stativu, a tamo je Špika zabio svom bivšem klubu, svom bivšem suigraču, i osigurao Dinamu bodove.

Bilo je u tom trenutku prilično jasno da Gorica nema snage ozbiljnije ugroziti Dinamu, a to se do kraja pokazalo i točnom procjenom. Mirno su “modri” kontrolirali utakmicu i nanijeli Gorici četvrti poraz zaredom, prvi u njihovom trećem međusobnom okršaju ove sezone.

Bod(ovi) su tako ovom prilikom ostali jako daleko, nisu naši nogometaši bili ni blizu razine da naprave nešto konkretno na Maksimiru, a ništa puno lakše neće biti ni u sljedećim izazovima. Idućeg vikenda ponovno u grad dolaze Sopić i Rijeka, a zatim se ide na Opus Arenu. Posljednja pobjeda, da se i toga sjetimo, dogodila se krajem studenog, doma protiv Rudeša.

A opet, Gorica je i dalje samo četiri boda daleko od mjesta koje vodi u Europu…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 36 minuta

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 6 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.