Povežite se s nama

Sport

Čudesna priča o životu i nogometu: ‘Kako sam i zašto iz Bostona došao u Lukavec…’

Adrian Zenko (25) najveće je ovoljetno pojačanje NK Lukavca, u koji je došao nakon američke epizode, naoružan i traumama i prelijepim nogometnim trenucima iza sebe, ali i s diplomom magistra ekonomije. Ovo je priča o jednom posebnom nogometašu…

Objavljeno

na

Kako sezona u niželigaškom svijetu odmiče, iz sela naslonjenog na dvorac, s nogometnom centra nazvanog zvonkim imenom Lukavello stižu sve ljepše vijesti. Eno nam Lukavca već na petome mjestu poretka u 3. NL Centar, dogurali su trener Siniša Idrizi i njegovi dečki do tih visina nakon pobjede nad Tondachom ovog vikenda. Završilo je 4-1, a na listi strijelaca dvaput se ponovilo isto ime: Adrian Zenko.

Poznato je to ime u velikogoričkim nogometnim krugovima, igrač koji je ovog ljeta stigao na Lukavello kao najzvučnije pojačanje, a potvrde da je tome doista tako stižu iz vikenda u vikend. Zabio je 25-godišnji Zenko ukupno četiri komada ove sezone, ali i mimo toga puno se lijepoga i dobroga može istaknuti u njegovu doprinosu svim uspjesima Lukavca. Što, realno, poznavajući njegov nogometni, ali i životni put, i nije osobito iznenađenje.

Puno veće iznenađenje bilo je, recimo, to što je igrač takve reputacije i CV-ja uopće došao u Lukavec. Pogotovo doda li se tome da je na Lukavello stigao – iz Bostona! Da, iz tog, “pravog” Bostona, iz SAD-a, gdje je bio posljednjih godinu i pol.

– U Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet i u jednom trenutku otvorila mi se opcija odlaska na magisterij u Boston, uz punu stipendiju. To je bila prilika koju ni u ludilu nisam želio propustiti i otišao sam u Ameriku. Tamo sam magistrirao “project managment” i usporedno igrao nogomet za svoj koledž – uvodi nas u svoju priču jedan netipičan nogometaš, u najpozitivnijem mogućem smislu.

– Sve u svemu, bilo je to fenomenalno, savršeno iskustvo po pitanju života i obrazovanja, ali velikim dijelom i nogometa. Igrao sam njihovu prvu studentsku ligu, u najjačoj konkurenciji, na razini koja se tamo smatra prvom do MLS-a. Gledajući iz naše perspektive, to je Liga prvaka! Na utakmice se putuje avionom, oprema, tereni i uvjeti su doslovno savršeni, zaista na razini Lige prvaka, ima i jako dobrih igrača gledajući pojedinačno… Međutim, u smislu kolektivne igre ta je razina ipak bitno niža. Kultura nogometa u SAD-u je potpuno drukčija, nema tamo toliko kompetitivnosti, čak bih rekao da igraju nogomet iz gušta, a ne da bi se natjecali. Nama Europljanima to je jako čudan svijet, teško shvatljiv pristup, ali tako je to tamo… – opisuje nezaboravnu američku avanturu Zenko.

Na sveučilištu u Bostonu uspješno je Adrian Zenko spojio nogomet i obrazovanje

Imao je opciju i ostati u SAD-u, ali nije želio ići tim putem.

– Jesam, imao sam i tu mogućnost, imao sam na stolu ugovor, ponudu da ostanem u MLS-u 2, ali kad sam sve zbrojio i oduzeo, odlučio sam se vratiti kući. Novac u toj priči nije bio osobit, iako bi se dalo nešto zaraditi, što je svakako bio bitan faktor u odluci. Ozbiljna je to razina nogometa, nudi se i prilika da se probiješ do MLS-a, ali budući da sam tamo stranac, da je to liga mladih igrača, a ja sam već imao 25, iskakao bih u tom smislu i procijenio sam da bih se jako teško dokopao tog cilja. Kad sam o svemu razmislio, odabrao sam ići ovim putem, biti doma, pronaći posao i igrati nogomet iz gušta, na nešto nižoj razini – priča Adrian.

I to je, zapravo, bila ključna prekretnica u njegovom sportskom životu. Prošao je cijelu školu zagrebačkog Dinama, bio u svim reprezentacijama, od U-15 do U-20, u svima imao važnu ulogu, igrao i U-17 Europsko prvenstvo…

– U Dinamu sam prošao sve selekcije, od pionira do druge momčadi, s kojom sam igrao drugu ligu, ali do prve momčadi se nisam uspio probiti. Za takvo nešto ipak se trebalo poklopiti više faktora, što se meni nije dogodilo i u ljeto 2017. odlučio sam prihvatiti poziv Deana Klafurića, koji je upravo preuzeo HNK Goricu – vrti svoj film Zenko, prisjećajući se trenutaka kad je dečko iz Sopota postao dio velikogoričke nogometne priče.

– Drugoligaška sezona u Gorici bila je možda i moje najljepše nogometno iskustvo u životu! Bilo je tu nekoliko starijih igrača, okupila se super klapa, a treneri koji su nas vodili bili su fenomenalni. Deana Klafurića i danas smatram najboljim trenerom koji me vodio u karijeri. Vodio me i u Dinamu u mlađim kategorijama, nakon toga i na početku te sezone u Gorici i stvarno mi je jako značajna figura na mom nogometnom putu. Zbog načina na koji radi, kako komunicira s igračima, kako balansira između prisnog odnosa s igračima i uloge strogog, prilično zahtjevnog trenera. To je trener koji sve drži pod kontrolom, koji jako dobro razumije igrače, momčad… Nogometno gledano, njegova nogometna filozofija savršeno mi je odgovarala, budući da tu ima puno taktike, puno zahtjeva, što meni kao veznom igraču jako odgovara, a istovremeno se igra napadački. Kod njega sam igrao i najviše i najbolje – prisjeća se Zenko pa nastavlja o drugom treneru iz te sezone.

U dresu Gorice Zenko je u sezoni i pol upisao 31 nastup i zabio četiri gola

– Za Ivana Preleca vrijedi praktički sve isto kao za Klafurića. Fantastičan trener, jako dobar čovjek, jasan i iskren u komunikaciji, s treninzima koji teško mogu biti bolji. Uvjeren sam da je njegov potencijal doslovno ogroman, da je u toj mlađoj generaciji hrvatskih trenera jako malo njih na toj razini. Opet kažem, cijela ta sezona u Gorici bila je iskustvo za pamćenje, velikim dijelom upravo zbog trenera s kojima sam radio. Nekih stvari koje sam od njih naučio sjetim se i danas u mnogim situacijama, s takvim stručnjacima uvijek bih izabrao opet raditi.

Bio je Adrian Zenko dio i prvoligaške goričke priče, ali u ljeto 2018. došlo je do velikog zaokreta. Ulazio je s klupe u prve tri utakmice prve prvoligaške sezone, ulazeći s klupe upisao minute protiv Rijeke, Slaven Belupa i zaprešićkog Intera, a onda nestao s mape…

– To je bila jako, jako neobična situacija. U četvrtom kolu Gorica je igrala protiv Hajduka i meni je u četvrtak rečeno da ću, budući da nema Marija Marine, igrati od prve minute. Bio sam oduševljen, željan dokazivanja, potpuno fokusiran, da bi u petak došao na trening i shvatio da ni ne putujem u Split?! I ne samo to, nego do kraja te polusezone nisam bio pozvan niti na jednu utakmicu! Do dan danas ne znam zašto je to tako, što se tu točno dogodilo. Pokušavao sam doći do tih odgovora, doznati u čemu je problem, ali nikad nisam uspio… I nakon što je polusezona završila, morao sam potražiti drugo rješenje. Otišao sam na posudbu u Sesvete – prepričava Adrian najteže trenutke u svojoj karijeri.

– Budući da se sve rasplelo na taj način, moram priznati da sam se u velikoj mjeri razočarao u cijeli svijet nogometa. Shvatio sam da je to previše ulaganja, previše davanja, a da ne ovisiš o sebi nego o cijelom nizu faktora. I da ti se mogu dogoditi situacije kakva se meni u tom trenutku dogodila. Vratio sam se ja iz Sesveta na kraju sezone, ali nije ni tu više bilo prostora i tražio sam da me puste…

U reprezentaciji je Zenko bio u generaciji Brekala, Ivanušeca, Sose, More, Erlića…

I pustili su ga. Razočarani Zenko, u tom trenutku 21-godišnjak, odlučio je već u tom trenutku da nema smisla otvarati mogućnost da mu se nešto slično ponovi, pa je upisao fakultet i prebacio se na drugoligaški nogomet. Opet Sesvete, pa onda Rudeš, pa Kustošija, pa prelazak na još nižu razinu, u dres Ravnica, i nakon toga – Amerika. Fakultet je postao prioritet, stipendija koja se nudila u Bostonu nova etapa u toj priči, a nakon odluke o povratku kući trebalo je odlučiti i što s nogometom.

– Točno tako, doslovno sam razmišljao što s nogometom. Imao sam neke pozive iz naše druge lige, otvaralo se nešto i u drugoj i trećoj austrijskoj, ali odluka je bila da idem graditi priču u poslovnom svijetu, a da ću nogomet igrati na razini koja mi dopušta kombinirati ga s poslom. Sve drugo nije imalo smisla, ni financijski ni u bilo kojem drugom smislu – kazao je Zenko i nastavio:

– I dalje mislim da sam mogao, da sam se odlučio “ganjati” nogomet, da sam želio da mi samo nogomet bude život, mogao pronaći nešto za sebe. Međutim, nakon tog iskustva u Gorici, pa onda i operacije koljena, problema s gležnjem… Nisam to više želio. U to vrijeme bio sam mlad, perspektivan, imao dobar životopis, ozbiljnog menadžera, bilo je tu prilika, ali jednostavno se nije dogodilo. I nisam više želio živjeti u svijetu u kojem moram čekati da mi nešto padne s neba. Nogomet je moja najveća ljubav, ali u životu treba biti i realan. Konkurencija je jako velika, puno je tu dečki koji cijele sebe daju u nogomet, užasno je teško tu iskočiti, a ja nakon Gorice više nisam bio u tom filmu. Imam i roditelje koji su s obje noge na zemlji, koji su me znali savjetovati, pomoći s odlukama, i vjerujem da nisam pogriješio.

U svim tim razmišljanjima nakon povratka iz SAD-a, u svim kombinacijama, pojavila se i ona s Lukavcem.

– Jedan dan nazvao me Tomislav Gligora, sportski direktor Lukavca, koji je preko svojih poznanstava doznao da sam slobodan i da tražim nastavak nogometne priče u nekom takvom obliku, gdje mogu spojiti posao i nogomet, a opet da se ozbiljno radi. I praktički u prvom razgovoru s njim odlučio sam prihvatiti ovu opciju. Bio je vrlo otvoren i iskren, sve što smo se dogovorili je ispunjeno i ostvareno, pa mogu reći da je on najzaslužniji što sam danas ovdje – otkriva Adrian, uz dodatak:

– S obzirom na ono što sam tražio i očekivao, mislim da nisam mogao odabrati bolju sredinu! Imao sam ponude i drugih klubova iz ove lige, ali ništa mi se nije činilo dovoljno ozbiljno. Lukavec je, danas to mogu sa sigurnošću reći, super sredina. Najveća motivacija mi je momčad koju imamo, nogometno društvo koje se ovdje okupilo, jer kod nas nema pojedinačnih iskakanja ni nepotrebnih isticanja, a to je i ključ našeg uspjeha. Iskreno, nakon dugo vremena s guštom idem na treninge!

Nisam mogao odabrati bolju sredinu od Lukavca, zadovoljan je Zenko nakon prve faze života na Lukavellu

A sve to vidi se i na terenu. Zenko uživa u Lukavcu, Lukavčani uživaju zahvaljujući, između ostaloga, i Adrianu Zenku.

– Stvarno se super osjećam. Kad dolaziš na ovakvu razinu, očekivanja možda i nisu osobita, ali moram reći da sam stvarno ugodno iznenađen. U prvom redu s profesionalizmom koji je uklopljen u amaterski nogomet, s načinom na koji se trenira i radi, pogotovo na fizičkom aspektu. Momčad je stvarno dobro spremljena, a imamo i cijeli niz kvalitetnih igrača, s ozbiljnim nogometnim školama iza sebe. Sve je u klubu dobro posloženo, uvjeti su stvarno ok, iako bi pomoćni teren mogao biti bolji. Međutim, svugdje je to problem, puno je selekcija u pogonu, svi koriste taj jedan teren i to nije lako održavati. Umjetna trava bila bi idealno rješenje, no zapravo se nemamo na što ni ovako požaliti – kazao je veznjak Lukavca pa prisnažio cijelu priču o pozitivnom dojmu:

– Sve je stvarno na razini, od komunikacije s predsjednikom i sportskim direktorom, koji jako lijepo brinu o nama, pa do financijskog aspekta, koji je uvijek riješen, a to je rijetkost u hrvatskom nogometu općenito, a pogotovo na malo nižim razinama. Taj segment je jako važan igračima, to donosi i atmosfera, a kod nas je atmosfera stvarno jako dobra. I upravo to, takvo okruženje i timski duh koji vlada, guraju nas prema naprijed, što se vidi i na terenu.

Vidjelo se i protiv Tondacha za vikend, vidjelo se i u većini utakmica u dosadašnjem tijeku sezone, a sve govori da će se vidjeti i ovog vikenda protiv petrinjske Mladosti.

– Tondach je bio čvršći nego što smo očekivali, rekao bih da smo odigrali utakmicu ispod svoje razine u smislu igre, ali bili smo jako dobri u stvaranju šansi i realizacije. Moglo je to završiti i uvjerljivije, no moramo biti zadovoljni i ovako. Postavili smo i sami sebi određene kriterije, budući da u većini utakmica dominiramo kroz svih 90 minuta. Imamo samo dva poraza, u Krapini smo baš bili loši, a u Samoboru u velikoj mjeri naletjeli protivniku na savršen dan, no sve ostalo je bilo jako dobro. Lako smo mogli imati i nešto više bodova, ali dobro… Kvalitetu imamo, igru imamo, uvjete imamo i ne moramo brinuti za rezultat. Napravili smo iskorak u odnosu na prošlu sezonu, ljudi u klubu i oko njega nisu baš naviknuti biti u vrhu ovako ozbiljne lige, ali ja vjerujem da možemo još bolje. I da ćemo nastaviti to pokazivati već protiv Petrinje za vikend – približio je kraju jedan poseban nogometni razgovor Adrian Zenko.

Jedan od onih koje poželiš što prije ponoviti, jer ima tu i nogometa i života, i tuge i sreće, i uspjeha i neuspjeha, i gomile rečenica i misli netipičnih za jednog nogometaša. A bit će uskoro i posla.

– Evo baš sam u procesu zapošljavanja. Imam dvije dobre opcije, jednu iz IT sektora, drugu iz građevinskog, i moram odabrati u sljedećim danima. Veselim se tome, u kojem god smjeru krenem. A što se nogometa tiče, tu se ništa bitno neće mijenjati. Treninzi su navečer, sve se stiže, a to je i bila ideja, spojiti te dvije priče. U nogometu nije ispalo onako kako sam zamišljao, ali ne žalim ni za čim, jer očito je ovako moralo biti. I vjerujem da će mi se sve vratiti u nekom drugom smislu. Uostalom, već mi se dijelom vratilo kroz to američko iskustvo, kroz stipendiju koju sam dobio, a i na budućnost gledam s velikim optimizmom – zaključuje Zenko.

I što drugo preostaje nego poželjeti mu ostvaranje svih snova. Ovakvi tipovi jednostavno ne ostavljaju druge opcije…

Sport

Dvojka vozi desnom stranom: Mikanović potpisao, dočekao ga – Trofej Turopolja!

Vijest koja je procurila tijekom dana službeno je potvrđena u večernjim satima, nakon što je Dino Mikanović (30) već odradio prvi trening s novim suigračima, među kojima su i neki s kojima je već igrao…

Objavljeno

na

Objavio/la

Baš kao što i priliči klubu poput Gorice, klubu s gotovo obiteljskom atmosferom, prvo što je Dino Mikanović napravio kad je stigao na stadion bilo je – kava kod Peveca. Bivši, ali i novi suigrač Mario Maloča uputio ga je u stanje stvari u svlačionici, s ponekom rečenicom možda i još malo pripremio za ono što ga čeka, a tek nakon toga novi desni bek Gorice popeo se na kat, odradio potpisivanje, fotografiranje i čestitanje.

“Desni bek Dino Mikanović novo je pojačanje Gorice! Dino je u svojoj karijeri nosio dres Osijeka, danskog Aarhusa, kazahstanskog Kairata te Hajduka u dva navrata pa je ukupno za Bijele upisao 101 nastup, a nakon što mu je istekao ugovor priključio se redovima naše momčadi. Dino, želimo ti puno sreće i uspjeha u novom dresu!”, objavili su iz kluba nakon što je Mikanović već odradio prvi trening s novim suigračima i zadužio dres s brojem dva, koje je u prvoligaškoj eri Gorice dosad nosio samo karizmatični Nigerijac Musa Muhammed.

Priča je procurila u medije i nešto ranije, jer već prije dva dana pojavili su se napisi kako je Gorica u pregovorima s Mikanovićem, kojeg je s druge strane na dolazak u Šibenik nagovarao dojučerašnji sportski direktor Gorice Mario Brkljača. Spominjao se u svemu tome i interes Osijeka, no tijekom petka je potvrđena informacija kako je Dino izabrao Goricu.

Trebat će mu neko vrijeme da ulovi ritam, teško je očekivati da će u pravom izdanju biti već za prvo kolo, koje je na rasporedu za osam dana, ali nije došao baš ni potpuno nespreman. Uz sve ostalo, posljednjih je dana trenirao sa slavonskim niželigašem Mladosti iz Cernika, a sad se prebacuje pod komandu Rajka Vidovića. Nakon što su u Hajduku odlučili da mu neće ponuditi novi ugovor, sa 30 godina, u naponu snage, trebao bi imati dovoljno motiva da pokaže koliko vrijedi…

Na Gradskom stadionu, inače, dočekala ga je ozbiljna gungula, jer u tijeku je juniorski turnir Trofej Turopolja. Na oba pomoćna terena igrao se prvi krug turnira, nakon kojeg smo dobili i sudionike sutrašnjeg finala i utakmice za treće mjesto.

Za trofej pobjednika tako će igrati Dinamo, koji je u skupini bio bolji i od Varaždina i od Maribora, te Lokomotiva, koja je vrh u svojoj skupini uzela remijem sa Slaven Belupom i pobjedom nad Goricom. Kako je Gorica bila bolja od Koprivničana, domaćin turnira će igrati za treće mjesto, i to protiv Maribora, koji je do subotnjeg nastupa došao pobjedom protiv Varaždina.

Nastavite čitati

Sport

Stiže zvučno pojačanje: Dino Mikanović novi je igrač HNK Gorice?!

Desni bek koji je u karijeri igrao za Osijek, danski Aarhus, kazahstanski Kairat te dvaput splitski Hajduk, pojačat će redove Gorice. Osam dana prije prve utakmice u novoj sezoni treneru Vidoviću ostvarit će se jedna od nekoliko želja

Objavljeno

na

Objavio/la

To bi zasad trebalo biti to, barem za neko vrijeme, u prvenstvo će Gorica ući s aktualnim kadrom, sa četvoricom mladih dinamovaca, krilom Šlogarom i napadačem Kolarom kao novim licima… Takve su informacije ovih dana emitirane iz okruženja HNK Gorice, u kojoj se sad već broji sitno do početka nove sezone, sve je upućivalo na to da će tako doista i biti, da će se trener Rajko Vidović morati još malo strpiti dok ne dobije željena pojačanja na “šestici”, na krilu, ali i na desnom boku.

A onda, kao iz vedra neba, jedan od ta tri problema je riješen! Kako prenosi nekoliko nacionalnih medija, a potvrđuju izvori bliski klubu, prije treninga u petak na Gradski stadion trebao bi doći 30-godišnji desni bek Dino Mikanović. Nakon što odradi posljednje formalnosti, stavit će svoj potpis na ugovor s Goricom. Dojučerašnji igrač splitskog Hajduka postao je tako novi igrač našeg prvoligaša točno osam dana prije prve utakmice u novoj sezoni, a svojim dolaskom trebao bi i riješiti problem desne strane obrane, na kojoj se prošle sezone nije snalazio Alexander Munksgaard, na koju se tijekom ovih priprema tek privikava stoper Mario Matković.

Kako se može doznati, za Mikanovića je silno zainteresiran bio i Šibenik, odnosno bivši sportski direktor Gorice Mario Brkljača, a interes je navodno pokazivao i Osijek, klub u kojem je Mikanović i započeo svoju karijeru. Prema svemu sudeći, iskusni branič tim je opcijama pretpostavio Goricu, koja je pobijedila u ovoj utrci…

Mikanović je u svakom slučaju jedno od najzvučnijih pojačanja u posljednje vrijeme, s najjačim nogometnim životopisom pogledamo li nekoliko godina unatrag, a svi u klubu, kao i navijači, nadat će se da će pravo, istinsko pojačanje biti i na terenu. Iza njega je jako puno iskustva, jer u seniorskom nogometu je već cijelih 12 sezona, a uz igračku kvalitetu donosi i fajterski gen, od kojeg nikad nije ni mogao ni želio pobjeći. U svakom slučaju, donijet će energiju i jedan malo drukčiji gard, a svakoj momčadi je dobro imati i jedno i drugo, pa tako i Gorici.

Tijekom svoje karijere bio je snažno vezan uz klub s Poljuda, pa će mnoge možda i iznenaditi da je Dino Mikanović zapravo Slavonac, rodom iz Nove Gradiške, a svoj ozbiljan nogometni put počeo je u NK Osijeku. U Hajduk je prvi put otišao u ljeto 2012. godine, prvo u juniorsku, a vrlo brzo i u seniorsku momčad. U ljeto 2015. napravio je transfer u danski Aarhus, Hajduk je u tom poslu zaradio pola milijuna eura, da bi nakon tri i pol godine na sjeveru preselio na istok. Tri sezone nosio je dres kazahstanskog Kairata iz Almatyja, odakle se u zimu 2022. vratio u Hajduk.

Ukupno je skupio 76 utakmica u HNL-u, pritom zabio tri gola i podijelio šest asistencija, a kroz karijeru je skupio i impresivnih 30 nastupa u europskim natjecanjima, i to u sva tri natjecanja. Ukratko, riječ je o igraču koji bi morao biti značajan dodatak ovom kadru Gorice, a nije nerealno očekivati ni da bude dosad najbolje rješenje za Goricu na poziciji desnog beka u prvoligaškim godinama. Dosad su na toj poziciji igrali Musa Muhammed, Gigi Mčedlišvili, Patrik Periša, Albi Doka, Moussa Wague, Ivan Tomečak, Momčilo Raspopović…

Nakon četvorice igrača Dinama (Majić, Čaić, Sušak, Gurlica), kao i jednog bivšeg igrača Dinama (Marka Kolara), Gorica je tako dovela i jednog bivšeg igrača Hajduka. Još da dođe onaj jedan iz Osijeka…

Nastavite čitati

Najave

FOTO Kuče i Vukovina – utrka udvoje do kraja?

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmice 11. kola 10. Malonogometne lige Turopolja i Posavine igraju se sutra (subota, 27.07.2024.) u Rakitovcu, biti će to posljednje kolo pred prekid Lige odnosno njezin nastavak 10. kolovoza 2024.

Velika Gorica, 26.07.2024. Najava 10.MNL Turopolja i Posavine-11.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vrlo je vjerojatno da će utrka za konačnog pobjednika ipak do kraja biti utrka Kuča i Vukovine, nakon što Poljana Čička nije uspjela pobijediti Ribnicu te sada zaostaje 4 odnosno 3 boda iza vodećeg dvojca.

Velika Gorica, 26.07.2024. Najava 10.MNL Turopolja i Posavine-11.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lista strijelaca (nakon 10. kola): 17 – Hajduk (Kuče), 14 – Milatović (Kuče), 11 – Brdek (Lazina Čička), 8 – J.Jambrešić, Čolić (oba Poljana Čička), …

Galerija fotografija

10.MNL Turopolja i Posavine 2024., 11. kolo

Raspored – 11. kolo (Rakitovec, 27.07.2024.) 16:30 Rakitovec – Vukovina, 17:10 Veleševec – Novo Čiče, 17:50 Poljana Čička – Turopolje, 18:30 Kuče – Ribnica, 19:10 Mraclin – Okuje, 19:50 Jagodno – Lazina Čička; Drnek slobodan.

Rezultati – 10. kolo (Veleševec, 21.07.2024.): Turopolje – Veleševec 3:0 (Perić 2, Filipović), Lazina Čička – Mraclin 0:1 (N.Kos), Okuje – Kuče 1:2 (Brebrić / Milatović, F.Saraf), Ribnica – Poljana Čička 0:0, Novo Čiče – Rakitovec 4:0 (B.Filipović, A.Škrtić, Hasanović, P.Škrtić), Vukovina – Drnek 3:2 (Karaula, Matić, Panižić / F.Žarina, A.Breščaković), Jagodno slobodno.

Redoslijed (nakon 10. kola): 1. Kuče 25 (9 8 1 0 44:9), 2. Vukovina 24 (9 8 0 1 31:13), 3. Poljana Čička 21 (9 6 3 0 32:5), 4. Drnek 15 (10 4 3 3 23:19), 5. Rakitovec 15 (10 5 0 5 17:28), 6. Novo Čiče 14 (9 4 2 3 16:15), 7. Lazina Čička 11 (10 3 2 5 16:17), 8. Turopolje 10 (9 2 4 3 12:14), 9. Okuje 10 (9 3 1 5 9:19), 10. Ribnica 10 (9 3 1 5 11:23), 11. Jagodno 8 (9 2 2 5 8:20), 12. Mraclin 7 (9 2 1 6 18:26), 13. Veleševec 0 (9 0 0 9 2:31).

Nastavite čitati

Sport

Grade se Gradići: Svi ostali, kapetan se ne da ni sa 42, a pomoći će i Kurilovec

Trener Zoran Tomčić okupio je momčad na pripremama u srijedu, na raspolaganju će imati kompletan kadar koji je završio prošlu sezonu, ali i trojicu novih igrača, kao i nekolicinu njih koji će na posudbu stići s Udarnika

Objavljeno

na

Objavio/la

Dva dana nakon rivala po rangu Mraclina i njihova trenera Marka Biljana, s pripremama za novu sezonu krenuli su i nogometaši Gradića. Zoran Tomčić ostao je na klupi i to je definitivno najbolja vijest za klub iz sela na rubu grada. Nakon što je odradio vrlo dobro proljeće, pa na kraju uspio i spasiti klub od potonuća u niži rang, Tomčić kreće u novu epizodu svoje bogate nogometne priče, u nove izazove, kojih će biti koliko ti srce želi…

– Dojam je da liga nikad nije bila jača, zato moramo napraviti sve da što spremniji dočekamo sezonu. Želja je što prije dograbiti ta 33 boda, što je u pravilu dovoljno za ostanak u ligi – poručuju iz kluba na početku nove kampanje.

Uz trenera Tomčića, u Gradićima je ostao i kompletan kadar koji je završio prošlu sezonu, a tako će i ostati. Nesvakidašnja pojava u svijetu nogometa, ali doslovno niti jedan igrač nije napustio klub! Doduše, Gradićani su kraj prošle, vrlo turbulentne sezone dočekali s poprilično skraćenom rotacijom, ali važno je da kostur momčadi ostaje na okupu. Uključujući i kapetana Krešimira Budimira, koji ne odustaje od nogometa ni sa 42 godine u životnom kalendaru…

Sam početak priprema nije prošao u osobitoj gužvi, budući da se na prvoj prozivci pojavilo 15 igrača, no dobre vijesti kažu kako u Gradiće stižu nova tri igrača. Dario Fras je 28-godišnji golman, a u Gradiće je došao iz zagrebačkog HAŠK-a, prije kojega je bio i u Poletu iz Svete Klare, Nuru, Ravnicama i Hrvatskom dragovoljcu. Iz Trnja je došao 18-godišnji vezni igrač Josip Vodopijak, koji je prošao školu HD-a, ali i Gorice, dok se iz Meštrice vraća 20-godišnji Noa Prosenjak, koji je posljednje dvije sezone skupljao iskustvo u jednom rangu niže.

– Očekujemo i tri do četiri igrača koja će doći na posudbu iz Kurilovca, s kojim smo dogovorili suradnju. O tome će na Udarniku odlučivati kad dođe do skraćivanja njihova kadra, a mi ćemo s tim igračima i zatvoriti naš kadar za sljedeću sezonu – kažu iz NK Gradića.

Prva pripremna utakmica dogovorena je za srijedu, 7. kolovoza, kad će Gradići gostovati kod Klasa u Mičevcu. Turneja po našem kraju nastavit će se četiri dana poslije gostovanjem kod Bune, a zatim i kod Meštrice. Sezonu će Gradići otvoriti 18. kolovoza, utakmicom županijskoga Kupa protiv Pribića, a četiri dana prije Stupnika na otvaranju prvenstva igrat će se i protiv lokalnih rivala iz obližnje Odre.

Nastavite čitati

Sport

Poraz u utakmici s 58 igrača, dva nova pojačanja i lokalni derbi u najavi

Nogometaši Kurilovca poraženi su 0-1 od Hrvatskog dragovoljca u prvoj utakmici na pripremama, specifičnoj s obzirom na velik broj igrača s obje strane. Kurilovec traži još dvojicu igrača na poziciji zadnjeg veznog

Objavljeno

na

Objavio/la

Kao na kolodvoru bilo je u srijedu poslijepodne na glavnom terenu sportskog centra Udarnik. U prvoj prijateljskoj utakmici na ljetnim pripremama domaći Kurilovec dočekao je goste iz Sigeta, trećeligaša Hrvatski dragovoljac, čiji je trener Mladen Stipković, nekoć poznatiji kao Oblomir Gombalo iz Knjazeva skeča, na Udarnik doveo tri postave, ukupno 33 igrača!

Budući da je i domaći trener Senad Harambašić želio ovu priliku iskoristiti da vidi što više igrača iz kadra na djelu, pa je i on na teren poslao 25 igrača, jednostavan zbroj kaže da se u ovih 90 minuta izmiješalo 58 igrača s obje strane?! Ništa neobično za pripremne utakmice, ali brojka zaista zvuči “kolodvorski”.

– Bilo je solidno. S obzirom na toliki broj igrača koje smo koristili, kao i na ranu fazu priprema, teško se moglo očekivati nešto više od ovoga. Uspjeli smo pregledati cijeli kadar, a to nam je bilo važno u ovom trenutku – kaže trener Senad Harambašić.

Kurilovec je u svemu tome poražen 1-0, golom iz penala u završnici, u trenucima kad je na terenu bila treća postava Hrvatskog dragovoljca. Rezultat je, naravno, bio u drugom planu, cilj je ostvaren, a već dan poslije pripreme su nastavljene svojim tijekom.

Priključio se i golman Leon Išek, koji se vratio na Udarniku godinu dana nakon što je otišao u Maksimir, a u treningu je i dalje i Fran Vujnović, kao i Dževad Selman, još jedan bivši igrač Kurilovca, koji je u posljednje vrijeme bio u Austriji, nešto kratko i u BiH nogometu… Hoće li potonja dvojica i ostati u Kurilovcu, odnosno koliko će dugo ostati, tek ćemo vidjeti, pa zasad možemo reći da je Išek sedmi od ukupno osam novih igrača Kurilovca ovog ljeta.

Osmi je 22-godišnji napadač Dario Banić, dojučerašnji igrač Trnja, kluba iz višeg ranga natjecanja, u kojem je skupio ponešto minuta. Može pomoći na više pozicija, od napadačke i krilne, pa sve do one na desnom boku. U svakom slučaju, djeluje kao dobar dodatak rosteru kojeg su prije nego pojačali i Jakov Caganić, koji se vratio iz Klasa, iz Obrezine je došao Patrik Crnolatec, iz Lukavca Ante Banić, iz labinskog Rudara 17-godišnji Demi Salihović, a iz Obranskog Obreža braća Mateo i David Pršir.

– I dalje smo aktivni po pitanju novih igrača, tražimo barem jednog zadnjeg veznog, a možda i dvojicu. Mijo Šarić propustit će sljedeća dva tjedna priprema, a bez Filipa Turkalja ostalih smo za sljedećih dva-tri mjeseca. Vuče tu ozljedu još od ožujka, a sad je odluka da mjesec dana mora pauzirati od treninga, tako da ćemo neko vrijeme morati bez njega – ističe Harambašić.

Ovaj će radni tjedan za Kurilovčane završiti u subotu poslijepodne, jer s početkom u 18 sati igra se druga pripremna utakmica, u gostima kod Mraclina. Prema svim pokazateljima, bit će to okršaj drugog i trećega kluba našega kraja, prijateljskih klubova, u prijateljskoj utakmici.

Nastavite čitati

Reporter 439 - 25.07.2024.

Facebook

Izdvojeno