Povežite se s nama

Sport

Čudesna priča o životu i nogometu: ‘Kako sam i zašto iz Bostona došao u Lukavec…’

Adrian Zenko (25) najveće je ovoljetno pojačanje NK Lukavca, u koji je došao nakon američke epizode, naoružan i traumama i prelijepim nogometnim trenucima iza sebe, ali i s diplomom magistra ekonomije. Ovo je priča o jednom posebnom nogometašu…

Objavljeno

na

Kako sezona u niželigaškom svijetu odmiče, iz sela naslonjenog na dvorac, s nogometnom centra nazvanog zvonkim imenom Lukavello stižu sve ljepše vijesti. Eno nam Lukavca već na petome mjestu poretka u 3. NL Centar, dogurali su trener Siniša Idrizi i njegovi dečki do tih visina nakon pobjede nad Tondachom ovog vikenda. Završilo je 4-1, a na listi strijelaca dvaput se ponovilo isto ime: Adrian Zenko.

Poznato je to ime u velikogoričkim nogometnim krugovima, igrač koji je ovog ljeta stigao na Lukavello kao najzvučnije pojačanje, a potvrde da je tome doista tako stižu iz vikenda u vikend. Zabio je 25-godišnji Zenko ukupno četiri komada ove sezone, ali i mimo toga puno se lijepoga i dobroga može istaknuti u njegovu doprinosu svim uspjesima Lukavca. Što, realno, poznavajući njegov nogometni, ali i životni put, i nije osobito iznenađenje.

Puno veće iznenađenje bilo je, recimo, to što je igrač takve reputacije i CV-ja uopće došao u Lukavec. Pogotovo doda li se tome da je na Lukavello stigao – iz Bostona! Da, iz tog, “pravog” Bostona, iz SAD-a, gdje je bio posljednjih godinu i pol.

– U Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet i u jednom trenutku otvorila mi se opcija odlaska na magisterij u Boston, uz punu stipendiju. To je bila prilika koju ni u ludilu nisam želio propustiti i otišao sam u Ameriku. Tamo sam magistrirao “project managment” i usporedno igrao nogomet za svoj koledž – uvodi nas u svoju priču jedan netipičan nogometaš, u najpozitivnijem mogućem smislu.

– Sve u svemu, bilo je to fenomenalno, savršeno iskustvo po pitanju života i obrazovanja, ali velikim dijelom i nogometa. Igrao sam njihovu prvu studentsku ligu, u najjačoj konkurenciji, na razini koja se tamo smatra prvom do MLS-a. Gledajući iz naše perspektive, to je Liga prvaka! Na utakmice se putuje avionom, oprema, tereni i uvjeti su doslovno savršeni, zaista na razini Lige prvaka, ima i jako dobrih igrača gledajući pojedinačno… Međutim, u smislu kolektivne igre ta je razina ipak bitno niža. Kultura nogometa u SAD-u je potpuno drukčija, nema tamo toliko kompetitivnosti, čak bih rekao da igraju nogomet iz gušta, a ne da bi se natjecali. Nama Europljanima to je jako čudan svijet, teško shvatljiv pristup, ali tako je to tamo… – opisuje nezaboravnu američku avanturu Zenko.

Na sveučilištu u Bostonu uspješno je Adrian Zenko spojio nogomet i obrazovanje

Imao je opciju i ostati u SAD-u, ali nije želio ići tim putem.

– Jesam, imao sam i tu mogućnost, imao sam na stolu ugovor, ponudu da ostanem u MLS-u 2, ali kad sam sve zbrojio i oduzeo, odlučio sam se vratiti kući. Novac u toj priči nije bio osobit, iako bi se dalo nešto zaraditi, što je svakako bio bitan faktor u odluci. Ozbiljna je to razina nogometa, nudi se i prilika da se probiješ do MLS-a, ali budući da sam tamo stranac, da je to liga mladih igrača, a ja sam već imao 25, iskakao bih u tom smislu i procijenio sam da bih se jako teško dokopao tog cilja. Kad sam o svemu razmislio, odabrao sam ići ovim putem, biti doma, pronaći posao i igrati nogomet iz gušta, na nešto nižoj razini – priča Adrian.

I to je, zapravo, bila ključna prekretnica u njegovom sportskom životu. Prošao je cijelu školu zagrebačkog Dinama, bio u svim reprezentacijama, od U-15 do U-20, u svima imao važnu ulogu, igrao i U-17 Europsko prvenstvo…

– U Dinamu sam prošao sve selekcije, od pionira do druge momčadi, s kojom sam igrao drugu ligu, ali do prve momčadi se nisam uspio probiti. Za takvo nešto ipak se trebalo poklopiti više faktora, što se meni nije dogodilo i u ljeto 2017. odlučio sam prihvatiti poziv Deana Klafurića, koji je upravo preuzeo HNK Goricu – vrti svoj film Zenko, prisjećajući se trenutaka kad je dečko iz Sopota postao dio velikogoričke nogometne priče.

– Drugoligaška sezona u Gorici bila je možda i moje najljepše nogometno iskustvo u životu! Bilo je tu nekoliko starijih igrača, okupila se super klapa, a treneri koji su nas vodili bili su fenomenalni. Deana Klafurića i danas smatram najboljim trenerom koji me vodio u karijeri. Vodio me i u Dinamu u mlađim kategorijama, nakon toga i na početku te sezone u Gorici i stvarno mi je jako značajna figura na mom nogometnom putu. Zbog načina na koji radi, kako komunicira s igračima, kako balansira između prisnog odnosa s igračima i uloge strogog, prilično zahtjevnog trenera. To je trener koji sve drži pod kontrolom, koji jako dobro razumije igrače, momčad… Nogometno gledano, njegova nogometna filozofija savršeno mi je odgovarala, budući da tu ima puno taktike, puno zahtjeva, što meni kao veznom igraču jako odgovara, a istovremeno se igra napadački. Kod njega sam igrao i najviše i najbolje – prisjeća se Zenko pa nastavlja o drugom treneru iz te sezone.

U dresu Gorice Zenko je u sezoni i pol upisao 31 nastup i zabio četiri gola

– Za Ivana Preleca vrijedi praktički sve isto kao za Klafurića. Fantastičan trener, jako dobar čovjek, jasan i iskren u komunikaciji, s treninzima koji teško mogu biti bolji. Uvjeren sam da je njegov potencijal doslovno ogroman, da je u toj mlađoj generaciji hrvatskih trenera jako malo njih na toj razini. Opet kažem, cijela ta sezona u Gorici bila je iskustvo za pamćenje, velikim dijelom upravo zbog trenera s kojima sam radio. Nekih stvari koje sam od njih naučio sjetim se i danas u mnogim situacijama, s takvim stručnjacima uvijek bih izabrao opet raditi.

Bio je Adrian Zenko dio i prvoligaške goričke priče, ali u ljeto 2018. došlo je do velikog zaokreta. Ulazio je s klupe u prve tri utakmice prve prvoligaške sezone, ulazeći s klupe upisao minute protiv Rijeke, Slaven Belupa i zaprešićkog Intera, a onda nestao s mape…

– To je bila jako, jako neobična situacija. U četvrtom kolu Gorica je igrala protiv Hajduka i meni je u četvrtak rečeno da ću, budući da nema Marija Marine, igrati od prve minute. Bio sam oduševljen, željan dokazivanja, potpuno fokusiran, da bi u petak došao na trening i shvatio da ni ne putujem u Split?! I ne samo to, nego do kraja te polusezone nisam bio pozvan niti na jednu utakmicu! Do dan danas ne znam zašto je to tako, što se tu točno dogodilo. Pokušavao sam doći do tih odgovora, doznati u čemu je problem, ali nikad nisam uspio… I nakon što je polusezona završila, morao sam potražiti drugo rješenje. Otišao sam na posudbu u Sesvete – prepričava Adrian najteže trenutke u svojoj karijeri.

– Budući da se sve rasplelo na taj način, moram priznati da sam se u velikoj mjeri razočarao u cijeli svijet nogometa. Shvatio sam da je to previše ulaganja, previše davanja, a da ne ovisiš o sebi nego o cijelom nizu faktora. I da ti se mogu dogoditi situacije kakva se meni u tom trenutku dogodila. Vratio sam se ja iz Sesveta na kraju sezone, ali nije ni tu više bilo prostora i tražio sam da me puste…

U reprezentaciji je Zenko bio u generaciji Brekala, Ivanušeca, Sose, More, Erlića…

I pustili su ga. Razočarani Zenko, u tom trenutku 21-godišnjak, odlučio je već u tom trenutku da nema smisla otvarati mogućnost da mu se nešto slično ponovi, pa je upisao fakultet i prebacio se na drugoligaški nogomet. Opet Sesvete, pa onda Rudeš, pa Kustošija, pa prelazak na još nižu razinu, u dres Ravnica, i nakon toga – Amerika. Fakultet je postao prioritet, stipendija koja se nudila u Bostonu nova etapa u toj priči, a nakon odluke o povratku kući trebalo je odlučiti i što s nogometom.

– Točno tako, doslovno sam razmišljao što s nogometom. Imao sam neke pozive iz naše druge lige, otvaralo se nešto i u drugoj i trećoj austrijskoj, ali odluka je bila da idem graditi priču u poslovnom svijetu, a da ću nogomet igrati na razini koja mi dopušta kombinirati ga s poslom. Sve drugo nije imalo smisla, ni financijski ni u bilo kojem drugom smislu – kazao je Zenko i nastavio:

– I dalje mislim da sam mogao, da sam se odlučio “ganjati” nogomet, da sam želio da mi samo nogomet bude život, mogao pronaći nešto za sebe. Međutim, nakon tog iskustva u Gorici, pa onda i operacije koljena, problema s gležnjem… Nisam to više želio. U to vrijeme bio sam mlad, perspektivan, imao dobar životopis, ozbiljnog menadžera, bilo je tu prilika, ali jednostavno se nije dogodilo. I nisam više želio živjeti u svijetu u kojem moram čekati da mi nešto padne s neba. Nogomet je moja najveća ljubav, ali u životu treba biti i realan. Konkurencija je jako velika, puno je tu dečki koji cijele sebe daju u nogomet, užasno je teško tu iskočiti, a ja nakon Gorice više nisam bio u tom filmu. Imam i roditelje koji su s obje noge na zemlji, koji su me znali savjetovati, pomoći s odlukama, i vjerujem da nisam pogriješio.

U svim tim razmišljanjima nakon povratka iz SAD-a, u svim kombinacijama, pojavila se i ona s Lukavcem.

– Jedan dan nazvao me Tomislav Gligora, sportski direktor Lukavca, koji je preko svojih poznanstava doznao da sam slobodan i da tražim nastavak nogometne priče u nekom takvom obliku, gdje mogu spojiti posao i nogomet, a opet da se ozbiljno radi. I praktički u prvom razgovoru s njim odlučio sam prihvatiti ovu opciju. Bio je vrlo otvoren i iskren, sve što smo se dogovorili je ispunjeno i ostvareno, pa mogu reći da je on najzaslužniji što sam danas ovdje – otkriva Adrian, uz dodatak:

– S obzirom na ono što sam tražio i očekivao, mislim da nisam mogao odabrati bolju sredinu! Imao sam ponude i drugih klubova iz ove lige, ali ništa mi se nije činilo dovoljno ozbiljno. Lukavec je, danas to mogu sa sigurnošću reći, super sredina. Najveća motivacija mi je momčad koju imamo, nogometno društvo koje se ovdje okupilo, jer kod nas nema pojedinačnih iskakanja ni nepotrebnih isticanja, a to je i ključ našeg uspjeha. Iskreno, nakon dugo vremena s guštom idem na treninge!

Nisam mogao odabrati bolju sredinu od Lukavca, zadovoljan je Zenko nakon prve faze života na Lukavellu

A sve to vidi se i na terenu. Zenko uživa u Lukavcu, Lukavčani uživaju zahvaljujući, između ostaloga, i Adrianu Zenku.

– Stvarno se super osjećam. Kad dolaziš na ovakvu razinu, očekivanja možda i nisu osobita, ali moram reći da sam stvarno ugodno iznenađen. U prvom redu s profesionalizmom koji je uklopljen u amaterski nogomet, s načinom na koji se trenira i radi, pogotovo na fizičkom aspektu. Momčad je stvarno dobro spremljena, a imamo i cijeli niz kvalitetnih igrača, s ozbiljnim nogometnim školama iza sebe. Sve je u klubu dobro posloženo, uvjeti su stvarno ok, iako bi pomoćni teren mogao biti bolji. Međutim, svugdje je to problem, puno je selekcija u pogonu, svi koriste taj jedan teren i to nije lako održavati. Umjetna trava bila bi idealno rješenje, no zapravo se nemamo na što ni ovako požaliti – kazao je veznjak Lukavca pa prisnažio cijelu priču o pozitivnom dojmu:

– Sve je stvarno na razini, od komunikacije s predsjednikom i sportskim direktorom, koji jako lijepo brinu o nama, pa do financijskog aspekta, koji je uvijek riješen, a to je rijetkost u hrvatskom nogometu općenito, a pogotovo na malo nižim razinama. Taj segment je jako važan igračima, to donosi i atmosfera, a kod nas je atmosfera stvarno jako dobra. I upravo to, takvo okruženje i timski duh koji vlada, guraju nas prema naprijed, što se vidi i na terenu.

Vidjelo se i protiv Tondacha za vikend, vidjelo se i u većini utakmica u dosadašnjem tijeku sezone, a sve govori da će se vidjeti i ovog vikenda protiv petrinjske Mladosti.

– Tondach je bio čvršći nego što smo očekivali, rekao bih da smo odigrali utakmicu ispod svoje razine u smislu igre, ali bili smo jako dobri u stvaranju šansi i realizacije. Moglo je to završiti i uvjerljivije, no moramo biti zadovoljni i ovako. Postavili smo i sami sebi određene kriterije, budući da u većini utakmica dominiramo kroz svih 90 minuta. Imamo samo dva poraza, u Krapini smo baš bili loši, a u Samoboru u velikoj mjeri naletjeli protivniku na savršen dan, no sve ostalo je bilo jako dobro. Lako smo mogli imati i nešto više bodova, ali dobro… Kvalitetu imamo, igru imamo, uvjete imamo i ne moramo brinuti za rezultat. Napravili smo iskorak u odnosu na prošlu sezonu, ljudi u klubu i oko njega nisu baš naviknuti biti u vrhu ovako ozbiljne lige, ali ja vjerujem da možemo još bolje. I da ćemo nastaviti to pokazivati već protiv Petrinje za vikend – približio je kraju jedan poseban nogometni razgovor Adrian Zenko.

Jedan od onih koje poželiš što prije ponoviti, jer ima tu i nogometa i života, i tuge i sreće, i uspjeha i neuspjeha, i gomile rečenica i misli netipičnih za jednog nogometaša. A bit će uskoro i posla.

– Evo baš sam u procesu zapošljavanja. Imam dvije dobre opcije, jednu iz IT sektora, drugu iz građevinskog, i moram odabrati u sljedećim danima. Veselim se tome, u kojem god smjeru krenem. A što se nogometa tiče, tu se ništa bitno neće mijenjati. Treninzi su navečer, sve se stiže, a to je i bila ideja, spojiti te dvije priče. U nogometu nije ispalo onako kako sam zamišljao, ali ne žalim ni za čim, jer očito je ovako moralo biti. I vjerujem da će mi se sve vratiti u nekom drugom smislu. Uostalom, već mi se dijelom vratilo kroz to američko iskustvo, kroz stipendiju koju sam dobio, a i na budućnost gledam s velikim optimizmom – zaključuje Zenko.

I što drugo preostaje nego poželjeti mu ostvaranje svih snova. Ovakvi tipovi jednostavno ne ostavljaju druge opcije…

Sport

Iz Udarnika pozivaju djevojčice: ‘Foxy je pravo mjesto za sportski početak!’

Ženski rukometni klub Udarnik u ponedjeljak od 18.20 sati u dvorani srednjih škola počinje s treninzima u svojoj univerzalnoj sportskoj školi Foxy

Objavljeno

na

Nema što se ne nudi u našem gradu po pitanju sportskih aktivnosti, Velikogoričani svih generacija bave se jednim od čak 23 sporta u ponudi, pri čemu čak 80 posto naših aktivnih sugrađana otpada na mlađe od 18. Ovoga puta iz ŽRK Udarnika obraćaju se onima najmlađima, koje pozivaju na upis u svoju univerzalnu sportsku školu Foxy.

“Ako tražite zabavan, siguran i aktivan početak bavljenja sportom za svoje dijete, Foxy je pravo mjesto!”, poručuju iz Udarnika, uz dodatak:

“Što radimo? Puno igre i kretanja, razvoj koordinacije, ravnoteže i motorike, upoznavanje sporta kroz igru, a sve to bez rezultatskog pritiska. Samo zabava!”

Program je namijenjen za djevojčice rođene 2019., 2020. i 2021. godine, a prvi trening na rasporedu je u ponedjeljak, 12. siječnja, s početkom u 18:20 sati u dvorani Srednjoškolskog centra. Treninzi će biti svakog ponedjeljka i srijede u istom terminu, od 18:20 do 19:20 sati, a sve informacije o upisima mogu se dobiti na broj 098 471 130 ili na e-mail [email protected].

“Foxy treninzi su veseli, razigrani i prilagođeni djevojčicama predškolske dobi jer ljubav prema sportu počinje kroz igru!”, poručuju za kraj iz našeg rukometnoga kluba.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO “Buzzer beater” u Gorici: Šutalo srušio lidera sa zvukom sirene!

Košarkaši Gorice u prvoj su utakmici u novoj godini pripremili pravi spektakl! U grad je stiglo Škrljevo, vodeća momčad Prve lige, a Gorica je do sedme pobjede (89-87) u sezoni došla na najdramatičniji mogući način…

Objavljeno

na

Sjajna košarkaška utakmica u Velikoj Gorici, gdje je Gorica dočekala vodeću momčad lige DepoLink Škrljevo i došla do velike pobjede 89:87 kojom je ostala u igri za TOP 4. Pobjednika je odlučio Kristijan Šutalo koji je zabio pobjednički koš sa zvukom sirene za veliku euforiju domaćih igrača i navijača, koji su u lijepom broju ispunili dvoranu.

Domaći igrači sjajno su otvorili utakmicu te su na krilima raspoloženog Šutala i Validžića nakon šest i pol minuta imali vodstvo od 20:4. Visoko vodstvo igrači trenera Damira Miljkovića zadržali su do isteka prve četvrtine te su na mali predah Goričani otišli s +15 (29:14). Druga četvrtina protekla je u izjednačenoj igri, u kojoj domaći košarkaši gostima nisu niti jednog trenutka dozvolili da zaostatak spuste na manje od deset poena, pa se tako na veliki odmor otišlo s prednošću Gorice 49:39.

Treća četvrtina u potpunosti pripada gostima koji serijom trica (Akrap, Đugum, Jelenković, Akrap) u pet minuta rade seriju 16:2 za prelazak u vodstvo 55:51. Brzo su domaći košarkaši zbili redove te mini serijom 5:0 (trica Ivankovića, dvica Bljaića) nakratko vratili prednost na svoju stranu, nakon čega je krenula igra koš za koš uz konstantno izmjenjivanje u vodstvu do kraja četvrtine, nakon koje je semafor pokazivao 67:65.

Takav rasplet situacije sugerirao je veliku neizvjesnost u posljednjih deset minuta u kojima Gorica polaganjem Šutala u 34. minuti ima prvo značajnije vodstvo 75:70, da bi četiri i pol minute prije kraja susreta Niko Rimac s tri pogođena slobodna bacanja donio Gorici +6 (80:74). Cetina i Piletić uzvraćaju mini serijom 5:0 za 80:79 na 2,20 do kraja.

U ključnog igrača domaće momčadi tada se promeće Šutalo koji je postigao sedam koševa uz onaj najvažniji pobjednički sa zvukom sirene. Prethodno je Fran Pilepić tri sekunde prije kraja pogodio tricu za 87:87, da bi nakon minute odmora domaći igrači u preostale tri sekunde pronašli Šutala koji je sa zvukom sirene pogodio za veliko slavlje i konačnih 89:87.

– Ovoga puta nam se vratilo i malo te sportske sreće. Ovo je lijep potica za ono što nam sada slijedi. Mislim da smo cijelu utakmicu bili stvarno dobri. U jednom trenutku ekipi Škrljeva prelagano smo dopustili da se vrati, da bi onda u posljednjih pet minuta krenula igra koš za koš. Uspjeli smo nekako uz Šutala uz taj zadnji šut završiti utakmicu i zasluženo pobijediti – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

S 26 poena, 6 skokova i pet asistencija Šutalo je bio prvo ime domaće momčadi, za koju je Kristijan Validžić ubacio 14, Filip Kalajžić 11 uz 9 skokova, a dvocifren je s 12 ubačaja bio i Niko Rimac. Kod DepoLink Škrljeva najefikasniji s 18 postignutih poena bio je iskusni Fran Pilepić, po 16 su ubacili Toni Jelenković i Davor Konjević.

Nastavite čitati

Sport

Remi za početak godine: Trontelj pogodio svoju, Pršir protivničku mrežu

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 u prvoj pripremnoj utakmici u Umagu. Slovenski Koper poveo je već nakon 70 sekundi, a Goričani su se vratili u nastavku golom svoga kapetana Jurice Pršira

Objavljeno

na

Objavio/la

Trećeg dana boravka u Umagu, na centralnom dijelu priprema, nogometaši Gorice odigrali su i prvu od tri planirane utakmice u ovom ciklusu. S druge strane bio je ozbiljan protivnik, jer Koper je treća momčad slovenskog prvenstva, s nekim vrlo zanimljivim pojedincima u svome kadru, no ozbiljna je i Gorica, što je potvrđeno i ovoga puta, u utakmici koju ćemo opisati kao – prava pripremna!

Dakle, nastupile su dvije različite postave, svaka je dobila po 45 minuta, što će reći da je trener Carević odlučio dati svima prilika u ovom prvom ogledu. Vremena za uigravanje nema previše i za pretpostaviti je da će u naredne dvije utakmice više prilike dobiti oni kojima je trener namijenio status prvotimaca, no ovoga puta prilika je bila jednaka za sve…

Utakmicu je tako na vratima počeo Žarkov, ispred njega bila je trojka Josić – Filipović – Čabraja, na bokovima Trontelj i mladi Orešković, u sredini Pozo i Bakić, dok su Fiolić i Pavičić bili iza leđa isturenog Gashija. I počelo je sve skupa dosta konfuzno, pogotovo nakon što je već na otvaranju druge minute utakmice loptu u svoju mrežu zakucao Slovenac Trontelj, ali nakon uvodne faze uspjela se Gorica posložiti, a u drugoj polovici poluvremena i ozbiljno prijetiti. Gashi je zabio gol koji je poništen zbog zaleđa, tresla se i greda Koperova gola…

U nastavak je ušlo novih 11 igrača Gorice, počevši od mladog Došena na golu, ispred koji su bili njegov vršnjak Prgomet, Perić i Leš, na bokovima su bili Vrzić i Duraković, u sredini Kavelj i Kučiš, a Pršir i Erceg nadirali su iza napadača Čuića. U tom je obliku Gorica bila još malo bolja, još ozbiljnija, a u 65. minuti došla je i do izjednačenja. Pritisak na zadnju liniju protivnika urodio je plodom, loptu je preuzeo Jurica Pršir, namjestio se i pogodio za konačnih 1-1.

Prva provjera tako je završila uspješno, a prvi tjedan u Istri završit će rekuperacijskim treningom u nedjelju. U utorak će Goričani ponovno navući dresove i zaigrati protiv Radomlja, još jednog slovenskog prvoligaša, a sljedeće subote, neposredno prije polaska kući, protivnik će biti mađarski ZTE.

Nastavite čitati

Sport

Nogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’

Nogometaši Bune krenut će u pripreme za premijerligaško proljeće prvog dana veljače, kad će trener Đuretić okupiti praktički isti kadar kao i jesenas. Planova za budućnost ima, a imaju na bregima i dobar razlog za to…

Objavljeno

na

Objavio/la

Da postoji nagrada za najbolji nogometni tulum 2025. godine, velike su šanse da bi taj laskavi trofej otišao u Malu Bunu! U dom NK Bune, na naše živopisne i pitoreskne brege, u ruke družine koja je obilježila turopoljski nogometni univerzum u godini iza nas. Učinila je to Buna svojim rezultatima, uspjesima za povijest, ali i načinom na koji su se utakmice ovog posebnoga kluba pratile, proživljavale, zalijevale…

Bilo je tu i doze dramatike, neizostavne za svaku povijesnu priču poput ove naše, jer Buna u proljeće 2025. nije uspjela uzeti titulu u 1. ŽNL, već je plasman u najviši rang županijskog nogometa izborila kroz dodatne kvalifikacije. Organizirali su se autobusi za gostovanja, uključujući i to posljednje, presudno, mjesto i cijeli kraj živio je za uspjeh svoga kluba, a kad se on i dogodio, kad je NK Buna prvi put u povijesti izborila mjesto u županijskoj eliti, u čuvenoj “premijerki”, naravno da su Brežani to znali i proslaviti.

Međutim, kao i sve dobre stvari u životu, i ta 2025. godina nekako je proletjela, prošla, ostala iza nas, a s dolaskom nove godine pojavljuju se i novi izazovi. Odmor će potrajati sve do početka veljače, za kad je trener Mario Đuretić odredio datum prve prozivke, ali klupska uprava vrijedno je radila čak i u blagdansko vrijeme.

– Je, aktivno je u klubu, stalno nešto dogovaramo, planiramo… – javio se predsjednik NK Bune Josip Jerleković, prvi među jednakima u vodstvu kluba.

– Za početak, za seniorsku momčad doveli smo samo jednog novog igrača. Iz Buševca se vratio vratar David Petrac i to će vjerojatno ostati jedina prinova ove zime. Smatramo da nema potrebe dovoditi bilo koga samo da bismo doveli, budući da imamo 25 igrača u seniorskom kadru, da za svaku poziciju imamo po dvojicu igrača… Bilo je još nekih razgovora i dogovora, željeli smo dovesti tri igrača koja bi nam bila prava, velika pojačanja, ali niti jednog njihovi trenutačni klubovi nisu željeli pustiti, tako da smo njihove dolaske prolongirali za ljeto – upotpunjuje svoj izvještaj o aktualnostima presidente Joža.

Naravno da su u Buni zadovoljni učinjenim u prvoj polovici debitantske sezone u Premijer ligi Zagrebačke županije, drže sedmo mjesto sa 26 bodova, šest manje od vodećeg Poleta, no ambicije neće ići u nebeske visine.

– Zadovoljni smo i rezultatima i svime ostalim, zato smo i zaključili da nam nekakvi veliki dodaci nisu potrebni. Idemo mi lijepo odraditi dobre pripreme, dočekati nastavak sezone spremni i nastaviti skupljati bodove. Naš jedini cilj je da ostanemo stabilni, da se pokušamo zadržati u prvih deset momčadi lige, a onda ćemo dalje planirati. U tim planovima važno mjesto imaju i naši mladi igrači, naši sjajni juniori, koje ćemo polako uvoditi i u prvu momčad – otkriva planove Jerleković.

Ta juniorska momčad poseban je dio ove fenomenalne breške nogometne priče. Klinci su odradili vrhunsku jesen, trenutačno su prvi u svojoj ligi, što nije nimalo slučajno.

– Sve su to domaći dečki, iz našeg sela i okolice, a vodi ih Miro Lukinić, bivši trener seniorske momčadi. To je generacija koja je svojevremeno na Alpas Cupu igrala četvrtfinale, što je bio nevjerojatan rezultat za klub poput našega, a nakon toga su najbolje dečke uzeli veći klubovi iz našega kraja. Neki su bili u Gorici, neki u Kurilovcu, neki u Jelačiću… Prošlog ljeta dio ih se poželio vratiti u Bunu, samim time povukli su i neke druge, pa su se na kraju vratila njih čak sedmorica. Nadamo se da će baš ti klinci biti nositelji igre naše seniorske momčadi u godinama koje dolaze, to nam je želja i plan – ističe predsjednik kluba.

Agilna uprava planove radi i izvan samog travnjaka, a odnose se na infrastrukturu. Velika želja je uređenje pomoćnog igrališta na parceli odmah uz glavni teren, ali to se može dogoditi tek nakon što Grad zemljište prenamijeni iz poljoprivrednog u sportsko.

– To bi nam puno značilo, budući da sad treniramo u Šiljakovini, do koje ipak imamo četiri kilometra. Pomoćni teren donio bi nam i bolje mogućnosti za rad s mladima, ali to nije i jedina želja. Planiramo postaviti i male tribine, koje bismo podijelili u dva dijela, jednu za domaće, a drugu za gostujuće navijače. Tu bi bilo stotinjak sjedećih mjesta, jer vrijeme je da našim navijačima omogućimo ugodnije praćenje utakmica, da ne moraju svi biti na nogama cijelo vrijeme – zaključio je prvi čovjek NK Bune.

Nogometni tulum na bregima, prema svemu sudeći, nastavlja se u istom ritmu… I to je, realno, najbolja moguća vijest za turopoljski niželigaški svijet.

Nastavite čitati

Sport

Između sunca i kiše: Gorici stiže prva provjera, pojačanja i dalje ne stižu

Nogometaši Gorice u četvrtak oko podne stigli su u Umag, gdje su prvi trening odradili u idealnim uvjetima. Petak je obilježila kiša, a u subotu će doći trenutak za prvu utakmicu. Na drugoj strani bit će i jedno veliko ime…

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak su se nogometaši Gorice potrpali u autobus koji je vozio prema Umagu, odradili putovanje kroz snijegom okovane gorske krajeve Hrvatske, pa stigli na destinaciju koju je – obasjalo sunce! Nakon ovih posljednjih nekoliko dana u Velikoj Gorici, u kojoj je sivilo zamijenila bjelina snježnog pokrivača, i zimska varijanta sunčevih zraka dočekana je s oduševljenjem u goričkim redovima…

Nažalost, već dan poslije situacije se bitno promijenilo, jer ovaj je komadić istarskog poluotoka pošteno oprala kiša, koja je u značajnoj mjeri otežala uvjete za rad ekspediciji iz Turopolja. Međutim, naravno da nikakvih pogovora nije bilo, dečki su pod ravnanjem trenera Marija Carevića vrijedno odradili zacrtano.

Tako će, nadamo se, biti sve do kraja ovog desetodnevnog ciklusa, budući da su uvjeti u Umagu – fenomenalni! Gorica na raspolaganju ima teren samo za svoje potrebe, ovih dana nitko drugi na njega neće zakoračiti, a budući da su sva četiri terena u vrhunskom stanju, preostaje samo raditi i trenirati. Tu je i teretana unutar hotela, u kojoj će se također odrađivati dio zamišljenog programa, a u svemu tome jedina je želja da bude što manje ozlijeđenih i bolesnih.

U hotelu su s Goričanima još dva kluba, mađarski ZTE, koji će biti i protivnik Gorice 17. siječnja, na oproštaju od Umaga, ali i slovenski drugoligaš Brinje Grosuplje, u čijim redovima igra Velikogoričanin Vinko Skrbin, bivši igrač Gorice, koji je lijepo pozdravio sve one s kojima je dijelio dobro i zlo u svojim godinama provedenim u svome matičnom klubu. Bit će vremena i za popiti kavu, popričati, jer takvim se “aktivnostima” društvo iz goričke delegacije najčešće i bavi između treninga, u predvorju impresivno uređenoga hotela, otvorenog u lipnju prošle godine.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli HNK Gorica (@hnk_gorica)

U subotu od 14.30 sati Gorica će odraditi i prvu od planirane tri utakmice na ovim pripremama. Protivnik će biti prilično ozbiljan, jer slovenski Koper nakon prve polovice sezone dijeli drugo mjesto u slovenskom prvenstvu, ima jednako bodova kao Maribor, a poznatih lica ima i u njihovu kadru. Naime, član Kopera je bivši igrač Gorice Fran Tomek, kao i legendarni Josip Iličić, danas 37-godišnjak, a nekad igrač Palerma, Fiorentine i Atalante.

Trener Carević nema previše vremena za eksperimentiranja i njegov odabir igrača za taj ogled svakako će puno toga reći o planovima za polusezonu koja je pred nama. Tešku i zahtjevnu polusezonu, u kojoj će neizbježno biti velikih i ozbiljnih izazova, a pripremni ogled sa Koperom bit će prvi koračić prema onome što se želi postići tijekom proljeća 2026. godine.

Pomoglo bi treneru Careviću i da dobije još ponekog igrača, nekog od onih koji bi imali status pojačanja, no po tom se pitanju zasad i dalje ne događa ništa. Točnije, događa se, ali u smislu razgovora i pregovora. I u potpunoj tišini, jer doslovno se niti jedan igrač na tržištu u ovim trenucima ne povezuje s mogućim dolaskom u Goricu. Prijelazni rok otvoren je sve do 17. veljače, odluka sportskog sektora je da je bolje ne žuriti nego pogriješiti, no nema nikakve dvojbe da bi trener svakog novog igrača želio što prije vidjeti na treningu.

U ovom trenutku sigurno je jedino da će na Koper krenuti dosadašnji kadar, ostaje još samo da vidimo tko će sudjelovati u kojem obujmu.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno