Povežite se s nama

Sport

Čudesna priča o životu i nogometu: ‘Kako sam i zašto iz Bostona došao u Lukavec…’

Adrian Zenko (25) najveće je ovoljetno pojačanje NK Lukavca, u koji je došao nakon američke epizode, naoružan i traumama i prelijepim nogometnim trenucima iza sebe, ali i s diplomom magistra ekonomije. Ovo je priča o jednom posebnom nogometašu…

Objavljeno

na

Kako sezona u niželigaškom svijetu odmiče, iz sela naslonjenog na dvorac, s nogometnom centra nazvanog zvonkim imenom Lukavello stižu sve ljepše vijesti. Eno nam Lukavca već na petome mjestu poretka u 3. NL Centar, dogurali su trener Siniša Idrizi i njegovi dečki do tih visina nakon pobjede nad Tondachom ovog vikenda. Završilo je 4-1, a na listi strijelaca dvaput se ponovilo isto ime: Adrian Zenko.

Poznato je to ime u velikogoričkim nogometnim krugovima, igrač koji je ovog ljeta stigao na Lukavello kao najzvučnije pojačanje, a potvrde da je tome doista tako stižu iz vikenda u vikend. Zabio je 25-godišnji Zenko ukupno četiri komada ove sezone, ali i mimo toga puno se lijepoga i dobroga može istaknuti u njegovu doprinosu svim uspjesima Lukavca. Što, realno, poznavajući njegov nogometni, ali i životni put, i nije osobito iznenađenje.

Puno veće iznenađenje bilo je, recimo, to što je igrač takve reputacije i CV-ja uopće došao u Lukavec. Pogotovo doda li se tome da je na Lukavello stigao – iz Bostona! Da, iz tog, “pravog” Bostona, iz SAD-a, gdje je bio posljednjih godinu i pol.

– U Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet i u jednom trenutku otvorila mi se opcija odlaska na magisterij u Boston, uz punu stipendiju. To je bila prilika koju ni u ludilu nisam želio propustiti i otišao sam u Ameriku. Tamo sam magistrirao “project managment” i usporedno igrao nogomet za svoj koledž – uvodi nas u svoju priču jedan netipičan nogometaš, u najpozitivnijem mogućem smislu.

– Sve u svemu, bilo je to fenomenalno, savršeno iskustvo po pitanju života i obrazovanja, ali velikim dijelom i nogometa. Igrao sam njihovu prvu studentsku ligu, u najjačoj konkurenciji, na razini koja se tamo smatra prvom do MLS-a. Gledajući iz naše perspektive, to je Liga prvaka! Na utakmice se putuje avionom, oprema, tereni i uvjeti su doslovno savršeni, zaista na razini Lige prvaka, ima i jako dobrih igrača gledajući pojedinačno… Međutim, u smislu kolektivne igre ta je razina ipak bitno niža. Kultura nogometa u SAD-u je potpuno drukčija, nema tamo toliko kompetitivnosti, čak bih rekao da igraju nogomet iz gušta, a ne da bi se natjecali. Nama Europljanima to je jako čudan svijet, teško shvatljiv pristup, ali tako je to tamo… – opisuje nezaboravnu američku avanturu Zenko.

Na sveučilištu u Bostonu uspješno je Adrian Zenko spojio nogomet i obrazovanje

Imao je opciju i ostati u SAD-u, ali nije želio ići tim putem.

– Jesam, imao sam i tu mogućnost, imao sam na stolu ugovor, ponudu da ostanem u MLS-u 2, ali kad sam sve zbrojio i oduzeo, odlučio sam se vratiti kući. Novac u toj priči nije bio osobit, iako bi se dalo nešto zaraditi, što je svakako bio bitan faktor u odluci. Ozbiljna je to razina nogometa, nudi se i prilika da se probiješ do MLS-a, ali budući da sam tamo stranac, da je to liga mladih igrača, a ja sam već imao 25, iskakao bih u tom smislu i procijenio sam da bih se jako teško dokopao tog cilja. Kad sam o svemu razmislio, odabrao sam ići ovim putem, biti doma, pronaći posao i igrati nogomet iz gušta, na nešto nižoj razini – priča Adrian.

I to je, zapravo, bila ključna prekretnica u njegovom sportskom životu. Prošao je cijelu školu zagrebačkog Dinama, bio u svim reprezentacijama, od U-15 do U-20, u svima imao važnu ulogu, igrao i U-17 Europsko prvenstvo…

– U Dinamu sam prošao sve selekcije, od pionira do druge momčadi, s kojom sam igrao drugu ligu, ali do prve momčadi se nisam uspio probiti. Za takvo nešto ipak se trebalo poklopiti više faktora, što se meni nije dogodilo i u ljeto 2017. odlučio sam prihvatiti poziv Deana Klafurića, koji je upravo preuzeo HNK Goricu – vrti svoj film Zenko, prisjećajući se trenutaka kad je dečko iz Sopota postao dio velikogoričke nogometne priče.

– Drugoligaška sezona u Gorici bila je možda i moje najljepše nogometno iskustvo u životu! Bilo je tu nekoliko starijih igrača, okupila se super klapa, a treneri koji su nas vodili bili su fenomenalni. Deana Klafurića i danas smatram najboljim trenerom koji me vodio u karijeri. Vodio me i u Dinamu u mlađim kategorijama, nakon toga i na početku te sezone u Gorici i stvarno mi je jako značajna figura na mom nogometnom putu. Zbog načina na koji radi, kako komunicira s igračima, kako balansira između prisnog odnosa s igračima i uloge strogog, prilično zahtjevnog trenera. To je trener koji sve drži pod kontrolom, koji jako dobro razumije igrače, momčad… Nogometno gledano, njegova nogometna filozofija savršeno mi je odgovarala, budući da tu ima puno taktike, puno zahtjeva, što meni kao veznom igraču jako odgovara, a istovremeno se igra napadački. Kod njega sam igrao i najviše i najbolje – prisjeća se Zenko pa nastavlja o drugom treneru iz te sezone.

U dresu Gorice Zenko je u sezoni i pol upisao 31 nastup i zabio četiri gola

– Za Ivana Preleca vrijedi praktički sve isto kao za Klafurića. Fantastičan trener, jako dobar čovjek, jasan i iskren u komunikaciji, s treninzima koji teško mogu biti bolji. Uvjeren sam da je njegov potencijal doslovno ogroman, da je u toj mlađoj generaciji hrvatskih trenera jako malo njih na toj razini. Opet kažem, cijela ta sezona u Gorici bila je iskustvo za pamćenje, velikim dijelom upravo zbog trenera s kojima sam radio. Nekih stvari koje sam od njih naučio sjetim se i danas u mnogim situacijama, s takvim stručnjacima uvijek bih izabrao opet raditi.

Bio je Adrian Zenko dio i prvoligaške goričke priče, ali u ljeto 2018. došlo je do velikog zaokreta. Ulazio je s klupe u prve tri utakmice prve prvoligaške sezone, ulazeći s klupe upisao minute protiv Rijeke, Slaven Belupa i zaprešićkog Intera, a onda nestao s mape…

– To je bila jako, jako neobična situacija. U četvrtom kolu Gorica je igrala protiv Hajduka i meni je u četvrtak rečeno da ću, budući da nema Marija Marine, igrati od prve minute. Bio sam oduševljen, željan dokazivanja, potpuno fokusiran, da bi u petak došao na trening i shvatio da ni ne putujem u Split?! I ne samo to, nego do kraja te polusezone nisam bio pozvan niti na jednu utakmicu! Do dan danas ne znam zašto je to tako, što se tu točno dogodilo. Pokušavao sam doći do tih odgovora, doznati u čemu je problem, ali nikad nisam uspio… I nakon što je polusezona završila, morao sam potražiti drugo rješenje. Otišao sam na posudbu u Sesvete – prepričava Adrian najteže trenutke u svojoj karijeri.

– Budući da se sve rasplelo na taj način, moram priznati da sam se u velikoj mjeri razočarao u cijeli svijet nogometa. Shvatio sam da je to previše ulaganja, previše davanja, a da ne ovisiš o sebi nego o cijelom nizu faktora. I da ti se mogu dogoditi situacije kakva se meni u tom trenutku dogodila. Vratio sam se ja iz Sesveta na kraju sezone, ali nije ni tu više bilo prostora i tražio sam da me puste…

U reprezentaciji je Zenko bio u generaciji Brekala, Ivanušeca, Sose, More, Erlića…

I pustili su ga. Razočarani Zenko, u tom trenutku 21-godišnjak, odlučio je već u tom trenutku da nema smisla otvarati mogućnost da mu se nešto slično ponovi, pa je upisao fakultet i prebacio se na drugoligaški nogomet. Opet Sesvete, pa onda Rudeš, pa Kustošija, pa prelazak na još nižu razinu, u dres Ravnica, i nakon toga – Amerika. Fakultet je postao prioritet, stipendija koja se nudila u Bostonu nova etapa u toj priči, a nakon odluke o povratku kući trebalo je odlučiti i što s nogometom.

– Točno tako, doslovno sam razmišljao što s nogometom. Imao sam neke pozive iz naše druge lige, otvaralo se nešto i u drugoj i trećoj austrijskoj, ali odluka je bila da idem graditi priču u poslovnom svijetu, a da ću nogomet igrati na razini koja mi dopušta kombinirati ga s poslom. Sve drugo nije imalo smisla, ni financijski ni u bilo kojem drugom smislu – kazao je Zenko i nastavio:

– I dalje mislim da sam mogao, da sam se odlučio “ganjati” nogomet, da sam želio da mi samo nogomet bude život, mogao pronaći nešto za sebe. Međutim, nakon tog iskustva u Gorici, pa onda i operacije koljena, problema s gležnjem… Nisam to više želio. U to vrijeme bio sam mlad, perspektivan, imao dobar životopis, ozbiljnog menadžera, bilo je tu prilika, ali jednostavno se nije dogodilo. I nisam više želio živjeti u svijetu u kojem moram čekati da mi nešto padne s neba. Nogomet je moja najveća ljubav, ali u životu treba biti i realan. Konkurencija je jako velika, puno je tu dečki koji cijele sebe daju u nogomet, užasno je teško tu iskočiti, a ja nakon Gorice više nisam bio u tom filmu. Imam i roditelje koji su s obje noge na zemlji, koji su me znali savjetovati, pomoći s odlukama, i vjerujem da nisam pogriješio.

U svim tim razmišljanjima nakon povratka iz SAD-a, u svim kombinacijama, pojavila se i ona s Lukavcem.

– Jedan dan nazvao me Tomislav Gligora, sportski direktor Lukavca, koji je preko svojih poznanstava doznao da sam slobodan i da tražim nastavak nogometne priče u nekom takvom obliku, gdje mogu spojiti posao i nogomet, a opet da se ozbiljno radi. I praktički u prvom razgovoru s njim odlučio sam prihvatiti ovu opciju. Bio je vrlo otvoren i iskren, sve što smo se dogovorili je ispunjeno i ostvareno, pa mogu reći da je on najzaslužniji što sam danas ovdje – otkriva Adrian, uz dodatak:

– S obzirom na ono što sam tražio i očekivao, mislim da nisam mogao odabrati bolju sredinu! Imao sam ponude i drugih klubova iz ove lige, ali ništa mi se nije činilo dovoljno ozbiljno. Lukavec je, danas to mogu sa sigurnošću reći, super sredina. Najveća motivacija mi je momčad koju imamo, nogometno društvo koje se ovdje okupilo, jer kod nas nema pojedinačnih iskakanja ni nepotrebnih isticanja, a to je i ključ našeg uspjeha. Iskreno, nakon dugo vremena s guštom idem na treninge!

Nisam mogao odabrati bolju sredinu od Lukavca, zadovoljan je Zenko nakon prve faze života na Lukavellu

A sve to vidi se i na terenu. Zenko uživa u Lukavcu, Lukavčani uživaju zahvaljujući, između ostaloga, i Adrianu Zenku.

– Stvarno se super osjećam. Kad dolaziš na ovakvu razinu, očekivanja možda i nisu osobita, ali moram reći da sam stvarno ugodno iznenađen. U prvom redu s profesionalizmom koji je uklopljen u amaterski nogomet, s načinom na koji se trenira i radi, pogotovo na fizičkom aspektu. Momčad je stvarno dobro spremljena, a imamo i cijeli niz kvalitetnih igrača, s ozbiljnim nogometnim školama iza sebe. Sve je u klubu dobro posloženo, uvjeti su stvarno ok, iako bi pomoćni teren mogao biti bolji. Međutim, svugdje je to problem, puno je selekcija u pogonu, svi koriste taj jedan teren i to nije lako održavati. Umjetna trava bila bi idealno rješenje, no zapravo se nemamo na što ni ovako požaliti – kazao je veznjak Lukavca pa prisnažio cijelu priču o pozitivnom dojmu:

– Sve je stvarno na razini, od komunikacije s predsjednikom i sportskim direktorom, koji jako lijepo brinu o nama, pa do financijskog aspekta, koji je uvijek riješen, a to je rijetkost u hrvatskom nogometu općenito, a pogotovo na malo nižim razinama. Taj segment je jako važan igračima, to donosi i atmosfera, a kod nas je atmosfera stvarno jako dobra. I upravo to, takvo okruženje i timski duh koji vlada, guraju nas prema naprijed, što se vidi i na terenu.

Vidjelo se i protiv Tondacha za vikend, vidjelo se i u većini utakmica u dosadašnjem tijeku sezone, a sve govori da će se vidjeti i ovog vikenda protiv petrinjske Mladosti.

– Tondach je bio čvršći nego što smo očekivali, rekao bih da smo odigrali utakmicu ispod svoje razine u smislu igre, ali bili smo jako dobri u stvaranju šansi i realizacije. Moglo je to završiti i uvjerljivije, no moramo biti zadovoljni i ovako. Postavili smo i sami sebi određene kriterije, budući da u većini utakmica dominiramo kroz svih 90 minuta. Imamo samo dva poraza, u Krapini smo baš bili loši, a u Samoboru u velikoj mjeri naletjeli protivniku na savršen dan, no sve ostalo je bilo jako dobro. Lako smo mogli imati i nešto više bodova, ali dobro… Kvalitetu imamo, igru imamo, uvjete imamo i ne moramo brinuti za rezultat. Napravili smo iskorak u odnosu na prošlu sezonu, ljudi u klubu i oko njega nisu baš naviknuti biti u vrhu ovako ozbiljne lige, ali ja vjerujem da možemo još bolje. I da ćemo nastaviti to pokazivati već protiv Petrinje za vikend – približio je kraju jedan poseban nogometni razgovor Adrian Zenko.

Jedan od onih koje poželiš što prije ponoviti, jer ima tu i nogometa i života, i tuge i sreće, i uspjeha i neuspjeha, i gomile rečenica i misli netipičnih za jednog nogometaša. A bit će uskoro i posla.

– Evo baš sam u procesu zapošljavanja. Imam dvije dobre opcije, jednu iz IT sektora, drugu iz građevinskog, i moram odabrati u sljedećim danima. Veselim se tome, u kojem god smjeru krenem. A što se nogometa tiče, tu se ništa bitno neće mijenjati. Treninzi su navečer, sve se stiže, a to je i bila ideja, spojiti te dvije priče. U nogometu nije ispalo onako kako sam zamišljao, ali ne žalim ni za čim, jer očito je ovako moralo biti. I vjerujem da će mi se sve vratiti u nekom drugom smislu. Uostalom, već mi se dijelom vratilo kroz to američko iskustvo, kroz stipendiju koju sam dobio, a i na budućnost gledam s velikim optimizmom – zaključuje Zenko.

I što drugo preostaje nego poželjeti mu ostvaranje svih snova. Ovakvi tipovi jednostavno ne ostavljaju druge opcije…

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Sport

Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače

Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!

Objavljeno

na

Objavio/la

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.

Nastavite čitati

Sport

Povijest otvaranja: Prvi tragičar je među nama, jedina pobjeda u – Varaždinu!

Nogometaši Gorice novu sezonu SuperSport HNL-a otvaraju večeras (20 sati) u Varaždinu, na jedinom stadionu na kojem su dosad pobijedili na startu sezone. Tih 5-1 iz ljeta 2020. pamtimo i dalje, kao i zadnje dvije godine s Varaždinom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije ovo jedna od sredina u kojoj će se cijeloga dana u kafićima pričati o onome što slijedi navečer, pokazalo se to i ovoga ponedjeljka. Nije baš da se na terasama Galženice i Tuđmanca raspravljalo je li ova Gorica bolja ili lošija nego prošle sezone, koliko je dobar trener taj Carević, treba li braniti Matijaš ili netko drugi… Štoviše, vjerojatnije je da u ovom gradu na prste ruke možeš nabrojati ljude koji znaju tko je Davor Matijaš, a mnogima je možda i promaklo s kim ono Gorica igra na otvaranju prvenstva tog ponedjeljka navečer. A opet, ima i onih kojima je važno, koji jedva čekaju, kojih će, vjerujemo, iz godine u godinu biti sve više…

S nadom, dakle, da će svake sljedeće sezone postajati sve važnije to što kreću Goričani, ponovit ćemo još jedanput – vežite, polijećemo, i to sa Stadiona Varteksa u Varaždinu!

Nova, obnovljena, potpuno renovirana Gorica, bez dvadeset i nešto igrača iz prošle sezone, s devetoricom novih, istrčat će na startu novog prvenstva na dobro poznatog protivnika, jer gotovo je i nevjerojatna podudarnost da treći put zaredom, a četvrti put ukupno Gorica otvara upravo protiv Varaždina. Budući da je ovo osma prvoligaška sezona kluba koji nosi nadimak “ponos grada”, ovo je i osma uvodna utakmica u sezonu, polovica od toga otpada na Varaždin, a ovako izgleda kompletna povijest otvaranja…

SEZONA 2018./19.
Rijeka – Gorica 2-0 (Pavičić 20, Pavelić 27)
Povijesna prva prvoligaška utakmica donijela je Gorici gostovanje na Rujevici u srpnju 2018. Momčad koja se tek slagala za prvu ligu pobrala je komplimente za prikazano u debiju, ali bodovi su ostali na Kvarneru. Tako se rasplelo u prvom redu zahvaljujući igraču koji je danas u – Gorici! Naime, Domagoj Pavičić, posljednje pojačanje našega kluba ovoga ljeta, bio je strijelac prvoga gola kojeg je Gorica primila u HNL-u. Na njegov gol iz 20. minute nadovezao se i već zaboravljeni desni bek Pavelić u 27. minuti, a s tih 2-0 je i završilo.

SEZONA 2019./20.
Gorica – Inter 1-1 (Maslowski / Bosec)
Godinu dana poslije Gorica je u prvenstvo ušla sa željom da ponovno napadne Europu, ili barem da obrani peto mjesto osvojeno u debitantskoj sezoni, ali malo je zapelo već na početku. Inter iz Zaprešića, koji se danas sprema za natjecanje u četvrtom rangu, pod novim imenom Inker, bio je pretvrd orah sa svojim trenerom Samirom Toplakom. Gorica je došla u vodstvo preko Poljaka Michala Maslowskog na otvaranju drugog poluvremena, Inter je do boda došao golom Antonija Boseca, do ovog ljeta igrača Slaven Belupa.

SEZONA 2020./21.
Varaždin – Gorica 1-5 (Đurasek / Špikić, Mudrinski x2, Doka, Čanađija, Mudrinski)
Prvi put je na Varaždin Gorica išla u ljeto 2020. godine, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa, u sezoni koja je slijedila onu koju je zakomplicirala korona. Valdas je priprema momčad u cijelom tom neobičnom procesu, a najave mogućnosti najuspješnije generacije Gorice ikad stigle su već na početku. Konačnih 5-1 u Varaždinu zvuči impresivno u svakom pogledu, ali treba tu dodati kako je sve do 81. minute bilo 1-1. Tad je zabio Ognjen Mudrinski, u 90. sve je riješio Albi Doka, a u nadoknadi sve to još uljepšali Dario Čanađija i opet Mudrinski. Eh, da je nekako ponoviti tu večer, barem dio..

Ognjen Mudrinski otvorio je sezonu 2020./21. s dva gola u Varaždinu, u pobjedi 5-1… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

SEZONA 2021./22.
Rijeka – Gorica 2-0 (Murić, Lepinjica)
Drugi start na Rujevici – identičan ishod! Gorica je i tri godine nakon prvoligaškog debija ponovno išla u Rijeku započeti prvenstvo, u tom slučaju predvođena Krunom Rendulićem, i to nedugo nakon što je na istome mjestu njegov kolega Oreščanin propustio posljednju priliku za plasman u Europu, u zadnjem kolu prethodne sezone. Gorica je i ovoga puta izgledala bolje nego što je izgledao rezultat, ali uzalud sve, bodovi su otišli u vjetar.

SEZONA 2022./23.
Osijek – Gorica 2-1 (Beljo x2 / Lončar ag)
Nakon ljeta sličnog ovom koje traje, nakon što je Goricu napustilo 20-ak igrača i došlo 20-ak novih, trener Samir Toplak poveo je goričku družinu u Gradski vrt. Junak Osijeka na kraju je bio Dio Drena Beljo, a jedini gol za Goricu nije zabio igrač Gorice, nego domaći branič Lončar. Pamtimo tu utakmicu i po tome što je lijevi bek Cheick Keita zaigrao na desnom boku, s ulogom “lažnog veznog igrača”… Nije upalilo, ništa od bodova.

SEZONA 2023./24.
Gorica – Varaždin 1-1 (Vujnović / Brodić)
Aktualna goričko-varaždinska trilogija započela je u ljeto 2023., malo nakon što se Varaždin vratio u društvo najboljih klubova u državi. U tome mu je puno pomogao i bivši igrač Gorice Fran Brodić, koji je već u prvom povratku u Veliku Goricu pokazao da su u klubu pogriješili kad su ga se olako odrekli. Nikola Vujnović u prvom je poluvremenu doveo Goricu u vodstvo, Brodić je izjednačio u 80. minuti, a do kraja je Gorica spašavala i taj jedan bod…

SEZONA 2024./25
Gorica – Varaždin 0-0
Prošle sezone ponovno su se na istome mjestu u prvome kolu sudarili Gorica i Varaždin. I ishod je bio praktički identičan, odnosno ponovno su se dijelili bodovi. Ovoga puta utakmica je bila kudikamo tvrđa, s još manje prilika, pogotovo za Goricu. Varaždin je bio bolja momčad, s puno više pokušaja nego sastav Rajka Vidovića, pa ovih 0-0 pamtimo kao neku vrstu dara s neba u tom trenutku. Uostalom, lakše je s Varaždinom otvarati u Varaždinu…

Ako je doista tako, bit će sreće večeras u Baroknom gradu, jer ovaj popis jasno pokazuje da je Gorica od sedam dosadašnjih otvaranja dobila jedno jedino. Tu su i tri poraza, dva od Rijeke i jedan od Osijeka, te tri remija, tako da ostaje zapisano kako je Gorica na otvaranju sezone pobijedila jedino isključivo u Varaždinu. Neka se ponovi!

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno