Sport
Čudesna priča o životu i nogometu: ‘Kako sam i zašto iz Bostona došao u Lukavec…’
Adrian Zenko (25) najveće je ovoljetno pojačanje NK Lukavca, u koji je došao nakon američke epizode, naoružan i traumama i prelijepim nogometnim trenucima iza sebe, ali i s diplomom magistra ekonomije. Ovo je priča o jednom posebnom nogometašu…
Kako sezona u niželigaškom svijetu odmiče, iz sela naslonjenog na dvorac, s nogometnom centra nazvanog zvonkim imenom Lukavello stižu sve ljepše vijesti. Eno nam Lukavca već na petome mjestu poretka u 3. NL Centar, dogurali su trener Siniša Idrizi i njegovi dečki do tih visina nakon pobjede nad Tondachom ovog vikenda. Završilo je 4-1, a na listi strijelaca dvaput se ponovilo isto ime: Adrian Zenko.
Poznato je to ime u velikogoričkim nogometnim krugovima, igrač koji je ovog ljeta stigao na Lukavello kao najzvučnije pojačanje, a potvrde da je tome doista tako stižu iz vikenda u vikend. Zabio je 25-godišnji Zenko ukupno četiri komada ove sezone, ali i mimo toga puno se lijepoga i dobroga može istaknuti u njegovu doprinosu svim uspjesima Lukavca. Što, realno, poznavajući njegov nogometni, ali i životni put, i nije osobito iznenađenje.
Puno veće iznenađenje bilo je, recimo, to što je igrač takve reputacije i CV-ja uopće došao u Lukavec. Pogotovo doda li se tome da je na Lukavello stigao – iz Bostona! Da, iz tog, “pravog” Bostona, iz SAD-a, gdje je bio posljednjih godinu i pol.
– U Zagrebu sam završio Ekonomski fakultet i u jednom trenutku otvorila mi se opcija odlaska na magisterij u Boston, uz punu stipendiju. To je bila prilika koju ni u ludilu nisam želio propustiti i otišao sam u Ameriku. Tamo sam magistrirao “project managment” i usporedno igrao nogomet za svoj koledž – uvodi nas u svoju priču jedan netipičan nogometaš, u najpozitivnijem mogućem smislu.
– Sve u svemu, bilo je to fenomenalno, savršeno iskustvo po pitanju života i obrazovanja, ali velikim dijelom i nogometa. Igrao sam njihovu prvu studentsku ligu, u najjačoj konkurenciji, na razini koja se tamo smatra prvom do MLS-a. Gledajući iz naše perspektive, to je Liga prvaka! Na utakmice se putuje avionom, oprema, tereni i uvjeti su doslovno savršeni, zaista na razini Lige prvaka, ima i jako dobrih igrača gledajući pojedinačno… Međutim, u smislu kolektivne igre ta je razina ipak bitno niža. Kultura nogometa u SAD-u je potpuno drukčija, nema tamo toliko kompetitivnosti, čak bih rekao da igraju nogomet iz gušta, a ne da bi se natjecali. Nama Europljanima to je jako čudan svijet, teško shvatljiv pristup, ali tako je to tamo… – opisuje nezaboravnu američku avanturu Zenko.
Na sveučilištu u Bostonu uspješno je Adrian Zenko spojio nogomet i obrazovanje
Imao je opciju i ostati u SAD-u, ali nije želio ići tim putem.
– Jesam, imao sam i tu mogućnost, imao sam na stolu ugovor, ponudu da ostanem u MLS-u 2, ali kad sam sve zbrojio i oduzeo, odlučio sam se vratiti kući. Novac u toj priči nije bio osobit, iako bi se dalo nešto zaraditi, što je svakako bio bitan faktor u odluci. Ozbiljna je to razina nogometa, nudi se i prilika da se probiješ do MLS-a, ali budući da sam tamo stranac, da je to liga mladih igrača, a ja sam već imao 25, iskakao bih u tom smislu i procijenio sam da bih se jako teško dokopao tog cilja. Kad sam o svemu razmislio, odabrao sam ići ovim putem, biti doma, pronaći posao i igrati nogomet iz gušta, na nešto nižoj razini – priča Adrian.
I to je, zapravo, bila ključna prekretnica u njegovom sportskom životu. Prošao je cijelu školu zagrebačkog Dinama, bio u svim reprezentacijama, od U-15 do U-20, u svima imao važnu ulogu, igrao i U-17 Europsko prvenstvo…
– U Dinamu sam prošao sve selekcije, od pionira do druge momčadi, s kojom sam igrao drugu ligu, ali do prve momčadi se nisam uspio probiti. Za takvo nešto ipak se trebalo poklopiti više faktora, što se meni nije dogodilo i u ljeto 2017. odlučio sam prihvatiti poziv Deana Klafurića, koji je upravo preuzeo HNK Goricu – vrti svoj film Zenko, prisjećajući se trenutaka kad je dečko iz Sopota postao dio velikogoričke nogometne priče.
– Drugoligaška sezona u Gorici bila je možda i moje najljepše nogometno iskustvo u životu! Bilo je tu nekoliko starijih igrača, okupila se super klapa, a treneri koji su nas vodili bili su fenomenalni. Deana Klafurića i danas smatram najboljim trenerom koji me vodio u karijeri. Vodio me i u Dinamu u mlađim kategorijama, nakon toga i na početku te sezone u Gorici i stvarno mi je jako značajna figura na mom nogometnom putu. Zbog načina na koji radi, kako komunicira s igračima, kako balansira između prisnog odnosa s igračima i uloge strogog, prilično zahtjevnog trenera. To je trener koji sve drži pod kontrolom, koji jako dobro razumije igrače, momčad… Nogometno gledano, njegova nogometna filozofija savršeno mi je odgovarala, budući da tu ima puno taktike, puno zahtjeva, što meni kao veznom igraču jako odgovara, a istovremeno se igra napadački. Kod njega sam igrao i najviše i najbolje – prisjeća se Zenko pa nastavlja o drugom treneru iz te sezone.
U dresu Gorice Zenko je u sezoni i pol upisao 31 nastup i zabio četiri gola
– Za Ivana Preleca vrijedi praktički sve isto kao za Klafurića. Fantastičan trener, jako dobar čovjek, jasan i iskren u komunikaciji, s treninzima koji teško mogu biti bolji. Uvjeren sam da je njegov potencijal doslovno ogroman, da je u toj mlađoj generaciji hrvatskih trenera jako malo njih na toj razini. Opet kažem, cijela ta sezona u Gorici bila je iskustvo za pamćenje, velikim dijelom upravo zbog trenera s kojima sam radio. Nekih stvari koje sam od njih naučio sjetim se i danas u mnogim situacijama, s takvim stručnjacima uvijek bih izabrao opet raditi.
Bio je Adrian Zenko dio i prvoligaške goričke priče, ali u ljeto 2018. došlo je do velikog zaokreta. Ulazio je s klupe u prve tri utakmice prve prvoligaške sezone, ulazeći s klupe upisao minute protiv Rijeke, Slaven Belupa i zaprešićkog Intera, a onda nestao s mape…
– To je bila jako, jako neobična situacija. U četvrtom kolu Gorica je igrala protiv Hajduka i meni je u četvrtak rečeno da ću, budući da nema Marija Marine, igrati od prve minute. Bio sam oduševljen, željan dokazivanja, potpuno fokusiran, da bi u petak došao na trening i shvatio da ni ne putujem u Split?! I ne samo to, nego do kraja te polusezone nisam bio pozvan niti na jednu utakmicu! Do dan danas ne znam zašto je to tako, što se tu točno dogodilo. Pokušavao sam doći do tih odgovora, doznati u čemu je problem, ali nikad nisam uspio… I nakon što je polusezona završila, morao sam potražiti drugo rješenje. Otišao sam na posudbu u Sesvete – prepričava Adrian najteže trenutke u svojoj karijeri.
– Budući da se sve rasplelo na taj način, moram priznati da sam se u velikoj mjeri razočarao u cijeli svijet nogometa. Shvatio sam da je to previše ulaganja, previše davanja, a da ne ovisiš o sebi nego o cijelom nizu faktora. I da ti se mogu dogoditi situacije kakva se meni u tom trenutku dogodila. Vratio sam se ja iz Sesveta na kraju sezone, ali nije ni tu više bilo prostora i tražio sam da me puste…
U reprezentaciji je Zenko bio u generaciji Brekala, Ivanušeca, Sose, More, Erlića…
I pustili su ga. Razočarani Zenko, u tom trenutku 21-godišnjak, odlučio je već u tom trenutku da nema smisla otvarati mogućnost da mu se nešto slično ponovi, pa je upisao fakultet i prebacio se na drugoligaški nogomet. Opet Sesvete, pa onda Rudeš, pa Kustošija, pa prelazak na još nižu razinu, u dres Ravnica, i nakon toga – Amerika. Fakultet je postao prioritet, stipendija koja se nudila u Bostonu nova etapa u toj priči, a nakon odluke o povratku kući trebalo je odlučiti i što s nogometom.
– Točno tako, doslovno sam razmišljao što s nogometom. Imao sam neke pozive iz naše druge lige, otvaralo se nešto i u drugoj i trećoj austrijskoj, ali odluka je bila da idem graditi priču u poslovnom svijetu, a da ću nogomet igrati na razini koja mi dopušta kombinirati ga s poslom. Sve drugo nije imalo smisla, ni financijski ni u bilo kojem drugom smislu – kazao je Zenko i nastavio:
– I dalje mislim da sam mogao, da sam se odlučio “ganjati” nogomet, da sam želio da mi samo nogomet bude život, mogao pronaći nešto za sebe. Međutim, nakon tog iskustva u Gorici, pa onda i operacije koljena, problema s gležnjem… Nisam to više želio. U to vrijeme bio sam mlad, perspektivan, imao dobar životopis, ozbiljnog menadžera, bilo je tu prilika, ali jednostavno se nije dogodilo. I nisam više želio živjeti u svijetu u kojem moram čekati da mi nešto padne s neba. Nogomet je moja najveća ljubav, ali u životu treba biti i realan. Konkurencija je jako velika, puno je tu dečki koji cijele sebe daju u nogomet, užasno je teško tu iskočiti, a ja nakon Gorice više nisam bio u tom filmu. Imam i roditelje koji su s obje noge na zemlji, koji su me znali savjetovati, pomoći s odlukama, i vjerujem da nisam pogriješio.
U svim tim razmišljanjima nakon povratka iz SAD-a, u svim kombinacijama, pojavila se i ona s Lukavcem.
– Jedan dan nazvao me Tomislav Gligora, sportski direktor Lukavca, koji je preko svojih poznanstava doznao da sam slobodan i da tražim nastavak nogometne priče u nekom takvom obliku, gdje mogu spojiti posao i nogomet, a opet da se ozbiljno radi. I praktički u prvom razgovoru s njim odlučio sam prihvatiti ovu opciju. Bio je vrlo otvoren i iskren, sve što smo se dogovorili je ispunjeno i ostvareno, pa mogu reći da je on najzaslužniji što sam danas ovdje – otkriva Adrian, uz dodatak:
– S obzirom na ono što sam tražio i očekivao, mislim da nisam mogao odabrati bolju sredinu! Imao sam ponude i drugih klubova iz ove lige, ali ništa mi se nije činilo dovoljno ozbiljno. Lukavec je, danas to mogu sa sigurnošću reći, super sredina. Najveća motivacija mi je momčad koju imamo, nogometno društvo koje se ovdje okupilo, jer kod nas nema pojedinačnih iskakanja ni nepotrebnih isticanja, a to je i ključ našeg uspjeha. Iskreno, nakon dugo vremena s guštom idem na treninge!
Nisam mogao odabrati bolju sredinu od Lukavca, zadovoljan je Zenko nakon prve faze života na Lukavellu
A sve to vidi se i na terenu. Zenko uživa u Lukavcu, Lukavčani uživaju zahvaljujući, između ostaloga, i Adrianu Zenku.
– Stvarno se super osjećam. Kad dolaziš na ovakvu razinu, očekivanja možda i nisu osobita, ali moram reći da sam stvarno ugodno iznenađen. U prvom redu s profesionalizmom koji je uklopljen u amaterski nogomet, s načinom na koji se trenira i radi, pogotovo na fizičkom aspektu. Momčad je stvarno dobro spremljena, a imamo i cijeli niz kvalitetnih igrača, s ozbiljnim nogometnim školama iza sebe. Sve je u klubu dobro posloženo, uvjeti su stvarno ok, iako bi pomoćni teren mogao biti bolji. Međutim, svugdje je to problem, puno je selekcija u pogonu, svi koriste taj jedan teren i to nije lako održavati. Umjetna trava bila bi idealno rješenje, no zapravo se nemamo na što ni ovako požaliti – kazao je veznjak Lukavca pa prisnažio cijelu priču o pozitivnom dojmu:
– Sve je stvarno na razini, od komunikacije s predsjednikom i sportskim direktorom, koji jako lijepo brinu o nama, pa do financijskog aspekta, koji je uvijek riješen, a to je rijetkost u hrvatskom nogometu općenito, a pogotovo na malo nižim razinama. Taj segment je jako važan igračima, to donosi i atmosfera, a kod nas je atmosfera stvarno jako dobra. I upravo to, takvo okruženje i timski duh koji vlada, guraju nas prema naprijed, što se vidi i na terenu.
Vidjelo se i protiv Tondacha za vikend, vidjelo se i u većini utakmica u dosadašnjem tijeku sezone, a sve govori da će se vidjeti i ovog vikenda protiv petrinjske Mladosti.
– Tondach je bio čvršći nego što smo očekivali, rekao bih da smo odigrali utakmicu ispod svoje razine u smislu igre, ali bili smo jako dobri u stvaranju šansi i realizacije. Moglo je to završiti i uvjerljivije, no moramo biti zadovoljni i ovako. Postavili smo i sami sebi određene kriterije, budući da u većini utakmica dominiramo kroz svih 90 minuta. Imamo samo dva poraza, u Krapini smo baš bili loši, a u Samoboru u velikoj mjeri naletjeli protivniku na savršen dan, no sve ostalo je bilo jako dobro. Lako smo mogli imati i nešto više bodova, ali dobro… Kvalitetu imamo, igru imamo, uvjete imamo i ne moramo brinuti za rezultat. Napravili smo iskorak u odnosu na prošlu sezonu, ljudi u klubu i oko njega nisu baš naviknuti biti u vrhu ovako ozbiljne lige, ali ja vjerujem da možemo još bolje. I da ćemo nastaviti to pokazivati već protiv Petrinje za vikend – približio je kraju jedan poseban nogometni razgovor Adrian Zenko.
Jedan od onih koje poželiš što prije ponoviti, jer ima tu i nogometa i života, i tuge i sreće, i uspjeha i neuspjeha, i gomile rečenica i misli netipičnih za jednog nogometaša. A bit će uskoro i posla.
– Evo baš sam u procesu zapošljavanja. Imam dvije dobre opcije, jednu iz IT sektora, drugu iz građevinskog, i moram odabrati u sljedećim danima. Veselim se tome, u kojem god smjeru krenem. A što se nogometa tiče, tu se ništa bitno neće mijenjati. Treninzi su navečer, sve se stiže, a to je i bila ideja, spojiti te dvije priče. U nogometu nije ispalo onako kako sam zamišljao, ali ne žalim ni za čim, jer očito je ovako moralo biti. I vjerujem da će mi se sve vratiti u nekom drugom smislu. Uostalom, već mi se dijelom vratilo kroz to američko iskustvo, kroz stipendiju koju sam dobio, a i na budućnost gledam s velikim optimizmom – zaključuje Zenko.
I što drugo preostaje nego poželjeti mu ostvaranje svih snova. Ovakvi tipovi jednostavno ne ostavljaju druge opcije…
Sport
Pet utrka, jedan klub! Sjajni rezultati turopoljskih atletičara
Članovi Atletskog kluba Turopolje nastupili su na čak pet utrka diljem Hrvatske i regije, ostvarivši zapažene ekipne i pojedinačne rezultate.
Još jedan trkački vikend za pamćenje imaju iza sebe članovi Atletskog kluba Turopolje, koji su 10. i 11. svibnja sudjelovali na više natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Najznačajniji nastup bio je na trail utrci Tour de Marča, petom kolu KontinenTrail lige centralne Hrvatske, održanom u šumi Marča kod Ivanić Grada.
Na Marči je AK Turopolje nastupio s čak 25 trkača i trkačica, raspoređenih u tri ekipe. Najuspješniji je bio Turopoljski trail team 2, predvođen najboljom velikogoričkom trail trkačicom i bivšom pobjednicom lige, Jasnom Mikuli. Osvojio je treće mjesto u ekipnom poretku među jedanaest prijavljenih ekipa. Time su nastavili niz postolja, s obzirom na to da im je ovo četvrta uzastopna utrka s plasmanom među tri najbolja tima. Nakon pet kola, nalaze se na drugom mjestu ukupnog ekipnog poretka.
Turopoljski trail team 1 završio je na petom, dok je team 3 bio šesti, uz vrlo mali bodovni zaostatak. U pojedinačnoj konkurenciji, iako ovaj put bez postolja, zabilježeno je nekoliko plasmanā među deset najboljih. Na dugoj stazi od 26 kilometara sa 700 metara visinske razlike, briljirala je Ivana Širić, višestruka prvakinja Hrvatske u trailu i pobjednica 100 milja Istre, koja je odnijela pobjedu, dok je Jasna Mikulić završila kao deveta.
Kod muškaraca na istoj dionici, najbolji rezultat ostvario je Matej Janjić s devetim mjestom, a slijedili su ga Hrvoje Mikulić na 18. i Marijan Malčević na 21. mjestu. Na kraćoj stazi od 18,5 kilometara najzapaženiji su bili Renata Horvatek, sedma u ženskoj konkurenciji, i Darko Radić, deseti među muškarcima.
Uz natjecanje u Marči, članovi AK Turopolje bili su aktivni i na drugim lokacijama. Na zagrebačkoj planinskoj utrci Boroša, dugoj 12 kilometara s oko 900 metara uspona od Trga bana Jelačića do Sljemena, nastupili su Želimir Delač i Sanel Fazlić. Delač je osvojio 119. mjesto ukupno i prvo mjesto u kategoriji M65, dok je Fazlić bio nekoliko pozicija iza.
U sklopu Festivala sporta Decathlon oko jarunskog jezera, Turopoljci su sudjelovali na 6-kilometarskoj humanitarnoj utrci. Vedrana Janjić bila je najbrža među njima, zauzevši šesto mjesto u konkurenciji 196 žena, a trčali su još Stanka Svetličić, Anamarija Mesić i Martin Budimir.
U Kutini su, u sklopu 1. vatrogasne utrke, Ivica i Valerija Prpa sudjelovali u 5-kilometarskoj trail utrci građana. Ivica je završio kao sedmi u muškoj konkurenciji, a Valerija kao peta među ženama.
Za kraj, Danijel Trgovac predstavljao je AK Turopolje na Sarajevo Marathonu, gdje je u polumaratonskoj utrci među 417 muških natjecatelja završio kao 56., s vremenom 1 sat, 37 minuta i 6 sekundi.
Dinamo Hidrel je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedio Bana Jelačića iz Banova rezultatom 4:2 golovima Maria Pavlovića (2), Nikole Beljana i Marka Rusa, za goste je oba pogotka postigao Antonio Boroša.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad iz Banova došla je u vodstvo sredinom prvog poluvremena, dvije minute kasnije domaći su izjednačili. Sudac je nakon toga ”skratio” momčad gostiju za dva igrača, isključenjem Josipa Ćosića u 32. i Karla Jurinjaka u 37. minuti. Brojčano neravnopravni gosti su u 43. ponovo imali gol prednosti, kazneni udarac (igranje rukom) realizirao je Boroša za 1:2.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Realno je bilo očekivati da će domaći u drugom poluvremenu s dva igrača više okrenuti rezultat u svoju korist, izjednačio je Pavlović u 57. minuti na 2:2. Gosti su se uspješno branili sve do zadnje minute, a onda je Pavlović svojim drugim golom doveo domaće u vodstvo 3:2. Rus je golom u 3. minuti sudačke nadoknade potvrdio pobjedu – 4:2!
Dinamo Hidrel (26 10 6 10 47:51 35) je s 35 bodova na 8. mjestu u trenutačnom poretku. U 27. kolu gostuje kod Dinama Jakovlje.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 26.kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Ban Jelačić (Banovo) 4:2 (1:2)
Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 60. Nedjelja, 11.05.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Antonio Vukadin. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Jurica Šarić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Ivan Haluga (Mičevec). Strijelci: 0:1 – Boroša (23), 1:1 – Beljan (25), 1:2 – Boroša (43-11m), 2:2 – Pavlović (57), 3:2 – Pavlović (90), 4:2 – Rus (90+3). Isključenja: Josip Ćosić – dvije opomene (30′, 32′), Karlo Jurinjak-dvije opomene (8′, 37′).
DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Balenović, Beljan (od 90+2 Pandža) Đuksi, Štivić, Pravdić (od 46. Rus), Žarina (od 79. I.Varivoda), Babić, Pavlović (od 90+2 Suhalj), Hemen (od 63. Ljubas). Trener: Stiven Žitnik.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Boroša, Juričić (od 82. Mikulić), G.Trošić (od 82. Benedik), Svečak (od 46. Ronjak), Ćosić, Petak, Jurinjak, Štefanac (od 87. Mladen). Trener: Alen Zidarić.
Moja županija
Županija nagradila parataekwondoaša Kristijana Burušića
Rugvičanin je hrvatski reprezentativac a osvojio je broncu na Europskom parataekwondo prvenstvu u Talinu.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović prigodno je nagradio parasportaša – hrvatskog reprezentativca i člana Parataekwondo kluba Rugvica – Kristijana Burušića, povodom osvajanja brončane medalje na Europskom parataekwondo prvenstvu u formama – poomsae kategoriji, koje se održalo sredinom travnja u estonskom glavnom gradu Talinu.
Čestitavši Kristijanu i njegovom treneru Antonu Marasu na predanom radu i sjajnim rezultatima, Tomljenović je podsjetio da Zagrebačka županija kontinuirano povećava sredstva općenito za sport, a posebno i za parasport.
Foto: Zagrebačka županija
– Vesele nas ovakvi rezultati naših sportaša i veselimo se njihovim budućim uspjesima. Čestitam i predsjedniku Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darku Matiću koji je za svoje zalaganje za parasportaše dobio i priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora – naglasio je Tomljenović.
O samom nastupu na Europskom prvenstvu te zajedničkim treninzima i pripremama govorio je Kristijanov trener i predsjednik Parataekwondo kluba Rugvica Anton Maras.
Foto: Zagrebačka županija
–Na cijelom Prvenstvu Hrvatska je po broju osvojenih medalja osvojila drugo mjesto, a u Kristijanovoj kategoriji P22 su u konkurenciji 11 natjecatelja prva tri mjesta osvojili Hrvati, što ne znam da li se ikada dogodilo u bilo kojem sportu. Za ovo smo natjecanje s pripremama počeli već u siječnju s deset treninga tjedno, inače redovno treniramo pet puta tjedno a trenutačno skupljamo bodove za Paraolimpijske igre koje će se 2028. godineu Los Angelesu – ispričao je Maras.
Nakon velikih uspjeha u stolnom tenisu i atletici, sada osvajamo nagrade i u parataekwondou, na što smo izuzetno ponosni, rekao je predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darko Matić.
Foto: Zagrebačka županija
–Parasportski savez okuplja ljude i klubove koji svakodnevno dižu razinu i kvalitezi sportaša. Iz godine u godinu nam proračun apsolutno raste i da nema takvog proračuna ne bi bilo ni ovakvih rezultata, zato zahvaljujem zagrebačkoj županiji na podršci. Vjerujem da će naša županija za tri godine u Los Angelesu imati tri sportaša u tri različita sporta – najavio je Matić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
HOTNEWS
Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla
EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Foto: Judo klub Fuji
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
HOTNEWSprije 1 danFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu