Život piše romane.
Na prvu će zazvučati kao floskula, koju čuješ toliko puta, ali znate što? Život je u nedjelju poslijepodne doista napisao roman. S happy endom. Junak te priče je Ante Radoš, 27-godišnjak koji je zabio – neće valjda zazvučati pretjerano – gol desetljeća. Barem kad je riječ o goričkom, turopoljskom nogometu.
– Kako se osjećam? Kao najtraženiji čovjek u Gorici. Mobitel zvoni cijeli dan, stižu poruke, svi žele čestitati – sa smiješkom kaže Ante dok ispija Coca-colu dan nakon utakmice sa Solinom.
Znate već priču, Gorici je trebao barem remi za kvalifikacije za Prvu HNL, a gubila je od Solina do 88. minute. A onda, kao u najljepšoj bajci, upravo on je skočio, čelom pogodio loptu nabačenu iz kornera i zabio za toliko željenih 1-1.
– Napadački skok sam jako dobro osjećao cijelu utakmicu, dohvatio sam već dvije, tri lopte prije toga, i kod svakog odlaska na korner sam sebi sam govorio: ‘Ajde, zabij taj gol, bit ćeš car!’ – priča gorički car Ante kad su se dojmovi malo slegli.
Nego, u čemu je ljepota ove goričke nogometne priče… Ante Radoš, dečko koji je odrastao 50 metara od stadiona, cijelog je ovog proljeća bio sporedni lik. U debeloj zavjetrini, na kraju klupe. Sve do nedjelje, sve do gola za pamćenje.
– Ja sam dijete Radnika. S 14 godina sam otišao u Varteksovu omladinsku školu i ondje se zadržao pet godina, osvojio i juniorsko prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sam se vratio u Goricu, osvojio drugu ligu, pa na vlastitu inicijativu, zbog raznoraznih razloga, otišao u Udarnik. Četiri godine bio sam kapetan Udarnika, a u listopadu prošle godine moj prijatelj Perica Vidak pozvao me natrag, da u B momčadi pomognem klincima da stasaju. U veljači smo se dogovorili da se opet priključim prvoj momčadi. Pitali su me mogu li pomoći kad zatreba, ja sam rekao da mogu i dogovorili smo se – prepričao je Ante.
Do nedjelje je ovog proljeća, pazite sad, odigrao ukupno 35 minuta! Protiv Šibenika 15, protiv Dinama II još 20. Prvi put nakon šest godina bio je u prvih 11 Gorice! I, shvatili ste već, zabio gol za pamćenje. Najdraži u karijeri.
– A čuj, prvi je kojeg je uopće mogu sjetiti, pa valjda i je najdraži, ha, ha. Zabijao sam ja i prije neke golove, znalo mi se posrećiti iz slobodnjaka, kad nije imao tko pucati… – skromno kaže Radoš sa smiješkom koji nikako nije mogao sakriti, zaustaviti, maknuti s usana. A zašto i bi…
– Znaš što, stalno sam pogledavao na sat, gledao koliko je još do kraja, i stalno mi se činilo da još imamo dovoljno vremena. I stvarno sam vjerovao da ćemo zabiti. Kad je lopta išla prema meni, pogledao sam golmana, dohvatio loptu i pokušao je spustiti prema dolje. I spustio sam je, a kad sam vidio da sudac trči prema centru, osjećaj je bio fenomenalan, neopisiv – priča Ante, jedan sasvim poseban nogometaš.
Naime, uz igranje drugoligaškom nogometa, on je zaposlen u Croatia osiguranju.
– Mogu ti reći da mi je porastao rejting i na poslu, ha, ha. Bio sam dežuran na dan poslije utakmice i dečki su me zezali da uopće nema brige za rezultat kad smo osigurani kod Croatia osiguranja – smije se opet presretni gorički junak.
Žalili su se iz Solina da lopta možda nije prešla crtu, ali prešla je, prešla…
– Ma naravno da je. U prvom trenutku sigurno, nakon toga ju je branič butinom vratio nazad, pokušao je izgurati i rukom, ali to je bilo to – kazao je Ante pa zadovoljno dodao, opet sa smiješkom:
– Kao što je rekao jedan moj prijatelj, poštenje i trud se uvijek vrate. Možda ne danas, možda ne sutra, ali u utakmici desetljeća sigurno!
Priča je definitivno filmska, nekad talentirani klinac negdje usput se malo zagubio, nogomet je silom prilika otišao u drugi plan, ali evo ga opet, kad je bilo najpotrebnije. U situaciji kad šest prvotimaca dobije žute kartone, kad oba stopera budu izvan kadra, uskočio je dečko s kraja klupe. I odradio posao u velikom stilu.
– Čudan je život… Prije tri mjeseca sam radio u školi i igrao za B momčad. A onda sam promijenio posao i priključio se prvoj momčadi. Priča se lijepo slaže i bilo bi jako lijepo da završi prvom ligom. Zbog ljudi u klubu, predsjednika i svih ostalih, ali i zbog svih nas. Ne toliko zbog mene, ali zbog mlađih suigrača, kojima se ovime možda može nešto i otvoriti u karijeri. Postotak od eventualnih transfera? Bit će dovoljno da se osiguraju kod mene, ha, ha. I nije poletio nakon svega. S obje noge je čvrsto na zemlji, svjestan da mu je ovo možda bila i posljednja utakmica za Goricu.
– Stvarno mi je drago što sam pomogao klubu i gradu. Pretpostavljam da neću igrati u kvalifikacijama, kad se svi kartonirani vrate u kadar, ali nemam s time problema. Ja sam svoje napravio – kazao je Ante pa otkrio detalj koji ovu njegovu priču čini još posebnijom:
– Dobar dio nas igrao je s ozljedama, pod tabletama, uključujući i mene. Cijela desna noga me boli, od tetive do zadnje lože. Dan prije bio sam na masaži dva sata, ali nisam nikome želio govoriti da imam te probleme. Možda nisam bio potpuno korektan, možda je to bilo sebično, ali osjećao sam da mogu izdržati cijelu utakmicu. Svi su stisnuli zube i dali sve što su mogli. Vodi te adrenalin, taj neki osjećaj, ali i publika. Ne pamtim da je na našem stadionu bila bolja atmosfera, stvarno moram zahvaliti ljudima što su došli, podržali nas, pa i što su onako iskreno proslavili gol sa mnom. Osjetio sam tu pozitivnu energiju, živjeli su s nama i zaista im hvala na tome.
Vjerojatno su svi u klubu, uključujući i trenera, bili skeptični prema igraču koji nije igrao ovakvu utakmicu, na ovoj razini, punih šest godina. Sumnjao je djelomično i sam Ante Radoš.
– Jesam, uvijek postoji ta nekakva sumnja kad nešto dugo ne radiš, pa tako i kad ne igraš nogomet na ovoj razini. Četiri godine igrao sam treću i četvrtu ligu, naravno da postoji mala sumnja, zato je i toliko lijepa spoznaja da i dalje mogu, da je to nešto ostalo u meni. I ako me budu trebali u kvalifikacijama, nema problema! Igrat ću sa zadovoljstvom, sa smiješkom, da ću uživati uvjeren je Ante, koji je želio podvući i ovo:
– Ne znam hoće li ljudi dovoljno cijeniti ovaj uspjeh, ali bez obzira na ishod dodatnih kvalifikacija, napravili smo jako velik uspjeh. Simbolično, osvojio sam drugu ligu s Goricom 2010., kad nam nepravedno nisu dopustili da uđemo, vidjet ćemo kako će ovaj put sve to završiti…
Ovisit će tu ponešto i o Cibaliji, protivniku koji će definitivno biti favorit u dva ogleda koja slijede. Prvi je u nedjelju u Zaprešiću, uzvrat je u srijedu u Vinkovcima.
– Velika prednost za Cibaliju je to što mi ne igramo doma. Imali bismo puno više šanse da možemo igrati na svom stadionu, pred još više ljudi nego ovaj put. Uz to, velika je razlika što oni cijele sezone igraju protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, a mi protiv Solina, Lučkog i Dugopolja, druga je to razina. Ali ne treba se time previše opterećivati, imamo mi i svoje adute, vjerujem da možemo naći dobitnu kombinaciju – optimističan je Radoš, koji ne krije da nikad nije volio igrati protiv slavonskih momčadi.
– Znaš kako Slavonci igraju… Trče, udaraju i nabijaju. Ružno zvuči, ali onaj tko će više udarati, jače nabijati i više trčati, taj će i pobijediti. Ako uspijemo iz ‘domaće’ utakmice izvući pozitivan rezultat, šanse nam rastu. Pa neka oni razmišljaju o nama – poručio je za kraj gorički junak iz sjene.
I teško je nakon svega zaključiti bilo što osim da je sve ovo zaslužio. Da nakon svega, pa i nakon ružnog rastanka s Udarnikom prošle jeseni, barem na jedan dan postane najtraženiji čovjek u gradu. Bravo, majstore!
Djeci stalno govorim da se poštenje i dobrota uvijek vrate
Uz posao i drugoligaški nogomet, Ante Radoš ima i još jednu zanimaciju u životu.
– Uključio sam se i u rad omladinske škole HNK Gorice, vodim dvije selekcije i pokušavam prenijeti na djecu da se poštenje i dobrota, kad se vodiš srcem u životu, kad-tad isplati. Drago mi je što su to u nedjelju poslijepodne imali priliku i vidjeti. Rekao sam klincima da bih im rado dao dres, ali vjerojatno bi mi predsjednik skinuo s plaće, ha, ha, ha. Još nismo imali trening, ali vjerujem da će na prvom sljedećem biti stotinu pitanja – kaže Radoš, dodavši kako svakako mora pozdraviti svoju ekipu iz osiguranja.
A sve donedavno radio je također s djecom. Točnije, s jednim vrlo posebnim djetetom.
– Počeo sam prije tri godine raditi kao asistent u nastavi, a to me dosta odredilo, taj rad s djetetom koje ima posebne potrebe – rekao je Radoš, kojem cijeli taj zgusnuti raspored ne predstavlja prevelik problem:
– Donedavno sam ujutro bio u školi, a navečer na treninzi, a sad imam fleksibilno radno vrijeme. Kad nisam na poslu, u klubu sam, kad nisam u klubu, na poslu sam… Želim raditi, ne bojim se rada, ništa mi nije teško, a nadam se da će ljudi to cijeniti.
U centru Velike Gorice traje tiha, ali bolna potraga. U blizini Doma zdravlja, 18. veljače nestala je Sivka – mačka koja je vlasnicima puno više od kućnog ljubimca, ona je član obitelji..
Sivka je ženka stara oko pet godina, teška približno 4,5 kilograma, mršavije građe i plahe naravi. Ne prilazi nepoznatima, povučena je i oprezna. Sterilizirana je, ali u trenutku nestanka nije bila mikročipirana.
– Možda nekome izgleda kao „obična“ mačka, no za nas je ona neprocjenjiva. Udomljena je s ulice, prošla je mnogo nedaća, ali je unatoč svemu ostala nježna i privržena – poručuju shrvani vlasnici, kojima je svaka minuta potrage za njom dragocjena.
Nalazniku nude novčanu nagradu i, kako kažu, doživotnu zahvalnost.
Postoji mogućnost da ju je netko, iz dobre namjere, sklonio misleći da je napuštena. Ako je to slučaj, vlasnici mole da im se osoba javi bez straha i bez objašnjenja.
– Ne tražimo krivca, samo želimo znati gdje je i je li živa i sigurna – poručuju.
Obitelj je kontaktirala udruge i organizacije za zaštitu životinja, ali zasad nema novih tragova. Poseban apel upućuju veterinarima, veterinarskim tehničarima i volonterima na području Velike Gorice da obrate pažnju ako im bude dovedena mačka koja odgovara opisu.
Ako ste vidjeli Sivku ili imate bilo kakvu informaciju, ne oklijevajte. Jedan poziv može ovoj obitelji vratiti ono što im najviše nedostaje – njihovu Sivku.
FOTO Nastavak radova energetske obnove na stambenoj zgradi Trg grada Vukovara 1-7
Gradsko stambeno gospodarstvo Velika Gorica izvršilo je prijavu na Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava „Energetska obnova višestambenih zgrada“ Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Nastavljaju se radovi na projektu Energetska obnova višestambene zgrade Trg grada Vukovara 1-7 u Velikoj Gorici, drugoj zgradi za koju su ostvarena bespovratna sredstva u okviru Nacionalnog plana opravka i otpornosti Obnova zgrada.
Bespovratna sredstva su dodjeljivana iz Mehanizma za oporavak i otpornost u okviru instrumenta „EU slijedeće generacije“.
Iskazanom voljom suvlasnika/stanara stambene zgrade, Gradsko stambeno gospodarstvo Velika Gorica izvršilo je prijavu na Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava „Energetska obnova višestambenih zgrada“ Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Odlukom suvlasnika radovi će obuhvaćati: rekonstrukciju vanjske ovojnice – vanjskih zidova i ravnih krovova, rekonstrukciju ovojnice grijanih prostora prema negrijanima.
Cilj izvođenja radova je povećanje energetske učinkovitosti i dekarbonizacija zgrada, odnosno smanjenje potrošnje električne energije i emisije CO2, te ostvarenje uštede potrebne energije od minimalno 50% Qh,nd.
U skladu s odredbama Poziva, kao opravdani i financijski prihvatljivi radovi izvodi se: obnova pročelja zgrade, sanacija ravnog krova zgrade, toplinska sanacija omotača grijanog dijela prema unutarnjim negrijanim prostorima, zamjena dijela postojeće stolarije nezadovoljavajućih karakteristika novom te razni vezni radovi.
Svrha radova:
Energetska obnova je proces kojim se postiže poboljšanje energetske učinkovitosti uz samu mogućnost korištenja obnovljivih izvora energije. Poboljšanjem energetske učinkovitosti smanjuje se potrošnja energije i emisija stakleničkih plinova čime doprinosimo očuvanju okoliša.
Energetska obnova takvih zgrada je važna jer se time ostvaruje energetska učinkovitost zgrade što rezultira nižim troškovima energije, dok sam vizualni izgled obnovljene zgrade doprinosi atraktivnosti kako naselja tako i grada u cjelini.
Gradsko stambeno gospodarstvo Velika Gorica d.o.o. je u cilju poboljšanja kvalitete pružanja svojih usluga, u proteklih 7 godina, usmjerilo svoje djelovanje projektima energetske obnove višestambenih zgrada s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti kako bi unaprijedili kulturu stanovanja i poboljšali kvalitetu života svih korisnika te smanjili troškove za energiju.
Velika Gorica kreće u najveći ciklus školskih ulaganja u svojoj povijesti. Za izgradnju, rekonstrukciju i opremanje pet osnovnih škola odobreno je ukupno 66 milijuna eura. Ugovore su gradonačelniku Krešimir Ačkar uručili predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Projekt se financira kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021. – 2026., a uključuje izgradnju tri nove škole u Kurilovcu, Rakarju/Plesu i Šćitarjevu te rekonstrukciju i dogradnju škola u Vukovini i Novom Čiču.
“Danas je uistinu povijesni dan za moju Veliku Goricu, ali i za sve koji su danas ovdje okupljeni. Politika Vlade RH, koja uključuje besplatne udžbenike, obroke i prijevoz, a sada i masovnu izgradnju infrastrukture za jednosmjensku nastavu, jasno pokazuje da Republika Hrvatska ulaže u ono najvrjednije, u znanje i buduće generacije. Obrazovanje je ključ naše demografske obnove i dugoročne ekonomske snage”, rekao je gradonačelnik te dodao je napredak jedino moguć uz moderne škole i kvalitetne uvjete za učenike.
Prema odluci Vlade, za dogradnju Osnovne škole Novo Čiče odobreno je 3,45 milijuna eura, za rekonstrukciju i dogradnju OŠ Vukovina s novom sportskom dvoranom i vanjskim sadržajima 9,91 milijun eura, dok će za izgradnju OŠ Kurilovec biti utrošeno 25,09 milijuna eura, za OŠ Rakarje/Pleso 22,71 milijun eura, a za OŠ Šćitarjevo 4,87 milijuna eura.
Nova škola u Kurilovcu moći će primiti oko 700 učenika, imat će 29 učionica, čitaonicu, kuhinju i blagovaonicu te trodijelnu sportsku dvoranu. Škola u Rakarju/Plesu imat će 25 učionica, dvoranu i vanjske terene za više sportova, dok će u Vukovini i Novom Čiču postojeće škole dobiti dodatne učionice i dvorane. Škola u Šćitarjevu bit će energetski učinkovita, prilagođena osobama s invaliditetom i omogućit će jednosmjensku nastavu.
Preuređeni prostor Turističke zajednice Zagrebačke županije ugostio je dugogodišnju putujuću izložbu „Volim svoju županiju“.
Izložbu organizira Hrvatska zajednica županija te se na natječaj svake godine prijavi izrazito velik broj autora sa svojima radovima.
Na posljednji je pristiglo više od tisuću. Najuspješnije fotografije izložene su prostoru TZZŽ-a u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, a odabrao ih je stručni žiri i njegov predsjednik, poznati fotograf Damir Hoyka, te publika online glasanjem.
U ime Hrvatske zajednice županija izložbu je otvorio zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec, uz podršku Ivane Alilović, direktorice Turističke zajednice Zagrebačke županije.
– Zajednica okuplja sve hrvatske županije i zajedničkim snagama donosimo važne strateške odluke koje se tiču svih nas, uz kontinuiranu provedbu brojnih programa i projekata. Posebno mi je drago što je jedan od njih ove godine stigao i u našu Zagrebačku županiju. Zahvaljujem svim autorima na fotografijama koje na poseban način prikazuju ljepotu, identitet i kulturnu baštinu naših krajeva diljem Lijepe Naše – rekao je Kolarec proglasivši putujuću izložbu „Volim svoju županiju“ otvorenom.
– Velika nam je čast što u samom centru Zagreba možemo pokazati kako se može uživati u ruralnim prostorima cijele naše Lijepe Hrvatske. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u natječaju i svojim radovima pokazali da ljepota Hrvatske nije samo priča, već osjećaj i emocija, sve ono što turizam u svojoj srži i jest – istaknula je Alilović.
Prema ocjeni žirija, prvo mjesto osvojila je fotografija Luigija Shkrelija iz Šibensko-kninske županije. U kategoriji fotografija snimljenih dronom pobijedila je Andreja Čuljak iz Dubrovačko-neretvanske županije, dok je u kategoriji „Hrvati izvan Hrvatske“ najboljom proglašena fotografija Maire Pilas. Najviše glasova publike osvojila je fotografija Alena Matanovca iz Osječko-baranjske županije.
Izložba „Volim svoju županiju“ otvorena je za razgledavanje do 20. ožujka 2026. godine.
Pojedinačno kadetsko prvenstvo Zagrebačke županije održano je polovicom veljače 2026. u organizaciji Šahovskog kluba Polet iz Buševca. Sudjelovalo je 17 kadetkinja i 74 kadeta. Iznenadio je velik odaziv kadeta do 7 godina. Bilo ih je 8 među njima i jedna kadetkinja. Nakon dva dana nadmetanja najboljima su podijeljene medalje. Najviše kadeta bilo je iz ŠK Polet koji je bio domaćin. Nastupilo je 24 kadeta koji su osvojili ukupno 9 medalja.
Velika Gorica, 25.02.2026. K Polet osvojio županijski kup. Foto: K Polet
Sveta Nedjelja nastupila je sa 16 kadeta i osvojila 8 medalja. Zaprešić je sa 11 kadeta osvojio 5 medalja, Samobor sa 10 kadeta tri medalje i Ban Jelačić sa 5 kadeta osvojio je jednu medalju. Dugo Selo imalo je 16 kadeta u natjecanju, Jakovlje šest i Vrbovec tri.
Velika Gorica, 25.02.2026. K Polet osvojio županijski kup. Foto: K Polet
Kup Zagrebačke županije – ŠK Polet najuspješniji
Velika Gorica, 25.02.2026. K Polet osvojio županijski kup. Foto: K Polet
Kup Zagrebačke županije odigran je početkom veljače u Svetoj Nedelji u restoranu Lob. Kup je ekipno šahovsko natjecanje i ove godine okupio je sve klubove iz naše županije. Najuspješnija ekipa bila je ŠK Polet, koji je nakon pet kola bio neporažen i s 9 bodova je osvojio prvo mjesto te se plasirao na državni kup. Drugo mjesto zauzeo je Ban Jelačić s 8 bodova, a treće ŠK Sveta Nedjelja sa 6 bodova.
Velika Gorica, 25.02.2026. K Polet osvojio županijski kup. Foto: K Polet