Život piše romane.
Na prvu će zazvučati kao floskula, koju čuješ toliko puta, ali znate što? Život je u nedjelju poslijepodne doista napisao roman. S happy endom. Junak te priče je Ante Radoš, 27-godišnjak koji je zabio – neće valjda zazvučati pretjerano – gol desetljeća. Barem kad je riječ o goričkom, turopoljskom nogometu.
– Kako se osjećam? Kao najtraženiji čovjek u Gorici. Mobitel zvoni cijeli dan, stižu poruke, svi žele čestitati – sa smiješkom kaže Ante dok ispija Coca-colu dan nakon utakmice sa Solinom.
Znate već priču, Gorici je trebao barem remi za kvalifikacije za Prvu HNL, a gubila je od Solina do 88. minute. A onda, kao u najljepšoj bajci, upravo on je skočio, čelom pogodio loptu nabačenu iz kornera i zabio za toliko željenih 1-1.
– Napadački skok sam jako dobro osjećao cijelu utakmicu, dohvatio sam već dvije, tri lopte prije toga, i kod svakog odlaska na korner sam sebi sam govorio: ‘Ajde, zabij taj gol, bit ćeš car!’ – priča gorički car Ante kad su se dojmovi malo slegli.
Nego, u čemu je ljepota ove goričke nogometne priče… Ante Radoš, dečko koji je odrastao 50 metara od stadiona, cijelog je ovog proljeća bio sporedni lik. U debeloj zavjetrini, na kraju klupe. Sve do nedjelje, sve do gola za pamćenje.
– Ja sam dijete Radnika. S 14 godina sam otišao u Varteksovu omladinsku školu i ondje se zadržao pet godina, osvojio i juniorsko prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sam se vratio u Goricu, osvojio drugu ligu, pa na vlastitu inicijativu, zbog raznoraznih razloga, otišao u Udarnik. Četiri godine bio sam kapetan Udarnika, a u listopadu prošle godine moj prijatelj Perica Vidak pozvao me natrag, da u B momčadi pomognem klincima da stasaju. U veljači smo se dogovorili da se opet priključim prvoj momčadi. Pitali su me mogu li pomoći kad zatreba, ja sam rekao da mogu i dogovorili smo se – prepričao je Ante.
Do nedjelje je ovog proljeća, pazite sad, odigrao ukupno 35 minuta! Protiv Šibenika 15, protiv Dinama II još 20. Prvi put nakon šest godina bio je u prvih 11 Gorice! I, shvatili ste već, zabio gol za pamćenje. Najdraži u karijeri.
– A čuj, prvi je kojeg je uopće mogu sjetiti, pa valjda i je najdraži, ha, ha. Zabijao sam ja i prije neke golove, znalo mi se posrećiti iz slobodnjaka, kad nije imao tko pucati… – skromno kaže Radoš sa smiješkom koji nikako nije mogao sakriti, zaustaviti, maknuti s usana. A zašto i bi…
– Znaš što, stalno sam pogledavao na sat, gledao koliko je još do kraja, i stalno mi se činilo da još imamo dovoljno vremena. I stvarno sam vjerovao da ćemo zabiti. Kad je lopta išla prema meni, pogledao sam golmana, dohvatio loptu i pokušao je spustiti prema dolje. I spustio sam je, a kad sam vidio da sudac trči prema centru, osjećaj je bio fenomenalan, neopisiv – priča Ante, jedan sasvim poseban nogometaš.
Naime, uz igranje drugoligaškom nogometa, on je zaposlen u Croatia osiguranju.
– Mogu ti reći da mi je porastao rejting i na poslu, ha, ha. Bio sam dežuran na dan poslije utakmice i dečki su me zezali da uopće nema brige za rezultat kad smo osigurani kod Croatia osiguranja – smije se opet presretni gorički junak.
Žalili su se iz Solina da lopta možda nije prešla crtu, ali prešla je, prešla…
– Ma naravno da je. U prvom trenutku sigurno, nakon toga ju je branič butinom vratio nazad, pokušao je izgurati i rukom, ali to je bilo to – kazao je Ante pa zadovoljno dodao, opet sa smiješkom:
– Kao što je rekao jedan moj prijatelj, poštenje i trud se uvijek vrate. Možda ne danas, možda ne sutra, ali u utakmici desetljeća sigurno!
Priča je definitivno filmska, nekad talentirani klinac negdje usput se malo zagubio, nogomet je silom prilika otišao u drugi plan, ali evo ga opet, kad je bilo najpotrebnije. U situaciji kad šest prvotimaca dobije žute kartone, kad oba stopera budu izvan kadra, uskočio je dečko s kraja klupe. I odradio posao u velikom stilu.
– Čudan je život… Prije tri mjeseca sam radio u školi i igrao za B momčad. A onda sam promijenio posao i priključio se prvoj momčadi. Priča se lijepo slaže i bilo bi jako lijepo da završi prvom ligom. Zbog ljudi u klubu, predsjednika i svih ostalih, ali i zbog svih nas. Ne toliko zbog mene, ali zbog mlađih suigrača, kojima se ovime možda može nešto i otvoriti u karijeri. Postotak od eventualnih transfera? Bit će dovoljno da se osiguraju kod mene, ha, ha. I nije poletio nakon svega. S obje noge je čvrsto na zemlji, svjestan da mu je ovo možda bila i posljednja utakmica za Goricu.
– Stvarno mi je drago što sam pomogao klubu i gradu. Pretpostavljam da neću igrati u kvalifikacijama, kad se svi kartonirani vrate u kadar, ali nemam s time problema. Ja sam svoje napravio – kazao je Ante pa otkrio detalj koji ovu njegovu priču čini još posebnijom:
– Dobar dio nas igrao je s ozljedama, pod tabletama, uključujući i mene. Cijela desna noga me boli, od tetive do zadnje lože. Dan prije bio sam na masaži dva sata, ali nisam nikome želio govoriti da imam te probleme. Možda nisam bio potpuno korektan, možda je to bilo sebično, ali osjećao sam da mogu izdržati cijelu utakmicu. Svi su stisnuli zube i dali sve što su mogli. Vodi te adrenalin, taj neki osjećaj, ali i publika. Ne pamtim da je na našem stadionu bila bolja atmosfera, stvarno moram zahvaliti ljudima što su došli, podržali nas, pa i što su onako iskreno proslavili gol sa mnom. Osjetio sam tu pozitivnu energiju, živjeli su s nama i zaista im hvala na tome.
Vjerojatno su svi u klubu, uključujući i trenera, bili skeptični prema igraču koji nije igrao ovakvu utakmicu, na ovoj razini, punih šest godina. Sumnjao je djelomično i sam Ante Radoš.
– Jesam, uvijek postoji ta nekakva sumnja kad nešto dugo ne radiš, pa tako i kad ne igraš nogomet na ovoj razini. Četiri godine igrao sam treću i četvrtu ligu, naravno da postoji mala sumnja, zato je i toliko lijepa spoznaja da i dalje mogu, da je to nešto ostalo u meni. I ako me budu trebali u kvalifikacijama, nema problema! Igrat ću sa zadovoljstvom, sa smiješkom, da ću uživati uvjeren je Ante, koji je želio podvući i ovo:
– Ne znam hoće li ljudi dovoljno cijeniti ovaj uspjeh, ali bez obzira na ishod dodatnih kvalifikacija, napravili smo jako velik uspjeh. Simbolično, osvojio sam drugu ligu s Goricom 2010., kad nam nepravedno nisu dopustili da uđemo, vidjet ćemo kako će ovaj put sve to završiti…
Ovisit će tu ponešto i o Cibaliji, protivniku koji će definitivno biti favorit u dva ogleda koja slijede. Prvi je u nedjelju u Zaprešiću, uzvrat je u srijedu u Vinkovcima.
– Velika prednost za Cibaliju je to što mi ne igramo doma. Imali bismo puno više šanse da možemo igrati na svom stadionu, pred još više ljudi nego ovaj put. Uz to, velika je razlika što oni cijele sezone igraju protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, a mi protiv Solina, Lučkog i Dugopolja, druga je to razina. Ali ne treba se time previše opterećivati, imamo mi i svoje adute, vjerujem da možemo naći dobitnu kombinaciju – optimističan je Radoš, koji ne krije da nikad nije volio igrati protiv slavonskih momčadi.
– Znaš kako Slavonci igraju… Trče, udaraju i nabijaju. Ružno zvuči, ali onaj tko će više udarati, jače nabijati i više trčati, taj će i pobijediti. Ako uspijemo iz ‘domaće’ utakmice izvući pozitivan rezultat, šanse nam rastu. Pa neka oni razmišljaju o nama – poručio je za kraj gorički junak iz sjene.
I teško je nakon svega zaključiti bilo što osim da je sve ovo zaslužio. Da nakon svega, pa i nakon ružnog rastanka s Udarnikom prošle jeseni, barem na jedan dan postane najtraženiji čovjek u gradu. Bravo, majstore!
Djeci stalno govorim da se poštenje i dobrota uvijek vrate
Uz posao i drugoligaški nogomet, Ante Radoš ima i još jednu zanimaciju u životu.
– Uključio sam se i u rad omladinske škole HNK Gorice, vodim dvije selekcije i pokušavam prenijeti na djecu da se poštenje i dobrota, kad se vodiš srcem u životu, kad-tad isplati. Drago mi je što su to u nedjelju poslijepodne imali priliku i vidjeti. Rekao sam klincima da bih im rado dao dres, ali vjerojatno bi mi predsjednik skinuo s plaće, ha, ha, ha. Još nismo imali trening, ali vjerujem da će na prvom sljedećem biti stotinu pitanja – kaže Radoš, dodavši kako svakako mora pozdraviti svoju ekipu iz osiguranja.
A sve donedavno radio je također s djecom. Točnije, s jednim vrlo posebnim djetetom.
– Počeo sam prije tri godine raditi kao asistent u nastavi, a to me dosta odredilo, taj rad s djetetom koje ima posebne potrebe – rekao je Radoš, kojem cijeli taj zgusnuti raspored ne predstavlja prevelik problem:
– Donedavno sam ujutro bio u školi, a navečer na treninzi, a sad imam fleksibilno radno vrijeme. Kad nisam na poslu, u klubu sam, kad nisam u klubu, na poslu sam… Želim raditi, ne bojim se rada, ništa mi nije teško, a nadam se da će ljudi to cijeniti.
Tjedan školskog doručka obilježen je prošlog tjedna u Osnovnoj školi Velika Mlaka uz razigrane i radoznale prvašiće, učiteljice Kristinu Polić i Ivanu Čulinu, koje su pripremile učenike za radionicu.
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Ovogodišnji Tjedan posvećen je „Doručku oko svijeta“ stoga su voditeljice radionice Dr. nutr. Dora Babić Cikoš i Mirna Trumbetaš, dipl.ing.; nutr. osmislile recepte na tu temu.
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Pekao se skandinavski kolač, pripremao grčki jogurt s dodacima, pekli američki vafli, tostirali talijanski brusketi, napravili hrvatski žganci sa svježim sirom, pripremale meksičke tortilje.
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Velika Gorica, 20.10.2025. Tjedan kolskog doručka u O Velika Mlaka. Foto: OVM
Na radionici je bilo puno smijeha, zabave i radosne dječje cike. Puno toga se i naučilo, a ponešto i prvi put vidjelo. Tete kuharice i kuhar su aktivno sudjelovali i pomagali pri termičkoj obradi, a rekli su da će neke recepte ponoviti što i je motiv cijelog projekta. Najvažnije od svega je da se tražio griz više. (Tekst: Mirna Trumbetaš)
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nagradilo je ove godine 522 najboljih nastavnika, učitelja, ravnatelja i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika koji su se u 2024./2025. istaknuli svojim radom i doprinosom odgojno-obrazovnom sustavu. Nagrade su im uručene povodom Dana učitelja, a uključuju i novčani iznos od 1.327 eura bruto.
Čak 6 velikogoričkih odgojno-obrazovnih djelatnica ove godine nosi titulu najboljih, a neke od njih istu nagradu dobile su i lani. Riječ je o učiteljici Renati Kolarec i pedagoginji Ivi Kovačević iz OŠ Kravrasko, Vesni Stipić iz OŠ Nikole Hribara, Daliji Kager iz OŠ Eugena Kvaternika, Mariji Kirinić iz velikogoričkog Centra za odgoj i obrazovanje i Kristini Lučić iz Gimnazije Velika Gorica.
Danas ih je primio gradonačelnik Krešimir Ačkar kako bi im osobno čestitao na trudu i predanosti njihovom pozivu.
-Za početak ću reći Kako je dobro vidjeti vas opet! – rekao je gradonačelnik na početku svojeg obraćanja, čime je istaknuo činjenicu da su velikogoričke odgojno-obrazovne djelatnice i prošle godine dobile državno priznanje.
-To je znak vaše ozbiljne predanosti i kvalitete, nešto što se ne događa slučajno i činjenica da naš grad i okolica imaju vrhunske stručnjakinje u odgojno-obrazovnim ustanovama. Vi ste nadahnuće svima nama, vašim učenicima i kolegama jer podižete kvalitetu života i standard obrazovanja. Kako sam i sam osam godina bio nastavnik, znam koliko je to zahtjevnih trenutaka i situacija u školi, energije koja je potrebna za samo 45 minuta školskog sata, a sve to često nosimo kući sa sobom nakon nastave. Zato cijenim vašu izvrsnost, profesionalnost i ljudsku dimenziju, koju ne može imati svatko. Imaju to samo najbolji – poručio je Ačkar i uručio odgojno-obrazovnim djelatnicama pohvalnicu Grada.
U ime svih se zahvalila Iva Kovačević koja je istaknula kako od ukupno 46 tisuća odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj, njih 6 je dokazalo svoju izvrsnost.
-To je dodatna veličina i priznanje, zato sam izrazito ponosna što sam danas u društvu ovih nevjerojatnih žena. One su nositelji i oslonac svih odgojno-obrazovnih politika našega Grada. Ne moram ni pričati s kakvim se izazovima svakoga dana susrećemo, tako da je ova nagrada potvrda njihove stručnosti. Nama koje smo po prvi put primile priznanje i nagradu, to je veliki motivator da budemo bolje iz godine u godinu – naglasila je Kovačević.
Uloga učitelja je temelj budućnosti, istaknuo je na kraju gradonačelnik prisjetivši se svoje prve učiteljice i anegdote koja pokazuje njenu posebnost.
-Tada je zimi bilo puno snijega i mi djeca smo svaki trenutak htjeli iskoristiti u igri na snijegu. Ništa joj nije bilo teško. Moja učiteljica Đurđa svaki nas je odmor pustila van na grudanje i sanjkanje, a za vrijeme sata je sušila našu odjeću. Tek kasnije kad je druga učiteljica došla na zamjenu i nije nas pustila na igru da se ne smočimo, shvatili smo da je naša učiteljica izuzetak – ispričao je Ačkar.
Dinamo Hidrel je u 10. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubio od Kupe minimalnim rezultatom 0:1, pogodak za gostujuću momčad postigao je mladi Leonardo Brajković u 84. minuti. Domaći s novim trenerom i oskudnim igračkim kadrom igrali su posve ravnopravno s gostima koji su bolje plasirani u trenutačnom poretku.
Novo Čiče, 19.10.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-10.kolo: Dinamo Hidrel-Kupa(Pokupsko) 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 19.10.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-10.kolo: Dinamo Hidrel-Kupa(Pokupsko) 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nekoliko izglednih šansi u prvom poluvremenu propustili su realizirati i jedni i drugi, a i oba vratara su imali nekoliko dobrih obrana, naročito Ivan Šimić.
Novo Čiče, 19.10.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-10.kolo: Dinamo Hidrel-Kupa(Pokupsko) 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 19.10.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-10.kolo: Dinamo Hidrel-Kupa(Pokupsko) 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kupa je u završnici ipak iskoristila jednu šansu, najmlađi igrač na utakmici Brajković (11/2007) pogodio je za 0:1, za nova tri boda.
Novo Čiče, 19.10.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-10.kolo: Dinamo Hidrel-Kupa(Pokupsko) 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo (10 2 1 7 10:27 7) je na pretposljednjem 15. mjestu, a Kupa (10 5 2 3 16:17 17) na 6. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 10. kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Kupa (Pokupsko) 0:1 (0:0)
Novo Čiče. ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 80. Nedjelja, 20.10.2025., 15 sati. Sudac: Jurica Huzjak (Velika Gorica). Pomoćni suci: Tomislav Prpić (Zagreb) i Ema Kozarić (Gradići). Delegat: Saša Kunić (Obrezina). Strijelac: 0:1 – L.Brajković (84).
DINAMO HIDREL: Šimić, Čurla, Maras, Budimir, Ćibarić (od 57. Beljan), Đuksi, Da Gama (od 83. Do Carmo), Bilokapa, Babić, Hasanović, Kodrić. Trener: Tomislav Posavec.
KUPA: To.Sečenj, M.Petković, Jankeš, Vranešić, I.Petković, Jelekovac (od 46. Pirša), Belečić (od 68. Lukinić), Bašić (od 46. Brajković), Ilijević (od 54. Blažinčić), Ti.Sečenj, Dojkovski (od 68. Keremendi). Trener: Josip Kraljević.
Područje Turopolja, iako relativno maleno površinom, obilježavaju bogate kulturne, tradicijske i povijesne znamenitosti. Tradicijska drvena gradnja, mnogi običaju svojstveni za pojedina mjesta, podgutnica kao preteča kravati, arheološka nalazišta poput Andautonije… samo su jedan dio tog bogatstva. No, uz sve spomenute vrijednosti koje ovo područje čine jedinstvenim, Turopolje obilježava i značajno prirodno bogatstvo.
U prilog tome ide činjenica kako popriličan dio Turopoljskog područja zauzimaju, u nekoj od kategorija, zaštićene prirodne površine. Među najvećim i najpoznatijima je Turopoljski lug. Ova šuma, većinski hrasta lužnjaka, dom je za mnoge vrste životinja i biljaka, stoga i ne čudi da se ovo područje nalazi u tri kategorije zaštite – kao značajni krajobraz i u dvije kategorije ekološke mreže Natura 2000.
Rijeka Odra ima specifičan tip vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini
Temelj Turopoljskog luga je šuma, no što prihranjuje i održava ovu šumu na životu je ustvari voda, odnosno rijeka Odra. Za većinu rijeka znamo točno izvorište i najčešće ga zamišljamo kao neki manji planinski potočić koji s duljinom postaje moćna rijeka, poput Save, Drave ili Dunava. Međutim, Odra ne pripada takvim rijekama. Naime, rijeka Odra i njezine pritoke izviru u Turopolju, gdje nemamo planina, štoviše uz manje izuzetke govorimo u potpunosti o nizinskom kraju. Stoga, u slučaju rijeke Odre radi se o specifičnom tipu vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini i koji ovise o drugim rijekama, za Odru to je rijeka Sava.
Ona naime podzemnim putem prihranjuje izvore Turopoljskog područja iz kojih potom nastaju vodotoci poput Ribnice, Sigeta, Želina, a na kraju i sama rijeka Odra. Ova izvorišna područja privlače i specifične vrste biljaka i životinja, stoga se na području Donjeg Podotočja nalazi još jedno zaštićeno područje – Odra kod naselja Jagodno. Radi se o ekološkoj mreži Natura 2000, što znači da se radi o prirodnim stanišnim tipovima i staništima divljih vrsta od interesa za Europsku uniju koja se štite s ciljem očuvanja. Jednostavno rečeno, radi se o značajnom prirodnom području kojeg štitimo od većih ljudskih zadiranja.
“Žabokrečina” je dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama
Važno je napomenuti da je na takvim područjima moguće provoditi različite djelatnosti, no bitno je da ona značajno ne narušavaju prirodno stanje ili ako već narušavaju onda je potrebno provesti prethodna istraživanja te pribaviti potrebne dozvole. No, vratimo se Odri. Ovo izvorišno područje štiti dvije stavke, stanišni tip „Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion“ kojeg obilježava sporo tekuća do stajaća voda prekrivena različitim vodenim biljem poput vodene leće, lokvanja i sl. manje poznatih vrsta. Gledano van perspektive biologa, radi se o staništu tipa „žabokrečina“, no važnost takvih staništa, iako su na prvu odbojna, je izrazito značajna. Naime, ovakva područja privlače mnoge biljne i životinjske vrste koje su iz drugih područja nestale baš zbog ljudske odbojnosti prema takvom staništa gdje su onda često isušena, kanalizirana ili na neki drugi način „regulirana“.
Druga stavka, kojoj se štiti na ovom području je riba crnka (latinskog naziva Umbra krameri) koja je i ujedno glavna tema projekta „Očuvanje ugrožene i strogo zaštićene vrste ribe crnke na području Jagodnog“ financiranog od strane Grada Velike Gorice.
Kako smo već spomenuli, naš stanišni tip „žabokrečina“ na području Donjeg Podotočja privlači različite vrste, a jedna od njih je riba crnka.
-Radi se o relativno maloj vrsti ribe koja može narasti do 15-ak centimetara, crne boje koja često obitava u plitkim vodotocima bogatim vegetacijom. Stoga i ne čudi da se radi o manje poznatoj vrsti koju često ni ne vidimo, a ako se i bavimo ribolovom vrlo ju rijetko ulovimo. Crnka, koja je dobila naziv po svojoj tamnoj boji tijela, danas je ugrožena vrsta na području Europe gdje se jedino i pojavljuje. Razlozi njezina nestanka su vezani uz njezin način života, naime kako bira močvarna staništa i svojevrsne „žabokrečine“ koji ljudi često isušuju i „uređuju“ na druge načine, izgubila je dosta životnog prosta te se danas nalazi u manjim područjima no prije. Također, ovu vrstu potiskuju i druge stane vrste koje je čovjek nenamjerno ili namjerno unio u prirodu. Zanimljivo je da se radi o izrazito staroj vrsti, svojevrsnom reliktu prošlosti, koji je uspio preživjeti mnoga razdoblja Zemljine prošlosti. Možda je jedan od razloga njezine dugovječnosti to što za razliku od drugi vrsta riba, crnka može udisati atmosferski zrak. Drugim riječima, ova ribica može preživjeti nepovoljna razdoblja suše ukopana u mulj udišući kisik iz atmosfere. Tko zna možda je ona neki korak evolucijskog niza prema vodozemcima, jer tko je čuo za ribe koji žive bez vode? – ispričao je Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije s PMF-a, koji provodi istraživanje u sklopu udruge Hrvatskog društva za biološka istraživanja.
Danas u Hrvatskoj, prema trenutačnim saznanjima, ovu vrstu možemo naći uz rijeku Dravu, u šumi Žutici, kod nas u Turopolju te u Lonjskom polju. Nažalost, unazad nekoliko godina crnka nije zabilježena u Lonjskom polju, a njezina brojnost se smanjuje i u šumi Žutici.
Na sreću, populacije crnke na području Donjeg Podotočja su značajne i brojne, možda jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj. Stoga je bitno očuvati područja obitavanja crnke, ali i samu crnku jer prema malo podataka istraživanja koja posjedujemo bilježimo nestanak ove ribe iz dijelova Hrvatske, ali također i iz pojedinih područja Turopolja.
Kako i vi možete pomoći ovoj vrsti ili želite čuti puno više o crnki i rijeci Odri, možete saznati na predavanju otvorenom za javnost u Područnoj knjižnici Galženica u srijedu 29. listopada s početkom u 18 sati.
Pripadnici gradskih snaga Civilne zaštite provjerili su spremnost i međusobnu koordinaciju u slučaju teških prometnih nesreća, u sklopu vježbi Stožera civilne zaštite Grada Velike Gorice pod nazivom “Prometna nesreća Velika Gorica 2025”.
Glavna vježba odvijala se od podneva na križanju Ulice Hrvatske bratske zajednice i Pleške ulice, u blizini Gradskog stadiona s ciljem provjere spremnosti i suradnje operativnih snaga u izvanrednim situacijama, gdje su još jednom potvrdili promptnost i stručan pristup ozlijeđenima te brzo saniranje opasnih tvari.
Naime, scenarij vježbe temeljio se na prometnoj nesreći u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila i autocisterna za prijevoz opasnih radnih tvari, a u sudaru je došlo i do istjecanja tekućine iz cisterne, kao i ozljeđivanja osoba. Jedno od vozila imalo je prikolicu s koje su ispale bačve s nepoznatom tekućinom.
U oba vozila, vozačima i putnicima bila je potrebna hitna medicinska pomoć i izvlačenje uz stručnost vatrogasaca i posebne opreme.
-U vježbi sudjeluju svi pripadnici snaga Civilne zaštite našega grada, od vatrogasaca, policije, Hitne medicinske pomoći, Društva Crvenog križa, Županijskog centra 112 i studenti Veleučilišta koji imaju ulogu unesrećenih, a sve kako bismo utvrdili našu spremnost u kriznim situacijama. Moramo zajednički biti spremni i koordinirani, a ova vježba je to i pokazala – poručio je kako načelnik Stožera Civilne zaštite Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić.
Dodajmo kako su gradske snage Civilne zaštite danas imale vježbe na 7 različitih lokacija u velikogoričkoj okolici, a središnja je bila u Velikoj Gorici kod Gradskog stadiona. Ukupno je sudjelovalo više od 150 pripadnika snaga Civilne zaštite.
-Na temelju do sada viđenog izuzetno sam zadovoljan sa stanjem pripravnosti pripadnika Stožera Civilne zaštite, a u vježbu se uključilo i naše Ravnateljstvo civilne zaštite i Kemijsko-biološko-radiološko-nuklearna zaštita. Svi segmenti u ovoj vrlo složenoj vježbi, pokazali su kako se djeluje u kriznim situacijama i da su spremni odgovoriti na bilo kakvu krizu ili nesreću. Čestitam u ime Grada Velike Gorice svim sudionicima – rekao je zamjenik gradonačelnika Grada Velike Gorice Neven Karas.
U vježbi su sudjelovali:
pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica, Policijske postaje Velika Gorica, Županijskog centra 112, ŽVOC-a, Operativno-komunikacijskog centra Policijske uprave Zagrebačke, Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice, Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica, djelatnici Područnog ureda Zagreb Ravnateljstva civilne zaštite te studenti Veleučilišta Velika Gorica.