Sport

Čudesna nogometna večer: Krizma, Bane i prijatelji srušili vodeći Hajduk!

Nogometaši Gorice pobijedili su splitski Hajduk 1-0 na svome stadionu golom Krešimira Krizmanića iz 50. minute. Imali su gosti i penal u petoj minuti nadoknade, ali Ivan Banić zaustavio je Marka Livaju… Bravo, Gorica!

Objavljeno

prije 1 godina

7. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sat vremena prije prvog sučevog zvižduka rijeke ljudi slijevale su se prema Gradskom stadionu, mjesta na parkingu cijenila su se kao suho zlato, a gore na tribinama već se skupio neobično velik broj navijača. Gorica je čekala Hajduk, a to je zbog dolaska gostujućih navijača uvijek poseban dan u gradu, posebna utakmica, praćena s posebnom pažnjom snaga sigurnosti, ali i navijača…

Svakakve budalaštine pratile su oglede Gorice i Hajduka u posljednje vrijeme, pričalo se koješta, brojalo se koliko bivših igrača Hajduka igra u Gorici, tko koliko pomiče ruke, tko kome pušta i popušta. Siti takvih stvari, ali prije svega zbog pozicije koju su u tom trenutku držali, ovoga su puta nogometaši Gorice na teren izašli odlučni, hrabri, s jasnim planom. I s vjerom da se i posljednja momčad na tablici može suprotstaviti prvoj.

Točnije, da i zadnji može srediti prvog. I to na kakav način… Fenomenalno, junački, s glavnim likom da bolji ne može biti!

Iznenadio je trener Mario Carević s Jakovom Gurlicom u prvih 11, i to na poziciji zadnjeg veznog, a sve ostalo bilo je prilično lako za predvidjeti. Ispred Banića su stali Mikanović, Maloča, Leš i Krizmanić, sredinu su s Gurlicom držali Pršir i Ndockyt, a prema naprijed su pokušavali prijetiti Majstorović, Dju i Kolar. I nije to izgledalo loše, jer Gorica je od samog početka pokazala da želi, ali i da može igrati s Hajdukom.

Nešto ozbiljnije i češće prijetili su Splićani, imala je gorička obrana pune ruke posla u tom prvom poluvremenu, ali činjenica je da Hajduk nije stvorio ozbiljniju priliku. Goričani su, pak, pokušavali iskoristiti svaku priliku koja se eventualno otvarala, ali prema natrag je to ipak izgledalo bolje nego prema naprijed.

S nulom se tako otišlo na odmor, s kojega su se oba trenera vratila bez ijedne promjene. To će reći da su za Hajduk i dalje igrali Livaja, Rakitić, Krovinović, Pukštas, Melnjak, Šarlija… Ali za Goricu je zato igrao – Krešimir Krizmanić!

Igrao je i Jurica Pršir, koji je u toj 50. minuti namjestio loptu na udarac iz kuta, pogledao prema sredini i čekao da krene uigrana akcija. Cijeli buket igrača okupio se na drugoj vratnici, pa se svatko razletio na svoju stranu, a Krešo Krizmanić otišao je baš tamo gdje treba biti! Lopta je išla na prvu vratnicu, Krizma je skočio i zabio svoj drugi gol u životu u HNL-u!

Prvi je, sjetit ćete se možda, zabio nedavno, u domaćem remiju s Dinamom. Domaći, gorički dečko, koji zabija Dinamu i Hajduku… Može li priča biti više naša, više lokalna, više srcu draga?

Baš kao i protiv Dinama, Jurica Pršir je nabacio iz kornera, a Krešo Krizmanić je zabio, ovoga puta za pobjedu… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ha, možda čak i može, pričekajmo nastavak…

Hajduk je, naravno, nakon pada u minus pojačao napade, a njihova silina pojačavala se kako se bližio kraj utakmice. Goričani su se hrabro, gotovo fanatično borili, a Splićani su ubacivali, nabacivali, pucali i udarali. Čak je 15 (?!) Hajdukovih udaraca završilo u goričkom bloku, i sve do pete minute sudačke nadoknade Gorica je čvrsto držala svoju minimalnu prednost. A onda, nova velika komplikacija, ali i novi nastavak priče o junacima ove večeri.

Bio je to duel u skoku u kaznenom prostoru Gorice, u tom je duelu bio Damjan Pavlović, a lopta je nekako sletjela na njegovo rame. Tako se barem moglo vidjeti na snimkama, koje je otišao pogledati i sudac Dario Bel. Gledao je osječki sudac, gledao, pa pronašao razlog da pokaže na bijelu točku! Penal za Hajduk, Livaja uzima loptu, nevjerica vlada na licima navijača Gorice, uz jednu nadu.

– Ajde, Bane, obrani to…

I Livaja se zaletio, a Bane je – obranio! Osporavani Ivan Banić, momak koji je uvijek davao sve od sebe za Goricu, koji je u dresu našega kluba, između ostaloga, završio s potresom mozga, koji se uvijek pošteno borio za Goricu, došao je na svoje. Uh, kako je tek došao na svoje… Sjetio se svega i sam u tim trenucima, jer prstima je prema tribinama pokazao nešto što bi se moglo prevesti kao “samo vi pričajte…”

Sjajni Banić je, dakle, pokazao što je i tko je, a Gorica je izdržala do kraja. Nije bilo lako, trebalo je, kao u izlizanoj frazi, ostaviti srce na terenu, a to su dečki i učinili. Nakon svega, i više nego zaslužena pobjeda Gorice, koja više nije posljednja momčad prvenstva.

I osokoljena velikim rezultatom, s tri važna boda na kontu, idućeg vikenda ide u goste goropadnom Slaven Belupu.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 4 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 10 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.