Povežite se s nama

Sport

Čudesan vikend na Udarniku: Juniori i kadeti u drami svih drama otišli u viši rang!

Golom u 96. minuti za toliko željeni bod u posljednjoj utakmici sezone juniori Kurilovca završili su jednu fantastičnu priču koja traje cijele ove sezone. Kadeti su odigrali čudesno proljeće, juniori blistali cijele sezone, pa ni konačna nagrada nije mogla pobjeći…

Objavljeno

na

Seniori Kurilovca ove su nedjelje završili sezonu u 3. NL Centar, zaključili su je porazom 0-3 u gostima kod Save Strmec, ali iza nogometnog Kurilovca zapravo je – vikend za pamćenje! Senzacionalan, čudesan vikend koji je zaokružio sezonu za povijest, za dugo sjećanje, za gomilu ponosa i zadovoljstva na svim razinama. I seniori su tu, ispalo je tako, gotovo pa najmanje važni, jer u pozadini se događalo ono što je bitno, ono što izaziva sve te najpozitivnije moguće emocije…

Nedjelja poslijepodne, naime, donijela je rijetko viđenu dramu i poplavu istinke radosti na kraju. U glavnim ulogama bili su kadeti i juniori Kurilovca, koji su se ove sezone zajednički borili za promociju u 1. ligu Središte, odnosno drugi rang hrvatskog nogometa u ovim uzrasnim kategorijama. Sadržavala je ta cijela sezona i uspone i padove, i trenutke u kojima je bilo teško, ali i one u kojima su srca bila puna. S kulminacijom baš ove nedjelje!

Juniori i kadeti NK Zagreba već su osigurali promociju, a za drugo mjesto u višem rangu borili su se Kurilovec i zagrebačke Ponikve. S obzirom na ukupnu bodovnu situaciju, bilo je jasno da su Kurilovcu četiri boda iz te dvije zadnje utakmice protiv Jaruna dovoljna za ostvarenje velikog i važnog cilja. Kadeti su odradili posao čisto i uvjerljivo, pobijedili vršnjake iz Jaruna 7-0, a onda su na teren izašli juniori, koji su morali uzeti još taj jedan jedini bod…

Međutim, već u četvrtoj minuti Jarun je poveo i povećao nervozu do maksimuma, a sve što je slijedilo spada u red najvećih mogućih nogometnih drama. Mladi Kurilovčani bacali su se na glavu u pokušajima da dođu do izjednačenja, ali sve se okretalo protiv njih. Čak su i promašili penal u završnici utakmice, mnogi su u tim trenucima već i odustali, pogotovo s obzirom na “krađu” vremena motiviranih protivnika, jer sekunde i minute su curile ludom brzinom.

I došla je tako ova naša priča do 96. minute, do zadnjeg napada na utakmici, do zadnjega kornera na utakmici. Lopta je otišla u kazneni prostor Jaruna, bilo je vremena još za samo taj jedan pokušaj, a sudbina je htjela da se happy end konačno i dogodi. Odbijala se ta lopta, došla na kraju do Ante Burazera, a on ju je svom preostalom snagom zakucao u mrežu! I izazvao erupciju oduševljenja na terenu, na klupi, na tribinama…

– Da je netko režirao sve skupa, ne bi mogao bolje izrežirati! Nevjerojatna drama, nevjerojatan rasplet, a na kraju nevjerojatna sreća za te dečke, ali i za sve nas oko terena. Nešto čudesno! Evo, imam 60 godina, a i sad se ježim kad o tome pričam – kaže trener kurilovečkih juniora Zvonko Radoš, presretan i ponosan na svoje dečke.

Uvertira u dramatičnih posljednjih 90 minuta sastojala se u špaliru igrača Jaruna za prvake 2. lige Središte, budući da je Kurilovec titulu osigurao četiri kola prije kraja, no sve skupa imalo bi puno manju vrijednost bez tog jednog, posljednjeg, u drami izborenog boda.

– Već 22 godine neprekidno sam u natjecanjima mlađih kategorija, prošao sam sve uzraste, gomilu utakmica i različitih raspleta, ali ovo je bilo nešto posebno. Imali smo nakon svega i lijepu feštu, dodjelu trofeja za prvaka lige, sve skupa došlo je kao konačna nagrada za ove sjajne mlade dečke. Puno smo toga prošli zajedno, radili smo u uvjetima koji se baš i ne mogu nazvati adekvatnim, 90 posto treninga odradili smo na polovici terena s umjetnom travom, na 30 puta 40 metara, a iza nas ostaje vrhunska sezona. S finalom goričkoga kupa, koje ćemo odigrati u srijedu protiv Gorice u Turopolju, odigrat ćemo 41 utakmicu u sezoni, a maksimalna brojka je bila 44. Propustili smo samo završnicu nacionalnoga kupa, iz koje smo ispali nakon poraza od Lokomotive, a to možda i najbolje opisuje ovu sezonu – ističe trener Radoš.

Da stvar bude još bolja, da uspjeh bude još veći, pobrinula se činjenica da je Kurilovec do titule prvaka, na koncu i do ključnog boda, došao s momčadi koja je u najvećem dijelu sastavljena od ulaznih juniora. U konkurenciji igrača rođenih 2005. godine, Kurilovec je nastupao s 19 igrača koji su godinu mlađi te s njim pet-šest 2005. godišta.

Imenom i prezimenom, to su ovi mladi nogometaši: Niko Šestak, Petar Andrijanić, Ante Burazer, Borna Cindrić, Renato Šimac, Antonio Novak, Matej Vojnić, Marko Ojvan, Sven Mikulin, Filip Kraljević, Andrija Forjan, David Premec, Gabrijel Blažević, Benjamin Balinčić, Domagoj Hanjinko, Lovro Huzjak, Emanuel Đuretić, Patrik Vidović, Marino Šturm, Ivan Šćepina, Franco Plepelić, Filip Ešegović, Palison Tee Doe Wesseh, Filip Vrban, Matej Šimčić i Ivan Tomašić.

– Sve su to velikom većinom domaća djeca, selekcionirana i odgajana u Kurilovcu. Generacija 2006. pokazivala je potencijal još od pionira, kad su pod vodstvom današnjeg predsjednika Dražena Vujnovića bili županijski prvaci u pionirima, nakon čega ih je dio otišao i u druge klubove. Neke od njih uspjeli smo vratiti kući, napravili smo dodatnu selekciju i na kraju stvorili karakternu i radnu momčad koja ima talent, koja zna slušati, s kojom se jako lijepo može raditi. Nismo željeli spuštati starije igrače, što su praktički svi drugi klubovi radili, vjerovali smo u ove dečke i to se na kraju isplatilo – kazao je Radoš i pogledao prema naprijed.

– Sjajna je stvar što će praktički cijela ova momčad ostati na okupu i sljedeće godine, u višem rangu. U prvoj sezoni uvijek je ključno osigurati ostanak, to će i nama biti cilj, pri čemu nemam dvojbi da ćemo to biti u stanju i napraviti. Međutim, uvijek moramo gledati i dvije godine unaprijed, baviti se i generacijom 2008., ali prije svega pokušati poboljšati uvjete za rad. Treba nam još jedan teren, imamo i projekt za igralište s travom, a realizacija tog projekta donijela bi jako puno cijeloj školi nogometa.

Dio su te škole, ali i integralan dio cijele ove naše priče, i kadeti Kurilovca. Njihovo je ovosezonsko iskustvo bitno drukčije od juniorskog, ali ništa manje važno, ništa manje impresivno…

Generacija 2007., dakle, jesen je okončala sa 11 bodova iz 13 utakmica, na 14. mjestu tablice, što je zahtjevalo pomake prema naprijed. Došlo je sedam-osam igrača, na klupu je sjeo Željko Radočaj, a konačni ishod je u najmanju ruku fascinantan. Na proljeće su kurilovečki kadeti u 17 utakmica upisali 15 pobjeda i dva remija, skupili fantastičnih 48 bodova i prvenstvo završili na petome mjestu svoje lige. Puno važnije, skupili su sasvim dovoljno bodova da se zajedno s juniorima plasiraju u viši rang.

– Na zimu smo napravili doselekciju, stvorili okosnicu od 22 igrača i krenuli raditi. Već od samog početka krenulo je jako dobro, od 21. veljače i prve utakmice s Trešnjevkom, jedne od dvije zaostale od jeseni. To smo pobijedili, u međuvremenu smo nanizali i pobjede protiv svih klubova iz Top 10 naše lige, a jedine bodove izgubili smo u remijima na gostovanjima kod Zagorca i Prečkog – kaže Željko Radočaj, trener kurilovečkih kadeta, koji je imao i jednu molbu.

– S obzirom na način kako su se dečki ponašali, kako su radili i igrali, trener je tu najmanje važan. Ovo je njihov i samo njihov uspjeh, na čemu im od srca čestitam. Bili su prava klapa i na terenu i izvan njega, družili su se, držali zajedno, a to im se vratilo kroz rezultat, zaključno s tom posljednjom pobjedom protiv Jaruna.

Zagreb je tako na kraju skupio 123 boda, Kurilovec sa svoje dvije momčadi 120, a Ponikve su ostale na 119, unatoč svim pokušajima da preskoče sjajne Kurilovčane. Nije išlo, jer sjajni su bili i juniori i kadeti.

– Ta naša kadetska momčad je sto posto turopoljski proizvod, sve su to djeca iz Velike Gorice i okolice. Dečki se godinama međusobno poznaju, praktički cijeli život igraju zajedno ili jedni protiv drugih, a veseli me što je među njima i nekoliko igrača iz ulazne generacije, odnosno dečki 2008. godište. Na nama je sad da nastavimo raditi, da im pružimo najbolje moguće uvjete i da nastavimo napredovati u sklopi škole nogometa – zaključuje Radočaj.

Dugogodišnji voditelj škole Senad Harambašić još će dodati kako je ovog savršenog vikenda za kurilovečku djecu i generacija mlađih pionira osvojila turnir u Novom Čiču, dok su limači i prstići bili pobjednici turnira u Gradićima. Ukratko, slika je kompletirana, budućnost je tu.

– Sad će naglasak biti na mlađim i starijim pionirima, cilj je u sljedeće tri sezone s njima izboriti dva ranga više, a očekujemo da će nam u tome pomoći i suradnja s HNK Goricom. Napravili smo prve korake, sve to dobro funkcionira, a konačni cilj je proširiti bazu kvalitete, od čega će koristi imati i Gorica, i mi, ali i svi ostali klubovi iz našeg bazena – kaže Senad.

Od 7. do 9. lipnja cijela će škola nogometa, više od 200 mladih nogometaša podijeljenih u 14 momčadi, biti na turniru u Crikvenici, nakon toga slijedi i čuveni Alpas kup, a zatim i zasluženi odmor za sve.

Bravo, Kurilovčani!

Sport

FOTO Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije i tečaj za šahovske suce u Buševcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportske igre mladih Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije održano je u Buševcu za plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih, koje će biti održano u Rijeci. Natjecanje je održano u dvije skupine: za uzrast do 11 godina i za uzrast do 15 godina.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Zajedno su igrali djevojčice i dječaci, a tri prvoplasirane djevojčice i tri prvoplasirana dječaka u svom uzrastu dobili su medalje. Prvaci su izborili plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Poredak U15: 1. Larisa Živčić, 2. Melani Đurašin, 3. Maja Kos; 1. Vid Karan, 2. Marin Doko, 3. Juraj Ilić.  Poredak U11: 1. Maša Šuligoj, 2. Marta Rožić, 3. Paula Kovačević; 1. Borna Križanić, 2. Matija Pek, 3. Viktor Heinrich.

Tečaj za šahovske suce  Seminar za klupske i županijske šahovske suce u organizaciji ogranka Centar Hrvatske udruge šahovskih sudaca (HUŠS) i ŠK Polet Buševec održan je u prostorijama ŠK Polet Buševec, od 23 do 24. svibnja 2026, godine.. Predavači na seminaru bili su međunarodni sudac Siniša Režek i drzavni sudac Maroje Portada.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Seminar je uspješno završilo ukupno 24 kandidata.  Nakon položenog teorijskog i praktičnog dijela ispita njih 14 steklo je zvanje klupskog, a 10 zvanje županijskog šahovskog suca.

Prema izjavi predavača seminar je po brojnosti i komponentama tečaja bio jedan od najvećih i najkvalitetnijih u RH, od osamostaljenja. Predsjednik Ogranka Centar HUŠS Robert Kupek, nakon razgovora sa sudionicima, istaknuo je veliko zadovoljstvo organizacijom i kvalitetom seminara: ”Izvrstan tečaj, ljudi iznimno zadovoljni, metodički savršeno osmišljeno!” (Tekst: Zlatko Rožić)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Objavljeno

na

Objavio/la

Cityportal.hr                                           Utorak, 26.05.2026.

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Ovogodišnje ekipno Finale kupa Hrvatske odigrano je u mjestu Brela. Završeno je u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine. Natjecale su se 32 ekipe, a među tih 32 plasman je izborila i ekipa ŠK Polet. Prvo mjesto osvojila je ekipa ŠK Petar Sedlar-Pepe (Kaštel Novi), a slijedili su GŠK Solin-Cemex (Solin) i ŠK Stridon (Štrigova). Natjecanje se moglo pratiti na 48 ploča uživo, što je bilo vrlo zanimljivo za ljubitelje šaha.

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Ekipa Poleta nastupila je u sastavu: Filip Radenić, koji je ovih dana ispunio normu FIDE majstora, Željko Jukić NM, Goran Radić MK i Tereza Dejanović NM. Radenić je na prvoj ploči pokazao da može i dalje napredovati. Od 6 partija osvojio je 4,5 boda i osvojio 33 nova rejting boda. Poraz je doživio od velemajstora Ante Brkića, ali je pobijedio velemajstora Aleksandra Kovačevića iz Srbije. Odlično je igrala i Tereza Dejanović, koja također u zadnje vrijeme dobro napreduje i prešla je granicu od 2000 rejting bodova. Polet je podijelio 13.mjesto zajedno s prvoligašima ŠK Mihovljan, ŠK Dugo Selo i još 4 kuba iz 2.lige.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Plesni klub Barbara dvostruki osvajač Kupa Hrvatske na 13. Državnom prvenstvu

U gradu na tri rijeke imale dupli uspjeh!

Objavljeno

na

Objavio/la

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova završeno je jučer (nedjelja, 24.05.2026.) u organizaciji Hrvatske udruge mažoret timova (HUMT-a, predsjednik Vlado Palac) i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je održano u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana na prvenstvu sudjelovalo je 14 timova: Belečke mažoretkinje (Belec), Halubajke Viškovo (Viškovo), Jelačićke – Zaprešićke mažoretkinje, Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Mažoretkinje Grada Kutine, Mažoretkinje Grada Svetog Ivana Zeline, Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko – Ivanić Grad), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Stardance Sisak, Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj) i Vodiške mažoretkinje (Vodice).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana natjecanja izvedeno je više od stotinu koreografija (uračunat i show program) u konkurenciji sva tri dobna uzrasta: kadetkinja, juniorki i seniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac – delegat natjecanja, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Josipa Razum (Ivanić Grad), Petra Kocman  (Budinščina) i Katarina Ahel.

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dvostruke osvajačice Kupa Hrvatske 2026. su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (juniorke i kadetkinje) i Mažoretkinje Dubrovčan u konkurenciji seniorki.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno