Sport

Čudesan vikend na Udarniku: Juniori i kadeti u drami svih drama otišli u viši rang!

Golom u 96. minuti za toliko željeni bod u posljednjoj utakmici sezone juniori Kurilovca završili su jednu fantastičnu priču koja traje cijele ove sezone. Kadeti su odigrali čudesno proljeće, juniori blistali cijele sezone, pa ni konačna nagrada nije mogla pobjeći…

Objavljeno

prije 2 godine

3. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Seniori Kurilovca ove su nedjelje završili sezonu u 3. NL Centar, zaključili su je porazom 0-3 u gostima kod Save Strmec, ali iza nogometnog Kurilovca zapravo je – vikend za pamćenje! Senzacionalan, čudesan vikend koji je zaokružio sezonu za povijest, za dugo sjećanje, za gomilu ponosa i zadovoljstva na svim razinama. I seniori su tu, ispalo je tako, gotovo pa najmanje važni, jer u pozadini se događalo ono što je bitno, ono što izaziva sve te najpozitivnije moguće emocije…

Nedjelja poslijepodne, naime, donijela je rijetko viđenu dramu i poplavu istinke radosti na kraju. U glavnim ulogama bili su kadeti i juniori Kurilovca, koji su se ove sezone zajednički borili za promociju u 1. ligu Središte, odnosno drugi rang hrvatskog nogometa u ovim uzrasnim kategorijama. Sadržavala je ta cijela sezona i uspone i padove, i trenutke u kojima je bilo teško, ali i one u kojima su srca bila puna. S kulminacijom baš ove nedjelje!

Juniori i kadeti NK Zagreba već su osigurali promociju, a za drugo mjesto u višem rangu borili su se Kurilovec i zagrebačke Ponikve. S obzirom na ukupnu bodovnu situaciju, bilo je jasno da su Kurilovcu četiri boda iz te dvije zadnje utakmice protiv Jaruna dovoljna za ostvarenje velikog i važnog cilja. Kadeti su odradili posao čisto i uvjerljivo, pobijedili vršnjake iz Jaruna 7-0, a onda su na teren izašli juniori, koji su morali uzeti još taj jedan jedini bod…

Međutim, već u četvrtoj minuti Jarun je poveo i povećao nervozu do maksimuma, a sve što je slijedilo spada u red najvećih mogućih nogometnih drama. Mladi Kurilovčani bacali su se na glavu u pokušajima da dođu do izjednačenja, ali sve se okretalo protiv njih. Čak su i promašili penal u završnici utakmice, mnogi su u tim trenucima već i odustali, pogotovo s obzirom na “krađu” vremena motiviranih protivnika, jer sekunde i minute su curile ludom brzinom.

I došla je tako ova naša priča do 96. minute, do zadnjeg napada na utakmici, do zadnjega kornera na utakmici. Lopta je otišla u kazneni prostor Jaruna, bilo je vremena još za samo taj jedan pokušaj, a sudbina je htjela da se happy end konačno i dogodi. Odbijala se ta lopta, došla na kraju do Ante Burazera, a on ju je svom preostalom snagom zakucao u mrežu! I izazvao erupciju oduševljenja na terenu, na klupi, na tribinama…

– Da je netko režirao sve skupa, ne bi mogao bolje izrežirati! Nevjerojatna drama, nevjerojatan rasplet, a na kraju nevjerojatna sreća za te dečke, ali i za sve nas oko terena. Nešto čudesno! Evo, imam 60 godina, a i sad se ježim kad o tome pričam – kaže trener kurilovečkih juniora Zvonko Radoš, presretan i ponosan na svoje dečke.

Uvertira u dramatičnih posljednjih 90 minuta sastojala se u špaliru igrača Jaruna za prvake 2. lige Središte, budući da je Kurilovec titulu osigurao četiri kola prije kraja, no sve skupa imalo bi puno manju vrijednost bez tog jednog, posljednjeg, u drami izborenog boda.

– Već 22 godine neprekidno sam u natjecanjima mlađih kategorija, prošao sam sve uzraste, gomilu utakmica i različitih raspleta, ali ovo je bilo nešto posebno. Imali smo nakon svega i lijepu feštu, dodjelu trofeja za prvaka lige, sve skupa došlo je kao konačna nagrada za ove sjajne mlade dečke. Puno smo toga prošli zajedno, radili smo u uvjetima koji se baš i ne mogu nazvati adekvatnim, 90 posto treninga odradili smo na polovici terena s umjetnom travom, na 30 puta 40 metara, a iza nas ostaje vrhunska sezona. S finalom goričkoga kupa, koje ćemo odigrati u srijedu protiv Gorice u Turopolju, odigrat ćemo 41 utakmicu u sezoni, a maksimalna brojka je bila 44. Propustili smo samo završnicu nacionalnoga kupa, iz koje smo ispali nakon poraza od Lokomotive, a to možda i najbolje opisuje ovu sezonu – ističe trener Radoš.

Da stvar bude još bolja, da uspjeh bude još veći, pobrinula se činjenica da je Kurilovec do titule prvaka, na koncu i do ključnog boda, došao s momčadi koja je u najvećem dijelu sastavljena od ulaznih juniora. U konkurenciji igrača rođenih 2005. godine, Kurilovec je nastupao s 19 igrača koji su godinu mlađi te s njim pet-šest 2005. godišta.

Imenom i prezimenom, to su ovi mladi nogometaši: Niko Šestak, Petar Andrijanić, Ante Burazer, Borna Cindrić, Renato Šimac, Antonio Novak, Matej Vojnić, Marko Ojvan, Sven Mikulin, Filip Kraljević, Andrija Forjan, David Premec, Gabrijel Blažević, Benjamin Balinčić, Domagoj Hanjinko, Lovro Huzjak, Emanuel Đuretić, Patrik Vidović, Marino Šturm, Ivan Šćepina, Franco Plepelić, Filip Ešegović, Palison Tee Doe Wesseh, Filip Vrban, Matej Šimčić i Ivan Tomašić.

– Sve su to velikom većinom domaća djeca, selekcionirana i odgajana u Kurilovcu. Generacija 2006. pokazivala je potencijal još od pionira, kad su pod vodstvom današnjeg predsjednika Dražena Vujnovića bili županijski prvaci u pionirima, nakon čega ih je dio otišao i u druge klubove. Neke od njih uspjeli smo vratiti kući, napravili smo dodatnu selekciju i na kraju stvorili karakternu i radnu momčad koja ima talent, koja zna slušati, s kojom se jako lijepo može raditi. Nismo željeli spuštati starije igrače, što su praktički svi drugi klubovi radili, vjerovali smo u ove dečke i to se na kraju isplatilo – kazao je Radoš i pogledao prema naprijed.

– Sjajna je stvar što će praktički cijela ova momčad ostati na okupu i sljedeće godine, u višem rangu. U prvoj sezoni uvijek je ključno osigurati ostanak, to će i nama biti cilj, pri čemu nemam dvojbi da ćemo to biti u stanju i napraviti. Međutim, uvijek moramo gledati i dvije godine unaprijed, baviti se i generacijom 2008., ali prije svega pokušati poboljšati uvjete za rad. Treba nam još jedan teren, imamo i projekt za igralište s travom, a realizacija tog projekta donijela bi jako puno cijeloj školi nogometa.

Dio su te škole, ali i integralan dio cijele ove naše priče, i kadeti Kurilovca. Njihovo je ovosezonsko iskustvo bitno drukčije od juniorskog, ali ništa manje važno, ništa manje impresivno…

Generacija 2007., dakle, jesen je okončala sa 11 bodova iz 13 utakmica, na 14. mjestu tablice, što je zahtjevalo pomake prema naprijed. Došlo je sedam-osam igrača, na klupu je sjeo Željko Radočaj, a konačni ishod je u najmanju ruku fascinantan. Na proljeće su kurilovečki kadeti u 17 utakmica upisali 15 pobjeda i dva remija, skupili fantastičnih 48 bodova i prvenstvo završili na petome mjestu svoje lige. Puno važnije, skupili su sasvim dovoljno bodova da se zajedno s juniorima plasiraju u viši rang.

– Na zimu smo napravili doselekciju, stvorili okosnicu od 22 igrača i krenuli raditi. Već od samog početka krenulo je jako dobro, od 21. veljače i prve utakmice s Trešnjevkom, jedne od dvije zaostale od jeseni. To smo pobijedili, u međuvremenu smo nanizali i pobjede protiv svih klubova iz Top 10 naše lige, a jedine bodove izgubili smo u remijima na gostovanjima kod Zagorca i Prečkog – kaže Željko Radočaj, trener kurilovečkih kadeta, koji je imao i jednu molbu.

– S obzirom na način kako su se dečki ponašali, kako su radili i igrali, trener je tu najmanje važan. Ovo je njihov i samo njihov uspjeh, na čemu im od srca čestitam. Bili su prava klapa i na terenu i izvan njega, družili su se, držali zajedno, a to im se vratilo kroz rezultat, zaključno s tom posljednjom pobjedom protiv Jaruna.

Zagreb je tako na kraju skupio 123 boda, Kurilovec sa svoje dvije momčadi 120, a Ponikve su ostale na 119, unatoč svim pokušajima da preskoče sjajne Kurilovčane. Nije išlo, jer sjajni su bili i juniori i kadeti.

– Ta naša kadetska momčad je sto posto turopoljski proizvod, sve su to djeca iz Velike Gorice i okolice. Dečki se godinama međusobno poznaju, praktički cijeli život igraju zajedno ili jedni protiv drugih, a veseli me što je među njima i nekoliko igrača iz ulazne generacije, odnosno dečki 2008. godište. Na nama je sad da nastavimo raditi, da im pružimo najbolje moguće uvjete i da nastavimo napredovati u sklopi škole nogometa – zaključuje Radočaj.

Dugogodišnji voditelj škole Senad Harambašić još će dodati kako je ovog savršenog vikenda za kurilovečku djecu i generacija mlađih pionira osvojila turnir u Novom Čiču, dok su limači i prstići bili pobjednici turnira u Gradićima. Ukratko, slika je kompletirana, budućnost je tu.

– Sad će naglasak biti na mlađim i starijim pionirima, cilj je u sljedeće tri sezone s njima izboriti dva ranga više, a očekujemo da će nam u tome pomoći i suradnja s HNK Goricom. Napravili smo prve korake, sve to dobro funkcionira, a konačni cilj je proširiti bazu kvalitete, od čega će koristi imati i Gorica, i mi, ali i svi ostali klubovi iz našeg bazena – kaže Senad.

Od 7. do 9. lipnja cijela će škola nogometa, više od 200 mladih nogometaša podijeljenih u 14 momčadi, biti na turniru u Crikvenici, nakon toga slijedi i čuveni Alpas kup, a zatim i zasluženi odmor za sve.

Bravo, Kurilovčani!

Povezane teme:hotnews juniori kadeti Nk Kurilovec senad harambašić željko radočaj zvonko radoš

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 6 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 10 sati

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.