Sport

Čudesan vikend na Udarniku: Juniori i kadeti u drami svih drama otišli u viši rang!

Golom u 96. minuti za toliko željeni bod u posljednjoj utakmici sezone juniori Kurilovca završili su jednu fantastičnu priču koja traje cijele ove sezone. Kadeti su odigrali čudesno proljeće, juniori blistali cijele sezone, pa ni konačna nagrada nije mogla pobjeći…

Objavljeno

prije 2 godine

3. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Seniori Kurilovca ove su nedjelje završili sezonu u 3. NL Centar, zaključili su je porazom 0-3 u gostima kod Save Strmec, ali iza nogometnog Kurilovca zapravo je – vikend za pamćenje! Senzacionalan, čudesan vikend koji je zaokružio sezonu za povijest, za dugo sjećanje, za gomilu ponosa i zadovoljstva na svim razinama. I seniori su tu, ispalo je tako, gotovo pa najmanje važni, jer u pozadini se događalo ono što je bitno, ono što izaziva sve te najpozitivnije moguće emocije…

Nedjelja poslijepodne, naime, donijela je rijetko viđenu dramu i poplavu istinke radosti na kraju. U glavnim ulogama bili su kadeti i juniori Kurilovca, koji su se ove sezone zajednički borili za promociju u 1. ligu Središte, odnosno drugi rang hrvatskog nogometa u ovim uzrasnim kategorijama. Sadržavala je ta cijela sezona i uspone i padove, i trenutke u kojima je bilo teško, ali i one u kojima su srca bila puna. S kulminacijom baš ove nedjelje!

Juniori i kadeti NK Zagreba već su osigurali promociju, a za drugo mjesto u višem rangu borili su se Kurilovec i zagrebačke Ponikve. S obzirom na ukupnu bodovnu situaciju, bilo je jasno da su Kurilovcu četiri boda iz te dvije zadnje utakmice protiv Jaruna dovoljna za ostvarenje velikog i važnog cilja. Kadeti su odradili posao čisto i uvjerljivo, pobijedili vršnjake iz Jaruna 7-0, a onda su na teren izašli juniori, koji su morali uzeti još taj jedan jedini bod…

Međutim, već u četvrtoj minuti Jarun je poveo i povećao nervozu do maksimuma, a sve što je slijedilo spada u red najvećih mogućih nogometnih drama. Mladi Kurilovčani bacali su se na glavu u pokušajima da dođu do izjednačenja, ali sve se okretalo protiv njih. Čak su i promašili penal u završnici utakmice, mnogi su u tim trenucima već i odustali, pogotovo s obzirom na “krađu” vremena motiviranih protivnika, jer sekunde i minute su curile ludom brzinom.

I došla je tako ova naša priča do 96. minute, do zadnjeg napada na utakmici, do zadnjega kornera na utakmici. Lopta je otišla u kazneni prostor Jaruna, bilo je vremena još za samo taj jedan pokušaj, a sudbina je htjela da se happy end konačno i dogodi. Odbijala se ta lopta, došla na kraju do Ante Burazera, a on ju je svom preostalom snagom zakucao u mrežu! I izazvao erupciju oduševljenja na terenu, na klupi, na tribinama…

– Da je netko režirao sve skupa, ne bi mogao bolje izrežirati! Nevjerojatna drama, nevjerojatan rasplet, a na kraju nevjerojatna sreća za te dečke, ali i za sve nas oko terena. Nešto čudesno! Evo, imam 60 godina, a i sad se ježim kad o tome pričam – kaže trener kurilovečkih juniora Zvonko Radoš, presretan i ponosan na svoje dečke.

Uvertira u dramatičnih posljednjih 90 minuta sastojala se u špaliru igrača Jaruna za prvake 2. lige Središte, budući da je Kurilovec titulu osigurao četiri kola prije kraja, no sve skupa imalo bi puno manju vrijednost bez tog jednog, posljednjeg, u drami izborenog boda.

– Već 22 godine neprekidno sam u natjecanjima mlađih kategorija, prošao sam sve uzraste, gomilu utakmica i različitih raspleta, ali ovo je bilo nešto posebno. Imali smo nakon svega i lijepu feštu, dodjelu trofeja za prvaka lige, sve skupa došlo je kao konačna nagrada za ove sjajne mlade dečke. Puno smo toga prošli zajedno, radili smo u uvjetima koji se baš i ne mogu nazvati adekvatnim, 90 posto treninga odradili smo na polovici terena s umjetnom travom, na 30 puta 40 metara, a iza nas ostaje vrhunska sezona. S finalom goričkoga kupa, koje ćemo odigrati u srijedu protiv Gorice u Turopolju, odigrat ćemo 41 utakmicu u sezoni, a maksimalna brojka je bila 44. Propustili smo samo završnicu nacionalnoga kupa, iz koje smo ispali nakon poraza od Lokomotive, a to možda i najbolje opisuje ovu sezonu – ističe trener Radoš.

Da stvar bude još bolja, da uspjeh bude još veći, pobrinula se činjenica da je Kurilovec do titule prvaka, na koncu i do ključnog boda, došao s momčadi koja je u najvećem dijelu sastavljena od ulaznih juniora. U konkurenciji igrača rođenih 2005. godine, Kurilovec je nastupao s 19 igrača koji su godinu mlađi te s njim pet-šest 2005. godišta.

Imenom i prezimenom, to su ovi mladi nogometaši: Niko Šestak, Petar Andrijanić, Ante Burazer, Borna Cindrić, Renato Šimac, Antonio Novak, Matej Vojnić, Marko Ojvan, Sven Mikulin, Filip Kraljević, Andrija Forjan, David Premec, Gabrijel Blažević, Benjamin Balinčić, Domagoj Hanjinko, Lovro Huzjak, Emanuel Đuretić, Patrik Vidović, Marino Šturm, Ivan Šćepina, Franco Plepelić, Filip Ešegović, Palison Tee Doe Wesseh, Filip Vrban, Matej Šimčić i Ivan Tomašić.

– Sve su to velikom većinom domaća djeca, selekcionirana i odgajana u Kurilovcu. Generacija 2006. pokazivala je potencijal još od pionira, kad su pod vodstvom današnjeg predsjednika Dražena Vujnovića bili županijski prvaci u pionirima, nakon čega ih je dio otišao i u druge klubove. Neke od njih uspjeli smo vratiti kući, napravili smo dodatnu selekciju i na kraju stvorili karakternu i radnu momčad koja ima talent, koja zna slušati, s kojom se jako lijepo može raditi. Nismo željeli spuštati starije igrače, što su praktički svi drugi klubovi radili, vjerovali smo u ove dečke i to se na kraju isplatilo – kazao je Radoš i pogledao prema naprijed.

– Sjajna je stvar što će praktički cijela ova momčad ostati na okupu i sljedeće godine, u višem rangu. U prvoj sezoni uvijek je ključno osigurati ostanak, to će i nama biti cilj, pri čemu nemam dvojbi da ćemo to biti u stanju i napraviti. Međutim, uvijek moramo gledati i dvije godine unaprijed, baviti se i generacijom 2008., ali prije svega pokušati poboljšati uvjete za rad. Treba nam još jedan teren, imamo i projekt za igralište s travom, a realizacija tog projekta donijela bi jako puno cijeloj školi nogometa.

Dio su te škole, ali i integralan dio cijele ove naše priče, i kadeti Kurilovca. Njihovo je ovosezonsko iskustvo bitno drukčije od juniorskog, ali ništa manje važno, ništa manje impresivno…

Generacija 2007., dakle, jesen je okončala sa 11 bodova iz 13 utakmica, na 14. mjestu tablice, što je zahtjevalo pomake prema naprijed. Došlo je sedam-osam igrača, na klupu je sjeo Željko Radočaj, a konačni ishod je u najmanju ruku fascinantan. Na proljeće su kurilovečki kadeti u 17 utakmica upisali 15 pobjeda i dva remija, skupili fantastičnih 48 bodova i prvenstvo završili na petome mjestu svoje lige. Puno važnije, skupili su sasvim dovoljno bodova da se zajedno s juniorima plasiraju u viši rang.

– Na zimu smo napravili doselekciju, stvorili okosnicu od 22 igrača i krenuli raditi. Već od samog početka krenulo je jako dobro, od 21. veljače i prve utakmice s Trešnjevkom, jedne od dvije zaostale od jeseni. To smo pobijedili, u međuvremenu smo nanizali i pobjede protiv svih klubova iz Top 10 naše lige, a jedine bodove izgubili smo u remijima na gostovanjima kod Zagorca i Prečkog – kaže Željko Radočaj, trener kurilovečkih kadeta, koji je imao i jednu molbu.

– S obzirom na način kako su se dečki ponašali, kako su radili i igrali, trener je tu najmanje važan. Ovo je njihov i samo njihov uspjeh, na čemu im od srca čestitam. Bili su prava klapa i na terenu i izvan njega, družili su se, držali zajedno, a to im se vratilo kroz rezultat, zaključno s tom posljednjom pobjedom protiv Jaruna.

Zagreb je tako na kraju skupio 123 boda, Kurilovec sa svoje dvije momčadi 120, a Ponikve su ostale na 119, unatoč svim pokušajima da preskoče sjajne Kurilovčane. Nije išlo, jer sjajni su bili i juniori i kadeti.

– Ta naša kadetska momčad je sto posto turopoljski proizvod, sve su to djeca iz Velike Gorice i okolice. Dečki se godinama međusobno poznaju, praktički cijeli život igraju zajedno ili jedni protiv drugih, a veseli me što je među njima i nekoliko igrača iz ulazne generacije, odnosno dečki 2008. godište. Na nama je sad da nastavimo raditi, da im pružimo najbolje moguće uvjete i da nastavimo napredovati u sklopi škole nogometa – zaključuje Radočaj.

Dugogodišnji voditelj škole Senad Harambašić još će dodati kako je ovog savršenog vikenda za kurilovečku djecu i generacija mlađih pionira osvojila turnir u Novom Čiču, dok su limači i prstići bili pobjednici turnira u Gradićima. Ukratko, slika je kompletirana, budućnost je tu.

– Sad će naglasak biti na mlađim i starijim pionirima, cilj je u sljedeće tri sezone s njima izboriti dva ranga više, a očekujemo da će nam u tome pomoći i suradnja s HNK Goricom. Napravili smo prve korake, sve to dobro funkcionira, a konačni cilj je proširiti bazu kvalitete, od čega će koristi imati i Gorica, i mi, ali i svi ostali klubovi iz našeg bazena – kaže Senad.

Od 7. do 9. lipnja cijela će škola nogometa, više od 200 mladih nogometaša podijeljenih u 14 momčadi, biti na turniru u Crikvenici, nakon toga slijedi i čuveni Alpas kup, a zatim i zasluženi odmor za sve.

Bravo, Kurilovčani!

Povezane teme:hotnews juniori kadeti Nk Kurilovec senad harambašić željko radočaj zvonko radoš

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 18 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.