Črnko: U HNK Gorici ćemo učiniti sve da iz ove situacije izađemo – normalni
Napravili smo novi, krizni financijski plan, i dalje razgovaramo i kalkuliramo svi zajedno, no za nas je najvažnije da klub uredno podmiruje svoje obaveze. A što nas točno čeka u budućnosti, tek ćemo vidjeti, kaže predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko
Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko dao je intervju za službenu stranicu kluba, u kojoj se osvrnuo na aktualnu situaciju, koja je nogomet i sport stavila na čekanje, ali i pogledao u budućnost, barem koliko je to moguće u ovom trenutku…
Kako Vi kao predsjednik kluba gledate na globalnu epidemiju i kako kao dugogodišnji sportski djelatnik proživljavate ove dane?
– Iskreno, ovako nešto nitko nije mogao ni sanjati. No, ovo su situacije koje preko noći prerastaju u velike životne prekretnice i onaj tko kaže da je bio spreman na tako nešto je lud. Mislim da su se mjere nacionalnog Stožera civilne zaštite i Vlade RH pokazale itekako dobrima i iako ja spadam u skupinu onih koji idu ‘glavom kroz zid’ i u sve idem s velikom dozom rizika, prilagodio sam se. Ostali smo doma, pronašli neke nove aktivnosti i konačno mogu reći da imam godišnji nakon punih 20 godina. Dobra je stvar što sam uz sve situacije uspio i nekoliko ‘generalki’ napraviti ili ih još radim u kući, dvorištu… Pa se uz sve to često prisjetim i stare uzrečice kako iz svakog zla ispadne i nešto dobro.
Klub živi i u ovim teškim vremenima, koje su sad trenutne aktivnosti u procesu? ( sanacija terena, mali građevinski radovi…)
– Moramo biti svjesni da je ova kriza dosta toga osakatila, a mjerama prema građanima koje je provela Vlada gotovo su opustošeni porezni prihodi gradova i županija što je direktno utjecalo i na sport. Koliko god da smo postavili buduće troškove u iznimno progresivnu racionalizaciju, neke stvari se jednostavno moraju odraditi zbog toga da umanjimo potrebu budućih saniranja šteta, ali većina stvari poput led ekrana u velikoj dvorani, sjedalica na istoku je plaćena još u prosincu i siječnju i sada se samo dovršava. Kvarcni pijesak spada u obavezu i kad su krize jer se njime čuvaju tereni, a i investicija nije velika jer strojeve imamo, tako da smo maksimalno racionalizirali. Morat ćemo još pronaći neka sredstva za samo nužne radove poput proširenja nosača velikog led semafora jer novi moduli kupljeni još u prosincu samo što nisu stigli, izolacije jednog dijela istoka gdje curi voda, te zamjene nužnih dijelova busenova na terenima, ali siguran sam da ćemo sve vrlo brzo završiti.
Znamo da je klub “živo biće” i da je to sustav koji čini mnogo ljudi, koliko će trenutna situacija utjecati na cijelu radnu zajednicu?
– Ovo je situacija koja će promijeniti mnogo toga, ne samo u Gorici, već u ekonomiji, gospodarstvu i društvu općenito. Nemoguće je procijeniti u kojim razmjerima i koliko će biti štete, jer mnogo toga ovisi kad, za koliko dana, tjedana ili mjeseci ćemo se ponovno vraćati u normalu u gospodarstvu, pa onda i u nogometu, prvo s treninzima, pa onda utakmicama. Tek tad ćemo znati približno točne procjene financijske štete, ali i one će ovisiti o mnogo parametara, a jedan od osnovnih je taj hoće li taj povratak imati uzlaznu putanju u svim segmentima ili ćemo imati povrat pandemije, što nikako neću ni zamišljati kao mogući scenarij. Hrvatski profesionalni nogomet opstaje iz pet najvažnijih segmenata: prodaja ulaznica, sponzori, TV prava, transferi i solidarnost UEFA-e, koja se ostvaruje ulaskom nekog od naših klubova u skupinu Lige prvaka. Proračunski prihodi se u ukupnim budžetima profesionalnih klubova kreću 5-10% ukupnih potreba. I kada preko noći ostanete bez prva četiri, UEFA solidarnost dolazi u studenome, ostaje vam tek onih 5-10% proračunskih sredstava koja su također smanjena za pedeset i više posto. I tako doslovno shvatite da ste na 3-5% potrebnih sredstava za egzistenciju kluba. No, mi smo već poduzeli neke izvanredne korake i financijske injekcije, koje neće biti dostatne, ali će ublažiti krizu. Dogovorili smo se s našim litavskim partnerima i u ovom trenutku mogu bez fige u džepu reći da nam je to partnerstvo nešto najbolje što nam se dogodilo posljednjih godina, te da će upravo ta konekcija i naša dugoročna politika stabilnosti pomoći da Gorica opstane i da iz svega izađemo prvenstveno normalni. Napravili smo i novi, krizni financijski plan, i dalje razgovaramo i kalkuliramo svi zajedno, no za nas je najvažnije da klub uredno podmiruje svoje obaveze. Svjesni smo svi realnosti, da nakon potpuno isplaćenih obaveza za veljaču, rezova za sljedeće mjesece mora biti, no oni će sačuvati i klub i sve ljude koji funkcioniraju unutar sustava na duže vrijeme.
Škola nogometa također je u fazi mirovanja, razmatra li se mogućnosti nastavka trenažnih aktivnosti? Kakva je odluka kluba po pitanju naplate članarine i je li realno očekivati da sve kategorije mladeži nastave svoja natjecanja tijekom ljetnih mjeseci?
– Da, mislim da ovakve stvari najviše pogađaju djecu, koja možda još ne shvaćaju sve ozbiljno, a onda i roditelje, koji moraju djecu zadržati doma. Nisam previše siguran da ćemo i kada i ako popustimo mjere moći održati sva natjecanja u svim selekcijama da bi se lige završile, bliže sam onome da je proljetni dio za klince završen, iako treba još sačekati tri do četiri tjedna. Članarinu smo ukinuli s 1. ožujkom i smatramo da je to jedino logično. Do daljnjeg se ne naplaćuje. I trenutno je to nebitna stavka u cijelom sustavu, ja bih radije da svi ostanemo zdravi i da se vratimo što prije na terene, a sve ostalo, pa tako i članarine, tek kad se sve vrati u koliko toliko normalno funkcioniranje.
Momčad je nastavno na situaciju u stanju mirovanja, kakav je Vaš pogled u bližu budućnost, u kakvom ćemo stanju nastaviti i što očekujete u smislu rezultata do kraja sezone?
– Prvo treba biti realan i vidjeti hoćemo li uopće nastaviti sezonu. Nakon toga je pitanje kad i u kojim uvjetima, a vrlo je realno, ako će se uopće i razmišljati o nastavku, da to bude u potpuno zatvorenim sustavima bez gledatelja. Kao što sam rekao prije, treba biti iskren i odmah se pomiriti s činjenicom da ništa više neće biti isto, no o samom rezultatu u konačnici će odlučivati koliko je koji klub uspio stabilizirati situaciju i koliko će igrači psihološki izaći jaki iz svega toga. Sve ostalo su nijanse. Ukoliko se natjecanje nastavi, i dalje očekujem iz preostalih deset utakmica svih deset pobjeda, ali kod mene je to normalno, jer uvijek prije početka sezone kažem da je moja ambicija pobijediti u svakoj utakmici. Realno, bio bih zadovoljan da se barem uključimo u borbu za petu poziciju i da barem malo zakuhamo tu borbu, pa makar na kraju ostali na šestoj poziciji, koju čvrsto držimo i sada. Treba biti realan i priznati da smo odradili dvije sezone iz snova i da smo prebacili sva očekivanja javnosti unazad dvije godine.
Poruka za sve navijače Gorice?
– Ostanite doma još neko vrijeme, jer cijena koju bismo u budućnosti mogli plaćati je sad najmanja, iako mnogi toga nisu svjesni. Vjerujem da ćemo zajedno prebroditi ovo, da ćemo koliko toliko smiriti pandemiju, a onda kad izađemo na terene i stadione pridonijeti i onoj teoriji o ‘imunitetu krda’ te pobijediti u možda i najvećoj utakmici za čovječanstvo. Ponekad ne možemo ni sanjati kakvu utakmicu trenutačno igramo i da smo dio jedne od najvećih reprezentacija u povijesti čovječanstva, koja možda ovih dana, odnosno tjedana, igra i svoju najvažniju utakmicu. I zato još jednom apeliram na sve, slušajte upute, ne bojte se, jer mi smo jači od toga, ostanite doma, a uz sve iskoristite i ove blagdane da nam već sutra bude bolje. Sretan Uskrs!
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.
Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.
Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…
Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…
Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.
Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.
Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.
Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.
Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…
Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.
Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…
CityLIGHTSprije 1 dan
Vijestiprije 5 dana
Vijestiprije 5 dana
Crna kronikaprije 4 dana