Sport

Črnko: Ne možemo tolerirati ovakav odnos sudaca prema Gorici!

Nezasluženi poraz u Osijeku donio je gomilu frustracija u redove HNK Gorice, čak i ljutnju i bijes, jer nije prvi put da suci izravno oštećuju Goricu. Nije ni prvi put da se to dogodilo u Osijeku, previdi na istom stadionu lani su Gorici “ukrali” plasman u Europu…

Objavljeno

prije 6 godina

7. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Evo, moj igrač plače u svlačionici, uvjerava me da nije ni taknuo čovjeka…, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović nakon poraza (1-2) u Osijeku, misleći na Nemanju Ljubisavljevića i situaciju iz 65. minute, kad je Antonio Mance pao kao pokošen, a sudac Ivan Vučković pokazao na bijelu točku i Ljubi dao isključujući, drugi žuti karton.

Zbog svega toga, ali i zbog, primjerice, činjenice da je Osijekov veznjak Lopa “trebao dobiti četiri žuta kartona da je kriterij bio isti”, Goričani su kući sa sobom ponijeli i cijelu torbu frustracija. Opravdanih i razumljivih, jer daleko od toga da se ovakvo nešto dogodilo prvi put. Očito se Goricu, klub koji na sve načine pokušava biti najljepša priča hrvatskog klupskog nogometa, u sudačkoj organizaciji smatra malim i nebitnim klubom, što je velikim dijelom pokazatelj kako u tom svijetu stvari funkcioniraju. Ako šutiš i radiš, ako daješ sve od sebe na terenu i ne galamiš okolo, ne prolaziš… I zato su u goričkom prvoligašu odlučili podići glas.

– Dugo smo tolerirali situacije koje nas jesu ili bi nas mogle koštati pozicija koje naš klub zaslužuje, ali zbog načina na koji se sve događa ne može se izbjeći naše ogorčenje i reakciju. Gorica je teško oštećena u Osijeku prošlog proljeća i tad su nas dvije velike pogreške pomoćnog suca koštale plasmana koji vodi u Europu. Sjetimo se 4. kola i utakmice u Splitu, kad nije dosuđen kazneni udarac u 15. minuti za Goricu, kod rezultata 0-0. Gorica bi aktivnim rezultatom u toj utakmici sigurno i nakon te 15. minute igrala ozbiljnu ulogu – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko i nastavio:

– U Osijeku je Gorica pokazala da se igrom i pristupom može nametnuti za više od pete pozicije i pomrsiti račune većim i bogatijim klubovima HNL-a, no tad opet pogreškom suca i dosuđivanjem nepostojećeg kaznenog udarca za Osijek, a onda i posljedičnim isključujućim kartonom za Ljubisavljevića, ovakva odluka gura Goricu u poraz i deficit na terenu. I ne samo to – vrlo je diskutabilna (ne)dozvoljena pozicija Mancea neposredno pred dobivanje dubinske lopte za tu akciju, ali kad sve to zanemarimo, tad je nakon svega u nastavku utakmice, svega nekoliko minuta kasnije, Lopa morao dobiti drugi žuti karton, ako ćemo na vagu stavljati podjednaki kriterij za obje momčadi.

Tako dalje, shvatili ste, više ne ide.

– Ne možemo tolerirati takav odnos, kao što ne možemo i ne smijemo tolerirati različite kriterije prema klubovima koji imaju respekt i ostalim klubovima, koji ga u nogometu ili HNL-u moraju tek izgraditi. Isto tako, ne mogu se oteti dojmu nas po defaultu proglašavaju čvršćom ekipom u HNL-u, pa si onda svi daju pravo da se na štetu Gorice razmašu kartonima – jer, kao, mi igramo čvrsto, a drugi ne. Takvo ponašanje prema Gorici stavlja pod povećalo svaku utakmicu, pogotovo one gdje se u identičnim situacijama na obje strane žutim kartonima kažnjavaju samo igrači Gorice – naglasio je Črnko, koji nije skrivao gorčinu.

– Upravo u takvim situacijama Gorica je u startu u podređenom položaju i ako naši suci misle da će u ovakvim situacijama zaštiti sebe, čekajući da se uvede VAR, i da će nam to biti opravdanje za loše odluke, onda to nije dobro ni za organizaciju ni za klubove. A u konačnici gubi nogomet. Ovdje se egzistencija mjeri kroz plasman i rezultat, da bi se do toga došlo netko ulaže značajan novac u razvoj svoga kluba i kad ti netko oduzima ono što zaslužiš na terenu, s pravom se pitaš koja je svrha svega. Možemo šutjeti i govoriti o slučajnosti, jednom, dvaput, ali kad to uđe u kontinuitet, to jednostavno nije dobro.

Čelnici Gorice odlučili su reagirati na sve što im se događa ove sezone po pitanju suđenja… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Gospodski način funkcioniranja, poštivanje sudaca i protivnika, izlaženje u susret čak i samoj sudačkoj organizaciji, nakon ovoga je prošlo svršeno vrijeme.

– Gorica je sigurno na svim segmentima klub koji je uzor i želimo biti dio cjeline koja gradi bolji nogomet i uvjete u HNL-u, pa smo tako prvi ozbiljno shvatili obavezu i opet uložili značajan novac u završetak VAR prostorije i konstantno stojimo na raspolaganju edukaciji koja je nužna, iako smo taj novac mogli usmjeriti u dodatno ojačanje kadra, pa kao i drugi čekati zimu. Stoga ćemo u tijeku ovog tjedna vrlo ozbiljno razmisliti i nakon svega što se događa otkazati sve daljnje VAR edukacije na našem stadionu – rekao je Črnko.

Nije ovaj istup, oštar i odlučan, išao na brk Hajduka ili Osijeka, klubova koji se tu spominju, nego je bio usmjeren na boljitak nogometa u cjelini.

– Ovo naše ogorčenje doista nije usmjereno ni protiv vodstva Osijeka ili Hajduka, a ja još jednom moram naglasiti kako su odnosi sa oba kluba odlični, kako smo i u Osijeku i u Splitu uvijek odlično primljeni i kako sam siguran da i oni žele da se ovakve stvari u HNL-u ne događaju, jer nam je svima nogomet na prvom mjestu, a nažalost u ovoj sezoni to nije, već se stalno bavimo suđenjem i analizom pogrešaka – zaključio je Črnko.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.