Povežite se s nama

Sport

Črnko: Liga napreduje, kamp će donijeti iskorak, a Gorica će biti bolja i jača!

INTERVJU Nenad Črnko, predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a, odgovarao je na deset pitanja na kraju godine. Naglasak je ovoga puta bio na hrvatskom nogometu, ali naravno da smo se dotaknuli i lokalnih tema…

Objavljeno

na

Prije nego što je HNK Gorica odigrala svoju posljednju utakmicu prvenstvene jeseni i novim porazom dodala još malo razloga za zabrinutost uoči nastavka sezone, razgovarali smo s predsjednikom kluba Nenadom Črnkom, pri čemu je naglasak ovoga puta bio na njegovu ulogu dopredsjednika HNS-a.

Dopredsjednik Črnko tako je odgovarao na deset naših pitanja o hrvatskom nogometu, o reprezentacijama i o HNL-u, kao i o nacionalnom kampu koji dolazi u naš grad. Dotaknuli smo se, naravno, i HNK Gorice, ali ovoga puta u puno manjoj mjeri…

1) Iz pozicije dopredsjednika HNS-a, kako generalno gledate na godinu iza nas? Koliko ste zadovoljni odrađenim poslom?

Hrvatski nogometni savez je sigurno najrespektabilnija, pa samim time i javnosti najzanimljivija sportska institucija u Hrvatskoj. Savez konstantno provodi aktivnosti u nekoliko pravaca – međunarodnom, nacionalnom i regionalnom. Godina na izmaku uvijek će za savez poput našeg biti mjerljiva rezultatima, pogotovo kada je u pitanju A reprezentacija.

Ostaje žal da smo na Europskom prvenstvu mogli i morali više, no na rezultat u nogometu uvijek utječe splet sretnih odnosno nesretnih okolnosti. Plasman u završnicu Lige nacija je zasigurno uspjeh, a rezultati mlađih selekcija bili su raznoliki – od uspjeha poput plasmana U-17 reprezentacije na Europsko prventsvo u vrlo teškoj konkurenciji do razočaranja zbog U-21 reprezentacije koje se nije uspjela plasirati na Euro, iako su bili vrlo, vrlo blizu. To je tema za analizu unutar struke.

Veselimo se što nacionalna natjecanja napreduju, i što izazivaju sve veći interes javnosti – nema dvojbe da je SuperSport HNL daleko najpraćenije, najpopularnije, najgledanije i najvažnije klupsko natjecanje u zemlji, čak i odnosu na Ligu prvaka ili najjače strane lige. Savez brine u okviru svojih mogućnosti i za razvoj i poboljšanje infrastrukture, podršku funkcioniranja županijskim savezima, a završili smo i sve potrebne korake u pripremnim radovima kako bi i nacionalni kamp u Velikoj Gorici već sljedećeg proljeća krenuo sa izgradnjom.

Generalno gledano, s pozicije nas koji smo direktno uključeni, svi ključni planovi su realizirani, Savez je stabilan. S pozicije javnosti prihvaćamo razmišljanja da uvijek može u nekom segmentu nešto biti i bolje, uvažavamo konstruktivna mišljenja i vjerujem da ćemo kao i do sada i u idućoj godini napredovati.

2) Reprezentacija je tijekom 2024. igrala na Euru, odradila posao u Ligi nacija… Koja bi bila Vaša ocjena ove reprezentativne godine?

Kao što sam već rekao, očekivanja nas samih i navijača, te kompletne javnosti za EURO koji je iza nas su bila veća. Znam da nije lako držati razinu iz proteklih godina jer smo objektivno napravili tri izvanredna, vanserijska i zapravo čudesna rezultata sa srebrnom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te srebrom u Ligi nacija. Ti nevjerojatni uspjesi malo su “poremetili” očekivanja, ali bez obzira na to, nije tajna da smo željeli plasman u drugi krug.

Činjenica je da smo bili u najtežoj skupini na Euru, s tri reprezentacije iz svjetskog topa 10, s tada aktualnim europskim prvacima Talijanima i, kako se pokazalo, novim europskim prvacima Španjolcima. Rezultati u tim utakmicama nisu neuspjeh, ali skupo nas je koštao remi s Albanijom jer smo tu izgubili drugi krug. Nakon svih uspjeha, izbornik i ovi igrači zavrijedili su veliki kredit, a žal ostaje najviše zbog činjenice da je ovaj Euro bio u Njemačkoj i da smo imali vjerojatno neponovljivu podršku. Posebno jer je dojam svih nas, pa tako i ekipe, da je Hrvatska i na ovom turniru imala ekipu koja je mogla igrati sa svima, uz priznanje da je Španjolska bila uvjerljivo najbolja i da je zasluženo slavila.

Kad se takve stvari dogode važno je pogledati unaprijed u budućnost i što prije zaboraviti poraze, ali i izvući pouke i nova iskustva kako bi u sljedećim natjecanjima bili još bolji. Liga nacija je potvrdila da vrijedimo i da Hrvatska ima budućnost. Vjerujem da ćemo to potvrditi ne samo u završnici Lige nacija već i plasmanom na Svjetsko prvenstvo 2026 kroz predstojeće kvalifikacije.

Nenad Črnko obnaša funkciju dopredsjednika HNS-a, uz reprezentaciju je u svakoj njezinoj akciji… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

3) Koliko čelne ljude Saveza brine rezultatski podbačaj U-21 reprezentacije?

Svaki rezultat detaljno i objektivno analiziramo, ali isto tako moramo prvenstveno gledati procese jer mnogo detalja utječe na krajnje ishode, rezultate i plasmane. Žao na je što se U-21 reprezentacija nije plasirala na Euro treći puta zaredom, jer bi to bilo vrijedno iskustvo za te mladiće i vidio sam koliko im je bilo žao nakon jedanaesteraca protiv Gruzije.

No, isto tako, svjesni smo da ne postoji korelacija između plasmana na završne turnire i broja A reprezentativaca koje daje određena generacija, što je za nas ipak daleko najvažnije. Neke od najboljih generacija nisu se plasirale na velika natjecanja, poput 1989. (Lovren, Perišić, Vida, Badelj…) ili Modrićeve generacije, a neke od najuspješnijih mlađih generacija nisu iznjedrile ni izbliza tako kvalitetne reprezentativce. Stoga nas puno više zanima imamo li tu potencijale za A reprezentaciju, a odgovor je jasan – apsolutno imamo. Štoviše, neki već jesu u A reprezentaciji, poput Baturine i dvojice Sučića.

Naravno da je i rezultat važan, jer želimo da od ranih dana ti dečki imaju pobjednički gard i da znaju kako je standard hrvatske reprezentacije visok. Pritom smo svjesni da je u mlađim uzrastima teže parirati najvećima zbog veličine baze, a da se to onda malo “izjednači” na razini A reprezentacije, kad možemo skupiti najbolje iz svih generacija. Dojma sam da svi stožeri u reprezentacijama mlađih uzrasta rade kvalitetno, dobro i vrlo predano, te da će i rezultati i razvoj igrača to potvrđivati.

Svakako je intencija svih u Savezu da se još više utječe na kvalitetniji razvoj mladih i u konačnici smo i sami svjesni da će upravo i kvalitetna infrastruktura koju ćemo dobiti izgradnjom kampa sigurno utjecati na budućnost hrvatskog nogometa.

4) Jeste li zadovoljni stanjem hrvatskog klupskog nogometa? Osim Dinama, u europskim natjecanjima gotovo da nas nema…

Teško je o tome realno govoriti. Profesionalni klupski nogomet je rapidno evoluirao u posljednjih nekoliko godina. Dinamo je i dalje konkurentan, a osobno mi je žao što nemamo barem još jednog predstavnika u Konferencijskoj ili UEFA ligi, ali, ako usporedimo ulaganja u klubove, infrastrukturu, sponzore, prihode od marketinga, onda smo tu negdje. Uzroke moramo potražiti u svim navedenim parametrima, a sve dok gotovo 80% potrebnog godišnjeg budžeta klubova ovisi o transferima teško ćemo zadržavati kvalitetu unutar hrvatskog nogometa, a samim time i očekivati više.

Nisam zadovoljan ni ja ni Savez, a na nama je da svojim aktivnostima doprinesemo da kroz buduća natjecanja dobijemo još jednog do dva predstavnika koje će boje hrvatskog nogometa braniti i nakon kvalifikacijskih utakmica kroz pretkola. Ako pogledamo samo SuperSport HNL, Dinamo nije baš tako dominantan kako sugerira Europa, što znači da klubovi poput Hajduka, Rijeke i Osijeka nisu baš tako daleko od Dinama, no Dinamo je godinama gradio i gradio svoj status u Europi, svoj koeficijent, a kroz sve te nastupe i uspjehe momčad i klub skupili su značajno iskustvo, samopouzdanje i jedan “Know-How”, što im onda omogućuje da prođu ključne europske ispite na kojima drugi padnu.

Nema magičnog rješenja – svi koji žele europski uspjeh, moraju biti pravi u tim ključnim utakmicama jer bez obzira na gore spomenuta ograničenja, Hajduk je bolji od Ružomberoka, Rijeka vjerujem da može proći Olimpiju, Osijek sigurno može proći Ziru. Ali igra se na terenu, tamo se mora pokazati da smo bolji i očekujem da klubovi naprave taj iskorak u narednim sezonama.

5) Kako u Savezu gledate na probleme stadionske infrastrukture, u prvom redu na stanja travnjaka? Može li HNS nešto učiniti po tom pitanju?

HNS je kroz razne programe mnogo učinio, a radit ćemo na tome i dalje, ali podrška mora biti višesmjerna. Prvenstveno tu mislim na održavanje. Stadioni su u vlasništvu lokalnih zajednica, vrlo je tu teško tražiti neke iskorake kroz komercijalizaciju, a već ranije sam spomenuo kako godišnji budgeti klubova ovise gotovo 80% o transferima. Spas može biti u stranom kapitalu, ali pitanje je koliko je hrvatski nogomet interesantan – objektivno, mi smo tržište s manje od četiri milijuna ljudi.

Moramo shvatiti da se ovdje mora raditi o sinergiji između kluba, potencijalnih investitora i lokalne zajednice. Ako očekujemo da će netko iskazati interes da nam napravi stadione, terene, održava ih i još pokriva logične gubitke unutar natjecanja ne samo seniora već i akademija, a da im u tome ne pomognemo, nećemo nikog dobiti i ne samo da nećemo ostati tu gdje jesmo već ćemo tonuti sve dublje. HNS može jednom promijeniti travnjak, ali ne može svake godine.

Kod nas su ti travnjaci realno dugo i izdržali. Kad to usporedimo sa ozbiljnim ligama gdje se travnjaci mijenjaju i do dva puta godišnje, svi daljnji komentari i analize su suvišne, uz napomenu da ni tamo nacionalni savezi ne grade lokalne stadione niti mijenjaju travnjake profesionalnim klubovima. Ono gdje je HNS dao veliki doprinos je izgradnja travnjaka s umjetnom travom diljem Hrvatske, kako bismo prvenstveno mladim nogometašima omogućili bolje uvjete za rad.

6) Jesu li u planu nekakve promjene u Kupu i koliko ste zadovoljni promjenom formata finala Kupa na dvije utakmice?

Ne bih se upuštao u ocjene, prerano je, vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Sve ocjene u konačnici vezane su uz prihode od TV prava, a zasad je to odluka koja je komunicirana i sa nositeljem TV prava. Ako se pokaže dobrom klubovi će biti zadovoljniji zbog većih prihoda, a ako ne, tražit ćemo neki novi model.

7) Da se vratimo na više lokalne teme, idemo na Kamp… U kojoj je fazi veliki projekt uz velikogoričku zaobilaznicu, kad možemo očekivati početak radova?

Sve je po planu. Još jednom koristim priliku da se u ime Saveza i predsjednika Marijana Kustića zahvalim gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na iznimno ekspeditivnom sudjelovanju u projektu kamp. Ne smijem pri tome zaboraviti ni najvažnije sudionike a to je Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji su donacijom zemljišta čitav projekt omogućili. Natječaj za izvođača radova je u završnoj fazi i početak radova će biti sukladno najavama i planovima – do proljeća 2025.

Gorica je nakon prve polovice prvenstva na posljednjemu mjestu na tablici, iza nas je teška jesen… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

8) Kad smo već kod nogometnih kampova, koliko je realno da i HNK Gorica dobije nešto slično u budućnosti, bilo uz stadion, bilo na nekoj drugoj lokaciji?

Realno je da planiramo i znamo da je to iznimno nužno i važno za budućnost svakog kluba, ne samo Gorice. Imamo određenih ideja i planova, za početak moramo pronaći adekvatno zemljište, a onda pripremiti idejne projekte, osigurati financiranje… Za sada su to više snovi, ali vjerujem da ćemo u razdoblju od tri do pet godina imati kamp.

9) Kako gledate na prvenstvenu jesen naše HNK Gorice?

Nisam zadovoljan rezultatom i plasmanom seniorske momčadi. Ali, moglo je biti i gore. Radujem se što smo posljednjih mjeseci osigurali financiranje i ekonomsku stabilnost kluba. Da smo u tome uspjeli samo mjesec dana ranije bili bi sigurno bolji i rezultatski, iako, ponovit ću kako novac nikad nije garancija uspjeha. Moramo vjerovati i kad nitko ne vjeruje, a obzirom na sezonu prije dvije godine sada imamo realnije temelje, ali i iskustva iz tog vremena. Uvjeren sam da ćemo vrlo brzo i nekim bitnim koracima pokazati da smo ozbiljni.

10) Što možemo očekivati na proljeće od HNK Gorice, i nogometno i u svakom drugom smislu?

Bolju, kvalitetniju i respektabilniju Goricu u svakom smislu. I naravno, vjerujemo da ćemo i sedmu godinu zaredom osigurati svoju poziciju kao konstantu u SuperSport HNL-u.

Sport

Osam medalja za Karate klub Velika Gorica na turniru u Rijeci

U konkurenciji 637 natjecatelja iz četiri države, Karate klub Velika Gorica osvojio je tri zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.

Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).

Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).

Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.

Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG Vatreni zapalili atmosferu novom navijačkom pjesmom „Vatreni“ pred SP u Americi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.

Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.

VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.

Nastavite čitati

Najave

Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton

Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.

Objavljeno

na

Objavio/la

Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.

Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.

Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.

Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).

Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.

Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno