Sport

Črnko: Liga napreduje, kamp će donijeti iskorak, a Gorica će biti bolja i jača!

INTERVJU Nenad Črnko, predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a, odgovarao je na deset pitanja na kraju godine. Naglasak je ovoga puta bio na hrvatskom nogometu, ali naravno da smo se dotaknuli i lokalnih tema…

Objavljeno

prije 1 godina

23. prosinca 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Prije nego što je HNK Gorica odigrala svoju posljednju utakmicu prvenstvene jeseni i novim porazom dodala još malo razloga za zabrinutost uoči nastavka sezone, razgovarali smo s predsjednikom kluba Nenadom Črnkom, pri čemu je naglasak ovoga puta bio na njegovu ulogu dopredsjednika HNS-a.

Dopredsjednik Črnko tako je odgovarao na deset naših pitanja o hrvatskom nogometu, o reprezentacijama i o HNL-u, kao i o nacionalnom kampu koji dolazi u naš grad. Dotaknuli smo se, naravno, i HNK Gorice, ali ovoga puta u puno manjoj mjeri…

1) Iz pozicije dopredsjednika HNS-a, kako generalno gledate na godinu iza nas? Koliko ste zadovoljni odrađenim poslom?

Hrvatski nogometni savez je sigurno najrespektabilnija, pa samim time i javnosti najzanimljivija sportska institucija u Hrvatskoj. Savez konstantno provodi aktivnosti u nekoliko pravaca – međunarodnom, nacionalnom i regionalnom. Godina na izmaku uvijek će za savez poput našeg biti mjerljiva rezultatima, pogotovo kada je u pitanju A reprezentacija.

Ostaje žal da smo na Europskom prvenstvu mogli i morali više, no na rezultat u nogometu uvijek utječe splet sretnih odnosno nesretnih okolnosti. Plasman u završnicu Lige nacija je zasigurno uspjeh, a rezultati mlađih selekcija bili su raznoliki – od uspjeha poput plasmana U-17 reprezentacije na Europsko prventsvo u vrlo teškoj konkurenciji do razočaranja zbog U-21 reprezentacije koje se nije uspjela plasirati na Euro, iako su bili vrlo, vrlo blizu. To je tema za analizu unutar struke.

Veselimo se što nacionalna natjecanja napreduju, i što izazivaju sve veći interes javnosti – nema dvojbe da je SuperSport HNL daleko najpraćenije, najpopularnije, najgledanije i najvažnije klupsko natjecanje u zemlji, čak i odnosu na Ligu prvaka ili najjače strane lige. Savez brine u okviru svojih mogućnosti i za razvoj i poboljšanje infrastrukture, podršku funkcioniranja županijskim savezima, a završili smo i sve potrebne korake u pripremnim radovima kako bi i nacionalni kamp u Velikoj Gorici već sljedećeg proljeća krenuo sa izgradnjom.

Generalno gledano, s pozicije nas koji smo direktno uključeni, svi ključni planovi su realizirani, Savez je stabilan. S pozicije javnosti prihvaćamo razmišljanja da uvijek može u nekom segmentu nešto biti i bolje, uvažavamo konstruktivna mišljenja i vjerujem da ćemo kao i do sada i u idućoj godini napredovati.

2) Reprezentacija je tijekom 2024. igrala na Euru, odradila posao u Ligi nacija… Koja bi bila Vaša ocjena ove reprezentativne godine?

Kao što sam već rekao, očekivanja nas samih i navijača, te kompletne javnosti za EURO koji je iza nas su bila veća. Znam da nije lako držati razinu iz proteklih godina jer smo objektivno napravili tri izvanredna, vanserijska i zapravo čudesna rezultata sa srebrnom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te srebrom u Ligi nacija. Ti nevjerojatni uspjesi malo su “poremetili” očekivanja, ali bez obzira na to, nije tajna da smo željeli plasman u drugi krug.

Činjenica je da smo bili u najtežoj skupini na Euru, s tri reprezentacije iz svjetskog topa 10, s tada aktualnim europskim prvacima Talijanima i, kako se pokazalo, novim europskim prvacima Španjolcima. Rezultati u tim utakmicama nisu neuspjeh, ali skupo nas je koštao remi s Albanijom jer smo tu izgubili drugi krug. Nakon svih uspjeha, izbornik i ovi igrači zavrijedili su veliki kredit, a žal ostaje najviše zbog činjenice da je ovaj Euro bio u Njemačkoj i da smo imali vjerojatno neponovljivu podršku. Posebno jer je dojam svih nas, pa tako i ekipe, da je Hrvatska i na ovom turniru imala ekipu koja je mogla igrati sa svima, uz priznanje da je Španjolska bila uvjerljivo najbolja i da je zasluženo slavila.

Kad se takve stvari dogode važno je pogledati unaprijed u budućnost i što prije zaboraviti poraze, ali i izvući pouke i nova iskustva kako bi u sljedećim natjecanjima bili još bolji. Liga nacija je potvrdila da vrijedimo i da Hrvatska ima budućnost. Vjerujem da ćemo to potvrditi ne samo u završnici Lige nacija već i plasmanom na Svjetsko prvenstvo 2026 kroz predstojeće kvalifikacije.

Nenad Črnko obnaša funkciju dopredsjednika HNS-a, uz reprezentaciju je u svakoj njezinoj akciji… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

3) Koliko čelne ljude Saveza brine rezultatski podbačaj U-21 reprezentacije?

Svaki rezultat detaljno i objektivno analiziramo, ali isto tako moramo prvenstveno gledati procese jer mnogo detalja utječe na krajnje ishode, rezultate i plasmane. Žao na je što se U-21 reprezentacija nije plasirala na Euro treći puta zaredom, jer bi to bilo vrijedno iskustvo za te mladiće i vidio sam koliko im je bilo žao nakon jedanaesteraca protiv Gruzije.

No, isto tako, svjesni smo da ne postoji korelacija između plasmana na završne turnire i broja A reprezentativaca koje daje određena generacija, što je za nas ipak daleko najvažnije. Neke od najboljih generacija nisu se plasirale na velika natjecanja, poput 1989. (Lovren, Perišić, Vida, Badelj…) ili Modrićeve generacije, a neke od najuspješnijih mlađih generacija nisu iznjedrile ni izbliza tako kvalitetne reprezentativce. Stoga nas puno više zanima imamo li tu potencijale za A reprezentaciju, a odgovor je jasan – apsolutno imamo. Štoviše, neki već jesu u A reprezentaciji, poput Baturine i dvojice Sučića.

Naravno da je i rezultat važan, jer želimo da od ranih dana ti dečki imaju pobjednički gard i da znaju kako je standard hrvatske reprezentacije visok. Pritom smo svjesni da je u mlađim uzrastima teže parirati najvećima zbog veličine baze, a da se to onda malo “izjednači” na razini A reprezentacije, kad možemo skupiti najbolje iz svih generacija. Dojma sam da svi stožeri u reprezentacijama mlađih uzrasta rade kvalitetno, dobro i vrlo predano, te da će i rezultati i razvoj igrača to potvrđivati.

Svakako je intencija svih u Savezu da se još više utječe na kvalitetniji razvoj mladih i u konačnici smo i sami svjesni da će upravo i kvalitetna infrastruktura koju ćemo dobiti izgradnjom kampa sigurno utjecati na budućnost hrvatskog nogometa.

4) Jeste li zadovoljni stanjem hrvatskog klupskog nogometa? Osim Dinama, u europskim natjecanjima gotovo da nas nema…

Teško je o tome realno govoriti. Profesionalni klupski nogomet je rapidno evoluirao u posljednjih nekoliko godina. Dinamo je i dalje konkurentan, a osobno mi je žao što nemamo barem još jednog predstavnika u Konferencijskoj ili UEFA ligi, ali, ako usporedimo ulaganja u klubove, infrastrukturu, sponzore, prihode od marketinga, onda smo tu negdje. Uzroke moramo potražiti u svim navedenim parametrima, a sve dok gotovo 80% potrebnog godišnjeg budžeta klubova ovisi o transferima teško ćemo zadržavati kvalitetu unutar hrvatskog nogometa, a samim time i očekivati više.

Nisam zadovoljan ni ja ni Savez, a na nama je da svojim aktivnostima doprinesemo da kroz buduća natjecanja dobijemo još jednog do dva predstavnika koje će boje hrvatskog nogometa braniti i nakon kvalifikacijskih utakmica kroz pretkola. Ako pogledamo samo SuperSport HNL, Dinamo nije baš tako dominantan kako sugerira Europa, što znači da klubovi poput Hajduka, Rijeke i Osijeka nisu baš tako daleko od Dinama, no Dinamo je godinama gradio i gradio svoj status u Europi, svoj koeficijent, a kroz sve te nastupe i uspjehe momčad i klub skupili su značajno iskustvo, samopouzdanje i jedan “Know-How”, što im onda omogućuje da prođu ključne europske ispite na kojima drugi padnu.

Nema magičnog rješenja – svi koji žele europski uspjeh, moraju biti pravi u tim ključnim utakmicama jer bez obzira na gore spomenuta ograničenja, Hajduk je bolji od Ružomberoka, Rijeka vjerujem da može proći Olimpiju, Osijek sigurno može proći Ziru. Ali igra se na terenu, tamo se mora pokazati da smo bolji i očekujem da klubovi naprave taj iskorak u narednim sezonama.

5) Kako u Savezu gledate na probleme stadionske infrastrukture, u prvom redu na stanja travnjaka? Može li HNS nešto učiniti po tom pitanju?

HNS je kroz razne programe mnogo učinio, a radit ćemo na tome i dalje, ali podrška mora biti višesmjerna. Prvenstveno tu mislim na održavanje. Stadioni su u vlasništvu lokalnih zajednica, vrlo je tu teško tražiti neke iskorake kroz komercijalizaciju, a već ranije sam spomenuo kako godišnji budgeti klubova ovise gotovo 80% o transferima. Spas može biti u stranom kapitalu, ali pitanje je koliko je hrvatski nogomet interesantan – objektivno, mi smo tržište s manje od četiri milijuna ljudi.

Moramo shvatiti da se ovdje mora raditi o sinergiji između kluba, potencijalnih investitora i lokalne zajednice. Ako očekujemo da će netko iskazati interes da nam napravi stadione, terene, održava ih i još pokriva logične gubitke unutar natjecanja ne samo seniora već i akademija, a da im u tome ne pomognemo, nećemo nikog dobiti i ne samo da nećemo ostati tu gdje jesmo već ćemo tonuti sve dublje. HNS može jednom promijeniti travnjak, ali ne može svake godine.

Kod nas su ti travnjaci realno dugo i izdržali. Kad to usporedimo sa ozbiljnim ligama gdje se travnjaci mijenjaju i do dva puta godišnje, svi daljnji komentari i analize su suvišne, uz napomenu da ni tamo nacionalni savezi ne grade lokalne stadione niti mijenjaju travnjake profesionalnim klubovima. Ono gdje je HNS dao veliki doprinos je izgradnja travnjaka s umjetnom travom diljem Hrvatske, kako bismo prvenstveno mladim nogometašima omogućili bolje uvjete za rad.

6) Jesu li u planu nekakve promjene u Kupu i koliko ste zadovoljni promjenom formata finala Kupa na dvije utakmice?

Ne bih se upuštao u ocjene, prerano je, vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Sve ocjene u konačnici vezane su uz prihode od TV prava, a zasad je to odluka koja je komunicirana i sa nositeljem TV prava. Ako se pokaže dobrom klubovi će biti zadovoljniji zbog većih prihoda, a ako ne, tražit ćemo neki novi model.

7) Da se vratimo na više lokalne teme, idemo na Kamp… U kojoj je fazi veliki projekt uz velikogoričku zaobilaznicu, kad možemo očekivati početak radova?

Sve je po planu. Još jednom koristim priliku da se u ime Saveza i predsjednika Marijana Kustića zahvalim gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na iznimno ekspeditivnom sudjelovanju u projektu kamp. Ne smijem pri tome zaboraviti ni najvažnije sudionike a to je Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji su donacijom zemljišta čitav projekt omogućili. Natječaj za izvođača radova je u završnoj fazi i početak radova će biti sukladno najavama i planovima – do proljeća 2025.

Gorica je nakon prve polovice prvenstva na posljednjemu mjestu na tablici, iza nas je teška jesen… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

8) Kad smo već kod nogometnih kampova, koliko je realno da i HNK Gorica dobije nešto slično u budućnosti, bilo uz stadion, bilo na nekoj drugoj lokaciji?

Realno je da planiramo i znamo da je to iznimno nužno i važno za budućnost svakog kluba, ne samo Gorice. Imamo određenih ideja i planova, za početak moramo pronaći adekvatno zemljište, a onda pripremiti idejne projekte, osigurati financiranje… Za sada su to više snovi, ali vjerujem da ćemo u razdoblju od tri do pet godina imati kamp.

9) Kako gledate na prvenstvenu jesen naše HNK Gorice?

Nisam zadovoljan rezultatom i plasmanom seniorske momčadi. Ali, moglo je biti i gore. Radujem se što smo posljednjih mjeseci osigurali financiranje i ekonomsku stabilnost kluba. Da smo u tome uspjeli samo mjesec dana ranije bili bi sigurno bolji i rezultatski, iako, ponovit ću kako novac nikad nije garancija uspjeha. Moramo vjerovati i kad nitko ne vjeruje, a obzirom na sezonu prije dvije godine sada imamo realnije temelje, ali i iskustva iz tog vremena. Uvjeren sam da ćemo vrlo brzo i nekim bitnim koracima pokazati da smo ozbiljni.

10) Što možemo očekivati na proljeće od HNK Gorice, i nogometno i u svakom drugom smislu?

Bolju, kvalitetniju i respektabilniju Goricu u svakom smislu. I naravno, vjerujemo da ćemo i sedmu godinu zaredom osigurati svoju poziciju kao konstantu u SuperSport HNL-u.

Sport

FOTO Hattrick Filipa Sarafa za prekid negativne serije Turopoljca

Objavljeno

prije 2 sata

6. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 22. kolu Premier lige pobijedio na domaćem terenu Slogu Križ rezultatom 3:2 i tako prekinuo negativnu seriju od tri uzastopna poraza. Sva tri gola za domaće postigao je Filip Saraf, za goste su uspješni bili Nikola Anić i Lovro Krivec.

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve najvažnije na ovoj utakmici desilo se u zadnjih petnaestak minuta. Nakon promašaja zrelih prigoda i na jednoj i drugoj strani, uslijedio je brzopotezni festival golova. Prvo je Filip Saraf s lijeve strane u 79. minuti skoro iz mrtvog kuta pogodio malu mrežicu na suprotnoj strani za vodstvo 1:0. Samo minutu kasnije Saraf krade loptu neopreznom stoperu i pogađa za 2:0!

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su uzvratili jednakom mjerom preko Anića (83.) i Kriveca (87.) za 2:2. Domaći su izvršili dodatni pritisak i napucana lopta pogodila je braniča Sloge u ruku, sudac je odmah pokazao na 11m. Najstrožu kaznu Saraf je pretvorio u pogodak i pobjedu – 3:2!

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 06.04.2026. Premier liga-22.kolo: NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac (22 9 3 10 32:36 30) je s 30 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 22.kolo

NK Turopoljac – NK Sloga Križ 3:2 (0:0)

Kuče. Stadion: ŠRC Kuče. Gledatelja: 70. Uskrsni ponedjeljak, 06.04.2026., 17 sati. Sudac: Tomislav Bionda. Pomoćni suci: Božo Radišić i Marko Matijašec (svi Zaprešić). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – F.Saraf(79), 2:0 – F.Saraf (80)), 2:1 – Anić (83), 2:2 – Krivec (87), 3:2 – F.Saraf (90+2, 11m).

TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Đuđić (od 64. Milić), Blažičko, Bogović, Horvat (cap.), F.Saraf, Matasić, Krasnić, Preradović, Blažev. Trener: Romano Župetić.

SLOGA KRIŽ: Leš, Supan, Mihaljević, Janeković, Anić, Krivec, Gršić, Oković (od 83. Zakarić), Ćosić, Križe, Korečić (od 90+1 Jurkić). Trener: Davor Kunert.

Nastavite čitati

Sport

Jedan gol, jedan penal i podjela bodova u Maloj Buni

Objavljeno

prije 2 sata

6. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Susret je bio vrlo čvrst i izjednačen, a svaka momčad uzela je po bod. Gosti iz Lomnice poveli su u 27. minuti kada je nakon kornera glavom precizan bio Zvonimir Čizmadija. Domaćin je do izjednačenja stigao u 75. minuti iz kaznenog udarca, upravo je spomenuti strijelac Čizmadija skrivio penal prekršajem nad Robertom Vukašincem, a siguran realizator bio je Matko Đurašin.

Iako nije bilo puno pogodaka, utakmica je bila borbena i neizvjesna do samog kraja, obje momčadi su imale svoje prilike, ali su na kraju morale podijeliti bodove.

PREMIER NSZŽ , 22. kolo

BUNA – LOMNICA 1:1

Mala Buna. Igralište Bune. Gledatelja 150.
Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćnici: Matić i Mirenić.

STRIJELCI: 0:1 – Čizmadija (27), 1:1 – M. Đurašin (75 – 11 m).

BUNA: Vidović, Yetna, Mrkonjić, Žlebečić, Čumpek (od 46. Vukašinec), Stipančić (od 88. Kalisar), Đurašin, Gorenc (od 46. Forjan), Huđber, Đuretić (od 88. Zlodi), Justin (od 63. Đurašić). Trener: Mario Đuretić.

LOMNICA: Luter, Garvanović (od 73. Deverić), Vojnić (od 62. Stepanić), Dijanežević, Burazer, Skupnjak (od 23. Havliček), Ćurić, Šoštarec, Čizmadija, Mostarlić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!

Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…

Objavljeno

prije 8 sati

6. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…

A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…

Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.

Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.

Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!

A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.

Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…

I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??

– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.

Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.

– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.

Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.

– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.

– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…

– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.

Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…

– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…

Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.

– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.

A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…

– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.

Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.

– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.

I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.

– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.

– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.

Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.

– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.

– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:

– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.

Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.

– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.

– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.

Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…

– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.

Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.

– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…

– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.

Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.

– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.

Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Iznenađujuće uvjerljiv poraz Turopolja od Jamnice

Objavljeno

prije 1 dan

5. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 20. kolu Jedinstvene 1. ŽNL iznenađujuće izgubilo od slabije plasirane momčadi Jamnice. Od samog početka susreta krenulo je loše za momčad domaćih, jer su gosti u prvom dolasku pred vrata Turopolja u 2. minuti realizirali prigodu za vodstvo 0:1, strijelac Edi Mihaljević.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jamnica je do polovice poluvremena lako sprječavala pokušaje domaćih da dođu do izjednačenja. Usamljeni Lozić u napadu u 33. minuti s dvadesetak metara je prebacio vratara, ali lopta je pogodila gredu i spriječila izjednačenje. Dodatni pritisak na vrata gostiju i nekoliko udaraca iz kuta nisu bili dovoljni za izjednačenje do odlaska na odmor.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad gostiju sredinom drugog poluvremena povisila je golom Matije Vujanića vodstvo na 0:2. Kada je Matija Živko po treći put u 77. minuti zatresao mrežu domaćih za 0:3, utakmica je bila definitivno odlučena.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje (20 7 5 8 36:34 26) je s 26 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Jamnica (20 7 2 11 38:44 23) je s 23 boda na 13. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ 2025./2026., 20. kolo

NK Turopolje – NK Jamnica (Pisarovina) 0:3 (0:1)

Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 04.04.2026., 17 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Josip Marić i Jan Cetin (svi Dugo Selo). Delegat: Nikica Ljubanović (Zagreb). Strijelci: 0:1 – Mihaljević (2), 0:2 – Vujanić (66), 0:3 – Živko (77).

TUROPOLJE: Culović, Križanac, Zdunić, Jurić, Karlović, Perić, Lozić, Lučić, Matošević, Kos, Josić (od 75. Badallaj). Trener: Stiven Žitnik.

JAMNICA: Peršin, Grčević, L.Špišić (od 67. Čefko), Šetek, Čačković, D.Špišić, Mioković (od 48. Lolić), Salajec (od 67. Živko), Vujanić, Stupljanec. Trener: Marko Kovačić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Ban Jelačić izgubio od Sutle-Laduč nakon crvenog kartona i dva gola u dvije minute

Objavljeno

prije 2 dana

5. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić je u 22. kolu Premier lige izgubio u susretu sa Sutlom-Laduč rezultatom 2:3. Strijelac hattricka za gostujuću momčad bio je Edi Horvat, strijelci za domaće bili su Ivan Pušić i Ivan Kotrman.