Povežite se s nama

Sport

Črnko: Liga napreduje, kamp će donijeti iskorak, a Gorica će biti bolja i jača!

INTERVJU Nenad Črnko, predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a, odgovarao je na deset pitanja na kraju godine. Naglasak je ovoga puta bio na hrvatskom nogometu, ali naravno da smo se dotaknuli i lokalnih tema…

Objavljeno

na

Prije nego što je HNK Gorica odigrala svoju posljednju utakmicu prvenstvene jeseni i novim porazom dodala još malo razloga za zabrinutost uoči nastavka sezone, razgovarali smo s predsjednikom kluba Nenadom Črnkom, pri čemu je naglasak ovoga puta bio na njegovu ulogu dopredsjednika HNS-a.

Dopredsjednik Črnko tako je odgovarao na deset naših pitanja o hrvatskom nogometu, o reprezentacijama i o HNL-u, kao i o nacionalnom kampu koji dolazi u naš grad. Dotaknuli smo se, naravno, i HNK Gorice, ali ovoga puta u puno manjoj mjeri…

1) Iz pozicije dopredsjednika HNS-a, kako generalno gledate na godinu iza nas? Koliko ste zadovoljni odrađenim poslom?

Hrvatski nogometni savez je sigurno najrespektabilnija, pa samim time i javnosti najzanimljivija sportska institucija u Hrvatskoj. Savez konstantno provodi aktivnosti u nekoliko pravaca – međunarodnom, nacionalnom i regionalnom. Godina na izmaku uvijek će za savez poput našeg biti mjerljiva rezultatima, pogotovo kada je u pitanju A reprezentacija.

Ostaje žal da smo na Europskom prvenstvu mogli i morali više, no na rezultat u nogometu uvijek utječe splet sretnih odnosno nesretnih okolnosti. Plasman u završnicu Lige nacija je zasigurno uspjeh, a rezultati mlađih selekcija bili su raznoliki – od uspjeha poput plasmana U-17 reprezentacije na Europsko prventsvo u vrlo teškoj konkurenciji do razočaranja zbog U-21 reprezentacije koje se nije uspjela plasirati na Euro, iako su bili vrlo, vrlo blizu. To je tema za analizu unutar struke.

Veselimo se što nacionalna natjecanja napreduju, i što izazivaju sve veći interes javnosti – nema dvojbe da je SuperSport HNL daleko najpraćenije, najpopularnije, najgledanije i najvažnije klupsko natjecanje u zemlji, čak i odnosu na Ligu prvaka ili najjače strane lige. Savez brine u okviru svojih mogućnosti i za razvoj i poboljšanje infrastrukture, podršku funkcioniranja županijskim savezima, a završili smo i sve potrebne korake u pripremnim radovima kako bi i nacionalni kamp u Velikoj Gorici već sljedećeg proljeća krenuo sa izgradnjom.

Generalno gledano, s pozicije nas koji smo direktno uključeni, svi ključni planovi su realizirani, Savez je stabilan. S pozicije javnosti prihvaćamo razmišljanja da uvijek može u nekom segmentu nešto biti i bolje, uvažavamo konstruktivna mišljenja i vjerujem da ćemo kao i do sada i u idućoj godini napredovati.

2) Reprezentacija je tijekom 2024. igrala na Euru, odradila posao u Ligi nacija… Koja bi bila Vaša ocjena ove reprezentativne godine?

Kao što sam već rekao, očekivanja nas samih i navijača, te kompletne javnosti za EURO koji je iza nas su bila veća. Znam da nije lako držati razinu iz proteklih godina jer smo objektivno napravili tri izvanredna, vanserijska i zapravo čudesna rezultata sa srebrnom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te srebrom u Ligi nacija. Ti nevjerojatni uspjesi malo su “poremetili” očekivanja, ali bez obzira na to, nije tajna da smo željeli plasman u drugi krug.

Činjenica je da smo bili u najtežoj skupini na Euru, s tri reprezentacije iz svjetskog topa 10, s tada aktualnim europskim prvacima Talijanima i, kako se pokazalo, novim europskim prvacima Španjolcima. Rezultati u tim utakmicama nisu neuspjeh, ali skupo nas je koštao remi s Albanijom jer smo tu izgubili drugi krug. Nakon svih uspjeha, izbornik i ovi igrači zavrijedili su veliki kredit, a žal ostaje najviše zbog činjenice da je ovaj Euro bio u Njemačkoj i da smo imali vjerojatno neponovljivu podršku. Posebno jer je dojam svih nas, pa tako i ekipe, da je Hrvatska i na ovom turniru imala ekipu koja je mogla igrati sa svima, uz priznanje da je Španjolska bila uvjerljivo najbolja i da je zasluženo slavila.

Kad se takve stvari dogode važno je pogledati unaprijed u budućnost i što prije zaboraviti poraze, ali i izvući pouke i nova iskustva kako bi u sljedećim natjecanjima bili još bolji. Liga nacija je potvrdila da vrijedimo i da Hrvatska ima budućnost. Vjerujem da ćemo to potvrditi ne samo u završnici Lige nacija već i plasmanom na Svjetsko prvenstvo 2026 kroz predstojeće kvalifikacije.

Nenad Črnko obnaša funkciju dopredsjednika HNS-a, uz reprezentaciju je u svakoj njezinoj akciji… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

3) Koliko čelne ljude Saveza brine rezultatski podbačaj U-21 reprezentacije?

Svaki rezultat detaljno i objektivno analiziramo, ali isto tako moramo prvenstveno gledati procese jer mnogo detalja utječe na krajnje ishode, rezultate i plasmane. Žao na je što se U-21 reprezentacija nije plasirala na Euro treći puta zaredom, jer bi to bilo vrijedno iskustvo za te mladiće i vidio sam koliko im je bilo žao nakon jedanaesteraca protiv Gruzije.

No, isto tako, svjesni smo da ne postoji korelacija između plasmana na završne turnire i broja A reprezentativaca koje daje određena generacija, što je za nas ipak daleko najvažnije. Neke od najboljih generacija nisu se plasirale na velika natjecanja, poput 1989. (Lovren, Perišić, Vida, Badelj…) ili Modrićeve generacije, a neke od najuspješnijih mlađih generacija nisu iznjedrile ni izbliza tako kvalitetne reprezentativce. Stoga nas puno više zanima imamo li tu potencijale za A reprezentaciju, a odgovor je jasan – apsolutno imamo. Štoviše, neki već jesu u A reprezentaciji, poput Baturine i dvojice Sučića.

Naravno da je i rezultat važan, jer želimo da od ranih dana ti dečki imaju pobjednički gard i da znaju kako je standard hrvatske reprezentacije visok. Pritom smo svjesni da je u mlađim uzrastima teže parirati najvećima zbog veličine baze, a da se to onda malo “izjednači” na razini A reprezentacije, kad možemo skupiti najbolje iz svih generacija. Dojma sam da svi stožeri u reprezentacijama mlađih uzrasta rade kvalitetno, dobro i vrlo predano, te da će i rezultati i razvoj igrača to potvrđivati.

Svakako je intencija svih u Savezu da se još više utječe na kvalitetniji razvoj mladih i u konačnici smo i sami svjesni da će upravo i kvalitetna infrastruktura koju ćemo dobiti izgradnjom kampa sigurno utjecati na budućnost hrvatskog nogometa.

4) Jeste li zadovoljni stanjem hrvatskog klupskog nogometa? Osim Dinama, u europskim natjecanjima gotovo da nas nema…

Teško je o tome realno govoriti. Profesionalni klupski nogomet je rapidno evoluirao u posljednjih nekoliko godina. Dinamo je i dalje konkurentan, a osobno mi je žao što nemamo barem još jednog predstavnika u Konferencijskoj ili UEFA ligi, ali, ako usporedimo ulaganja u klubove, infrastrukturu, sponzore, prihode od marketinga, onda smo tu negdje. Uzroke moramo potražiti u svim navedenim parametrima, a sve dok gotovo 80% potrebnog godišnjeg budžeta klubova ovisi o transferima teško ćemo zadržavati kvalitetu unutar hrvatskog nogometa, a samim time i očekivati više.

Nisam zadovoljan ni ja ni Savez, a na nama je da svojim aktivnostima doprinesemo da kroz buduća natjecanja dobijemo još jednog do dva predstavnika koje će boje hrvatskog nogometa braniti i nakon kvalifikacijskih utakmica kroz pretkola. Ako pogledamo samo SuperSport HNL, Dinamo nije baš tako dominantan kako sugerira Europa, što znači da klubovi poput Hajduka, Rijeke i Osijeka nisu baš tako daleko od Dinama, no Dinamo je godinama gradio i gradio svoj status u Europi, svoj koeficijent, a kroz sve te nastupe i uspjehe momčad i klub skupili su značajno iskustvo, samopouzdanje i jedan “Know-How”, što im onda omogućuje da prođu ključne europske ispite na kojima drugi padnu.

Nema magičnog rješenja – svi koji žele europski uspjeh, moraju biti pravi u tim ključnim utakmicama jer bez obzira na gore spomenuta ograničenja, Hajduk je bolji od Ružomberoka, Rijeka vjerujem da može proći Olimpiju, Osijek sigurno može proći Ziru. Ali igra se na terenu, tamo se mora pokazati da smo bolji i očekujem da klubovi naprave taj iskorak u narednim sezonama.

5) Kako u Savezu gledate na probleme stadionske infrastrukture, u prvom redu na stanja travnjaka? Može li HNS nešto učiniti po tom pitanju?

HNS je kroz razne programe mnogo učinio, a radit ćemo na tome i dalje, ali podrška mora biti višesmjerna. Prvenstveno tu mislim na održavanje. Stadioni su u vlasništvu lokalnih zajednica, vrlo je tu teško tražiti neke iskorake kroz komercijalizaciju, a već ranije sam spomenuo kako godišnji budgeti klubova ovise gotovo 80% o transferima. Spas može biti u stranom kapitalu, ali pitanje je koliko je hrvatski nogomet interesantan – objektivno, mi smo tržište s manje od četiri milijuna ljudi.

Moramo shvatiti da se ovdje mora raditi o sinergiji između kluba, potencijalnih investitora i lokalne zajednice. Ako očekujemo da će netko iskazati interes da nam napravi stadione, terene, održava ih i još pokriva logične gubitke unutar natjecanja ne samo seniora već i akademija, a da im u tome ne pomognemo, nećemo nikog dobiti i ne samo da nećemo ostati tu gdje jesmo već ćemo tonuti sve dublje. HNS može jednom promijeniti travnjak, ali ne može svake godine.

Kod nas su ti travnjaci realno dugo i izdržali. Kad to usporedimo sa ozbiljnim ligama gdje se travnjaci mijenjaju i do dva puta godišnje, svi daljnji komentari i analize su suvišne, uz napomenu da ni tamo nacionalni savezi ne grade lokalne stadione niti mijenjaju travnjake profesionalnim klubovima. Ono gdje je HNS dao veliki doprinos je izgradnja travnjaka s umjetnom travom diljem Hrvatske, kako bismo prvenstveno mladim nogometašima omogućili bolje uvjete za rad.

6) Jesu li u planu nekakve promjene u Kupu i koliko ste zadovoljni promjenom formata finala Kupa na dvije utakmice?

Ne bih se upuštao u ocjene, prerano je, vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Sve ocjene u konačnici vezane su uz prihode od TV prava, a zasad je to odluka koja je komunicirana i sa nositeljem TV prava. Ako se pokaže dobrom klubovi će biti zadovoljniji zbog većih prihoda, a ako ne, tražit ćemo neki novi model.

7) Da se vratimo na više lokalne teme, idemo na Kamp… U kojoj je fazi veliki projekt uz velikogoričku zaobilaznicu, kad možemo očekivati početak radova?

Sve je po planu. Još jednom koristim priliku da se u ime Saveza i predsjednika Marijana Kustića zahvalim gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na iznimno ekspeditivnom sudjelovanju u projektu kamp. Ne smijem pri tome zaboraviti ni najvažnije sudionike a to je Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji su donacijom zemljišta čitav projekt omogućili. Natječaj za izvođača radova je u završnoj fazi i početak radova će biti sukladno najavama i planovima – do proljeća 2025.

Gorica je nakon prve polovice prvenstva na posljednjemu mjestu na tablici, iza nas je teška jesen… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

8) Kad smo već kod nogometnih kampova, koliko je realno da i HNK Gorica dobije nešto slično u budućnosti, bilo uz stadion, bilo na nekoj drugoj lokaciji?

Realno je da planiramo i znamo da je to iznimno nužno i važno za budućnost svakog kluba, ne samo Gorice. Imamo određenih ideja i planova, za početak moramo pronaći adekvatno zemljište, a onda pripremiti idejne projekte, osigurati financiranje… Za sada su to više snovi, ali vjerujem da ćemo u razdoblju od tri do pet godina imati kamp.

9) Kako gledate na prvenstvenu jesen naše HNK Gorice?

Nisam zadovoljan rezultatom i plasmanom seniorske momčadi. Ali, moglo je biti i gore. Radujem se što smo posljednjih mjeseci osigurali financiranje i ekonomsku stabilnost kluba. Da smo u tome uspjeli samo mjesec dana ranije bili bi sigurno bolji i rezultatski, iako, ponovit ću kako novac nikad nije garancija uspjeha. Moramo vjerovati i kad nitko ne vjeruje, a obzirom na sezonu prije dvije godine sada imamo realnije temelje, ali i iskustva iz tog vremena. Uvjeren sam da ćemo vrlo brzo i nekim bitnim koracima pokazati da smo ozbiljni.

10) Što možemo očekivati na proljeće od HNK Gorice, i nogometno i u svakom drugom smislu?

Bolju, kvalitetniju i respektabilniju Goricu u svakom smislu. I naravno, vjerujemo da ćemo i sedmu godinu zaredom osigurati svoju poziciju kao konstantu u SuperSport HNL-u.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno