Sport

Črnko: Liga napreduje, kamp će donijeti iskorak, a Gorica će biti bolja i jača!

INTERVJU Nenad Črnko, predsjednik HNK Gorice i dopredsjednik HNS-a, odgovarao je na deset pitanja na kraju godine. Naglasak je ovoga puta bio na hrvatskom nogometu, ali naravno da smo se dotaknuli i lokalnih tema…

Objavljeno

prije 1 godina

23. prosinca 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Prije nego što je HNK Gorica odigrala svoju posljednju utakmicu prvenstvene jeseni i novim porazom dodala još malo razloga za zabrinutost uoči nastavka sezone, razgovarali smo s predsjednikom kluba Nenadom Črnkom, pri čemu je naglasak ovoga puta bio na njegovu ulogu dopredsjednika HNS-a.

Dopredsjednik Črnko tako je odgovarao na deset naših pitanja o hrvatskom nogometu, o reprezentacijama i o HNL-u, kao i o nacionalnom kampu koji dolazi u naš grad. Dotaknuli smo se, naravno, i HNK Gorice, ali ovoga puta u puno manjoj mjeri…

1) Iz pozicije dopredsjednika HNS-a, kako generalno gledate na godinu iza nas? Koliko ste zadovoljni odrađenim poslom?

Hrvatski nogometni savez je sigurno najrespektabilnija, pa samim time i javnosti najzanimljivija sportska institucija u Hrvatskoj. Savez konstantno provodi aktivnosti u nekoliko pravaca – međunarodnom, nacionalnom i regionalnom. Godina na izmaku uvijek će za savez poput našeg biti mjerljiva rezultatima, pogotovo kada je u pitanju A reprezentacija.

Ostaje žal da smo na Europskom prvenstvu mogli i morali više, no na rezultat u nogometu uvijek utječe splet sretnih odnosno nesretnih okolnosti. Plasman u završnicu Lige nacija je zasigurno uspjeh, a rezultati mlađih selekcija bili su raznoliki – od uspjeha poput plasmana U-17 reprezentacije na Europsko prventsvo u vrlo teškoj konkurenciji do razočaranja zbog U-21 reprezentacije koje se nije uspjela plasirati na Euro, iako su bili vrlo, vrlo blizu. To je tema za analizu unutar struke.

Veselimo se što nacionalna natjecanja napreduju, i što izazivaju sve veći interes javnosti – nema dvojbe da je SuperSport HNL daleko najpraćenije, najpopularnije, najgledanije i najvažnije klupsko natjecanje u zemlji, čak i odnosu na Ligu prvaka ili najjače strane lige. Savez brine u okviru svojih mogućnosti i za razvoj i poboljšanje infrastrukture, podršku funkcioniranja županijskim savezima, a završili smo i sve potrebne korake u pripremnim radovima kako bi i nacionalni kamp u Velikoj Gorici već sljedećeg proljeća krenuo sa izgradnjom.

Generalno gledano, s pozicije nas koji smo direktno uključeni, svi ključni planovi su realizirani, Savez je stabilan. S pozicije javnosti prihvaćamo razmišljanja da uvijek može u nekom segmentu nešto biti i bolje, uvažavamo konstruktivna mišljenja i vjerujem da ćemo kao i do sada i u idućoj godini napredovati.

2) Reprezentacija je tijekom 2024. igrala na Euru, odradila posao u Ligi nacija… Koja bi bila Vaša ocjena ove reprezentativne godine?

Kao što sam već rekao, očekivanja nas samih i navijača, te kompletne javnosti za EURO koji je iza nas su bila veća. Znam da nije lako držati razinu iz proteklih godina jer smo objektivno napravili tri izvanredna, vanserijska i zapravo čudesna rezultata sa srebrnom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima te srebrom u Ligi nacija. Ti nevjerojatni uspjesi malo su “poremetili” očekivanja, ali bez obzira na to, nije tajna da smo željeli plasman u drugi krug.

Činjenica je da smo bili u najtežoj skupini na Euru, s tri reprezentacije iz svjetskog topa 10, s tada aktualnim europskim prvacima Talijanima i, kako se pokazalo, novim europskim prvacima Španjolcima. Rezultati u tim utakmicama nisu neuspjeh, ali skupo nas je koštao remi s Albanijom jer smo tu izgubili drugi krug. Nakon svih uspjeha, izbornik i ovi igrači zavrijedili su veliki kredit, a žal ostaje najviše zbog činjenice da je ovaj Euro bio u Njemačkoj i da smo imali vjerojatno neponovljivu podršku. Posebno jer je dojam svih nas, pa tako i ekipe, da je Hrvatska i na ovom turniru imala ekipu koja je mogla igrati sa svima, uz priznanje da je Španjolska bila uvjerljivo najbolja i da je zasluženo slavila.

Kad se takve stvari dogode važno je pogledati unaprijed u budućnost i što prije zaboraviti poraze, ali i izvući pouke i nova iskustva kako bi u sljedećim natjecanjima bili još bolji. Liga nacija je potvrdila da vrijedimo i da Hrvatska ima budućnost. Vjerujem da ćemo to potvrditi ne samo u završnici Lige nacija već i plasmanom na Svjetsko prvenstvo 2026 kroz predstojeće kvalifikacije.

Nenad Črnko obnaša funkciju dopredsjednika HNS-a, uz reprezentaciju je u svakoj njezinoj akciji… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

3) Koliko čelne ljude Saveza brine rezultatski podbačaj U-21 reprezentacije?

Svaki rezultat detaljno i objektivno analiziramo, ali isto tako moramo prvenstveno gledati procese jer mnogo detalja utječe na krajnje ishode, rezultate i plasmane. Žao na je što se U-21 reprezentacija nije plasirala na Euro treći puta zaredom, jer bi to bilo vrijedno iskustvo za te mladiće i vidio sam koliko im je bilo žao nakon jedanaesteraca protiv Gruzije.

No, isto tako, svjesni smo da ne postoji korelacija između plasmana na završne turnire i broja A reprezentativaca koje daje određena generacija, što je za nas ipak daleko najvažnije. Neke od najboljih generacija nisu se plasirale na velika natjecanja, poput 1989. (Lovren, Perišić, Vida, Badelj…) ili Modrićeve generacije, a neke od najuspješnijih mlađih generacija nisu iznjedrile ni izbliza tako kvalitetne reprezentativce. Stoga nas puno više zanima imamo li tu potencijale za A reprezentaciju, a odgovor je jasan – apsolutno imamo. Štoviše, neki već jesu u A reprezentaciji, poput Baturine i dvojice Sučića.

Naravno da je i rezultat važan, jer želimo da od ranih dana ti dečki imaju pobjednički gard i da znaju kako je standard hrvatske reprezentacije visok. Pritom smo svjesni da je u mlađim uzrastima teže parirati najvećima zbog veličine baze, a da se to onda malo “izjednači” na razini A reprezentacije, kad možemo skupiti najbolje iz svih generacija. Dojma sam da svi stožeri u reprezentacijama mlađih uzrasta rade kvalitetno, dobro i vrlo predano, te da će i rezultati i razvoj igrača to potvrđivati.

Svakako je intencija svih u Savezu da se još više utječe na kvalitetniji razvoj mladih i u konačnici smo i sami svjesni da će upravo i kvalitetna infrastruktura koju ćemo dobiti izgradnjom kampa sigurno utjecati na budućnost hrvatskog nogometa.

4) Jeste li zadovoljni stanjem hrvatskog klupskog nogometa? Osim Dinama, u europskim natjecanjima gotovo da nas nema…

Teško je o tome realno govoriti. Profesionalni klupski nogomet je rapidno evoluirao u posljednjih nekoliko godina. Dinamo je i dalje konkurentan, a osobno mi je žao što nemamo barem još jednog predstavnika u Konferencijskoj ili UEFA ligi, ali, ako usporedimo ulaganja u klubove, infrastrukturu, sponzore, prihode od marketinga, onda smo tu negdje. Uzroke moramo potražiti u svim navedenim parametrima, a sve dok gotovo 80% potrebnog godišnjeg budžeta klubova ovisi o transferima teško ćemo zadržavati kvalitetu unutar hrvatskog nogometa, a samim time i očekivati više.

Nisam zadovoljan ni ja ni Savez, a na nama je da svojim aktivnostima doprinesemo da kroz buduća natjecanja dobijemo još jednog do dva predstavnika koje će boje hrvatskog nogometa braniti i nakon kvalifikacijskih utakmica kroz pretkola. Ako pogledamo samo SuperSport HNL, Dinamo nije baš tako dominantan kako sugerira Europa, što znači da klubovi poput Hajduka, Rijeke i Osijeka nisu baš tako daleko od Dinama, no Dinamo je godinama gradio i gradio svoj status u Europi, svoj koeficijent, a kroz sve te nastupe i uspjehe momčad i klub skupili su značajno iskustvo, samopouzdanje i jedan “Know-How”, što im onda omogućuje da prođu ključne europske ispite na kojima drugi padnu.

Nema magičnog rješenja – svi koji žele europski uspjeh, moraju biti pravi u tim ključnim utakmicama jer bez obzira na gore spomenuta ograničenja, Hajduk je bolji od Ružomberoka, Rijeka vjerujem da može proći Olimpiju, Osijek sigurno može proći Ziru. Ali igra se na terenu, tamo se mora pokazati da smo bolji i očekujem da klubovi naprave taj iskorak u narednim sezonama.

5) Kako u Savezu gledate na probleme stadionske infrastrukture, u prvom redu na stanja travnjaka? Može li HNS nešto učiniti po tom pitanju?

HNS je kroz razne programe mnogo učinio, a radit ćemo na tome i dalje, ali podrška mora biti višesmjerna. Prvenstveno tu mislim na održavanje. Stadioni su u vlasništvu lokalnih zajednica, vrlo je tu teško tražiti neke iskorake kroz komercijalizaciju, a već ranije sam spomenuo kako godišnji budgeti klubova ovise gotovo 80% o transferima. Spas može biti u stranom kapitalu, ali pitanje je koliko je hrvatski nogomet interesantan – objektivno, mi smo tržište s manje od četiri milijuna ljudi.

Moramo shvatiti da se ovdje mora raditi o sinergiji između kluba, potencijalnih investitora i lokalne zajednice. Ako očekujemo da će netko iskazati interes da nam napravi stadione, terene, održava ih i još pokriva logične gubitke unutar natjecanja ne samo seniora već i akademija, a da im u tome ne pomognemo, nećemo nikog dobiti i ne samo da nećemo ostati tu gdje jesmo već ćemo tonuti sve dublje. HNS može jednom promijeniti travnjak, ali ne može svake godine.

Kod nas su ti travnjaci realno dugo i izdržali. Kad to usporedimo sa ozbiljnim ligama gdje se travnjaci mijenjaju i do dva puta godišnje, svi daljnji komentari i analize su suvišne, uz napomenu da ni tamo nacionalni savezi ne grade lokalne stadione niti mijenjaju travnjake profesionalnim klubovima. Ono gdje je HNS dao veliki doprinos je izgradnja travnjaka s umjetnom travom diljem Hrvatske, kako bismo prvenstveno mladim nogometašima omogućili bolje uvjete za rad.

6) Jesu li u planu nekakve promjene u Kupu i koliko ste zadovoljni promjenom formata finala Kupa na dvije utakmice?

Ne bih se upuštao u ocjene, prerano je, vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Sve ocjene u konačnici vezane su uz prihode od TV prava, a zasad je to odluka koja je komunicirana i sa nositeljem TV prava. Ako se pokaže dobrom klubovi će biti zadovoljniji zbog većih prihoda, a ako ne, tražit ćemo neki novi model.

7) Da se vratimo na više lokalne teme, idemo na Kamp… U kojoj je fazi veliki projekt uz velikogoričku zaobilaznicu, kad možemo očekivati početak radova?

Sve je po planu. Još jednom koristim priliku da se u ime Saveza i predsjednika Marijana Kustića zahvalim gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na iznimno ekspeditivnom sudjelovanju u projektu kamp. Ne smijem pri tome zaboraviti ni najvažnije sudionike a to je Vlada Republike Hrvatske i predsjednik Vlade Andrej Plenković koji su donacijom zemljišta čitav projekt omogućili. Natječaj za izvođača radova je u završnoj fazi i početak radova će biti sukladno najavama i planovima – do proljeća 2025.

Gorica je nakon prve polovice prvenstva na posljednjemu mjestu na tablici, iza nas je teška jesen… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

8) Kad smo već kod nogometnih kampova, koliko je realno da i HNK Gorica dobije nešto slično u budućnosti, bilo uz stadion, bilo na nekoj drugoj lokaciji?

Realno je da planiramo i znamo da je to iznimno nužno i važno za budućnost svakog kluba, ne samo Gorice. Imamo određenih ideja i planova, za početak moramo pronaći adekvatno zemljište, a onda pripremiti idejne projekte, osigurati financiranje… Za sada su to više snovi, ali vjerujem da ćemo u razdoblju od tri do pet godina imati kamp.

9) Kako gledate na prvenstvenu jesen naše HNK Gorice?

Nisam zadovoljan rezultatom i plasmanom seniorske momčadi. Ali, moglo je biti i gore. Radujem se što smo posljednjih mjeseci osigurali financiranje i ekonomsku stabilnost kluba. Da smo u tome uspjeli samo mjesec dana ranije bili bi sigurno bolji i rezultatski, iako, ponovit ću kako novac nikad nije garancija uspjeha. Moramo vjerovati i kad nitko ne vjeruje, a obzirom na sezonu prije dvije godine sada imamo realnije temelje, ali i iskustva iz tog vremena. Uvjeren sam da ćemo vrlo brzo i nekim bitnim koracima pokazati da smo ozbiljni.

10) Što možemo očekivati na proljeće od HNK Gorice, i nogometno i u svakom drugom smislu?

Bolju, kvalitetniju i respektabilniju Goricu u svakom smislu. I naravno, vjerujemo da ćemo i sedmu godinu zaredom osigurati svoju poziciju kao konstantu u SuperSport HNL-u.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 6 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.