Sport

Črnko: Imamo mlad i dobar kadar, ali možda bacimo i još dvije “bombe”…

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko u opširnom i otvorenom izlaganju pred medijima uoči nastavka sezone progovorio o načinu na koji se slagala momčad, o funkcioniranju kluba, o nogometnoj tržnici, o željama i ambicijama…

Objavljeno

prije 2 godine

1. kolovoza 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedma je, kažu, krizna. U braku, pa zašto onda ne bi bila i u nogometu. A baš u svoju sedmu sezonu prvoligaškog života u subotu od 21 sat ući će nogometaši Gorice.

I bit će teška, najteža dosad, Gorica će biti glavni kandidat za ispadanje, jer otišli su joj svi igrači, čak i neki iz stožera… Tako nekako ide narativ u okruženju HNL-a, među onima koji prate, koje zanima, koji imaju mišljenje.

– Kad smo ušli u prvu ligu, govorili su da ćemo odmah glatko ispasti i da se više nikad nećemo vratiti. A Gorica je, evo, već sedmu godinu u prvoj ligi. To valjda znači da nam je ovih zadnjih šest godina samo bonus… – sa smiješkom kaže predsjednik kluba Nenad Črnko u obraćanju medijima uoči početka nove sezone.

Da, bit će teško i zahtjevno, u to nema nikakve dvojbe, ali bilo je tako i prošlih godina. Pa se uvijek pronalazilo rješenje. Pronaći će se i ovoga puta…

– Kad radite i živite u nogometu, dobro znate da je svaka sezona puna upitnika. Tako je više-manje kod svih klubova iz SuperSport HNL-a, barem dok ne prođe prvih nekoliko kola, koja će nam svima reći na čemu smo otprilike. Uspoređujući s prošlom sezonom, u kojoj smo doživjeli blagi pad u izvedbama i rezultatima, mogu reći da ćemo sigurno biti bolji nego što smo bili na proljeće – uvodno je rekao Črnko.

Od odlaska Marija Brkljače s funkcije sportskog direktora predsjednik istovremeno odrađuje i taj dio posla.

– To je samo prijelazno rješenje, budući da očekujemo određene tranzicije unutar kluba, a u sklopu toga će se i puniti mjesto sportskog direktora. Suludo bi bilo ugovorom se sad vezati s nekim, pa mu za dva ili tri mjeseca otkazivati suradnju… Uostalom, koordinirano i ciljano smo radili. Nismo se žurili i doveli hrpu igrača odmah na početku priprema, nego smo gledali po pozicijama igrače koji bi nam donosili pluseve. Neće svi raditi prevagu, ali vjerujemo da svi mogu donijeti neki plus na svojim pozicijama.

Iz kluba je otišao dvoznamenkast broj igrača, no prvi čovjek kluba u tome ne vidi nerješiv problem.

– Gledajući minutažu i pozicije, najveći gubitak su nam odlasci Mitrovića i kapetana Mrzljaka. Kad nabrajam odlaske Matavža, Blummela, Munksgaarda i drugih, mislim da smo ih kvalitetnije nadomjestili. Išli smo na određenu sinergiju mladosti i iskustva, iako čak mislim da smo u ovom trenutku i malo premladi. Slijedom toga, bit će sigurno i uspona i padova, tako da apeliram na strpljenje bude li se to događalo. Pomoći će nam dolasci Mikanovića i Pavlovića u tom smislu, iako Pavlović ima tek 23 godine, ali bili smo u deficitu s iskusnijim igračima odlascima Matavža, Mrzljaka, Vujnovića…

Od starijih, tu su i dalje Maloča i Štiglec, stigao je i Mikanović, plus golmani Banić i Radošević, a uz njih i cijeli niz mladih.

– Budući da sam nabrojio da imamo 17-18 igrača između 17 i 21 godine, jasno je da je jedan od zadataka trenera i njegova stožera da daju priliku najboljima od njih. Izuzetno mi je drago što se Vinko Skrbin vratio, što je trener prepoznao njegovu kvalitetu i što je ostao. To i jest put za sve ostale mlade igrače, koji će kroz treću ligu pokušati izboriti povratak u Goricu. Teško je očekivati da ćemo ubaciti deset naših klinaca u prvu momčad i očekivati da se to neće osjetiti na rezultatu. A kad nemaš stabilnost u rezultatu, nemaš ni dobro okruženje za razvoj mladih igrača. Svi ti klinci uz nekoga moraju stasati da bi i sami sutra bili nositelji – kazao je Črnko i nastavio iz perspektive v.d. sportskog direktora.

Nenad Črnko na čelu je kluba od njegova pokretanja 2009. , ovo će mu biti 16. sezona na mjestu predsjednika… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

– Duplirani smo na svim pozicijama, dolaskom Pavlovića i na poziciji zadnjeg veznog… Iako, poznajući nas, ne bih rekao da je prijelazni rok gotov. Možda još bacimo dvije “bombe” do kraja prijelaznog roka, ali sve će biti u okviru budžeta i financija. Možda nekoga i prodamo, pa zarotiramo neke stvari, ali sve će se bazirati na onome čime ćemo raspolagati. Znamo u kojim okvirima Gorica pleše što se budžeta tiče. Ova godina će nam vjerojatno biti najteža, budući da u posljednje dvije sezone nismo napravili transfere koji su nas ranije držali. Ali dobro, teška je bila i sezona 2022/23., pa smo je izgurali.

Upitan da odabere realan cilj između borbe za Europu, stabilnosti sredine tablice ili borbe za ostanak, odgovorio je:

– Najzadovoljniji bih bio da u momčadi od 20 igrača imam 15 Velikogoričana, pa makar se i borio za ostanak. Nažalost, to je nemoguće… Najvažnije je na početku stabilizirati momčad, što najbolje znamo iz iskustva od prije dvije sezone. Imali smo takva iskustva i u deset godina druge lige, također smo se jedne sezone borili za ostanak, a kad prođete takva iskustva, pušete i na hladno. Prije dvije godine doveli smo sve igrače na početak priprema i mislili da je to to. A ispalo je da to baš i nije to. Na bazi tih iskustava išli smo čekati da dobijemo ono što želimo.

Drugim riječima, ciljevi dolaze u fazama.

– Želimo izbjeći borbu za ostanak, stabilizirati se, ali i pokušati napraviti najviše što možemo. Bitno nam je da naši mladi igrači dobiju što više minuta, ne bi li nam stvorili predispozicije za neke buduće transfere, ali moramo biti i svjesni koliko je SS HNL specifična liga. Dobiješ tri utakmice zaredom, boriš se za Europe, izgubiš tri zaredom, boriš se za ostanak… Niti hoću niti mogu igračima zabraniti da se bore za Europu, za što višu poziciju, jer oni u svojim ugovorima imaju bonuse vezane uz plasman i bodove, a i nitko ne želi igrati za klub bez ambicija. Mi tražimo balans u svemu tome, tražimo način kako promovirati mlade, a istovremeno i biti konkurentan. Tu je Vrzić, tu je Kapulica, tu je Skrbin… Ajmo izbjeći borbu za ostanak, a onda su sva vrata otvorena. I unutar četiri zida, s trenerom i kapetanom, donosit ćemo odluke, planove i ambicije.

Oni će u velikoj mjeri ovisiti i o tome hoće li se netko prodati, transferirati, što posljednjih godina ide sve teže i teže.

– Nije tajna da su Krešo Krizmanić i Jurica Pršir predugo u Gorici. Koliko god su oni maksimalno fokusirani na Goricu, realnost je da tijekom osmog mjeseca dođe ponuda za njih. Upiti stalno dolaze i moguće je da ostanemo bez njih – počeo je Črnko ovaj dio priče.

– Najradije ne bih, ali moram to reći… Situacija na europskom tržištu je takva da ću, u trenutku kad dobijem pismenu ponudu za bilo koga od njih, pristati na nju ako je imalo u realnim okvirima. Nažalost, mi na nogometnom tržištu imamo klasični Dolac, hrpa agenata zove, pita koliko košta Pršir, a ja na to kažem da ne košta ništa, da pošalju ponudu i da možemo razgovarati. Pa onda ta ponuda nikad ne dođe, a za godinu dana taj isti agent kaže “imao sam za tebe ponudu tri milijuna eura, ali predsjednik nije pristao”.

– Nije to slučaj samo kod nas. Pogledajte Rijeku, Hajduk, Dinamo… Evo, ako povlačimo paralele, Rijeka je na zimu imala dva boda više od Dinama, imala je hrpu mladih igrača, a nije dobila praktički nijednu ponudu. Problem nije u nama. Po Transfermarktu Jurica Pršir vrijedi 2,5 milijuna eura, ali svjesni smo da to više nije ni približno realno. Mi smo spremni na kompromise, anuitete, bonuse za njegove nastupe, ali verificirana ponuda mora doći na papiru i onda možemo razgovarati. Sve druge načine ne prihvaćam, to znaju i oni i njihovi agenti. Uostalom, 90 posto ponuda koje su došle na papiru u Goricu, na kraju su i realizirane. A telefonski pozivi svakakvih agenata, koje ja zove pretržci, nisu relevantni – odrješit je Črnko.

Ako Pršir i Krizmanić doista odu, bit će spremne i zamjene, dijelom i zahvaljujući suradnji s Dinamom, obostrano korisnom.

– Do kraja tjedna predstavit ćemo naše Goričane Vitu Čaića i Tonija Majića, kao i Antu Suška, koji će biti ovdje na posudbi. S nama su od prvog dana priprema, ali čekali smo da se dogovore određene regulative. Moram naglasiti da je naš odnos s Dinamom vrlo korektan, ali ujedno smo i klub koji ne želi razvijati tuđe igrače ako u tome nema interes. Taj interes smo u dogovorima pronašli, a očituje se u bonusima za nastupe i postotku od sljedećeg transfera. Za svu trojicu vjerujem da su u prvom redu velike perspektive Dinama, ali mi smo ugradili i klauzulu o otkupu, isto kao što smo napravili s Kotarskim i Ajaxom. Očekujemo da će ti dečki iskočiti, da ih mi otkupimo, a oni postanu igrači koje ćemo kroz godinu dana transferirati. Dinamo tu, naravno, ima “buy-back” opciju, može ih otkupiti – pojašnjava Črnko.

Jakov Gurlica tako neće doći na posudbu, nego sa slobodnim papirima.

– Gurlica je napravio raskid ugovora i postat će naš igrač. Gledali smo pozicije koje nam trebaju. To je igrač koji je imao značajnu minutažu u slovenskoj prvoj ligi, a mi uvijek gledamo i neke svoje želje i potrebe. Gurlicaje doveden, jer računamo da će Krizmanić napraviti transfer. Računali smo i prošle godine, pa se nije dogodilo, ali ne možemo si dozvoliti da 31. kolovoza ostanemo bez njega, a da nema tko uskočiti.

Osvrnuo se prvi čovjek HNK Gorice i na dvojicu Senegalaca, Aronu Falla i Sekoua Sagnu, koji su kasnili na pripreme zbog problema s vizom.

– S obojicom smo produžili suradnju tijekom lipnja, no propusti se događaju, ovaj put ne našom krivicom. Dečki su jednostavno zaboravili da su im vize istekle i nisu mogli ući u Hrvatsku prije nego što smo to riješili. Arona je zapeo već u Senegalu i došao je čim je dobio vizu, a Sagna je zapeo u Nizozemskoj. U lipnju smo predali zahtjev za produženje radne dozvole, ali birokracija u Hrvatskoj te stvari nažalost radi malo sporije. Čim smo dobili papire, na čemu zahvaljujem načelniku Perici Maliću, on se priključio.

Druženje s novinarima završilo je pitanjem zašto su godišnje ulaznice toliko jeftine, samo 35 eura za 18 domaćih utakmica, plus kup…

– Da se mene pita, a ne pita me se ništa po tom pitanju, stavio bih trostruko više cijene. Ovako nam se događa da nam godišnje ulaznice za 35 eura kupuju navijači Dinama i Hajduka, koji dođu samo na utakmice protiv tih klubova, jer im ispadne jeftinije nego redovna cijena. Ali dobro, shvaćam to kao pohvalu, imamo prejeftine godišnje ulaznice – nasmijao se Črnko za kraj.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 3 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.