Povežite se s nama

Sport

Črnko: Imamo mlad i dobar kadar, ali možda bacimo i još dvije “bombe”…

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko u opširnom i otvorenom izlaganju pred medijima uoči nastavka sezone progovorio o načinu na koji se slagala momčad, o funkcioniranju kluba, o nogometnoj tržnici, o željama i ambicijama…

Objavljeno

na

Sedma je, kažu, krizna. U braku, pa zašto onda ne bi bila i u nogometu. A baš u svoju sedmu sezonu prvoligaškog života u subotu od 21 sat ući će nogometaši Gorice.

I bit će teška, najteža dosad, Gorica će biti glavni kandidat za ispadanje, jer otišli su joj svi igrači, čak i neki iz stožera… Tako nekako ide narativ u okruženju HNL-a, među onima koji prate, koje zanima, koji imaju mišljenje.

– Kad smo ušli u prvu ligu, govorili su da ćemo odmah glatko ispasti i da se više nikad nećemo vratiti. A Gorica je, evo, već sedmu godinu u prvoj ligi. To valjda znači da nam je ovih zadnjih šest godina samo bonus… – sa smiješkom kaže predsjednik kluba Nenad Črnko u obraćanju medijima uoči početka nove sezone.

Da, bit će teško i zahtjevno, u to nema nikakve dvojbe, ali bilo je tako i prošlih godina. Pa se uvijek pronalazilo rješenje. Pronaći će se i ovoga puta…

– Kad radite i živite u nogometu, dobro znate da je svaka sezona puna upitnika. Tako je više-manje kod svih klubova iz SuperSport HNL-a, barem dok ne prođe prvih nekoliko kola, koja će nam svima reći na čemu smo otprilike. Uspoređujući s prošlom sezonom, u kojoj smo doživjeli blagi pad u izvedbama i rezultatima, mogu reći da ćemo sigurno biti bolji nego što smo bili na proljeće – uvodno je rekao Črnko.

Od odlaska Marija Brkljače s funkcije sportskog direktora predsjednik istovremeno odrađuje i taj dio posla.

– To je samo prijelazno rješenje, budući da očekujemo određene tranzicije unutar kluba, a u sklopu toga će se i puniti mjesto sportskog direktora. Suludo bi bilo ugovorom se sad vezati s nekim, pa mu za dva ili tri mjeseca otkazivati suradnju… Uostalom, koordinirano i ciljano smo radili. Nismo se žurili i doveli hrpu igrača odmah na početku priprema, nego smo gledali po pozicijama igrače koji bi nam donosili pluseve. Neće svi raditi prevagu, ali vjerujemo da svi mogu donijeti neki plus na svojim pozicijama.

Iz kluba je otišao dvoznamenkast broj igrača, no prvi čovjek kluba u tome ne vidi nerješiv problem.

– Gledajući minutažu i pozicije, najveći gubitak su nam odlasci Mitrovića i kapetana Mrzljaka. Kad nabrajam odlaske Matavža, Blummela, Munksgaarda i drugih, mislim da smo ih kvalitetnije nadomjestili. Išli smo na određenu sinergiju mladosti i iskustva, iako čak mislim da smo u ovom trenutku i malo premladi. Slijedom toga, bit će sigurno i uspona i padova, tako da apeliram na strpljenje bude li se to događalo. Pomoći će nam dolasci Mikanovića i Pavlovića u tom smislu, iako Pavlović ima tek 23 godine, ali bili smo u deficitu s iskusnijim igračima odlascima Matavža, Mrzljaka, Vujnovića…

Od starijih, tu su i dalje Maloča i Štiglec, stigao je i Mikanović, plus golmani Banić i Radošević, a uz njih i cijeli niz mladih.

– Budući da sam nabrojio da imamo 17-18 igrača između 17 i 21 godine, jasno je da je jedan od zadataka trenera i njegova stožera da daju priliku najboljima od njih. Izuzetno mi je drago što se Vinko Skrbin vratio, što je trener prepoznao njegovu kvalitetu i što je ostao. To i jest put za sve ostale mlade igrače, koji će kroz treću ligu pokušati izboriti povratak u Goricu. Teško je očekivati da ćemo ubaciti deset naših klinaca u prvu momčad i očekivati da se to neće osjetiti na rezultatu. A kad nemaš stabilnost u rezultatu, nemaš ni dobro okruženje za razvoj mladih igrača. Svi ti klinci uz nekoga moraju stasati da bi i sami sutra bili nositelji – kazao je Črnko i nastavio iz perspektive v.d. sportskog direktora.

Nenad Črnko na čelu je kluba od njegova pokretanja 2009. , ovo će mu biti 16. sezona na mjestu predsjednika… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

– Duplirani smo na svim pozicijama, dolaskom Pavlovića i na poziciji zadnjeg veznog… Iako, poznajući nas, ne bih rekao da je prijelazni rok gotov. Možda još bacimo dvije “bombe” do kraja prijelaznog roka, ali sve će biti u okviru budžeta i financija. Možda nekoga i prodamo, pa zarotiramo neke stvari, ali sve će se bazirati na onome čime ćemo raspolagati. Znamo u kojim okvirima Gorica pleše što se budžeta tiče. Ova godina će nam vjerojatno biti najteža, budući da u posljednje dvije sezone nismo napravili transfere koji su nas ranije držali. Ali dobro, teška je bila i sezona 2022/23., pa smo je izgurali.

Upitan da odabere realan cilj između borbe za Europu, stabilnosti sredine tablice ili borbe za ostanak, odgovorio je:

– Najzadovoljniji bih bio da u momčadi od 20 igrača imam 15 Velikogoričana, pa makar se i borio za ostanak. Nažalost, to je nemoguće… Najvažnije je na početku stabilizirati momčad, što najbolje znamo iz iskustva od prije dvije sezone. Imali smo takva iskustva i u deset godina druge lige, također smo se jedne sezone borili za ostanak, a kad prođete takva iskustva, pušete i na hladno. Prije dvije godine doveli smo sve igrače na početak priprema i mislili da je to to. A ispalo je da to baš i nije to. Na bazi tih iskustava išli smo čekati da dobijemo ono što želimo.

Drugim riječima, ciljevi dolaze u fazama.

– Želimo izbjeći borbu za ostanak, stabilizirati se, ali i pokušati napraviti najviše što možemo. Bitno nam je da naši mladi igrači dobiju što više minuta, ne bi li nam stvorili predispozicije za neke buduće transfere, ali moramo biti i svjesni koliko je SS HNL specifična liga. Dobiješ tri utakmice zaredom, boriš se za Europe, izgubiš tri zaredom, boriš se za ostanak… Niti hoću niti mogu igračima zabraniti da se bore za Europu, za što višu poziciju, jer oni u svojim ugovorima imaju bonuse vezane uz plasman i bodove, a i nitko ne želi igrati za klub bez ambicija. Mi tražimo balans u svemu tome, tražimo način kako promovirati mlade, a istovremeno i biti konkurentan. Tu je Vrzić, tu je Kapulica, tu je Skrbin… Ajmo izbjeći borbu za ostanak, a onda su sva vrata otvorena. I unutar četiri zida, s trenerom i kapetanom, donosit ćemo odluke, planove i ambicije.

Oni će u velikoj mjeri ovisiti i o tome hoće li se netko prodati, transferirati, što posljednjih godina ide sve teže i teže.

– Nije tajna da su Krešo Krizmanić i Jurica Pršir predugo u Gorici. Koliko god su oni maksimalno fokusirani na Goricu, realnost je da tijekom osmog mjeseca dođe ponuda za njih. Upiti stalno dolaze i moguće je da ostanemo bez njih – počeo je Črnko ovaj dio priče.

– Najradije ne bih, ali moram to reći… Situacija na europskom tržištu je takva da ću, u trenutku kad dobijem pismenu ponudu za bilo koga od njih, pristati na nju ako je imalo u realnim okvirima. Nažalost, mi na nogometnom tržištu imamo klasični Dolac, hrpa agenata zove, pita koliko košta Pršir, a ja na to kažem da ne košta ništa, da pošalju ponudu i da možemo razgovarati. Pa onda ta ponuda nikad ne dođe, a za godinu dana taj isti agent kaže “imao sam za tebe ponudu tri milijuna eura, ali predsjednik nije pristao”.

– Nije to slučaj samo kod nas. Pogledajte Rijeku, Hajduk, Dinamo… Evo, ako povlačimo paralele, Rijeka je na zimu imala dva boda više od Dinama, imala je hrpu mladih igrača, a nije dobila praktički nijednu ponudu. Problem nije u nama. Po Transfermarktu Jurica Pršir vrijedi 2,5 milijuna eura, ali svjesni smo da to više nije ni približno realno. Mi smo spremni na kompromise, anuitete, bonuse za njegove nastupe, ali verificirana ponuda mora doći na papiru i onda možemo razgovarati. Sve druge načine ne prihvaćam, to znaju i oni i njihovi agenti. Uostalom, 90 posto ponuda koje su došle na papiru u Goricu, na kraju su i realizirane. A telefonski pozivi svakakvih agenata, koje ja zove pretržci, nisu relevantni – odrješit je Črnko.

Ako Pršir i Krizmanić doista odu, bit će spremne i zamjene, dijelom i zahvaljujući suradnji s Dinamom, obostrano korisnom.

– Do kraja tjedna predstavit ćemo naše Goričane Vitu Čaića i Tonija Majića, kao i Antu Suška, koji će biti ovdje na posudbi. S nama su od prvog dana priprema, ali čekali smo da se dogovore određene regulative. Moram naglasiti da je naš odnos s Dinamom vrlo korektan, ali ujedno smo i klub koji ne želi razvijati tuđe igrače ako u tome nema interes. Taj interes smo u dogovorima pronašli, a očituje se u bonusima za nastupe i postotku od sljedećeg transfera. Za svu trojicu vjerujem da su u prvom redu velike perspektive Dinama, ali mi smo ugradili i klauzulu o otkupu, isto kao što smo napravili s Kotarskim i Ajaxom. Očekujemo da će ti dečki iskočiti, da ih mi otkupimo, a oni postanu igrači koje ćemo kroz godinu dana transferirati. Dinamo tu, naravno, ima “buy-back” opciju, može ih otkupiti – pojašnjava Črnko.

Jakov Gurlica tako neće doći na posudbu, nego sa slobodnim papirima.

– Gurlica je napravio raskid ugovora i postat će naš igrač. Gledali smo pozicije koje nam trebaju. To je igrač koji je imao značajnu minutažu u slovenskoj prvoj ligi, a mi uvijek gledamo i neke svoje želje i potrebe. Gurlicaje doveden, jer računamo da će Krizmanić napraviti transfer. Računali smo i prošle godine, pa se nije dogodilo, ali ne možemo si dozvoliti da 31. kolovoza ostanemo bez njega, a da nema tko uskočiti.

Osvrnuo se prvi čovjek HNK Gorice i na dvojicu Senegalaca, Aronu Falla i Sekoua Sagnu, koji su kasnili na pripreme zbog problema s vizom.

– S obojicom smo produžili suradnju tijekom lipnja, no propusti se događaju, ovaj put ne našom krivicom. Dečki su jednostavno zaboravili da su im vize istekle i nisu mogli ući u Hrvatsku prije nego što smo to riješili. Arona je zapeo već u Senegalu i došao je čim je dobio vizu, a Sagna je zapeo u Nizozemskoj. U lipnju smo predali zahtjev za produženje radne dozvole, ali birokracija u Hrvatskoj te stvari nažalost radi malo sporije. Čim smo dobili papire, na čemu zahvaljujem načelniku Perici Maliću, on se priključio.

Druženje s novinarima završilo je pitanjem zašto su godišnje ulaznice toliko jeftine, samo 35 eura za 18 domaćih utakmica, plus kup…

– Da se mene pita, a ne pita me se ništa po tom pitanju, stavio bih trostruko više cijene. Ovako nam se događa da nam godišnje ulaznice za 35 eura kupuju navijači Dinama i Hajduka, koji dođu samo na utakmice protiv tih klubova, jer im ispadne jeftinije nego redovna cijena. Ali dobro, shvaćam to kao pohvalu, imamo prejeftine godišnje ulaznice – nasmijao se Črnko za kraj.

Sport

Baka, deda, tata pa – Niko! Rimac junior došao je odrastati u Goricu

Niko Rimac (19) novi je igrač KK Gorice, talentirani bek stigao je na posudbu iz prvoligaša Dubrave i u našem će klubu pokušati razviti svoj talent, koji je zapisan u genima ove košarkaške dinastije…

Objavljeno

na

Objavio/la

Neke bake najbolje kuhaju, neke kupuju najbolje poklone, neke čuvaju djecu i uspješnije od roditelja… A neke bake daju ime nacionalnim sportskim natjecanjima! Jedan od njih, jedan od rijetkih, zove se Niko Rimac.

Njegova je baka, naime, Ružica Meglaj Rimac, ponajbolja košarkašica u hrvatskoj povijesti, čije ime nosi ženski košarkaški kup. Njegov je djed čuveni trener Matan Rimac, u davnim vremenima sjajan igrač Lokomotive i kasnije Cibone. Njegov je stric Davor Rimac, NCAA prvak iz 1994. s Arkansasom, a njegov otac je Slaven Rimac, proslavljeni košarkaš, reprezentativac, a danas uspješan trener…

Iz te i takve loze, eto, stiže Niko Rimac, koji je od ovog četvrtka igrač KK Gorice! Tek mu je 19 godina, a u tijeku je već treća sezona u koju je ušao kao prvotimac KK Dubrave, člana elitnog ranga hrvatske košarke. Kako u svom klubu nije mogao pronaći dovoljno prostora i minuta, cijela ova košarkaška obitelj zajednički je donijela odluku da je najpametnije preseliti se upravo u Goricu. Niko dolazi na posudbu, bit će tu do kraja sezone, a plan je da svojim igrama pomogne našem klubu, ali i sebi.

U sustavu trenera Damira Cicija Miljkovića dobit će puno više prostora za razvijanje svoga talenta, koji definitivno postoji. Stilom igre će na trenutke podsjetiti na tatu Slavena, tu je i mekana ruka, i osjećaj za igru, a u ovoj fazi košarkaškog razvoja najvažnije mu je da – igra. Kad to već nije moguće u prvom, bit će moguće u drugom rangu, u kojem Goričani gledaju isključivo prema vrhu. Početak sezone, unatoč tome, nije bio idealan, Gorica je nakon tri kola na omjeru 1-2, a upravo bi Niko Rimac mogao pomoći po pitanju boljih rezultata u budućnosti.

Svi detalji oko njegova dolaska u Turopolje su riješeni, Rimac junior već se priključio svojim novim suigračima, među kojima bi se ovih dana moglo naći i još jedno novo lice. Kako se može neslužbeno doznati, u finišu su pregovori s jednim igračem na centarskoj poziciji, koji također dolazi iz jednog prvoligaškoga kluba, a ta bi dva osvježenja zaista mogla donijeti jako puno Cicijevoj momčadi.

Niko Rimac debitirat će za Goricu već u petak, kad u našu dvoranu stižu Vrijednosnice Osijek. Pogađate, na dresu će biti broj 6, kojeg pamtimo i s leđa njegova tate Slavena…

Nastavite čitati

Sport

Čudesna priča iz Gorice: ‘Treniramo triput tjedno, a imamo 25 pobjeda zaredom!’

Odbojkašice HOK Gorice čudesan niz od maksimalne 22 pobjede u prošloj sezoni nadogradile su s nove tri na početku nove sezone, a o tajnama uspjeha priča nam dopredsjednica kluba Diana Breko. Ima tu i Azene, i infrastrukture, i planova…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nekako u tišini, u zavjetrini, u sportskom životu našega grada događa se jedna gotovo nevjerojatna priča o uspjehu, odrastanju, strasti i – pobjedama. Priča je to koja dolazi iz odbojke, glavne role u njoj drže djevojke iz HOK Gorice, a radni naslov mogao bi biti “Naš savršeni niz”. Seniorke HOK Gorice, naime, u nizu su od 25 uzastopnih pobjeda u prvenstvenim utakmicama! Cijela prošla sezona prošla je u apsolutno pobjedničkom ritmu, bez ijednog pogrešnog koraka, a nastavilo se i ove sezone u istom tom ritmu.

I naravno da svaka takva priča u našem gradu vraća uspomene na neka prošla vremena, na doba kad je nikad prežaljena Azena žarila i palila hrvatskom odbojkom. Postoji najmanje nekoliko poveznica između tog romantičnog i ovog današnjeg, ponovno uspješnog odbojkaškog razdoblja, a jedna od najsnažnijih je Diana Breko. Nekoć Diana Reščić, ponajbolja tehničarka u državi, danas je pod novim prezimenom u novoj ulozi. Dopredsjednica je HOK Gorice, kluba kojeg je pokrenula zajedno s predsjednicom Katarinom Ćosić, i ima razloga uživati u trenutku.

– Prije tri godine, u vrijeme kad smo igrali 1. B ligu, ostali smo bez dvije-tri igračice iz seniorskog pogona, koje su otišle u Mladost. Budući da smo mi pogon koji isključivo radi sa svojom djecom, koju pokušavamo dovesti do seniorki, takav udarac bilo je teško podnijeti i ispali smo u niži rang. Tu godinu iskoristili smo za razvoj mlađih igračica, s planom da one dođu do razine na kojoj sad jesu – započela je Diana i dodala:

– Prošlu cijelu sezonu odigrali smo tako bez ijednog poraza, nisam sigurna jedino jesmo li izgubili jedan ili dva seta. Vratili smo se u rang više, u koji cijela ta naša generacija i pripada, a tu u prva tri kola imamo tri pobjede. I sve to s ekipom u kojoj samo dvije ili tri cure nisu iz Velike Gorice. To su djeca koja su kod nas odrastala, curice kojima smo prvi put vezale tenisice… A to je, kako mi gledamo na stvari, najveća vrijednost našega kluba.

Posljednja pobjeda u nizu bila je ona izborena u gradskom derbiju s OK Velikom Goricom, drugim goričkim klubom.

– Gradski derbi bio je prava utakmica za pogledati! Jako lijepa utakmica, popunjene tribine, s nekih dvjestotinjak gledatelja, što je jako puno s obzirom na popularnost odbojke kod nas već dugi niz godine. A derbi je bio super. Igrala se lijepa odbojka, a mi smo pokazali zrelost i odlučnost, pa je nama pripala pobjedi i trenutačni status prve ekipe u gradu. A to je uvijek lijepo – sa smiješkom kaže Diana.

Riječ je o trećem rangu natjecanja, daleko je to još od razine na kojoj je nekoć bila Azena, ali cure idu polako, korak po korak.

– Krenule smo 2013. godine. Sjedile smo na kavi Zrinka Zuanović, Katarina i ja, i nešto smo pričale… Taman je Azena bila pred raspadom i kroz to naše ćakulanje došli smo do toga da ne bi bilo loše osnovati klub i krenuti raditi s mladima. U nekih pola sata odlučile smo da idemo u to i krenule smo. Katarina je odradila najveći dio oko papirologije i počeli smo okupljati djecu i trenirati. Taj broj brzo je rastao, ukazala se potreba i za novim trenerima, pa smo uključili naše cure iz Azene: Ines Rendulić, Sandru Bašić, Unu Bogović… Za njih smo znale što su učile, koje vrijednosti su usvojile u ono naše doba. Primarna nam je želja da treneri koji dolaze slijede ono što smo mi prepoznale kao važno, ono kako mi želimo da naš klub izgleda. A to je briga za svakog člana, za roditelje, pri čemu rezultat nije uvijek u fokusu. Ni nama u vrijeme Azene rezultat nije bio imperativ – govori Diana.

Velikogoričani su brzo prepoznali dobar i kvalitetan rad s djecom.

– Od početka je to lijepo krenulo, jer za djevojčice od prvog do četvrtog razreda u Velikoj Gorici tad nije bilo velikog izbora sportskih aktivnosti. Kao da su ljudi jedva dočekali da se pojavi neka nova opcija. OK Velika Gorica tad je već postojala, ali mlađe dobne kategorije nisu imale formirane kao što imaju danas, tako da mi s brojem djece nikad nismo imali problema. Stalno se krećemo oko brojke od 150 članova, a imamo i četiri zaposlenika na puno radno vrijeme. Kažu nam mnogi da smo zbog toga jako hrabre, budući da mi četiri mjesečne plaće isplaćujemo do 15. u mjesecu, jer to je primarni izvor prihoda za te ljude. I na to smo ponosne – ističe.

Klub je posložen na najbolji mogući način s obzirom na okolnosti u kojima živi i djeluje, koje utječu i na sve buduće ambicije.

– Svakom klubu u nekom periodu sportskog razvoja, ako pričamo o seniorima, potreban je netko koga ćeš dovesti sa strane. Nemamo mi toliki pogon ni mogućnosti proizvoditi igračice kao na traci, igračice koje će puniti sve rupe koje u nekom trenutku nastaju. To ne može ni Mladost, koja ima prekrasne uvjete za rad, a nama najveću prepreku po pitanju većih sportskih ambicija predstavlja sportska infrastruktura – otvoreno kaže Diana.

Jako je puno klubova u našem gradu, jako puno potreba, a prostora i vremena nikad dovoljno.

– I nama dvjema koje vodimo klub, koje smo bivše sportašice, trebalo je vremena da shvatimo da neke stvari nisu u našoj moći. I da ih moramo prihvatiti takve kakve jesu. Nama seniorke treniraju tri puta tjedno, jednako kao i djevojčice od sedam godina?! A sve zato što želimo u terminima koje smo dobili na raspolaganje svima dati podjednako za iznos članarine koju roditelji plaćaju. Mislim da je tužno i žalosno da seniorke treniraju tri puta tjedno, i to u Šćitarjevu, a rekla bih i da je nevjerojatno da u tim okolnostima imaju 25 pobjeda zaredom – priča Diana i nastavlja:

– Termine za trening imamo u Gradskoj dvorani, u Novom Čiču, u Velikoj Mlaki, u OŠ Eugena Kvaternika i u Šćitarjevu… Imamo i taj problem da se termini u raznim dvoranama preklapaju, zbog čega moramo u klubu imati 90 lopti, a svaka stoji između 80 i 90 eura. Zato kažem, infrastruktura nam čini najveći problem ako pričamo o nekim budućim ciljevima, koje bismo mi vrlo rado sebi postavile u sportskom smislu.

Barem dio tih i takvih problema trebala bi riješiti balon dvorana koja samo što nije gotova.

– Voljela bih reći da hoće, ali bojim se da neće. Ta dvorana bit će za mlađe dobne kategorije, u njoj se ništa od natjecanja ne može igrati, budući da nema odgovarajuće gabarite. Puno je nas klubova, opet će biti navala na termine… A nama termin u 18 sati ne znači ništa, jer djeca su poslijepodne u školi. I tu ne mislim samo na nas, isto vrijedi za sve klubove, i zato se bojim da će ovo biti čista improvizacija. S druge strane, veselimo se školi u Kurilovcu, to će donijeti puno više prostora za sve.

Ukratko, teško je objasniti kako je moguće da ekipa koja trenira triput tjedno niže pobjede jednu za drugom…

– Naša je sreća što sve cure koje su u seniorskoj ekipi, kao i mi ostali u klubu, žive odbojku. Većina njih svoje obaveze na fakultetima slaže po odbojci, slobodne aktivnosti podređuju odbojci… Dio njih su i licencirani suci, pa nakon svoje utakmice ostaju suditi mlađim kategorijama. Svi žive za to, zajedno s trenerom Lukom Bišćanom, koji je već dugi niz godina s nama. U drugom mjesecu je na prijedlog nas iz HOK Gorice postao tajnik Županijskog odbojkaškog saveza, svoj posao radi odgovorno, vrijedan je i marljiv, i s njim i s trenerom mlađih kategorija Davorom Labašom super komunikaciju i odnos, a to je recept za ovakav uspjeh – zaključila je Dinama Breko dio razgovora o 25 pobjeda u nizu.

A onda se prebacila na ono što se događalo prije 25 godina. Uvijek se lijepo sjetiti slavnih dana Azene, vremena kad je ženska odbojka u serijama punila tribine “bakarića”, kad je grad s užitkom pratio Sennu Ušić, Bernardu Buđu, Ines Rendulić, Sandru Bašić, Unu Bogović, sestre Marinu i Margaretu Novosel… I Dianu Reščić.

– Da, uvijek se lijepo sjetiti toga. Bili su to prekrasni dani s Azenom, ali i s reprezentacijom. Bile smo kadetske prvakinje Europe, Senna je bila najbolja igračica, a ja sam proglašena najboljom tehničarkom, a to smo bile i godinu kasnije na Svjetskom prvenstvu – prisjeća se Diana.

– Na samom početku oformila se školska ekipa koju je pokrenula Snježana Ušić. Kroz godinu dana osnovan je klub i sve te cure prešle su u Azenu. Tu se negdje Kumičićem proširio glas da je klub osnovan, da traže nove djevojčice. Ja sam u to vrijeme igrala nogomet, na kvartu sam znala igrati i s Antom Budimirom i Nindžom Dvornekovićem, a čak sam otišla i na Radnik. Igrala se prijateljska utakmica, ja sam ušla i zabila dva gola! Maca Maradona zvala me da idem u Dinamo, ali tad sam se već počela baviti i odbojkom. Došla sam u jednom trenutku do našeg Brace, trenera, s idejom da bi se ja ipak radije bavila nogometom. Samo me pogledao i rekao: “Diana, molim te nemoj”. I to je bilo gotovo. Braco je tako rekao i ja o nogometu više nikad nisam ni razmišljala – prepričala je Diana, prebacivši se tako na posebno emotivnu temu.

Vladimir Janković Braco, legendarni trener Azene iz tih samih početaka, doktor odbojke, nekoć i prvak Europe s talijanskom Modenom, preminuo je krajem rujna.

– Braco je sve godine našeg odrastanja bio s nama. Bilo to fizički, preko telefona ili bilo preko bilježnica koje nam je dao u početku našega rada u klubu… Uvijek je bio uz nas, i kad smo bile djeca i u ovoj posljednjoj fazi. Kad pričamo o tim prvim danima, teško mi je sve to uopće objasniti… Njegove odluke nikad se nisu preispitivale. Nemali broj puta ja sam zbog svog dragog Brace i plakala, bila tužna, ali nikad nisam preispitivala njegovu odluku, znala sam da postoji razlog zašto sam na klupi, zašto ne igram. Danas točno znam da je imao razlog da to bude tako – opisuje omiljenog trenera Diana.

– Bio je toliko brižan prema nama… Pazi, to se događa u godinama kad se mi formiramo kao djevojčice, kad roditelji postaju manje važni u našem razvoju, kad čak i veći autoritet svima nama postaje trener. Kad bi on rekao da staviš kapu, nije bilo dileme hoćeš li je staviti. Ako kaže da banana mora biti u torbi za nakon treninga, uopće nije bilo priče o tome hoće li je biti ili ne. Ako pričamo o trenerskom dijelu, o znanju, mi smo mu apsolutno vjerovale. Čovjek je bio prvak Europe, a došao je u jedan mali klub, u jednu osnovnu školu, učiti sve nas osnovama. Koliko trebaš biti skroman da se spustiš na tu razinu, koliko moraš imati strpljenja za nas, curice koje traže puno, puno ponavljanja, odgajanja… A on je, zajedno sa Snježanom, Bakom i Dedom, odradio vrhunski. I tu ne mislim na znanje koje nam je prenio, puno više na vrijednosti koje nam je usadio. I koje mi danas pokušavamo prenijeti na nove generacije, djecu koja dolaze u naš klub.

Na posljednjem ispraćaju imala je i poseban zadatak.

– Držala sam govor na njegovu sprovodu, a kad sam ga pisala, poantu sam pronašla u sljedećem… Svi smo mi imali svoje obitelji kod kuće, ali mi u klubu bili smo jedna posebna zajednica, koja je živjela unutar onih zidova dvorane u Kumičiću. Živjeli smo kao jedna velika obitelj, pogotovo s obzirom na to da smo imali i Baku i Dedu, i Snježanu, i Bracu, i djecu… Prekrasna priča, obitelj po svim kriterijima.

Cure iz te generacije bliske su i danas.

– U kontaktu smo koliko nam dnevne obaveze dozvole. Većina nas ima djecu, uglavnom curice, tako da već slažemo ekipu za budućnost, ha, ha. Kad se uspijemo dogovoriti da se nađemo, ne treba nam puno vremena da se vrati energija iz 1999.! Nema tu puno uvodu, kao da samo nastavljamo ono što je počelo tada. Bili smo nedavno zajedno vani, to je bio show, a u klubu su nam djeca Ines Rendulić, Monike Jusup, Une Bogović, nećakinja Sandre Bašić… Ako se i ne vidimo privatno, srećemo se na utakmicama tih djevojčica – kaže Diana, sigurna da će se opet okupiti i na Memorijalu Antun Azenić Deda.

– Ove godine čeka nas osmo izdanje, planiramo opet napraviti turnir koji će trajati dva dana. Mogli bismo ga raditi i na tri dana, jer klubovi se već i sami pozivaju, javljaju da žele sudjelovati. Pitanje je samo termina u dvorani, nadam se da ćemo dobiti ta dva dana, da okupimo deset ekipa. Jedino o čemu razmišljamo je mjesto radnje. Za početak se nadamo da Gradska dvorana neće curiti, kao što je bilo prošle godine, pa smo se morali prebaciti u “bakarić”. I to nas je poljuljalo, jer atmosfera te dvorane ipak je drukčija, posebna. Svi koji su došli, koji su vezani za ondašnju Azenu, komentirali su da im je tamo ljepše, intimnije, da se bolje osjećaju. Tamo je Azena ostvarivala svoje pobjede, tamo je Sven predvodio navijače, tamo su se događali najveći uspjesi naše generacije.

Tamo su se zbližili i njihovi roditelji, koji su prijatelji i danas, toliko godina poslije.

Kako smo mi između sebe postale prava obitelj, povezali su se i naši roditelji, koji su sve to proživljavali s posebnom emocijom. Nažalost, danas su vremena drukčija, i što se tiče roditelja, ali i djece, koja ne provode vrijeme skupa kao mi nekad. Ines, Beba i ja bismo nakon treninga u “bakariću” prošetale do “ribice”, tamo bi kupile Tip-top i nakon nekih pola sata, kad bi ispričale sve što smo si imale za reći, otišle kući. I sutra sve ispočetka… Nažalost, toga danas fali – završila je svoju priču Diana.

Priču o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u kojoj će te nove, drukčije generacije planirati kako ponoviti ono što su radile Didi, Senna, Ines, Beba, Una i ekipa. Za početak, bilo bi lijepo da što prije dobiju uvjete za uzlet. Dvoranu za odbojku, kakva je izgrađena u Zaprešiću, zasad možemo samo sanjati, ali pomacima prema naprijed treba se nadati. Pa će pomaka biti i u rezultatima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kamp raste iz dana u dan: Gradi se u petoj brzini, obrisi sve jasniji…

Radovi na kampu HNS-a napreduju jako dobro, radi se vrlo intenzivno, pa se uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. već jasno vide kako će otprilike izgledati upravna zgrada, gdje će biti tribina malog stadiona…

Objavljeno

na

Već neko vrijeme znamo da ćemo u našem gradu dobiti kamp Hrvatskog nogometnog saveza, zahvaljujući projekcijama i vizualizacijama znamo otprilike i kako bi sve skupa trebalo izgledati, a sad konačno imamo i pravi, stvarni dojam o budućem kampu za najbolje mlade nogometaše u državi. Naime, na nekadašnjoj livadi smještenoj na sjecištu zaobilaznice i Avenije Pape Ivana Pavla II. svakog se dana sve ljepše i bolje mogu vidjeti obrisi budućeg objekta.

Tijekom ljetnih mjeseci trajali su pripremni radovi, nakon njih i takozvani zemljani radovi, oni koji se ne mogu vidjeti sa ceste, okom prosječnog znatiželjnika, a činilo se da ni ritam radova nije baš u petoj brzini. S dolaskom jeseni to se promijenilo, gužva na gradilištu je ozbiljna i svakodnevna, a takav je i napredak. Uzdigle su se tako visoko iznad zemlje dvije građevine, prva bliže cesti, druga odmah do nje, a lijepo se može vidjeti i gdje će doći tereni…

Ta prva građevina, bliža cesti, zauzima impresivnih 1800 kvadrata, vidi se već i da će arhitektonsko rješenje biti prilično atraktivno, a u njoj će se smjestiti novo administrativno sjedište HNS-a. Bit će tu dovoljno prostora za ogroman broj ureda, poneku dvoranu za sastanke i još puno toga. Cijela unutrašnjost osmišljena je i isplanirana u dogovoru s djelatnicima, u skladu s njihovim potrebama, pa će biti jako zanimljivo vidjeti kako će sve to izgledati na kraju. Zasad je jasno da su gabariti zgrade zaista ozbiljni, da će upravna zgrada imati prizemlje i jedan kat, neće ići previše u visinu, pa su velike šanse da sve skupa bude – jako lijepo.

Usporedno s upravnom zgradom, gradi se i tribina malog stadiona u sklopu kampa, na kojem će svoje utakmice igrati razne selekcije. Na tribinama će se moći smjestiti 1500 gledatelja, u ispod nje bit će smještene svlačionice, kao i VAR soba, odnosno prostor koji će služiti za treniranje i pripremanje VAR sudaca.

U sljedećoj fazi gradit će se i veliki skladišni prostor, koji će biti lociran praktički u Rakarju, na krajnjem dijelu zemljišta predviđenog za kamp, a u međuvremenu će se raditi i na pripremi terena. U prvoj fazi u planu su tri terena, dok će prostor predviđen za četvrti biti iskorišten za nastavak radova, budući da su dio projekta i dvorana te medicinski centar. Sve to doći će na red kad se kraju privedu aktualni radovi, a dosadašnji ritam nudi veliku mogućnost da će rokovi biti ispoštivani.

Podsjetimo, plan je da kamp bude u funkciji sredinom 2027. godine, odnosno dvije godine nakon što su radovi krenuli.

Nastavite čitati

Sport

Rapsodija na Rudešu! Goričkih šest lakih komada za četvrtfinale Kupa

Nogometaši Gorice pobijedili su Rudeš 6-0 u osmini finala Kupa i tako došli do druge najuvjerljivije gostujuće pobjede u povijesti kluba. Zabijalo je šest različitih igrača, a svi zajedno sad se okreću Lokomotivi

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije tajna, strepnja je postojala. Gorica je nakon četiri uzastopna poraza na domaćem terenu, u situaciji koju je lako nazvati kriznom, u utakmici osmine finala gostovala kod Rudeša. Kod vodeće momčadi druge lige, kod društva u kojem je i nekoliko ozbiljnih, iskusnih igrača, kao i cijeli niz zanimljivih mlađih igrača, i sve to u vrlo nezgodnom trenutku. Zbog svega toga imali smo se zašto bojati ove utakmice, a nije lako bilo ni treneru Careviću, jer eventualni novi posrtaj značajno bi produbio krizu…

Međutim, završilo je – fenomenalno! Prekrasno, raskošno, uspješno, raspucano…

Poput melema na ranu došlo je tih šest lopti u mreži Rudeša, protivnika kojeg će ovakav ishod učiniti i pomalo neozbiljnim, ali puno je točnije reći da je Gorica odigrala utakmicu za čistu peticu. Od početka ozbiljni, angažirani, agresivni, gladni dokazivanja da vrijede puno više nego što sugeriraju rezultati u posljednje vrijeme, Goričani su put prema pobjedi krenuli popločavati već od treće minute.

Trontelj je ubacio s desne strane, Čuić propustio, a Domagoj Pavičić pogodio je za 1-0 već u ranoj fazi i time usmjerio utakmicu u pravome smjeru. Nastavak je slijedio u 34. minuti, nakon nogometne bravure majstora zanata Jurice Pršira. Poigrao se Jura s obranom domaćina, povaljao travnjak na Rudešu nekolicinom igrača pa dao povratnu za strijelca Antu Kavelja. Već do poluvremena bilo je i 3-0, jer kooprodukcija Vrzića i Pavičića dovela je do lagane realizacije Ikera Poza u 43. minuti.

Na poluvremenu je Carević izvukao iz igre Pršira i Poza, uveo Bakića i mladog Stjepana Kučiša, a Gorica je nastavila po starome. U 55. minuti Filip Čuić realizirao je jedanaesterac kojeg je skrivio stoper Ljevar, koji je igrao rukom. Pomoglo je Gorici i što je domaći igrač Domagoj Đurković dobio crveni karton u 77. minuti, da bi već u 80. stigao i peti gol. Trontelj je ovoga puta asistent, a Ognjen Bakić glavom je loptu poslao u malu mrežicu. Još ljepši bio je šesti gol, kojeg je u posljednjim sekundama sudačke nadoknade zabio Medin Gashi. Izašao je sam na golmana i “šukerovski” ga prebacio za konačnih 6-0.

Na kratak put kući Goričani su tako krenuli sretni i zadovoljni, s velikom dozom olakšanja, ali i svjesni da vrlo brzo slijedi i novi, puno teži, a rekli bismo i puno važniji izazov. U ponedjeljak na Gradski stadion stiže Lokomotiva, bilo bi i jako lijepo i jako važno zaustaviti crni niz u prvenstvu. Rapsodija na Rudešu morala bi pomoći i po pitanju samopouzdanja, koje se potrošilo u ta četiri posljednja poraza, a to je možda i najveći dobitak iz svega ovoga.

RUDEŠ – GORICA 0-6
STRIJELCI: 0-1 Pavičić (3), 0-2 Kavelj (34), 0-3 Pozo (43), 0-4 Čuić (55-11m), 0-5 Bakić (80), 0-6 Gashi (90+2)
RUDEŠ: Barbić – Tomečak, Đorić (od 46. Đurković), Ljevar, Cvetko – Srbljinović (od 61. Xavi), Vukmanović (od 46. Krušlin) – Abdurahimi, Peroš, Orešković (od 71. Araujo) – Eriugo (od 46. Korač)
GORICA: Matijaš – Filipović (od 61. Josić), Leš, Čabraja – Trontelj, Pozo (od 46. Bakić), Pavičić, Vrzić (od 76. Duraković) – Pršir (od 46. Kučiš), Kavelj – Čuić (od 61. Gashi)

Nastavite čitati

Sport

Ozbiljan izazov srijedom: Može li se crni niz zaustaviti u Rudešu?

Nogometaši Gorice u srijedu u 13 sati gostuju kod Rudeša u osmini finala Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj će pokušati zaustaviti negativan rezultatski niz

Objavljeno

na

Objavio/la

Točno mjesec i pol dana prošlo je od posljednjega gostovanja nogometaša Gorice, tog 14. rujna gostovalo se u obližnjem Zagrebu, da bi nakon toga uslijedilo pet uzastopnih domaćih ogleda. Jednu pobjedu i četiri uzastopna poraza kasnije, Gorica ponovno ide u goste u Zagreb, ali na drugi kraj grada. Sredinom rujna ispisivala se povijest, jer tog je dana na Maksimiru pao Dinamu, a krajem listopada došli smo do situacije da se mora – spašavati stvar!

Goričani, naime, u srijedu od 13 sati kreću u svoj ogled osmine finala Kupa Hrvatske protiv Rudeša, trenutačno vodećega kluba drugog ranga hrvatskog nogometa. Rudešani su u dobroj formi, naglašeno su ambiciozni po pitanju pokušaja povratka u HNL-u, a motivacija će im biti ogromna u sudaru s klubom koji dolazi iz tog društva. Sve to neće ići u prilog Gorici u ovom i ovakvom trenutku, iz čega jasno proizlazi zaključak da ove srijede Goricu čeka jako ozbiljan izazov.

Bio bi i još malo ozbiljniji da je u kadru Rudeša zdravi i spremni Kristijan Lovrić, no najbolji strijelac u povijesti našega kluba trenutačno je ozlijeđen i utakmicu će pratiti samo kao navijač. Unatoč tome, bit će na terenu jako puno “nagaznih mina”, igrača na koje će trebati obratiti posebnu pozornost, pri čemu je više nego jasno da u ovom trenutku razloga za bilo kakvo podcjenjivanje nema ni u naznakama. Gorica će morati odigrati utakmicu na ozbiljnoj razini želi li odraditi posao i osigurati sljedeću fazu.

Osim četvrtfinala, pobjedom će Goričani kupiti i malo mira uoči ogleda sljedećega kola prvenstva, u kojem na Gradskom stadionu gostuje Lokomotiva. Međutim, da bi do pobjede došli, morat će nogometaši Marija Carevića pokazati kudikamo više nego što su pokazivali u posljednjih mjesec i osam dana, koliko je prošlo od posljednje pobjede. Vrlo brzo borba za “europska” mjesta pretvorena je u poziciju u donjem dijelu tablice i valjalo bi pod hitno podići razinu forme.

Svjestan je toga, naravno i sam trener Carević. Trener koji u hrvatskom nogometu poveže četiri poraza automatski je pod povećalom, a ništa drukčije nije ni sa Carevićem. Poraze je nizao protiv većih i bogatijih Osijeka, Rijeke i Hajduka, tu se ugurao i jako dobri Varaždin, pa se snaga protivnika djelomično može uzeti kao olakotna okolnost, ali nakon svega toga Rudeš je gotovo pa utakmica istine.

Nije poznato kako i u kojem smjeru razmišlja novi vlasnik kluba Ilija Karamatić i njegovi suradnici, ne znamo puno ni o njihovim vizijama i planovima, ali logično je pretpostaviti da bi eventualni neuspjeh u ovom susretu doveo do ozbiljnih razgovora. Kao što bi eventualna pobjeda, na koju bi se onda možda nadovezala ona protiv Lokomotive, dovela do smirivanja situacije i povratka u ritam u kojem smo bili ne tako davno.

Zanimljivo će biti vidjeti i koliko će Carević mijenjati po pitanju sastava, koliko će promjena raditi, ali sve nekako daje naslutiti da će na teren ići najjače moguće snage. Uz nadu da će dečki držati plana pod radnim nazivom “Rudeš, ispal budeš”.

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno