Sport

Črnko: Imamo mlad i dobar kadar, ali možda bacimo i još dvije “bombe”…

Predsjednik HNK Gorice Nenad Črnko u opširnom i otvorenom izlaganju pred medijima uoči nastavka sezone progovorio o načinu na koji se slagala momčad, o funkcioniranju kluba, o nogometnoj tržnici, o željama i ambicijama…

Objavljeno

prije 2 godine

1. kolovoza 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedma je, kažu, krizna. U braku, pa zašto onda ne bi bila i u nogometu. A baš u svoju sedmu sezonu prvoligaškog života u subotu od 21 sat ući će nogometaši Gorice.

I bit će teška, najteža dosad, Gorica će biti glavni kandidat za ispadanje, jer otišli su joj svi igrači, čak i neki iz stožera… Tako nekako ide narativ u okruženju HNL-a, među onima koji prate, koje zanima, koji imaju mišljenje.

– Kad smo ušli u prvu ligu, govorili su da ćemo odmah glatko ispasti i da se više nikad nećemo vratiti. A Gorica je, evo, već sedmu godinu u prvoj ligi. To valjda znači da nam je ovih zadnjih šest godina samo bonus… – sa smiješkom kaže predsjednik kluba Nenad Črnko u obraćanju medijima uoči početka nove sezone.

Da, bit će teško i zahtjevno, u to nema nikakve dvojbe, ali bilo je tako i prošlih godina. Pa se uvijek pronalazilo rješenje. Pronaći će se i ovoga puta…

– Kad radite i živite u nogometu, dobro znate da je svaka sezona puna upitnika. Tako je više-manje kod svih klubova iz SuperSport HNL-a, barem dok ne prođe prvih nekoliko kola, koja će nam svima reći na čemu smo otprilike. Uspoređujući s prošlom sezonom, u kojoj smo doživjeli blagi pad u izvedbama i rezultatima, mogu reći da ćemo sigurno biti bolji nego što smo bili na proljeće – uvodno je rekao Črnko.

Od odlaska Marija Brkljače s funkcije sportskog direktora predsjednik istovremeno odrađuje i taj dio posla.

– To je samo prijelazno rješenje, budući da očekujemo određene tranzicije unutar kluba, a u sklopu toga će se i puniti mjesto sportskog direktora. Suludo bi bilo ugovorom se sad vezati s nekim, pa mu za dva ili tri mjeseca otkazivati suradnju… Uostalom, koordinirano i ciljano smo radili. Nismo se žurili i doveli hrpu igrača odmah na početku priprema, nego smo gledali po pozicijama igrače koji bi nam donosili pluseve. Neće svi raditi prevagu, ali vjerujemo da svi mogu donijeti neki plus na svojim pozicijama.

Iz kluba je otišao dvoznamenkast broj igrača, no prvi čovjek kluba u tome ne vidi nerješiv problem.

– Gledajući minutažu i pozicije, najveći gubitak su nam odlasci Mitrovića i kapetana Mrzljaka. Kad nabrajam odlaske Matavža, Blummela, Munksgaarda i drugih, mislim da smo ih kvalitetnije nadomjestili. Išli smo na određenu sinergiju mladosti i iskustva, iako čak mislim da smo u ovom trenutku i malo premladi. Slijedom toga, bit će sigurno i uspona i padova, tako da apeliram na strpljenje bude li se to događalo. Pomoći će nam dolasci Mikanovića i Pavlovića u tom smislu, iako Pavlović ima tek 23 godine, ali bili smo u deficitu s iskusnijim igračima odlascima Matavža, Mrzljaka, Vujnovića…

Od starijih, tu su i dalje Maloča i Štiglec, stigao je i Mikanović, plus golmani Banić i Radošević, a uz njih i cijeli niz mladih.

– Budući da sam nabrojio da imamo 17-18 igrača između 17 i 21 godine, jasno je da je jedan od zadataka trenera i njegova stožera da daju priliku najboljima od njih. Izuzetno mi je drago što se Vinko Skrbin vratio, što je trener prepoznao njegovu kvalitetu i što je ostao. To i jest put za sve ostale mlade igrače, koji će kroz treću ligu pokušati izboriti povratak u Goricu. Teško je očekivati da ćemo ubaciti deset naših klinaca u prvu momčad i očekivati da se to neće osjetiti na rezultatu. A kad nemaš stabilnost u rezultatu, nemaš ni dobro okruženje za razvoj mladih igrača. Svi ti klinci uz nekoga moraju stasati da bi i sami sutra bili nositelji – kazao je Črnko i nastavio iz perspektive v.d. sportskog direktora.

Nenad Črnko na čelu je kluba od njegova pokretanja 2009. , ovo će mu biti 16. sezona na mjestu predsjednika… Foto: Željko Hladika/PIXSELL

– Duplirani smo na svim pozicijama, dolaskom Pavlovića i na poziciji zadnjeg veznog… Iako, poznajući nas, ne bih rekao da je prijelazni rok gotov. Možda još bacimo dvije “bombe” do kraja prijelaznog roka, ali sve će biti u okviru budžeta i financija. Možda nekoga i prodamo, pa zarotiramo neke stvari, ali sve će se bazirati na onome čime ćemo raspolagati. Znamo u kojim okvirima Gorica pleše što se budžeta tiče. Ova godina će nam vjerojatno biti najteža, budući da u posljednje dvije sezone nismo napravili transfere koji su nas ranije držali. Ali dobro, teška je bila i sezona 2022/23., pa smo je izgurali.

Upitan da odabere realan cilj između borbe za Europu, stabilnosti sredine tablice ili borbe za ostanak, odgovorio je:

– Najzadovoljniji bih bio da u momčadi od 20 igrača imam 15 Velikogoričana, pa makar se i borio za ostanak. Nažalost, to je nemoguće… Najvažnije je na početku stabilizirati momčad, što najbolje znamo iz iskustva od prije dvije sezone. Imali smo takva iskustva i u deset godina druge lige, također smo se jedne sezone borili za ostanak, a kad prođete takva iskustva, pušete i na hladno. Prije dvije godine doveli smo sve igrače na početak priprema i mislili da je to to. A ispalo je da to baš i nije to. Na bazi tih iskustava išli smo čekati da dobijemo ono što želimo.

Drugim riječima, ciljevi dolaze u fazama.

– Želimo izbjeći borbu za ostanak, stabilizirati se, ali i pokušati napraviti najviše što možemo. Bitno nam je da naši mladi igrači dobiju što više minuta, ne bi li nam stvorili predispozicije za neke buduće transfere, ali moramo biti i svjesni koliko je SS HNL specifična liga. Dobiješ tri utakmice zaredom, boriš se za Europe, izgubiš tri zaredom, boriš se za ostanak… Niti hoću niti mogu igračima zabraniti da se bore za Europu, za što višu poziciju, jer oni u svojim ugovorima imaju bonuse vezane uz plasman i bodove, a i nitko ne želi igrati za klub bez ambicija. Mi tražimo balans u svemu tome, tražimo način kako promovirati mlade, a istovremeno i biti konkurentan. Tu je Vrzić, tu je Kapulica, tu je Skrbin… Ajmo izbjeći borbu za ostanak, a onda su sva vrata otvorena. I unutar četiri zida, s trenerom i kapetanom, donosit ćemo odluke, planove i ambicije.

Oni će u velikoj mjeri ovisiti i o tome hoće li se netko prodati, transferirati, što posljednjih godina ide sve teže i teže.

– Nije tajna da su Krešo Krizmanić i Jurica Pršir predugo u Gorici. Koliko god su oni maksimalno fokusirani na Goricu, realnost je da tijekom osmog mjeseca dođe ponuda za njih. Upiti stalno dolaze i moguće je da ostanemo bez njih – počeo je Črnko ovaj dio priče.

– Najradije ne bih, ali moram to reći… Situacija na europskom tržištu je takva da ću, u trenutku kad dobijem pismenu ponudu za bilo koga od njih, pristati na nju ako je imalo u realnim okvirima. Nažalost, mi na nogometnom tržištu imamo klasični Dolac, hrpa agenata zove, pita koliko košta Pršir, a ja na to kažem da ne košta ništa, da pošalju ponudu i da možemo razgovarati. Pa onda ta ponuda nikad ne dođe, a za godinu dana taj isti agent kaže “imao sam za tebe ponudu tri milijuna eura, ali predsjednik nije pristao”.

– Nije to slučaj samo kod nas. Pogledajte Rijeku, Hajduk, Dinamo… Evo, ako povlačimo paralele, Rijeka je na zimu imala dva boda više od Dinama, imala je hrpu mladih igrača, a nije dobila praktički nijednu ponudu. Problem nije u nama. Po Transfermarktu Jurica Pršir vrijedi 2,5 milijuna eura, ali svjesni smo da to više nije ni približno realno. Mi smo spremni na kompromise, anuitete, bonuse za njegove nastupe, ali verificirana ponuda mora doći na papiru i onda možemo razgovarati. Sve druge načine ne prihvaćam, to znaju i oni i njihovi agenti. Uostalom, 90 posto ponuda koje su došle na papiru u Goricu, na kraju su i realizirane. A telefonski pozivi svakakvih agenata, koje ja zove pretržci, nisu relevantni – odrješit je Črnko.

Ako Pršir i Krizmanić doista odu, bit će spremne i zamjene, dijelom i zahvaljujući suradnji s Dinamom, obostrano korisnom.

– Do kraja tjedna predstavit ćemo naše Goričane Vitu Čaića i Tonija Majića, kao i Antu Suška, koji će biti ovdje na posudbi. S nama su od prvog dana priprema, ali čekali smo da se dogovore određene regulative. Moram naglasiti da je naš odnos s Dinamom vrlo korektan, ali ujedno smo i klub koji ne želi razvijati tuđe igrače ako u tome nema interes. Taj interes smo u dogovorima pronašli, a očituje se u bonusima za nastupe i postotku od sljedećeg transfera. Za svu trojicu vjerujem da su u prvom redu velike perspektive Dinama, ali mi smo ugradili i klauzulu o otkupu, isto kao što smo napravili s Kotarskim i Ajaxom. Očekujemo da će ti dečki iskočiti, da ih mi otkupimo, a oni postanu igrači koje ćemo kroz godinu dana transferirati. Dinamo tu, naravno, ima “buy-back” opciju, može ih otkupiti – pojašnjava Črnko.

Jakov Gurlica tako neće doći na posudbu, nego sa slobodnim papirima.

– Gurlica je napravio raskid ugovora i postat će naš igrač. Gledali smo pozicije koje nam trebaju. To je igrač koji je imao značajnu minutažu u slovenskoj prvoj ligi, a mi uvijek gledamo i neke svoje želje i potrebe. Gurlicaje doveden, jer računamo da će Krizmanić napraviti transfer. Računali smo i prošle godine, pa se nije dogodilo, ali ne možemo si dozvoliti da 31. kolovoza ostanemo bez njega, a da nema tko uskočiti.

Osvrnuo se prvi čovjek HNK Gorice i na dvojicu Senegalaca, Aronu Falla i Sekoua Sagnu, koji su kasnili na pripreme zbog problema s vizom.

– S obojicom smo produžili suradnju tijekom lipnja, no propusti se događaju, ovaj put ne našom krivicom. Dečki su jednostavno zaboravili da su im vize istekle i nisu mogli ući u Hrvatsku prije nego što smo to riješili. Arona je zapeo već u Senegalu i došao je čim je dobio vizu, a Sagna je zapeo u Nizozemskoj. U lipnju smo predali zahtjev za produženje radne dozvole, ali birokracija u Hrvatskoj te stvari nažalost radi malo sporije. Čim smo dobili papire, na čemu zahvaljujem načelniku Perici Maliću, on se priključio.

Druženje s novinarima završilo je pitanjem zašto su godišnje ulaznice toliko jeftine, samo 35 eura za 18 domaćih utakmica, plus kup…

– Da se mene pita, a ne pita me se ništa po tom pitanju, stavio bih trostruko više cijene. Ovako nam se događa da nam godišnje ulaznice za 35 eura kupuju navijači Dinama i Hajduka, koji dođu samo na utakmice protiv tih klubova, jer im ispadne jeftinije nego redovna cijena. Ali dobro, shvaćam to kao pohvalu, imamo prejeftine godišnje ulaznice – nasmijao se Črnko za kraj.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 7 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 14 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.