Povežite se s nama

Sport

Črnko: Igrali bismo mi prvu ligu, spremni smo za nju, ali nemamo gdje…

Objavljeno

na

Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.


“Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si”

Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..
– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:
– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.


Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )

Sport

Ljeto na teniskim terenima! Igre bez granica, bazen, voće, sladoled i crtići su dobra ideja…

Iz velikogoričkog teniskog kluba pozivaju školarce da se uključe u projekt “Ljeto na teniskim terenima”, koji će trajati praktički cijeloga ljeta

Objavljeno

na

Bliži nam se ljeto, sezona godišnjih odmora, vrijeme u kojem djeca ne idu u školu, pa svaki prijedlog za kvalitetno provođenje vremena jako dobro dođe. Jedan takav prijedlog ima Teniski klub iTeam VG, koji će i ove godine organizirati cijeloljetni tenis kamp za klince u Velikoj Gorici.

“Dolaze ljetni praznici! Već tradicionalno svake godine početkom ljetnih praznika organiziramo ‘Ljeto na teniskim terenima’, a to znači tenis svaki dan od 7:30 do 16:30 sati”, poručili su iz našeg teniskoga kluba.

Dodaju u svom pozivu i da je u ponudu uključeno sunce, puno tenisa, kondicijski treninzi, razni sportovi u pješčanoj areni, igre bez granica, voćnu užinu, bazen, ručak u “Papamo”, sladoled, projekcije dječjih filmova i crtića na kinoplatnu u hladu klupske nadstrešnice za odmor…

Prijaviti se zainteresirani mogu na broj 091 3344 031 ili na e-mail [email protected]

Nastavite čitati

Najave

KREĆU PRIJAVE Priprema – pozor – Turopoljska milja!

Udruga VG TUR TEAM poziva na šesti po redu cikloturistički maraton od 46 kilometara

Objavljeno

na

Sredina lipnja rezervirana je za dugopotezno bicikliranje kroz turopoljski kraj i upoznavanje naših znamenitosti na dva kotača.

Naime, VG TUR TEAM 14. lipnja, pod motom ”UPOZNAJ BOLJE TUROPOLJE”, organizira novu biciklističku avanturu sa četiri nova stajališta kako bi se što bolje upoznali sa zavičajem i istražili znamenitosti kao i sportsko-rekreativne sadržaje.

Foto: VG tur team

Ruta 6. Turopoljske milje starta u Pleškoj 38 odakle se nastavlja prema Kobiliću, zatim prolazi kroz Črnkovec, Lekneno i Strmec Bukevski gdje je 1. stajalište. Nakon toga se biciklira u Obed i Bukevje u kojem je 2. Stajalište, nakon čega ruta prolazi Čičkom Poljanom do Kuča u kojem je 3. Stajalište i Mraclin gdje je 4. Stajalište. Nakon predaha biciklira se u Okuje i dolazi natrag do Velike Gorice na cilj u Plešku.

Ruta je duga 46 kilometara, a predviđeno stajanje za odmor je 30 do 40 minuta po svakom stajalištu.

Start je u 10 sati, a predviđeni dolazak na cilj je oko 16 sati.

Foto: VG tur team

Online prijave kreću u petak 30.lipnja na facebook stranici organizatora uz uplatu 10 eura kotizacije, a bit će moguće i na dan utrke od 8 do 10 sati kada je kotizacija 15 eura.

Mlađi od 16 i stariji od 65 godina ne plaćaju kotizaciju, za mlađe od 16 godina obavezna je pratnja punoljetne osobe

Biciklijada nije natjecateljskog karaktera, ali bez obzira na to biciklističko – avanturistička Udruga VG TUR TEAM iz Velike Gorice je osigurala sredstva za veliki broj nagrada, a dobitnici će se saznati izvlačenjem na tomboli.

Nastavite čitati

Sport

Neki novi reprezentativci: Gorica u svojoj nogometnoj školi ima 15 “kockastih” klinaca

HNK Gorica imala je i A reprezentativca, imala je i cijeli niz U-21 reprezentativaca, jednog ima i trenutačno, ali pravo bogatstvo krije se u školi nogometa, u kojoj je čak 15 igrača prošlog kroz nacionalne selekcije

Objavljeno

na

Imali smo Kristijana Lovrića u A reprezentaciji, kao prvi i posljednji igrač Gorice u najjačoj nacionalnoj nogometnoj selekciji zaigrao je protiv Malte tog povijesnog 30. ožujka 2021., a imali smo i prije i nakon toga i cijeli niz igrača u reprezentaciji U-21: Marijan Čabraja, Dario Špikić, Jurica Pršir, Krešimir Krizmanić, Toni Fruk, Hrvoje Babec, Josip Mitrović, Dominik Kotarski…

Dok čekamo novog A reprezentativca, dok s razlogom svojima nazivamo Antu Budimira, do jučer i Marcela Brozovića, u U-21 reprezentaciji danas imamo Vitu Čaića, trenutačno igrača Dinama na posudbi u Gorici, ali i cijeli niz nogometaša iz kategorije “neki novi klinci”.

Ukratko, sve linije između HNS-a i HNK Gorice konstantno su otvorene, jer osim Čaića, još je 14 igrača iz nogometne škole našega prvoligaša u nekom trenutku bilo ili trenutačno jest u sustavu nacionalnih nogometnih selekcija. Velika je to, ogromna brojka za klub koji ne spada u “veliku četvorku”!

Najstariji u tom društvu je Zvonimir Josić, domaći dečko rođen 2006., koji je već 13 godina u Gorici. U kolovozu će navršiti 19 godina i nastaviti raditi na tome da se jednog dana opet vrati u reprezentaciju, budući da je bio pozivan u U-16 reprezentaciju.

Godinu mlađi od njega su Luka Vrzić, standarni U-18 reprezentativac, koji je lani bio i na EP-u za U-17 selekcije, a njegov vršnjak je Fran Kasumović, desni bek juniora koji je također nastupao i za U-17 i za U-18 reprezentaciju.

– Jako sam zadovoljan načinom na koji se razvija moja karijera u Gorici. Sad sam već dugo sa seniorima, svi stariji dečki fenomenalno su me prihvatili, a ove sezone skupio sam i 19 nastupa za prvu momčad, što je lijepa brojka. No na meni je da i dalje radim, da svakog dana budem što bolji i napredujem kao igrač – svjestan je Luka Vrzić, plemeniti veznjak koji je u Goricu došao iz Rudeša.

I Vrzić i Kasumović pozitivni su odjeci politike koju vode u Nogometnoj školi HNK Gorica, u kojoj se vode jasnom logikom: okupimo u Velikoj Gorici najveće talente iz Zagrebačke županije, ali i talentirane klince koji nisu prepoznati u zagrebačkim klubovima! I, ako se otvori kakva šansa, ekstremno talentiranu djecu iz bilo kojeg dijela Hrvatske, u nekim slučajevima i iz inozemstva.

U nabrajanju koje slijedi putovat ćemo tako i velikogoričkim krajem, i cijelom županijom, i Zagrebom, i Hrvatskom…
Ulazni junior Marin Kuzmić, da ostanemo na 2007. godištu, Splićanin je koji je došao iz Hajduka, a prije dolaska u Goricu bio je i U-15, odnosno U-16 reprezentativac. U generaciji igrač rođenih 2007. kroz sustav reprezentacije prolazi i Petar Topić, koji je zaslužio poziv za U-18.

U ovom smislu “prazno” godište je 2008., iz te generacije Gorica nema reprezentativaca, ali zato će se to pošteno nadoknaditi kad se prijeđe na generaciju 2009. Tu je, naravno, riječ o onoj momčadi koja je prošle sezone postala prvak države među pionirima, a iz nje dolaze čak šestorica igrača koji su bili, jesu ili će opet biti u reprezentaciji.

Francis Chinedu Echue sin je Nigerijca iz Hrvatice, koji na treninge svakodnevno stiže iz Prečkog, Luka Čolić je domaći dečko, Goričanin, kapetan te pionirske momčadi, Elisandro Kožina Aranha Pinheiro sin je Brazilca i Hrvatice, koji svaki dan putuje iz svoje Pušće, dok je Mihael Kelava iz Donje Stubice ujedno i kapetan nacionalne momčadi! Dio reprezentacije bio je i Ivan Bilobrk, a ovu šestorku reprezentativaca zatvara Juraj Frigan, Zelinjanin koji je u Turopolje stigao iz zagrebačke Dubrave.

Stigao i – oduševio! Frigan je bio ponajbolji igrač famozne šampionske pionirske momčadi, a općenito se smatra možda i najvećim potencijalom u svome godištu uopće u Hrvatskoj. Navršio je 16 godina 16. svibnja, a već dva dana poslije debitirao je za prvu momčadi Gorice i ušao u društvo najmlađih debitanata u povijesti HNL-a. Prvi nekoliko minuta odigrao je sa 16 godina i dva dana, a toliko su na dan svoga debija imali i Marko Dabro te Luka Vušković.

Cijelo ovo društvo u reprezentaciji je do 16 godina, a predstavnike imamo i u najmlađoj nacionalnoj selekciji, U-15.

U krugu reprezentativaca tu su David Šabarić, talentirani klinac iz Dugog Sela, kao i Jakov Vetma, koji je u Goricu došao iz Bregane. Iz zagrebačkog HAŠK-a prošlog je ljeta stigao Lovro Lojen, ekstremno talentirani vratar koji kao pionir brani za kadete u HNL-u. I privlači ogroman interes na sve strane…

Gorica, očito je, ima budućnost!

Nastavite čitati

Sport

Kako je NK Dragonožec osvojio II. zagrebačku ligu: od ponora do trona

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogomet u Dragonošcu se igra počevši od 1973. godine kada je osnovan klub Mladost, koji je, nažalost, prestao s radom u proljeće 2022. godine zbog stečaja. Tada je nogomet u ovom malom naselju doživio pravi preokret. Na osnivačkoj Skupštini 1. travnja 2022. godine, uz veliki entuzijazam i želju da se nogomet ponovno vrati u Dragonožec, grupa zaljubljenika u najpopularniji sport osnovala je novi klub – Nogometni klub Dragonožec.
Upravu kluba činili su tada predsjednik Stjepan Cerovski, dopredsjednik Tomislav Kovačić, tajnik Zvonimir Stančić, blagajnik Ivan Cerovski, predsjednik Nadzornog odbora Jure Pučko i sportski direktor Vlado Kalaj – a zanimljivo je da ovaj sastav kluba, unatoč izazovima, i danas uspješno vodi sve poslove u klubu.
Već na početku svog puta, NK Dragonožec je zacrtao ambiciozan cilj: ostvariti uspjeh u II. zagrebačkoj ligi i napredovati u viši razred natjecanja.
– Iako su mnogi smatrali da je to pretežak cilj za tako mlad klub, već u prvoj sezoni (2022./2023.) smo postigli izuzetne rezultate, završivši sezonu na trećem mjestu, iza Zagreba 041 i Hrvatskog Leskovca. Klub se nije ograničavao samo na seniorsku ekipu, već je stvorio i razvojnu bazu s pionirima i juniorima, a sezonu kasnije su u klubu počeli trenirati i limači te zagići, zahvaljujući angažmanu trenera i igrača Borisa Konjevića – rekao je uvodno predsjednik Stjepan Cerovski.
– Samo godinu dana nakon osnivanja, 2023./2024. godine, Dragonožec je već bio konkurentan u borbi za naslov u II. zagrebačkoj ligi. Osvajanjem drugog mjesta, odmah iza Hrvatskog Leskovca, postali su prepoznatljiv faktor u ovom stupnju natjecanja. Sezona 2024./2025. bila je drama do samog kraja. U borbi za prvaka, Dragonožec i Ćiro Academy izmjenjivali su prednosti u zadnjem kolu, a naša momčad je, uz malo sreće i dramatične situacije na utakmici Academyja protiv Čulinca, osvojila svoje prvo prvenstvo. Na posljednjem susretu protiv Hrašća, koji se nije pojavio na utakmici, Dragonožec je osvojio tri boda, čime su stigli do vrha tablice, dok su svi u klubu, s velikom euforijom, čekali vijesti iz Studentskog grada gdje je Ćiro Academy još uvijek igralo svoju utakmicu. U trenutku sudačke nadoknade, kada je Čulinec poveo 2:3, uslijedila je prava fešta na domaćem terenu Dragonošca – pojasnio je dramu zadnjeg kola predsjednik Cerovski.

Iako se nalaze u situaciji gdje je klub uspješno napredovao, suočavaju se s financijskim izazovima. Naime, klub već treću sezonu uspijeva opstati bez pomoći ZNS-a i Športskog saveza Grada Zagreba. Kroz vlastita sredstva, pomoć prijatelja i sponzora, Dragonožec nastavlja održavati svoj sportski dom i igralište, koje je i dalje vlasništvo Grada Zagreba, ali za održavanje objekta nisu dobili nikakvu službenu pomoć. Usprkos tome, uprava kluba redovito ulaže u održavanje infrastrukture, pa su tako, primjerice, sami kupili kosilicu za travnjak, a i unutrašnjost sportskog doma održavaju vlastitim sredstvima.
No, unatoč svim izazovima, entuzijazam i želja za napretkom i dalje vode klub. Klub broji više od 70 mladih nogometaša u različitim dobnim kategorijama, čime Dragonožec osigurava budućnost nogometa u ovom malom naselju. Za uspjeh u nadolazećim sezonama, cilj im je biti konkurentna momčad u I. zagrebačkoj ligi. Predsjednik Stjepan Cerovski vjeruje da je taj cilj dostižan, ali će zahtijevati dodatno jačanje momčadi i još veću posvećenost svih članova kluba.
Trener Siniša Mioković, koji je preuzeo momčad tijekom prošle sezone, ostaje s klubom i u novoj sezoni, a veliku pohvalu zaslužuje i bivši trener Gordan Rukljač, koji je vodio momčad do 16. kola, a zatim prepustio kormilo Miokoviću, koji je odveo Dragonožec do titule.
Ciljevi za sljedeću sezonu ?
– Želja nam je biti konkurentni u najvišoj zagrebačkoj ligi, od sredine tablice prema gore, vjerujemo da možemo ostvariti dobre rezultate i osigurati stabilnost kluba na višem nivou natjecanja – rekao je za kraj predsjednik Stjepan Cerovski.

Ovo je igrački kadar zaslužan za uspjeh tek tri godine osnovanog kluba: kapetan i najbolji strijelac s 19 postignutih golova Hrvoje Kolarić, vratar Nikola Feljan, Daniel Glavić (10 golova), Domagoj Devunić (9 golova), Ivan Cerovski (8 golova), Josip Cerovski, Tomo Kalaj, Patrik Šiftar, Patrik Jurkin, Marko Švetak, David Čačić, Filip Dejak, Matija Prigorac, Mihael Rajtarić, Tadija Rimac, David Vukadin, Franjo Anić, Antonio Fabijanec, Nikola Miholjek, Filip Kušćević, Martin Novak, Nikola Žarak, Sandro Dittrich, Nikola Pršir, Josip Balaško, Tomislav Kovačić, Zvonimir Stančić i Krešimir Viceban.

Nastavite čitati

Sport

Kakva sezona, kakva momčad! Kurilovec okrenuo Samobor za dvije poslastice za kraj…

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Samobor u gostima 2-1 u polufinalu županijskoga Kupa, čime su izborili nastup u pretkolu “pravoga” Kupa… Sezonu će Kurilovčani okončati s dva finala, s dvije vrlo zanimljive utakmice

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio ti je to klasični “udarac mrtvaca”. Kad misliš da više nemaš odakle izvući energiju, mi smo najbolji…

Tim se riječima jutro poslije javio trener Kurilovca Senad Harambašić. Još jednu srijedu u njegovom životu, devetu zaredom, uzurpirala je utakmica, ovoga puta utakmica od posebnog značaja, a zadovoljstvo kojim je isijavao sve je govorilo o ishodu toga gostovanja u Samoboru.

Kurilovec je u goste momčadi koju vodi naš Marko Pancirov, bivši trener Kurilovca, otišao povodom polufinala Kupa Nogometnog saveza Zagrebačke županije. Prevedeno na teren, bila je to utakmica koja je nosila veliku priliku. Finalisti županijskoga kupa, naime, ostvaruju plasman u pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

– Iskreno, stvarno više ne znam kako se uspjevamo ovako zakrpati za svaku utakmicu. Eli nam je već dugo ozlijeđen, kao i Ante Banić, Radočaj, Caganić… Šarića već tri mjeseca krpamo svaka tri dana, Završki ima svojih problema, kao i Sedlaček, Novak, Selman, Šestak… Nemamo širok kadar, tako da ovi koji stalno igraju imaju toliko kilometraže da im već treba mijenjati dihtunge – kaže Senad, koji je i ovoga puta uspio pronaći način da natjera svoju momčad “u crveno”.

U Kurilovcu su svojedobno gostovali i Gorica, i Osijek, i Istra, i Slaven Belupo… Sve su to bila lijepa iskustva, vrijedna ponavljanja.

– Unatoč svim problemima, znali smo za što se borimo. Govorio sam tih dana dečkima da je ovo najvažnija utakmica do kraja sezone, zapravo jedina koja donosi nešto konkretno. Naravno, borit ćemo i za još dva trofeja, stvar je prestiža napraviti sve da ih osvojimo, ali plasman u finale nosio je priliku klubu za iskorak. Uspijemo li proći u pretkolu Kupa, lako je moguće da će nam u goste doći netko od prvoligaša, a to je uvijek velika stvar za klub poput našega. Kroz to smo se uspjeli motivirati i svaka čast mojim igračima zbog toga. Umorni smo, iscrpljeni, ozlijeđeni, ali i jako, jako karakterni – ponosan je trener Kurilovca.

Senad Harambašić izgradio je prošlog ljeta potpuno novu momčad i već u prvoj sezoni nadmašio sva očekivanja

Već cijelih devet tjedana, cijela dva mjeseca, igra se u ritmu srijeda – subota, što nije lako pratiti ni u profesionalnom, a kamoli amaterskom nogometu. Unatoč tome, i ovoga puta su uspjeli. I to nakon što su već u trećoj minuti upali u minus, jer Samobor je rano poveo preko Filipa Severca, što opet govori o gardu i karakteru ove momčadi. Umjesto da potonu, Kurilovčani su se nakon primljenoga gola počeli dizati, imali i jednu lijepu šansu, pa već u 14. minuti uspjeli izjednačiti.

Dževad Selman prošao je po lijevoj strani, a na drugoj stativi spreman je bio Dario Banić, da bi već u 20. minuti isti igrači kreirali i potpuni preokret. Ovoga puta Banić je bio asistent, poslao je dobru loptu u dubinu, a Selman je bio precizan za, pokazalo se poslije, konačnih 2-1.

Do kraja poluvremena svoj je obol dao i Leon Išek jednom sjajnom obranom, utakmica se generalno primirila, da bi u nastavku Kurilovec – izdominirao.

– Malo smo kemijali u početku, znali smo da su nas gledali pa smo ih pokušali iznenaditi drugim sustavom. Ispalo je da smo iznenadili sami sebe, primili smo odmah taj gol za 1-0, u tom sustavu i izjednačili, pa se vratili na ono što igramo inače i zagospodarili terenom. U drugom poluvremenu imali smo cijelu seriju prilika, bili smo bolja momčad, što je na kraju priznao i trener Pancirov – kaže Harambašić.

Kurilovčani će u goste Samoboru ići i u subotu, u posljednjoj utakmici sezone u 3. NL Centar, ali neće to za Kurilovec biti kraj sezone. Baš naprotiv, jer nakon toga ostaju još dvije prave turopoljsko-niželigaške nogometne poslastice…

Prvo će u petak, 6. lipnja, finale županijskoga kupa Kurilovec i Dugo Selo igrati u – Velikoj Mlaki! U mjestu u kojem se nogomet probudio u svakom smislu, na igralištu koje ima svoju bogatu i romantičnu povijest, gledat ćemo bitku za županiju. Gorica nije u ovoj priči, pa možemo reći da će ovo biti sudar sljedeća dva najbolja kluba u Zagrebačkoj županiji. Dugo Selo je naš jedini predstavnik u trećem rangu, Kurilovec naš najuspješniji predstavnik u četvrtom…

Četiri dana poslije, 10. lipnja, Kurilovčani će nastaviti svoju turopoljsku turneju. Naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica gostovat će kod Mraclina na Grabi, što će opet biti okršaj najboljih. Opet ćemo isključiti Goricu, pa reći da je ovo sudar prva sljedeća dva najbolja kluba u našem kraju. Kurilovec je jedini naš predstavnik u četvrtom rangu, Mraclin najuspješniji naš predstavnik u petom… Nakon bitke za županiju, eto, slijedi bitka za Turopolje.

U prijevodu, daleko su još godišnji odmori na Udarniku. Čekaju Kurilovčane još i kvalifikacije mlađih i starijih pionira za ulazak u viši rang, treba se odigrati još i posljednje kolo u svijetu kadeta i juniora, a 13. lipnja ide se i na turnir u Crikvenicu, u koju će četiri autobusa povesti ovo 200 klinaca iz omladinske škole. Odmah potom kreću i završne pripreme za Alpas Cup…

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno