Čista desetka! Juniori Gorice nepobjedivi, Šibenik pao kao “deja vu”…
Juniorska momčad Gorice neporažena je još od 2. studenog i domaćeg posrtaja protiv Dinama, nanizali su dečki trenera Ivana Parlova šest pobjeda i četiri remija u posljednjih deset utakmica te došli do četvrtoga mjesta
Seniorska momčad Gorice, uhvaćena u vrtlog najneobičnije sezone u HNL-u otkad je Lige 10, vodi svoje bitke, s protivnicima i sa samim sobom, a u sklopu cijele te priče priprema se za zahtjevan ogled s Istrom 1961 na svom travnjaku u subotu. Borba sa Šibenikom traje i očito će potrajati još najmanje neko vrijeme, tako barem sve govori…
A kad smo već kod Šibenika, idemo na – juniore! Momčad koju vodi Ivan Parlov (41), suprug pjevačice Vande Winter i bivši igrač Zagreba, Intera, Slaven Belupa, ciparskog APOEL-a, nekoliko austrijskih klubova…, na Šubićevcu je gostovala u vikendu iza nas. I podsjetila na neke sretne dane u povijesti gorički bitaka za ostanak, jer juniori Gorice pobijedili su vršnjake iz Šibenika 4-0 u gostima, baš kao što su to pod Sopićem nekoć učinili Fruk, Mitrović, Ndockyt i društvo iz proljeća 2023.
Četiri komada u mreži Šibenika, u briljantnoj partiji, donijelo je goričkim juniorima sjajno četvrto mjesto na tablici! Peti Slaven Belupo ima bod manje, ali i dvije utakmice više, pa su ispred Gorice još samo vodeća Lokomotiva, Hajduk i Dinamo! Sezona je ovo koja podsjeća na premijernu juniora Gorice u HNL-u, kad su se praktički do kraja sezone borili za naslov prvaka, što ovom prilikom nije slučaj, no unatoč tome sezona je – vrhunska.
Trener Parlov ima razloga biti itekako zadovoljan napretkom velikog dijela igrača koji bi po svakoj logici morali biti pretendenti za iskorak u prvu momčadi. Uz to, ima razloga biti zadovoljan i širinom i kvalitetom kadra, a to će najbolje potvrditi rezultati na travnjacima diljem Hrvatske.
Pomogao je u Šibeniku i Luka Vrzić, dečko koji je već dugo s prvom momčadi, kao i Medin Gashi, koji također i dalje čeka ozbiljnu minutažu među seniorima. Dok čekanje traje, ovaj dvojac spremno se “spustio” u juniore i odigrao sjajnu utakmicu, čime su obojica pokazali i vrlo zanimljiv karakter, koji u njihovim slučajevima i nije bio upitan.
Za prvu momčad nastupao je i Senegalac Arona Fall, jedini igrač u ovoj momčadi rođen 2005. godine, koji se juniorima priključio već nakon prvih nekoliko kola ove sezone. Već nekoliko priprema s prvom momčadi odradio je i stoper Zvonimir Josić, mladi reprezentativac koji se jako podigao ove sezone i danas definitivno izgleda kao ozbiljan potencijal za promociju među seniore.
Uz njih, ove sezone blista i Stjepan Kučiš, još jedan klinac koji je dijete kluba, u kojem je već 13 godina, klasična “desetka” koja i kreira i zabija, a na golu se nakon odlaska Josipa Cundekovića u seniore drugoligaša Dubrave profilirao Tin Došen.
Kapetan ove momčadi je Lovro Dukić, tu su i Patrik Horvat, Ivan Brtan, Fran Stunja, Bugarin Georgi Stojanov, Benjamin Dulčić, Ivan Barišić, Ivan Fran Dragaš, Gabriel Đivoje… Uz sve njih, rođene 2006. godine, u kadru su i godinu mlađi Petar Topić, Fran Kasumović, Marin Kuzmanić, Franko Jakšić, Husein Sumbuljević, Jacob Adam Rujnić… Jako puno igrača, puno talenta, pri čemu se oni koji smo eventualno propustili navesti, nadamo se, neće naljutiti.
Takva momčad, koja nudi jake argumente onima koji tvrde da će juniori Gorice i sljedeće sezone biti jako dobri, u velikom je nizu od deset utakmica bez poraza, što je samo kulminiralo ovom visokom pobjedom za vikend.
Posljednji posrtaj ove generacije zabilježen je još 2. studenog, u domaćem okršaju s Dinamom (0-1), nakon čega je jesen zaključena pobjedama protiv Slaven Belupa i Varaždina te remijima s Kustošijom, Rudešom, Hajdukom na Poljudu i Istrom doma. Nova godina otvorena je sa četiri uzastopne pobjede, protiv Graničara, Mladost Ždralova, Sesveta i za kraj Šibenika. Šest pobjeda i četiri remija za skok na to impresivno četvrto mjesto.
Ove nedjelje u goste će im doći Osijek, a nakon toga se ide vodećoj Lokomotivi, pa čeka Rijeku i ide Dinamu. Neugodan raspored, ali neugodni su i svakom protivniku momci koje uspješno vodi talentirani trener Ivan Parlov. Neka serija potraje…
Kadeti rastu igrački i na tablici, pioniri odmah iza najboljih
Dok juniori vode svoje borbe, za status u HNL-u zajednički se bore pioniri i kadeti Gorice. Njihovi bodovi se zbrajaju, na temelju toga određuje se tko će ispasti iz elitnog ranga, a odrađeno dosad dovelo nas je u situaciju da Gorica u tim pričama ne sudjeluje.
Kadeti trenera Borisa Trivunova su izuzetno mladi, velikim dijelom posvećeni dečkima iz generacije 2009., koja je prošle sezone bila senzacionalni prvak države kod pionira, a slijedom toga je i bilo manjih problema s rezultatima tijekom jeseni. Sad je, međutim, situacija puno bolja, na dvoznamenkastoj su bodovnoj udaljenosti od dna, na diobi devetoga mjesta.
Pioniri trenera Denisa Banića rezultatski su još uspješniji, drže šesto mjesto, sa po sedam pobjeda, remija i poraza, miljama daleko od bilo kakvih priča o ostanku. Ispred njih su također Dinamo, Hajduk i Lokomotiva, ali i Varaždin i Osijek, dok za vratom puše Rudeš.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.
Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!
Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja
Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…
A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.
Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.
Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.
Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.
Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…
Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.
Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.
Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.
Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.