Povežite se s nama

Sport

Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’

Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico

Objavljeno

na

Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.

– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.

– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.

Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.

– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.

– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.

Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.

– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.

Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.

– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.

Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.

– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.

U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.

– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.

Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!

– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:

– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.

Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.

– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.

Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.

– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.

Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.

Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.

– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.

Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.

– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.

Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.

– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.

A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.

– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.

– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.

Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.

– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.

Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.

– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.

Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.

– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.

Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…

– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.

Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.

– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.

Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…

Sport

Sreća u nesreći: Naša Lucija ide na Europsko prvenstvo

Velikogoričanka je dobila svoje mjesto u reprezentaciji Hrvatske koja će na ovom velikom natjecanju nastupiti u Poljskoj od 7. do 9. veljače.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon ozljede najbolje hrvatske karatašice Eme Sgardelli, inače aktualne europske seniorske prvakinje, vrata Europe otvorila su se Luciji Kirinić iz Karate kluba Velika Gorica.

Naime, kao druga na listi u kvalifikacijskom postupku Velikogoričanka je dobila svoje mjesto u reprezentaciji Hrvatske koja će na ovom velikom natjecanju nastupiti u Poljskoj od 7. do 9. veljače.

–Lucija je odrađivala pripreme u Daruvarskim toplicama, slijede završne u klubu i onda put Poljske gdje će Hrvatsku predstavljati u kategoriji mlađih seniorki do 50 kg. Emi želimo brz oporavak, a našoj Luciji puno sreće na prvenstvu Europe – poželio je predsjednik kluba Goran Živković.

Lucija, već sad smo ponosni!

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica pobjednik međunarodnog turnira u Bihaću

Objavljeno

na

Objavio/la

OK Velika Gorica je na poziv ŽOK Bihać iz Grada Bihaća (BiH) sudjelovao prošlog vikenda (subota, 25.01.2025.) na međunarodnom odbojkaškom turniru. OK Zadar je treći klub koji se natjecao na prigodnoj odbojkaškoj manifestaciji.

Bihać, 25.01.2025. Meðunarodni odbojkaški turnir. Foto: OK Velika Gorica

Bihać, 25.01.2025. Meðunarodni odbojkaški turnir. Foto: OK Velika Gorica

Bihać, 25.01.2025. Meðunarodni odbojkaški turnir. Foto: OK Velika Gorica

Igrano je po jednostrukom bod sustavu (svaki sa svakim) na dva dobivena seta. Sve tri utakmice riješene su nakon tri seta. Utakmice su bile izjednačene, jer su sve tri ekipe iz istog ranga natjecanja. Velika Gorica je s dvije pobjede (Zadar 2:1, Bihać 2:1) zasluženi pobjednik turnira, a drugo mjesto osvojio je Zadar pobjedom (2:1) protiv Bihaća. Turnir je odigran u prekrasnoj Gradskoj dvorani Luke.

Bihać, 25.01.2025. Meðunarodni odbojkaški turnir. Foto: OK Velika Gorica

Trener pobjedničke ekipe Dražen Uzelac imao je na dispoziciji sljedeće igračice: Paula Pavlović (cap.), Lara Lalić, Viktorija Levak, Petra Šoštarec, Kaja Šiber, Nika Krišto, Nina Kolobarić, Paulina Mašek, Dorotea Cestarić, Petra Predrijevac, Nina Butina, Sara Blažević i Antonia Mlinac. Dvije igračice su dobile pojedinačne nagrade: Kaja Šiber – najbolji srednji bloker i Paula Pavlović – najbolji korektor.

Bihać, 25.01.2025. Meðunarodni odbojkaški turnir. Foto: OK Velika Gorica

Prema riječima trenera Uzelca, turnir je bio odlično organiziran, klub organizator sjajno je ugostio goste iz Zadra i Velike Gorice. Razmjenjeni su prigodni darovi.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Nedodirljiva! Jelena Buchberger peti put zaredom prvakinja Hrvatske

Fenomenalna Jelena Buchberger u nedjelju je u Čakovcu proslavila novu titulu najbolje hrvatske badmintonašice. Vikend je započela priznanjem svoga grada, a nastavila onako kako ona to i obično radi, pobjedama…

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak navečer bila je sređena, upicanjena taman za primanje nagrade za najbolju sportašicu Velike Gorice, drugu godinu zaredom, a već u subotu ujutro Jelena Buchberger je spakirala svoju opremu i u društvu trenera Nevena Rihtara krenula prema Čakovcu. U srcu Međimurja, naime, igralo se Prvenstvo Hrvatske, na kojem je naša Jelena branila titulu državne prvakinje.

Branila i, naravno, obranila. S osvajanjem titula najbolje hrvatske badmintonašice cura s Galženice krenula je još tamo na ulasku u tinejdžerske godine, a s navršenih 19 uspjela je uzeti zlatnu medalju već peti put. Sigurno, dominantno, uvjerljivo, baš onako kako su bolje upućeni i očekivali.

– Da, možemo reći da je rasplet očekivan, odnosno da je Jelena odradila ono što svi od nje i očekuju. Trenutačno je daleko ispred svih drugih u Hrvatskoj, a još je i odigrala jako dobar turnir. Uvjerljivo došla do sve tri pobjede, ni u jednom trenutku te pobjede nisu bile upitne – kaže trener Rihtar.

U subotu je kao prva nositeljica krenula u natjecanje od četvrtfinala, u kojom se sudarila s drugom najboljom hrvatskom igračicom, dvije godine mlađom Anom Pranić iz zagrebačkog BK Medvedgrada. Iako se radi o vrlo talentiranoj djevojci, Jelena nije imala problema, došla je do pobjede u dva gema, kako se to kaže u svijetu badmintona. U tenisu i odbojci igraju se na setove, ovdje na gemove…

Rezultatom 2-0, čisto i sigurno, Buchberger je slavila i u polufinalu, šanse nije imala ni Lea Burazor iz Dubrovnika, da bi na kraju u finalu gledali reprizu lanjskog finala. S druge strane mreže bila je Luna Šaban iz Medvedgrada, ali ni tu neizvjesnosti nije bilo. Prvi gem 21-15, drugi 21-13 i eto pete titule državne prvakinje.

Uslijed čega je, jasno, ovo za simpatičnu i uvijek nasmijanu Jelenu bio “običan dan u uredu”. I dobra priprema za sve ono što slijedi. Ove je godine prešla iz juniorske u seniorsku konkurenciju, a budući da u Hrvatskoj konkurencije nema, preostalo je samo putovati Europom i svijetom. Na početku godine bila je u Estoniji, došla do posljednje runde kvalifikacija na iznimno jakom turniru, a ništa lakše neće biti ni na svakom sljedećem.

– Zlato na državnom prvenstvu svakako je dobar ulazak u godinu, no sad se okrećemo treninzima i pripremama za ono što slijedi. U veljači je stanka od turnira, trenirat ćemo naporno, a u ožujku je drugi seniorski turnir u Portugalu. Domaći turniri dođu nam kao dobar trening, ali jedina opcija je da Jelena igra međunarodne turnire. Nakon Potugala, prvo ćemo na Maltu, pa u Slovačku, Austriju i Sloveniju. A za dalje ćemo vidjeti… – otkrio je planove trener Rihtar.

Nastavite čitati

Sport

Potpuno nova momčad! Ovo više nema veze s jesenskom Goricom…

Nogometaši Gorice osvojili su jedan bod u sudaru s Varaždinom (1-1) na otvaranju proljeća u SuperSport HNL-u, ali predstavili su se u bitno drukčijem izdanju nego na jesen. Zapravo, promijenilo se praktički sve…

Objavljeno

na

Objavio/la

Slegli su se prvi dojmovi nakon povratka SuperSport HNL-a u naše živote, nakon prvog pokušaja Gorice da pobjegne s dna ljestvice, ali pomalo gorak okus nije nestao. Vrti se film one stative Čuić u prvom poluvremenu, gola primljenog iz prvog varaždinskog dolaska pred gorički gol, pa onda i onog poništenoga gola čudesnog Ante Ercega… Dvaput su presudili centimetri, jedanput individualna pogreška, koja se dogodila djelomično zahvaljujući i očajnom terenu, tako da se ima za čime žaliti.

– Moram pohvaliti momke na energiji, koncentraciji i pristupu. U prvom poluvremenu smo dosta dobro izgledali, imali stativu i još jednu dobru šansu, pa primili gol iz prve situacije pred našim golom. U drugom se na momente vidjelo da dio igrača nije u pravom ritmu, mijenjali smo i sustav, jer pretpostavljali smo da ćemo padati energetski… Na kraju moramo biti zadovoljni ovim bodom – rekao je trener Mario Carević u kratkoj analizi otvaranja proljeća, uz važan dodatak:

– Imali smo šest novih igrača u prvih 11, moraju se i oni poloviti, ali stvarno sam optimist, radimo i treniramo dobro, mislim da ćemo s vremenom biti sve bolji i bolji…

Upravo u tom detalju, u činjenici da je ovo bila jedna potpuno nova momčad, i leže razlozi za optimizam. Jer, bila je ovo jedna potpuno nova Gorica! Momčad koja je završila jesen ima jako malo dodirnih točaka s ovom koja je započela proljeće, pri čemu tih šest novih igrača u početnoj postavi nije i jedina promjena.

Iako, definitivno je najveća i najznačajnija. Dakle, od desetorice igrača u polju, njih 60 posto bilo je novih, debitanata: Slavko Bralić kao desni stoper, Gregor Sikošek na lijevom beku, Agon Elezi i Ivan Fiolić kao dvije “osmice” te Ante Erceg i Filip Čuić kao dva napadača. Nije teško izračunati, više od polovice prve postave činili su igrači koji nikad nisu igrali zajedno u službenoj utakmici. Doda li se svima njima i Matthew Steenvoorden, omiljeni Nizozemac koji se vratio u drugom dijelu jeseni, u kojoj nije imao značajniju minutažu, to je već najmanje “šest i pol” novih igrača…

Na golu je bio i ostao Ivan Banić, a uz njega su startali i “starosjedioci” Krešo Krizmanić, Jakov Gurlica i Dino Mikanović, no sva trojica su dobila malo ili malo više drukčije uloge. Stoper Gurlica opet je krenuo kao zadnji vezni, u pokušaju da se nadoknadi izostanak Pršira, Mikanović je od klasičnog desnog beka pretvoren u desnog “wingbacka”, dok je Krizmanić konačno zaigrao tamo gdje i treba igrati. Na poziciji lijevog stopera, na kojoj se ovaj ljevonogi stoper već dugo nije našao, jer bio je i lijevi i desni bek, i desni stoper…

U prijevodu, jedino je Banić ostao tamo gdje je bio, sve ostalo je – novo! Novost su tako svi ti igrači koji su igrali, ali novost je i da neki ne igraju. Mario Maloča i Mateo Leš jesen su odradili u ulozi standardnih prvotimaca, a ovoga puta ostali su na klupi. Kapetan Jurica Pršir je ozlijeđen, neće ga biti još neko vrijeme, Merveil Ndockyt bio je na tribinama zbog tri žuta kartona, a za klupu su ostali prikovani i Marko Kolar te Luka Kapulica, igrači s jako puno jesenskih minuta.

U zbroju, to su šestorica važnih igrača iz prvog dijela sezone, plus sedmi Dino Štiglec, koji je mjesto izgubio još krajem jeseni, sa ukupno nula sekundi na otvaranju proljeća. Jako, jako puno promjena. Pogotovo kad idemo dodati i onu trojicu koja su ušla s klupe: Tibor Halilović također spada u nove igrače, jer ozlijedio se ubrzo po dolasku, jednako kao i Adrion Pajaziti, koji se vratio nakon duge stanke. Treći čovjek s klupe bio je Luka Vrzić, a i u njegovu slučaju dogodila se promjena, koja kaže da je dobio zadnjih pola sata. I uspio poslati onu sjajnu loptu Ercegu za drugi, poništeni gol.

Gorica u sljedećem kolu gostuje kod Istre 1961, i to već u petak, na otvaranju kola… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Osim svih tih imena, nov je i sustav igre, barem u prvih sat vremena. Gorica je i definitivno prešla na sustav s trojicom, odnosno petoricom u zadnjoj liniji, s dvojicom napadača, bez krila. Drukčiji raspored, jasno, definira i neke druge mehanizme, a to je dio nogometne igre koji zahtjeva određeno vrijeme za uigravanje. Jer, zaista je teško pronaći sličan primjer u bližem sportskom okruženju, prijelazni rok koji je donio toliko promjena.

Promjene su, naravno, bile i potrebne s obzirom na prikazano kroz jesen, a sad će biti potrebno vrijeme. Da se stvari do kraja poslože, da se svi još malo bolje upoznaju, da se vrate Ndockyt, a zatim i Pršir… Bit će to dobro!

Mora biti, jer uz sve ostalo, Gorica je vidljivo promijenila i mentalitet, u prvom redu zahvaljujući nevjerojatnu energiju Ante Ercega, ali i svih ostalih novih igrača. Ni to jesenska Gorica nije imala, a ovoj proljetnoj će biti itekako potrebno u teškoj borbi za ostanak. Tu će se brojati samo bodovi, stative i poništeni golovi neće vrijediti koliko je crno pod noktom, a obračun će se raditi na kraju.

Sa sretnim završetkom po Goricu, naravno.

Nastavite čitati

Sport

Dan goričkog sporta: ‘U našem gradu svoj dom žele i tenis i odbojka!’

Na tradicionalnoj dodjeli nagrada najboljima u velikogoričkom sportu najprestižnija priznanja otišla u rukomet, badminton, streljaštvo i nogomet, a čuli smo i zanimljive najave čelnog čovjeka našega grada…

Objavljeno

na

Do posljednjeg mjesta bila je puna dvorana Gorica, čak i više od toga, u petak poslijepodne. Zajednica sportskih udruga organizirala je tradicionalnu svečanu dodjelu nagrada najboljima u velikogoričkom sportu, a to je svake godine povod za veliko okupljanje predstavnika sve brojnijih gradskih klubova i sportova.

Dogurali smo tako do 23 različita sporta u našem gradu, stižu nam i još dva nova, a uskoro bi se brojka sportskih udruga trebala popeti na okruglih 60! Iz svega toga dolaze i rezultati, a najbolji na kraju godine dobiju i zaslužene nagrade ovakve vrste. Nogometašice Gorice, strijelci iz Gorda, rukometaš Hrvoje Ceković i badmintonašica Jelena Buchberger primili su najprestižnije nagrade, ali to je samo dio onoga što se događalo na “danu goričkog sporta”…

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.