Povežite se s nama

Sport

Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’

Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico

Objavljeno

na

Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.

– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.

– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.

Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.

– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.

– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.

Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.

– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.

Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.

– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.

Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.

– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.

U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.

– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.

Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!

– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:

– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.

Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.

– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.

Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.

– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.

Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.

Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.

– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.

Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.

– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.

Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.

– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.

A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.

– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.

– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.

Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.

– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.

Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.

– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.

Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.

– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.

Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…

– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.

Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.

– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.

Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…

Sport

Nogomet u blatu

Nogometni klubovi s našeg područja ove su zime muku mučili s terenima za treninge, ali i prijateljske utakmice, budući da blata ima “do koljena”. U nekim drugim sredinama rješenje u tereni s umjetnom travom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.

Riječ je, da skratimo priču, o blatu.

Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.

– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.

Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.

Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.

Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!

Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.

Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.

Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.

Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Hvala našim curama, dovode nam vrhunske sportaše u županiju!’

Vladimir Bregović, predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”

Objavljeno

na

Kako sam? Jako dobro, otprilike kao i županijski sport!

Tim je riječima, sa zadovoljnim smiješkom na licu, gostovanje u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” započeo Vladimir Bregović, po funkciji prvi čovjek županijskog sporta. Predsjednik Zajednice sportskih zajednica i saveza ZŽ-a otkrio je tom prilikom i imena dobitnika ovogodišnjih nagrada za najbolje, koje će se održati u Vrbovcu posljednjeg petka u veljači.

Sportašica godine i ovoga je puta Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, sportaš godine je Josip Glasnović iz Streljačkog društva Jaska, ekipa godine su odbojkašice Neba, a momčad godine Klub hokeja na travi Zelina.

– Sami postupak kandidiranja polazi od naših gradskih zajednica. U Zagrebačkoj županiji imamo devet gradova i 25 općina, svi oni biraju najbolje pojedince i kolektive, a ujedno i kandidiraju one koje bi mogli biti najbolji i na županijskoj razini. I svi oni čine sve da nama u izvršnom odboru bude što teže odabrati dobitnike. Bude tu i žustrih rasprava, znamo se i lagano posvađati, jer tu se važe sve. U prvom redu rezultati, primarno oni međunarodni, ali i popularnost i masovnost pojedinog sporta. U nekim kategorijama tako smo imali i preglasavanje, dok su neke stvari bile jasne i prije nego što smo krenuli – kaže Bregović.

Boljitak županijskom sportu donosi, između ostaloga, i ljubav.

– Živjele nam cure iz Zagrebačke županije, koje nam iz Zagreba dovode vrhunske sportaše! Josip se iz Zagreba tako preselio u Jasku, stvorio obitelj i pokrenuo klub, i sve to nakon što je već bio vrhunski sportaš. Obično se događalo da sportaši u našoj županiji krenu u sustavu lokalnog sporta, postanu vrhunski, a onda traže nadogradnju u gradu Zagrebu ili negdje u inozemstvu. Lijepo je vidjeti da se trendovi mijenjaju i na tome hvala svim tim djevojkama, ali ima to valjda veze i s naših 200 objekata, s našom financijskom pomoći, s našim sustavom. Zato danas mnogi ostaju, a mnogi i dolaze u našu županiju – ističe predsjednik Zajednice.

Na dnevni red ovog razgovora, s obzirom da je ova godina i dalje mlada, morale su doći i financije.

– Pretprošle godine naš proračun je iznosio 963.000 eura, a ove godine smo došli do 2,5 milijuna eura! Dakle, stvari su jasne, imamo povećanje od 150 posto u zadnje dvije godine. U tom smislu smo jako sretni i zadovoljni, ali reći ću i ovo… Da smo imali i rast od 350 posto, lakoćom bismo rasporedili taj novac, pri čemu bi svaki euro došao do naših sportaša. Prostora imamo jako puno, bez obzira na svu pomoć Županije, a javljamo se i na natječaje ministarstva, kroz koje financiramo plaće za 42 naša trenera, ali i opremu za klubove. Prvi put se iz nacionalnog proračuna direktno utječe na sport na lokalnoj razini i zato veliko hvala ministarstvu – kazao je Bregović i nastavio:

– Preko manifestacija i događanja, pa sve do 22 naša saveza, svi su osjetili povećanje proračuna. Hvala i Županiji, ali rekao bih da rezultati i rad naših sportašica i sportaša to i zaslužuju. Sport u Zagrebačkoj županiji definitivno je napravio iskorak u posljednje dvije godine, a još više veseli što ima i jako puno prostora za dodatni rast. Zbog svega toga postoji zadovoljstvo sa sadašnjošću, ali i optimizam za budućnost, što se odnosi na svih više od 20.000 sportaša u našoj županiji.

Uz sve to, istinski napredak moguć je jedino uključenjem gospodarstva u sport.

– Izmjena Zakona koja ove godine stupa na snagu trebala bi dovesti do pomaka u tom smislu, ali tek ćemo vidjeti kako će to funkcionirati. Imali smo mi nešto slično devedesetih godina, ali bilo je dosta rubnih dijelova, odnosno nedorečenosti. Naši će gospodarstvenici ovom izmjenom Zakona dobiti neke benefite kroz umanjivanje poreza na dobit, a time će se određeni gospodarski subjekti odlučivati i na takva ulaganja. Međutim, moja iskustva su sljedeća… Mislim da su prošla vremena donacija i sponzorstava na klasičan način, kao i vođenja klubova na način “koliko sam dobio, toliko ću i potrošiti”. U svemu tome potrebno je i nešto drugo, a to je ono što naš sport nudi gospodarstvu. Nije dobro da samo netko daje, da se to troši… Evo, uzet ću primjer iz hrvanja. Naša prva liga se snima i prenosi na Sportskoj televiziji, a kroz to se otvara i marketinški prostor. Dakle, nećemo tražiti sponzorstvo, nego ćemo nuditi marketinški prostor koji se otvara. Ima tu dosta prostora, a kad klubovi dođu do toga, dolazit će i do napretka u tom smislu.

Opcija je i ulazak privatnoga kapitala u sport, za što već imamo primjere.

– Neću apriori reći da je to pozitivna stvar, budući da ima raznih primjera, ali vjerujem da je interes kapitala, radilo se o jednom euru ili milijunima eura, da se brine o cjelokupnom sustavu, da se traži način kako ta ulaganja oploditi. Tu je najveća garancija da će gospodarstvo biti zainteresirano za ulaganje u sport. Samo oslobađanje od određenog dijela poreza nije dovoljno, treba razmišljati i na drugi način, treba gospodarstvu nuditi mogućnosti. U SAD-u cijeli sport počiva na tim principima, na takvim marketinškim mogućnostima.

Nastavite čitati

Sport

Šćitarjevo “privatiziralo odbojku”: Prvaci grada su i klinci iz petih i šestih razreda

Na gradskom natjecanju za dječake u konkurenciji petih i šestih razreda sudjelovale su četiri momčadi, a do prvoga mjesta, uz tri pobjede bez izgubljenog seta, došla je škola domaćin, OŠ Šćitarjevo

Objavljeno

na

Odbojkaška dominacija učenika iz Osnovne škole Šćitarjevo ove je godine potpuna. Gradsko natjecanje u odbojci prvo su osvojili dečki iz sedmih i osmih razreda, zatim su isto to učinile i djevojke iz te generacije, a sad je na red došao i turnir za odbojkaše iz petih i šestih razreda. I opet je Šćitarjevo pokazalo najviše, opet je titula prvaka grada otišla u Andautoniju…

Organizator i domaćin turnira bila je upravo OŠ Šćitarjevo, a na njemu su se pojavile još tri momčadi – OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Velika Mlaka i, naravno, OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog. S obzirom na broj prijavljenih škola, sustav je bio takav da je svatko igrao protiv svakoga, skupljali su se bodovi, a na kraju su ih najviše osvojili klinci iz Šćitarjeva. Točnije, uzeli su maksimalan broj bodova, pokazavši još jedanput koliko se dobar posao radi na razvoju odbojke u ovome mjestu.

Momčad koju je vodio profesor Matija Ribić do titule prvaka grada došla je uz tri pobjede 2-0, bez ijednog izgubljenog seta, što nedvojbeno znači da je plasman na županijsko natjecanje i više nego zaslužen. I da se niz sjajnih rezultata u školskoj odbojci u Šćitarjevu nastavlja i dalje.

Pobjednička momčad nastupila je u sljedećem sastavu:
Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić

Nastavite čitati

Sport

HNS potpisao najveći ugovor o TV pravima u povijesti HNL-a

Dio novca ide u infrastrukturu i obnovu travnjaka.

Objavljeno

na

Foto: Drago Sopta/HNS

Hrvatski nogometni savez potpisao je u Zagrebu novi ugovor o medijskim i marketinškim pravima koji donosi 61,7 milijuna eura u razdoblju od sezone 2026./27. do 2030./31. Riječ je o najvećem takvom ugovoru u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.

Prema sporazumu, Hrvatski Telekom uložit će 49,2 milijuna eura za televizijska i ostala medijska prava, dok će SuperSport izdvojiti 12,5 milijuna eura za marketinška prava i prava na klađenje. Time se nastavlja dosadašnja suradnja, ali uz osjetno veća financijska ulaganja.

“Hvala našim uvaženim partnerima na povjerenju, ovdje se radi o posebno važnom partnerstvu za hrvatski nogomet. Vrijeme je brzo prošlo, kad smo prije četiri godine potpisivali prvi sporazum to je bila uistinu velika stvar, a sad su ulaganja još veća, što je od krucijalne važnosti za naše klubove i sport općenito. U protekle četiri godine bilo je uistinu puno sjajnih trenutaka, ali najviše mi je u sjećanju ostala završnica prošlogodišnjeg prvenstva kad su tri momčadi imale priliku u zadnjem kolu osvojiti naslov prvaka. Sjećam se kako je tada Hrvatski Telekom pronašao rješenje istodobno prenositi sve tri odlučujuće utakmice, a naši partneri iz SuperSporta organizirati prijevoz helikopterom pokala namijenjenog budućem prvaku – to je primjer kako funkcionira ovo partnerstvo. Sve to je pokazatelj da se kvaliteta hrvatskog prvoligaškog nogometa podigla na svim razinama, tog je dana cijela Hrvatska bila uz male ekrane i pratila uzbudljivu završnicu prvenstva, što je najveća pobjeda svih nas”, rekao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

U HNS-u ističu kako će novi ciklus donijeti veću stabilnost klubovima i dodatno podići razinu natjecanja. Naglasak nije samo na televizijskom sadržaju, nego i na uvjetima u kojima se nogomet igra. Dio sredstava bit će usmjeren u obnovu travnjaka i stadionske infrastrukture, što bi trebalo unaprijediti kvalitetu igre, ali i samu produkciju prijenosa.

 

Nastavite čitati

Sport

Parasportski savez dobio sredstva za jačanje parasporta i edukaciju trenera

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Parasportski savez grada Velike Gorice dobio je sredstva u okviru ESF+ projekta „Jačanje sustava parasporta u Republici Hrvatskoj“. Podrška će se koristiti za stručno usavršavanje trenera i organizaciju parasportskih aktivnosti u gradu.

Kroz projekt planiraju raditi na razvoju stolnog tenisa, paraatletike, paraboćanja, juda, paraplivanja i para viseće kuglane. Također, kroz ovaj projekt dodatno ulaže u stručno usavršavanje kadra i organizaciju aktivnosti na terenu. Uz edukacije i treninge, dio sredstava usmjeren je i na poboljšanje pristupa sportskim sadržajima osobama s invaliditetom te njihovo snažnije uključivanje u kontinuirane parasportske programe.

“Ovaj projekt tako direktno doprinosi našoj misiji osnaživanja i povećanja dostupnosti parasporta u našem gradu i okolici, ali i šire u Hrvatskoj”, poručuju iz Saveza.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno