Povežite se s nama

Vijesti

Chronovu bolest ovaj mladić pobijedio je ljubavlju prema glazbi

Trenutno se bavi unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, a u planu je i video podcast.

Objavljeno

na

Što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje je to koje smo svi u djetinjstvu toliko puta čuli. I svi smo htjeli biti doktori, učitelji, glumci, pjevači, ali rijetki su postali baš to o čemu su maštali kao djeca. Jedan od njih je i Velikogoričan koji na pragu tridesetih proživljava svoje najljepše dane, i radi ono što voli. I nije to floskula, to shvatite nakon dvije rečenice koje vam uputi. On je Marko Stijaković, umjetničkog imena STEY, a ovo je njegova inspirativna priča.

-Moja ‘druženja’ sa glazbom započela su još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole. Oduvijek sam imao urođenu sposobnost u vrlo kratkom vremenu ‘skinuti’ melodije omiljenih pjesama na klavijaturama, od kojih sam tada imao samo jeftine igračke kao i većina djece. Najviše sam se zabavljao kada bih na jednim klavijaturama pustio brži ritam, a na drugima svirao tadašnje hitove elektronske glazbe, te sve to uživo snimao na kasete putem kasetofona koji je na sebi imao ugrađen mikrofon.

Današnje generacije teško da znaju što su kasete, i kako smo nekad snimali glazbu, ali i sami sebe, a o čarima kad se vrpca zapetlja da i ne pišemo, ali Marko je kako vidimo upravo na taj način krenuo prema ostvarenju svojih snova.

-Prvi live nastupi počeli su u višim razredima osnovne škole, tijekom godinu i pol sviranja u mlađoj postavi crkvenog benda Emanuel, a ozbiljnije svirke kreću od 7. razreda i ulaska u rock bend Dodgers. S obzirom da su dečki bili dosta stariji od mene, prilično dobro sam se snašao i proveo sam dosta lijepih trenutaka s njima. Jedno jako dobro i korisno iskustvo, pogotovo za nekoga tako mladog poput mene tada.

Kada je već bio srednjoškolac sve više počeo se zanimati za rap glazbu čija je demo scena bila iznimno aktivna u periodu od 2008. – 2011. Godine,  osobito na području Zagreba i Velike Gorice.

-Upoznao sam Leona Trifunića Jizzy-a i ostatak velikogoričke ekipe koja je bila vrlo slušana i praćena od strane publike. U to doba sam, između ostalog, radio kao glavni Jizzy-ev producent, što je rezultiralo vrlo zapamćenim radovima na koje sam ponosan, te koje i danas sa zadovoljstvom preslušam. Istaknuo bih pjesmu ‘Istina’, na kojoj gostuje meni jako draga prijateljica i vrhunska pjevačica Antonia Šaban Nia, jer je dosegla preko 600 000 pregleda na Youtubeu, što je iznimna brojka, čak i prema današnjim standardima.

Nažalost, zbog višegodišnjih zdravstvenih problema se nakon srednje škole povukao, ali nikada nije prestao raditi glazbu. U međuvremenu sam dosta radio kao ‘ghost’ producent, većinom za inozemne izvođače i vodio svoju bitku sa Crohnovom bolesti.

– Nekako sam sve to trpio, ali znao sam da je neki veći problem. Unatoč tome, nisam imao hrabrosti krenuti na pretrage  sve do 2014. godine kada sam isti dan, nakon pretraga,  hospitaliziran sa dijagnozom Crohna. Operaciju nisam mogao izbjeći, a sveukupno ih je bilo 4, uz još 3 manje incizije, te neočekivanu operaciju pluća. Isprva sam odbijao korištenje kortikosteroida, zbog savjeta okoline i mogućih nuspojava, sve dok stanje nije postalo toliko loše da sam se našao na 50ak kilograma, apsolutno nesposoban za bilo kakav normalan život. U tom periodu gotovo 2 godine nisam bio sposoban niti izaći iz stana i prošetati na bar dvije minute. Česti odlasci na zahod, bolovi u trbuhu i jednostavno užasan umor postali su moje novo normalno, ali uvijek sam u sitnicama nalazio sreću. Glazba se probudila u meni jača nego ikada i htio sam još toliko toga napraviti… Našao sam odličnog doktora na Sv. Duhu, Krešimira Luetića, apsolutno smo se razumjeli i njegov pristup je ono zbog čega sam se odlučio na liječenje. Jasan, konkretan i iskren. Terapija je 2018. krenula u jako dobrom smjeru, nedavno sam krenuo sa novom, biološkom terapijom i živim kao nikada prije. Ukratko bih poručio svima koji imaju sličan problem – prvo krenite rješavati stvari sa sobom i budite brutalno iskreni prema sebi, pa i toliko da boli, očistite život od ljudi koji vas crpe emocionalno, psihički, financijski, kako god. Okružite se ljudima koji vas inspiriraju, provodite više vremena u prirodi, uzmite vremena za sebe. To je najbolja moguća podloga za ozdravljenje, jer ne djeluju baš ni lijekovi, ukoliko osoba nije spremna za to. – progovara Marko otvoreno o svojim zdravstvenim problemima.

Kako kaže, sasvim neočekivanim spletom okolnosti, 2017. izbacuje prvi službeni singl ‘Fading out’ u suradnji sa, njemu osobno najboljom vokalisticom u Hrvatskoj, Gabrijelom Brigljević Bagi, u izdanju Aquarius Recordsa.

-Tada kreću planovi za pokret STEY Music, gdje okupljam talentirane i kreativne mlade ljude iz različitih, a ujedno komplementarnih područja – pjevače, instrumentaliste, dizajnere, fotografe, snimatelje, video editore… Svi smo iznimno fokusirani na to što radimo i ‘grizemo’ maksimalno. Prvi koji je iskoristio mogućnost platforme STEY Music, i krenuo sa svojom glazbenom karijerom, jest Karlo Milinković Šljeminho – dobro poznat, osebujan lik u ovim krajevima, a i šire. Za sada imamo nekoliko singlova u izdanju Aquarius Recordsa (‘Ljubavne instrukcije’, ‘Bakutaner’, ‘Illuminati’) za koje Šljeminho potpisuje tekst, a ja glazbu i aranžman. U pripremi je EP za Bagi, te singlovi za još par pjevačica koje ću predstaviti u skoroj budućnosti.- kaže Stijaković.

Njegova zadnja izdanja su remixevi singlova odličnih mladih pjevačica – Nike Turković ‘gledaj me’ i Stefany – ‘Bolje je’, koji su vrlo dobro primljeni i puštani od strane radijskih glazbenih urednika diljem zemlje.

-Trenutno se bavim unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, gdje su predavači vrhunski profesionalci – ljudi koji se svakodnevno, aktivno bave ovim poslom. U planu je i video podcast, gdje ćemo zvati poznate i manje poznate glazbenike i općenito ljude koji imaju nešto zanimljivo za reći i pokazati, a predvodit ću i bend sa kojim ćemo obogatiti iskustvo gledatelja, te sve to kvalitetnije povezati u glazbenu priču.

Nije glazba jedino čime se Marko bavi(o), a sve ga je to izgradilo baš ovakvim kakvim danas jest.

-Radio sam različite poslove na Radio Banovini. Sve od audio/video tehničara do urednika i voditelja vijesti. Prilično dobar posao za stjecanje ozbiljnih radnih navika i razvijanje različitih sposobnosti i znanja. Trenutno se bavim dizajnom kao freelancer, povremeno i prijevodima raznih dokumenata.

U svemu što u životu radimo, izuzetno je važna podrška najbližih, koja ni kod Marka nije izostala.

-Podrška obitelji je, kako da kažem, na nekoj osnovnoj bazi. Ne mogu reći da sam zakinut za nešto, dapače, roditelji su tu uvijek za mene, ali konkretna podrška što se tiče glazbe je pomalo ‘rezervirana’. Još uvijek su tu neke sumnje, ali u potpunosti to razumijem. Bitan mi je ‘osjećaj’ kojim se vodim, pogotovo kad vidim da se stvari iz dana u dan, upornim radom i osobnim rastom, mijenjaju meni u korist. Najveća podrška su dugogodišnji prijatelji i suradnici, sa kojima razvijam ideje i dijelim inspiraciju, a pogotovo bih tu spomenuo svoju djevojku Zrinku, koja mi je najveća motivacija, inspiracija i podrška. Neizmjerno joj hvala na tome. – ističe Marko za kraj.

foto: Privatni album

HOTNEWS

Megablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!

“Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne…”

Objavljeno

na

Djevojke iz Plesnog kluba Megablast iz Budimpešte, sa World championship stage dance 2025, donijele su zlato u Veliku Goricu.

Glavni grad Mađarske bio je domaćin Svjetskog prvenstva u show danceu na kojem su velikogoričke plesačice iz Megablasta u velikoj formaciji bile najbolje od svih natjecatelja i zasluženo nose titulu svjetskih prvakinja! 

No, ovo nije jedini uspjeh – mala formacija i solistica Sara Vukadin osvojile su broncu.  

-Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne, što nas je podsjetilo da se svaki trening, odricanje i trud isplatio – komentirao je doživljaj s proglašenja rezultata Gordan Križaj, predsjednik kluba. 

Megablast je još jednom potvrdio svjetsku klasu i jedan je od najboljih promotora Velike Gorice diljem svijeta. Čestitamo!

Nastavite čitati

Vijesti

Stomatološka ordinacija u Donjoj Lomnici i dalje prima nove pacijente – evo kako se prijaviti

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Pexels/Cedric Fauntleroy

Stomatološka ordinacija u Donjoj Lomnici još je uvijek otvorena za nove pacijente, podsjećaju iz Doma zdravlja Zagrebačke županije. Upis se može obaviti putem platforme e-Građani ili dolaskom u ordinaciju, a potrebno je donijeti osobnu i zdravstvenu iskaznicu.

Raspored upisa ovisi o datumu u mjesecu: parni datumi od 8 do 13 sati, dok su neparni datumi od 14 do 18 sati.

Za dodatne informacije ili narudžbe pacijenti se mogu javiti telefonom na 01 5510 969 ili e-mailom na [email protected].

Nastavite čitati

Vijesti

Ravnateljstvo civilne zaštite šalje važan apel! “Blagdani se mogu obilježiti mirnije i sigurnije”

Ravnateljstvo civilne zaštite upozorava građane da pirotehnika svake godine ostavlja teške posljedice, osobito kod djece, te podsjeća na zabrane i kazne koje su na snazi

Objavljeno

na

Objavio/la

Uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, Ravnateljstvo civilne zaštite ponovno apelira na građane diljem Hrvatske da se odreknu pirotehnike, upozoravajući kako neodgovorna uporaba petardi i vatrometa svake godine dovodi do teških ozljeda, najčešće kod djece, a zakon predviđa i visoke novčane kazne za prekršitelje.

Blagdani bi trebali biti vrijeme mira, ali praksa pokazuje da se prosinac često pretvara u mjesec sirena, hitnih intervencija i trajnih posljedica. Upravo zato Ravnateljstvo civilne zaštite poručuje, pirotehnika nije bezazlena zabava i s njom nema sigurnog “igranja”.

Posebno zabrinjava činjenica da su među ozlijeđenima često djeca. Ozljede nastaju zbog neprimjerene i zabranjene uporabe pirotehničkih sredstava, najčešće bez nadzora odraslih. Iako se petarde i slična sredstva često doživljavaju kao dio blagdanskog folklora, posljedice mogu biti teške i dugotrajne. Najčešće se radi o ozbiljnim ozljedama šaka i prstiju, lica i očiju, kao i opeklinama koje mogu trajno oštetiti živce i tetive. Osim fizičkih, nisu rijetke ni psihološke posljedice, od straha i anksioznosti do poremećaja spavanja i napadaja panike. U najtežim slučajevima, ishodi su trajni invaliditet ili smrt.

“Blagdani se mogu i trebaju obilježiti na sigurniji, mirniji i dostojanstveniji način. Odbacimo opasne navike i okrenimo se zajedništvu, toplini i sigurnosti”, poručuju iz Ravnateljstva civilne zaštite.

Što kaže zakon?

Zakonski okvir jasno definira tko, kada i što smije koristiti. Djeci mlađoj od 14 godina zabranjena je uporaba svih pirotehničkih sredstava, a odgovornost u tom slučaju snose roditelji ili skrbnici, koji mogu biti kažnjeni novčanom kaznom od 130 do 390 eura. Djeca starija od 14 godina smiju koristiti isključivo pirotehniku kategorije F1, koja predstavlja nizak rizik i minimalnu buku.

Pirotehniku kategorija F2 i F3, izuzev petardi i redenika, smiju koristiti samo punoljetne osobe, i to isključivo u razdoblju od 27. prosinca do 1. siječnja. Sve izvan tog okvira smatra se prekršajem. Kazne za nepoštivanje propisa kreću se od 660 do čak 1.990 eura.

Važno je podsjetiti da su petarde i redenici kategorija F2 i F3 građanima za osobne potrebe zabranjeni još od 2021. godine, kao i pirotehnička sredstva kategorija F4, P1, P2, T1 i T2.

Kupnja pirotehnike također je strogo regulirana. Građani smiju kupovati isključivo dopuštena sredstva, i to od 15. prosinca do 1. siječnja, samo u specijaliziranim prodavaonicama. Prodaja i kupnja putem interneta u potpunosti je zabranjena.

Nastavite čitati

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: Okrugli rođendan, zapisi o zavičaju, lovkinja i Laponija

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

U nešto bucmastijem izdanju, na blagdanskom broju stranica, na velikogoričke ulice ovog je četvrtka stigao novi, 456. broj Reportera, najdugovječnijih lokalnih novina u našem gradu. Uz najljepše želje za predstojeće blagdane, i ovoga puta donosimo raznolik sadržaj, pa bi svatko tu mogao pronaći ponešto za sebe…

Opsežno se, naravno, bavimo okruglim 30. rođendanom našega grada, pa donosimo kompletnu priču o goričkoj borbi za samostalnost. Tu su nam puno pomogli akteri toga vremena Vlado Horina i Neven Karas, koji su se prisjetili svih koraka dvogodišnje bitke za odvajanje od Grada Zagreba i povijesne prve sjednice Gradskog vijeća 29. studenog 1995. godine.

– Obavili smo to što smo imali, formirali sva tijela i razišli se. Iskreno, ni na pijaču nismo otišli – pamti Horina te povijesne dane.

Bili smo, naravno, i na Svečanoj akademiji povodom rođendana Grada, na kojoj je u glavnoj ulozi, čak i unatoč prisustvu Andreja Plenkovića i drugih visokih gostiju, bio naš Ivan Rožić. Dobitinik ovogodišnje gradske Nagrade za životno djelo par dana prije tog događaja ugostio nas je u svome domu u Buševcu i ispričao nam svoju neobičnu životnu priču, koja je maksimalno obogaćena u danima mirovine…

Povodom rođendana Grada donosimo i intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom, a na gradskim stranicama bavimo se i posljednjom sjednicom Gradskog vijeća, kao i uređenjem Tržnice i otvaranjem nove balon dvorane.

Obitelj Gričar iz Šćitarjeva odvela nas je na putovanje u selo Djeda Mraza, u finsku Laponiju, a Ana Bundalo objasnila nam je kako se to majka dvoje djece zaljubi u – lov! Donosimo vam i priču o dašku Amazone u našem gradu, kao i vijesti iz grada, županije, naših komunalnih tvrtki… Tu su i redovni savjeti iz naših ljekarni, kao i dobri napuci za uspješan odabir božićne jelke.

Na sportskim stranicama osvrćemo se na nogometnu 2025. godinu, posebnu po mnogim kriterijima, u dobrom raspoloženju pratimo rukometaše i na gradskoj i na županijskoj razini, a tu je i još malo dobronamjernih savjeta, ovoga puta za sve naše sugrađane koji planiraju putovati na Svjetsko prvenstvo.

Sve to možete prelistati i u ONLINE IZDANJU.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno