Povežite se s nama

Vijesti

Chronovu bolest ovaj mladić pobijedio je ljubavlju prema glazbi

Trenutno se bavi unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, a u planu je i video podcast.

Objavljeno

na

Što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje je to koje smo svi u djetinjstvu toliko puta čuli. I svi smo htjeli biti doktori, učitelji, glumci, pjevači, ali rijetki su postali baš to o čemu su maštali kao djeca. Jedan od njih je i Velikogoričan koji na pragu tridesetih proživljava svoje najljepše dane, i radi ono što voli. I nije to floskula, to shvatite nakon dvije rečenice koje vam uputi. On je Marko Stijaković, umjetničkog imena STEY, a ovo je njegova inspirativna priča.

-Moja ‘druženja’ sa glazbom započela su još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole. Oduvijek sam imao urođenu sposobnost u vrlo kratkom vremenu ‘skinuti’ melodije omiljenih pjesama na klavijaturama, od kojih sam tada imao samo jeftine igračke kao i većina djece. Najviše sam se zabavljao kada bih na jednim klavijaturama pustio brži ritam, a na drugima svirao tadašnje hitove elektronske glazbe, te sve to uživo snimao na kasete putem kasetofona koji je na sebi imao ugrađen mikrofon.

Današnje generacije teško da znaju što su kasete, i kako smo nekad snimali glazbu, ali i sami sebe, a o čarima kad se vrpca zapetlja da i ne pišemo, ali Marko je kako vidimo upravo na taj način krenuo prema ostvarenju svojih snova.

-Prvi live nastupi počeli su u višim razredima osnovne škole, tijekom godinu i pol sviranja u mlađoj postavi crkvenog benda Emanuel, a ozbiljnije svirke kreću od 7. razreda i ulaska u rock bend Dodgers. S obzirom da su dečki bili dosta stariji od mene, prilično dobro sam se snašao i proveo sam dosta lijepih trenutaka s njima. Jedno jako dobro i korisno iskustvo, pogotovo za nekoga tako mladog poput mene tada.

Kada je već bio srednjoškolac sve više počeo se zanimati za rap glazbu čija je demo scena bila iznimno aktivna u periodu od 2008. – 2011. Godine,  osobito na području Zagreba i Velike Gorice.

-Upoznao sam Leona Trifunića Jizzy-a i ostatak velikogoričke ekipe koja je bila vrlo slušana i praćena od strane publike. U to doba sam, između ostalog, radio kao glavni Jizzy-ev producent, što je rezultiralo vrlo zapamćenim radovima na koje sam ponosan, te koje i danas sa zadovoljstvom preslušam. Istaknuo bih pjesmu ‘Istina’, na kojoj gostuje meni jako draga prijateljica i vrhunska pjevačica Antonia Šaban Nia, jer je dosegla preko 600 000 pregleda na Youtubeu, što je iznimna brojka, čak i prema današnjim standardima.

Nažalost, zbog višegodišnjih zdravstvenih problema se nakon srednje škole povukao, ali nikada nije prestao raditi glazbu. U međuvremenu sam dosta radio kao ‘ghost’ producent, većinom za inozemne izvođače i vodio svoju bitku sa Crohnovom bolesti.

– Nekako sam sve to trpio, ali znao sam da je neki veći problem. Unatoč tome, nisam imao hrabrosti krenuti na pretrage  sve do 2014. godine kada sam isti dan, nakon pretraga,  hospitaliziran sa dijagnozom Crohna. Operaciju nisam mogao izbjeći, a sveukupno ih je bilo 4, uz još 3 manje incizije, te neočekivanu operaciju pluća. Isprva sam odbijao korištenje kortikosteroida, zbog savjeta okoline i mogućih nuspojava, sve dok stanje nije postalo toliko loše da sam se našao na 50ak kilograma, apsolutno nesposoban za bilo kakav normalan život. U tom periodu gotovo 2 godine nisam bio sposoban niti izaći iz stana i prošetati na bar dvije minute. Česti odlasci na zahod, bolovi u trbuhu i jednostavno užasan umor postali su moje novo normalno, ali uvijek sam u sitnicama nalazio sreću. Glazba se probudila u meni jača nego ikada i htio sam još toliko toga napraviti… Našao sam odličnog doktora na Sv. Duhu, Krešimira Luetića, apsolutno smo se razumjeli i njegov pristup je ono zbog čega sam se odlučio na liječenje. Jasan, konkretan i iskren. Terapija je 2018. krenula u jako dobrom smjeru, nedavno sam krenuo sa novom, biološkom terapijom i živim kao nikada prije. Ukratko bih poručio svima koji imaju sličan problem – prvo krenite rješavati stvari sa sobom i budite brutalno iskreni prema sebi, pa i toliko da boli, očistite život od ljudi koji vas crpe emocionalno, psihički, financijski, kako god. Okružite se ljudima koji vas inspiriraju, provodite više vremena u prirodi, uzmite vremena za sebe. To je najbolja moguća podloga za ozdravljenje, jer ne djeluju baš ni lijekovi, ukoliko osoba nije spremna za to. – progovara Marko otvoreno o svojim zdravstvenim problemima.

Kako kaže, sasvim neočekivanim spletom okolnosti, 2017. izbacuje prvi službeni singl ‘Fading out’ u suradnji sa, njemu osobno najboljom vokalisticom u Hrvatskoj, Gabrijelom Brigljević Bagi, u izdanju Aquarius Recordsa.

-Tada kreću planovi za pokret STEY Music, gdje okupljam talentirane i kreativne mlade ljude iz različitih, a ujedno komplementarnih područja – pjevače, instrumentaliste, dizajnere, fotografe, snimatelje, video editore… Svi smo iznimno fokusirani na to što radimo i ‘grizemo’ maksimalno. Prvi koji je iskoristio mogućnost platforme STEY Music, i krenuo sa svojom glazbenom karijerom, jest Karlo Milinković Šljeminho – dobro poznat, osebujan lik u ovim krajevima, a i šire. Za sada imamo nekoliko singlova u izdanju Aquarius Recordsa (‘Ljubavne instrukcije’, ‘Bakutaner’, ‘Illuminati’) za koje Šljeminho potpisuje tekst, a ja glazbu i aranžman. U pripremi je EP za Bagi, te singlovi za još par pjevačica koje ću predstaviti u skoroj budućnosti.- kaže Stijaković.

Njegova zadnja izdanja su remixevi singlova odličnih mladih pjevačica – Nike Turković ‘gledaj me’ i Stefany – ‘Bolje je’, koji su vrlo dobro primljeni i puštani od strane radijskih glazbenih urednika diljem zemlje.

-Trenutno se bavim unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, gdje su predavači vrhunski profesionalci – ljudi koji se svakodnevno, aktivno bave ovim poslom. U planu je i video podcast, gdje ćemo zvati poznate i manje poznate glazbenike i općenito ljude koji imaju nešto zanimljivo za reći i pokazati, a predvodit ću i bend sa kojim ćemo obogatiti iskustvo gledatelja, te sve to kvalitetnije povezati u glazbenu priču.

Nije glazba jedino čime se Marko bavi(o), a sve ga je to izgradilo baš ovakvim kakvim danas jest.

-Radio sam različite poslove na Radio Banovini. Sve od audio/video tehničara do urednika i voditelja vijesti. Prilično dobar posao za stjecanje ozbiljnih radnih navika i razvijanje različitih sposobnosti i znanja. Trenutno se bavim dizajnom kao freelancer, povremeno i prijevodima raznih dokumenata.

U svemu što u životu radimo, izuzetno je važna podrška najbližih, koja ni kod Marka nije izostala.

-Podrška obitelji je, kako da kažem, na nekoj osnovnoj bazi. Ne mogu reći da sam zakinut za nešto, dapače, roditelji su tu uvijek za mene, ali konkretna podrška što se tiče glazbe je pomalo ‘rezervirana’. Još uvijek su tu neke sumnje, ali u potpunosti to razumijem. Bitan mi je ‘osjećaj’ kojim se vodim, pogotovo kad vidim da se stvari iz dana u dan, upornim radom i osobnim rastom, mijenjaju meni u korist. Najveća podrška su dugogodišnji prijatelji i suradnici, sa kojima razvijam ideje i dijelim inspiraciju, a pogotovo bih tu spomenuo svoju djevojku Zrinku, koja mi je najveća motivacija, inspiracija i podrška. Neizmjerno joj hvala na tome. – ističe Marko za kraj.

foto: Privatni album

Vijesti

Velika Gorica među gradovima koji najviše izdvajaju za božićnice! Pola milijuna eura za najugroženije građane

Dok božićnice ove godine isplaćuje rekordnih 113 hrvatskih gradova, Velika Gorica se izdvaja po ukupnom iznosu, povećanom cenzusu i širem krugu korisnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lukasz Radziejewski/pexels.com

Velika Gorica će uoči Božića 2025. godine za božićnice izdvojiti ukupno 500.000 eura, čime se svrstala među gradove s najvećim izdvajanjima u Hrvatskoj. Božićnice će dobiti umirovljenici, korisnici nacionalne naknade i inkluzivnog dodatka, u iznosima od 40 do 120 eura, ovisno o visini primanja. Maksimalni cenzus povećan je na 720 eura, što znači da će pravo na ovu pomoć ostvariti veći broj građana nego prošle godine.

Prema istraživanju portala Gradonačelnik.hr, božićnice ove godine isplaćuje čak 113 hrvatskih gradova, što je dosad najveći obuhvat ovog oblika lokalne socijalne pomoći. Ukupno je za tu namjenu izdvojeno više od 13,3 milijuna eura, a prosječna božićnica iznosi oko 75 eura.

Velika Gorica se, uz Zagreb, Osijek, Split i Poreč, nalazi u samom vrhu po ukupnom iznosu izdvojenih sredstava. S pola milijuna eura grad je među deset vodećih u državi, a ujedno bilježi i jedan od većih nominalnih porasta u odnosu na prošlu godinu, točnije čak 250.000 eura više nego lani. Osim povećanja ukupnog proračuna, Grad je dodatno korigirao i dohodovni cenzus. On je podignut za 320 eura, što Veliku Goricu svrstava među gradove s najznačajnijim povećanjima tog praga. Time se božićnica otvara širem krugu umirovljenika, ali i drugih korisnika socijalnih prava.

Trend rasta božićnica vidljiv je u trećini hrvatskih gradova, a uz povećanje iznosa, sve je više onih koji podižu cenzuse ili šire kategorije primatelja, svjesni rasta troškova života i inflacije koja najviše pogađa građane s nižim primanjima.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Go Grand Prix: Velika Gorica – kolijevka kraljevske misaone igre Go

Glavni operativni organizator je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg međunarodnog Go turnira, u Osnovnoj školi Nikole Hribara održava se 9.turnir EGF Grand Prix Bonus C turnir povodom Dana grada Velike Gorice a okupio je 80-ak igrača iz čak 17 zemalja, čime je Velika Gorica potvrđena kao važno međunarodno središte misaonog sporta go.  

Riječ je o najvećem i najjačem go turniru u regiji u posljednjih 20 godina, dok je u Hrvatskoj najveći i najjači ikada održan upravo u Velikoj Gorici.  

Turnir je dio programa obilježavanja Dana grada te povezuje vrhunske profesionalne i amaterske igrače, potičući međunarodnu sportsku i kulturnu suradnju.

Foto: Hrvatski go savez

Organizator turnira je Go klub Velika Gorica, suorganizator Grad Velika Gorica, dok je glavni operativni organizator bio je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja, osiguravao smještaj sudionicima, vodio kompletnu komunikaciju na engleskom jeziku te dizajnirao promotivne materijale, uključujući majice i objave na Instagramu – bravo! 

Na taj način se Velika Gorica kao kolijevka razvoja Goa u Hrvatskoj uspješno probija na europsku i svjetsku Go pozornicu kao uzoran organizator i veliki popularizator ove “kraljevske igre” (“king of mindsports”). 

Foto: Hrvatski go savez

Turnir je je uvršten u službeni kalendar Europske Go federacije kao Bonus C turnir. 

-Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici na pokroviteljstvu i velikoj pomoći Go klubu Velika Gorica oko organizacije ovog vrhunskog sportskog događaja, jedinstvenog Go natjecanja na kraju kojeg svi sudionici i gosti dijele ukusnu rođendansku tortu povodom Dana Grada Velike Gorice – poručili su iz Hrvatskog Go saveza.   


  • Posebnu draž natjecanju daje sudjelovanje trojice europskih profesionalnih igrača: Mateusz Surma, profesionalni igrač 3. dana je ovogodišnji prvak Europe i trener na 7. Ljetnom go kampu održanom u Zaostrogu u kolovozu ove godine, Ali Jabarin, profesionalni igrač 3. dana, je jedan od dva igrača koji su profesionalci postali još 2014. godine an 1. kvalifikacijskom turniru, Benjamin Drean-Guenaizia, je pobijedio na kvalifikacijskom turniru održanom ove godine u Beču. Uz njih treba još izdvojiti Lukaša Podperu, (vele)majstora 7. dana, koji je ove godine pobijedio na jako puno turnira i ima drugi najveći rejting na ovom natjecanju. Na turniru igra i Vsevolod Ovsieenko, 6. dan, višestruki juniorski prvak Europe, koji je svoju kadetsku titulu osvojio u jeku pandemije na 25. Europskom prvenstvu za kadete, mlađe juniore i juniore, održanom u Stubičkim Toplicama. 
  • Naravno, to je sjajna prigoda za mlade igrače iz Hrvatske: Stjepan Medak je u nedjelju postao prvi (vele)majstor 6. dana, a na ovom turniru ima prigodu plasirati se na Grand Prix Finale gdje će snage odmjeriti 16 igrača koji su na nizu turnira osvajali kvalifikacijske bodove. Stjepan trenutačno ima 4 boda osvojena na Grand Prix turniru u Pisi. U top grupi na turniru je i Roko Crvelin, odnedavno majstor 4. dana, standardna treća ploča hrvatske seniorske reprezentacije, u kojoj je – kao i Stjepan i prvak Hrvatske Matej Zakanj – postigao tri pobjede u tri kola. Prošlogodišnji izazivač u meču za prvaka Hrvatske Petar Tadej Tukara, majstor 3. dana je također spreman za borbu za visok plasman na ovom turniru. Tu su još i Teo Sladetić, Oliver Skočić Karlo Vlahović, mladi majstori 2. dana, kojima će 5 partija na ovom turniru sigurno biti velika škola i prigoda za skok na rejting listi. Od ostalih mladih reprezentativaca treba istaknuti Velikogoričanina Jakova Sičića, 1kyu, koji je prije godinu dana baš na ovom turniru postigao pet pobjeda iz pet partija. 

Foto: Hrvatski go savez

  • Go je najstarija misaona igra koja se već 4000 godine igra prema jednostavnim nepromijenjenim pravilima. Go je nastao u Kini gdje se naziva “weiqi”, a u 6. stoljeću se proširio u Japan (gdje se još zove “igo”). U Japanu je Go stekao status dvorske vještine i prije 100 godina je utemeljeno prvo udruženje profesionalnih igrača Nihon ki-in. U Hrvatsku je Go donio časnik Austrougarske mornarice Artur Jonak von Freyenwald, koji je u Puli utemeljio tada najveći go klub u Europi, s oko 200 članova. Zoran Mutabžija je krajem 60-ih godina dominirao europskom go scenom i dva puta je bio prvak Europe: 1967. i 1971. godine. Godine 1997. utemeljio je Hrvatsku igo udrugu, koja i danas uspješno provodi edukacijske projekte u brojnim školama i knjižnicama, te na fakultetima. Zoran je bio i prvi predsjednik Hrvatskog go saveza, koji je 2020. primljen u privremeno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Predani rad u danas 6 go klubova rezultirao je činjenicom da Hrvatska ima najmlađu seniorsku reprezentaciju koja je nakon dugogodišnje borbe za opstanak u C-ligi postala favorit za ulazak u prestižnu A-ligu Europskog ekipnog prvenstva. Hrvatska mlada reprezentacija je osvojila brončanu medalju na 2. Europskom juniorskom ekipnom prvenstvu i već je dva puta predstavljala Europu na Svjetskom juniorskom ekipnom prvenstvu. 

Nastavite čitati

Sport

Gorica među elitom: Čistih deset razlike u Trogiru za plasman u Ligu za prvaka!

Rukoemtaši Gorice pobijedili su Trogir u gostima 32-22 u najvažnijoj utakmici ove jeseni. Na krilima sjajnog Marka Grubišića Goričani su uzeli bodove koji su ih doveli do ostvarenja cilja

Objavljeno

na

Objavio/la

Situacija je djelovala gotovo dramatično uoči posljednjega kola prvog dijela prvenstva, pogotovo s obzirom na traume iz prošle sezone, ali i ime protivnika u tih zadnjih 60 minuta borbe za Ligu za prvaka. Rukometaši Gorice gostovali su u Trogiru, kod momčadi koja ih je na njihovu terenu prilično uvjerljivo pobijedila, no postojala je u svemu tome i jedna dobra okolnost.

– Oni su svoje već napravili, plasirali su se u Ligu za prvaka, samim time vjerujem da ćemo mi imati puno veći motiv u ovoj utakmici – najavio je trener Gorice Matej Mišković, a upravo to se i dogodilo.

Trogir je, zadovoljan učinjenim, došao odraditi zadnju utakmicu Lige A, a Goričani su stigli u Dalmaciju silno motivirani, spremni “pojesti parket” za pobjedu koja bi dovela do ostvarenja cilja. I tako su se ponašali od prve minute utakmice, što je dovelo do jedne vrste rukometne rapsodije u dvorani u Trogiru.

Goričani su već u ranoj fazi utakmice preuzeli vodstvo i zadržali ga do kraja. Za razliku od domaćina, zabijali su u serijama i dizali i svoje samopouzdanje, ali i razliku. Najveća prednost u prvom dijelu bila je plus sedam (16-9), a na poluvremenu je ona iznosila pet pogodaka viška (16-11).

Ništa se dramatičnije nije promijenilo u nastavku. Gosti iz Turopolja ostali su maksimalno koncentrirani i fokusirani, znajući koliko je velik ulog i koliko im znači ova utakmica. I mudro su čuvali svoju prednost, čak i u trenucima kada su se Trogirani približili na minus tri (14:17).

Do sredine drugog poluvremena bila je to igra pogodak za pogodaka, a onda je stigla jedna lijepa serija Gorice od četiri pogotka za redom i pobjednik je bio odlučen. Imala je naša momčad na kraju čak 11 pogodaka viška, a završilo je s lijepih okruglih plus deset (32-22). Pritom je sjajnu utakmicu odigrao Marko Grubišić, koji je zabio čak deset komada, a po šest golova dodali su Marko Karaula i Andro Lopac. Na to je svojih 13 obrana dodao Marin Sorić, što se pokazalo dovoljnim za najvažniju pobjedu ove sezone.

Foto: MRK Trogir/Facebook

Završila je tako Gorica tamo gdje je željela završiti, u društvu najboljih momčadi u državi, zajedno s Trogirom i Zagrebom i svoje te Nexeom, Sesvetama i Dugim Selom iz druge skupine. Imat ćemo tako županijski derbi u Ligi za prvaka, imat ćemo Goricu u eliti, a to je velik i važan uspjeh za naše rukometaše.

Bravo za igrače, bravo za trenera, bravo za cijeli klub! Idemo dalje…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Priroda

TUROPOLJSKI LUG Tvorci zelenije budućnosti posadili 800 sadnica hrasta lužnjaka

Učenici velikogoričkih osnovnih škola vraćaju Lugu izgubljenu hrastovinu

Objavljeno

na

Članovi Turopoljske udruge skauta “Tur” kroz projekt Šumoborci i uz financijsku potporu Grada Velike Gorice, proveli su još jednu akciju pošumljavanja u Turopoljskom lugu. 

Kod Lugarnice Čardak okupili su se učenici velikogoričkih osnovnih škola, i to s jednim ciljem – stvoriti zeleniju budućnost!

Kroz trosatnu akciju mladi su uspjeli zasaditi 800 sadnica hrasta lužnjaka, dok su početkom prosinca tijekom akcije pošumljavanja već zasadili 1.500 sadnica. Tako je u kratkom vremenu Turopoljski Lug postao dom za 2.300 hrastovih mladica. 

 

Inače, Šumoborci su program edukacije i sadnje stabala s ciljem edukacije djece i mladih kroz aktivno učenje i praktično djelovanje – pošumljavanje. 

Dodajmo kako projekt provode Hrvatske šume, Savez izviđača Hrvatske i tvrtka Hearth, inače nagrađena za projekt Boranka. 

 

Nastavite čitati

Sport

Gorica neporažena iz Osijeka: Jedan udarac, jedan crveni i – jedan bod!

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Osijekom na Opus Areni, i to nakon što su posljednjih 40-ak minuta morali igrati s čovjekom manje. Filipović je zabio za vodstvo, Perić je dobio crveni, Matković je izjednačio….

Objavljeno

na

Objavio/la

Prilika je djelovala idealno, malo je bilo boljih trenutaka za otići u goste Osijeku na Opus Arenu od ovoga, dala se naslutiti i izražena ambicija nogometaša Gorice uoči odlaska za Slavoniju, a na kraju je završilo – nedorečeno. Gorica je imala prednost, vodila je golom Jakova Filipovića, a zatim ostala s čovjekom manje i do posljednjeg sučeva zvižduka pokušavala je sve da iz vodstva ne ode u poraz. U tome je i uspjela, bod je u džepu, što je ishod koji je mogao biti i bolji, ali i lošiji…

Drugu utakmicu zaredom Goričani su startali bez Jurice Pršira, ovoga puta je nedovoljno spremni kapetan sjeo na klupu, a na terenu su bili Matijaš na golu, Perić, Filipović, Čabraja i Duraković ispred njega, Kavelj i Pozo u sredini, a Trontelj, Bakić i Pavić iza leđa napadača Čuića.

– Prije svega ćemo morati biti oprezni, pokušati spriječiti dobre stvari koje Osijek radi – najavio je utakmicu trener Carević, a tako je nekako i postavio igru svoje momčadi.

Istra je tjedan dana ranije imala nešto drukčiji pristup, no Carević je odlučio da ne želi upasti u zamku te Osijekove loše forme, pa je obrana ipak bila važnija od napada. Pritom je, jasno, trebalo biti maksimalno učinkovit u izlascima prema naprijed, što je Gorica i bila. Naime, u 22. minuti dobili su naši nogometaši korner, Čabraja je ubacio, a Filipović nakon lijepo odrađene uigrane akcije pogodio glavom za vodstvo u pravi čas. Iz prvog udarca na osječki gol.

Ionako poljuljani Osječani upali su u tom trenutku u još veće probleme, no ima Osijek i svoju kvalitetu, pa Gorica nije uspjela dobar trenutak pretvoriti u još bolji rezultat. Pojavila se prilika preko Bakića, koji je išao sam na Malenicu, no nije dovoljno dobro primio loptu, na kraju je završio i na travnjaku, no nije bilo ni gola ni penala.

Nije do poluvremena ni Osijek mogao do prave prilike, pa se na odmor otišlo s vodstvom Gorice, a uoči početka nastavka domaći trener Sopić napravio je jednu promjenu. Gorica je ostala u istom sastavu, ali samo do 56. minute i trenutka koji je usmjerio posljednju fazu ove utakmice. Anton Matković je pokušao pobjeći po desnoj strani, Stefan Perić je oštro startao na njega, sudac mu je pokazao žuti karton, ali je nakon intervencije iz VAR sobe promijenio tu odluku – nije žuti, nego je crveni!

Morali su Goričani tako u posljednjih gotovo 40 minuta igrati s čovjekom manje, svi oni koji tvrde da Gorici treba zimsko pojačanje na desnoj strani obrane dobili su novi argument, a Osijek je dobio priliku maksimalno pritisnuti Goricu. Dobro se Carevićeva momčad snašla u takvoj situaciji, koncentracija je bila na razini, ali domaćin je prijetio sve ozbiljnije. U 81. minuti uspjeli su Osječani i probiti taj gorički blok, zabio je Matković nakon ubacivanja iz auta, i do kraja je trebalo – preživjeti.

Gorica je u tome uspjela, obranila se i sačuvala bod, pri čemu su napadačke ambicije gotovo potpuno zanemarene. Važno je bilo ostati neporažen, a u tome su Goričani i uspjeli.

– U prvom poluvremenu bili smo odlični u posjedu, opasni iz tog posjeda, a pogotovo smo bili dobri na druge lopte, budući da smo znali da će Osijek biti izrazito agresivan. Bili smo hrabri, oni su  imali neke situacije iz naše kontrole, a mi smo preko Bakića mogli otići i na 2-0. Imali smo kontrolu utakmice do crvenoga kartona, koji je usmjerio utakmicu, ali vrlo je važno da na kraju ne izgubiš u susretu u kojem si zadnjih više od pola sata s igračem manje. Teško se na taj način braniti, ali pokazali smo i hrabrost i dobar mentalitet, a na kraju se moramo zadovoljiti bodom – rekao je trener Carević.

Za kraj jeseni ostalo je još gostovanje kod Rijeke na Rujevici, koje će Goričani dočekati na sedmome mjestu, budući da su s ovim bodom preskočili Lokomotivu.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno