Vijesti
Chronovu bolest ovaj mladić pobijedio je ljubavlju prema glazbi
Trenutno se bavi unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, a u planu je i video podcast.
Što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje je to koje smo svi u djetinjstvu toliko puta čuli. I svi smo htjeli biti doktori, učitelji, glumci, pjevači, ali rijetki su postali baš to o čemu su maštali kao djeca. Jedan od njih je i Velikogoričan koji na pragu tridesetih proživljava svoje najljepše dane, i radi ono što voli. I nije to floskula, to shvatite nakon dvije rečenice koje vam uputi. On je Marko Stijaković, umjetničkog imena STEY, a ovo je njegova inspirativna priča.
-Moja ‘druženja’ sa glazbom započela su još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole. Oduvijek sam imao urođenu sposobnost u vrlo kratkom vremenu ‘skinuti’ melodije omiljenih pjesama na klavijaturama, od kojih sam tada imao samo jeftine igračke kao i većina djece. Najviše sam se zabavljao kada bih na jednim klavijaturama pustio brži ritam, a na drugima svirao tadašnje hitove elektronske glazbe, te sve to uživo snimao na kasete putem kasetofona koji je na sebi imao ugrađen mikrofon.
Današnje generacije teško da znaju što su kasete, i kako smo nekad snimali glazbu, ali i sami sebe, a o čarima kad se vrpca zapetlja da i ne pišemo, ali Marko je kako vidimo upravo na taj način krenuo prema ostvarenju svojih snova.
-Prvi live nastupi počeli su u višim razredima osnovne škole, tijekom godinu i pol sviranja u mlađoj postavi crkvenog benda Emanuel, a ozbiljnije svirke kreću od 7. razreda i ulaska u rock bend Dodgers. S obzirom da su dečki bili dosta stariji od mene, prilično dobro sam se snašao i proveo sam dosta lijepih trenutaka s njima. Jedno jako dobro i korisno iskustvo, pogotovo za nekoga tako mladog poput mene tada.
Kada je već bio srednjoškolac sve više počeo se zanimati za rap glazbu čija je demo scena bila iznimno aktivna u periodu od 2008. – 2011. Godine, osobito na području Zagreba i Velike Gorice.
-Upoznao sam Leona Trifunića Jizzy-a i ostatak velikogoričke ekipe koja je bila vrlo slušana i praćena od strane publike. U to doba sam, između ostalog, radio kao glavni Jizzy-ev producent, što je rezultiralo vrlo zapamćenim radovima na koje sam ponosan, te koje i danas sa zadovoljstvom preslušam. Istaknuo bih pjesmu ‘Istina’, na kojoj gostuje meni jako draga prijateljica i vrhunska pjevačica Antonia Šaban Nia, jer je dosegla preko 600 000 pregleda na Youtubeu, što je iznimna brojka, čak i prema današnjim standardima.
Nažalost, zbog višegodišnjih zdravstvenih problema se nakon srednje škole povukao, ali nikada nije prestao raditi glazbu. U međuvremenu sam dosta radio kao ‘ghost’ producent, većinom za inozemne izvođače i vodio svoju bitku sa Crohnovom bolesti.
– Nekako sam sve to trpio, ali znao sam da je neki veći problem. Unatoč tome, nisam imao hrabrosti krenuti na pretrage sve do 2014. godine kada sam isti dan, nakon pretraga, hospitaliziran sa dijagnozom Crohna. Operaciju nisam mogao izbjeći, a sveukupno ih je bilo 4, uz još 3 manje incizije, te neočekivanu operaciju pluća. Isprva sam odbijao korištenje kortikosteroida, zbog savjeta okoline i mogućih nuspojava, sve dok stanje nije postalo toliko loše da sam se našao na 50ak kilograma, apsolutno nesposoban za bilo kakav normalan život. U tom periodu gotovo 2 godine nisam bio sposoban niti izaći iz stana i prošetati na bar dvije minute. Česti odlasci na zahod, bolovi u trbuhu i jednostavno užasan umor postali su moje novo normalno, ali uvijek sam u sitnicama nalazio sreću. Glazba se probudila u meni jača nego ikada i htio sam još toliko toga napraviti… Našao sam odličnog doktora na Sv. Duhu, Krešimira Luetića, apsolutno smo se razumjeli i njegov pristup je ono zbog čega sam se odlučio na liječenje. Jasan, konkretan i iskren. Terapija je 2018. krenula u jako dobrom smjeru, nedavno sam krenuo sa novom, biološkom terapijom i živim kao nikada prije. Ukratko bih poručio svima koji imaju sličan problem – prvo krenite rješavati stvari sa sobom i budite brutalno iskreni prema sebi, pa i toliko da boli, očistite život od ljudi koji vas crpe emocionalno, psihički, financijski, kako god. Okružite se ljudima koji vas inspiriraju, provodite više vremena u prirodi, uzmite vremena za sebe. To je najbolja moguća podloga za ozdravljenje, jer ne djeluju baš ni lijekovi, ukoliko osoba nije spremna za to. – progovara Marko otvoreno o svojim zdravstvenim problemima.
Kako kaže, sasvim neočekivanim spletom okolnosti, 2017. izbacuje prvi službeni singl ‘Fading out’ u suradnji sa, njemu osobno najboljom vokalisticom u Hrvatskoj, Gabrijelom Brigljević Bagi, u izdanju Aquarius Recordsa.
-Tada kreću planovi za pokret STEY Music, gdje okupljam talentirane i kreativne mlade ljude iz različitih, a ujedno komplementarnih područja – pjevače, instrumentaliste, dizajnere, fotografe, snimatelje, video editore… Svi smo iznimno fokusirani na to što radimo i ‘grizemo’ maksimalno. Prvi koji je iskoristio mogućnost platforme STEY Music, i krenuo sa svojom glazbenom karijerom, jest Karlo Milinković Šljeminho – dobro poznat, osebujan lik u ovim krajevima, a i šire. Za sada imamo nekoliko singlova u izdanju Aquarius Recordsa (‘Ljubavne instrukcije’, ‘Bakutaner’, ‘Illuminati’) za koje Šljeminho potpisuje tekst, a ja glazbu i aranžman. U pripremi je EP za Bagi, te singlovi za još par pjevačica koje ću predstaviti u skoroj budućnosti.- kaže Stijaković.
Njegova zadnja izdanja su remixevi singlova odličnih mladih pjevačica – Nike Turković ‘gledaj me’ i Stefany – ‘Bolje je’, koji su vrlo dobro primljeni i puštani od strane radijskih glazbenih urednika diljem zemlje.
-Trenutno se bavim unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, gdje su predavači vrhunski profesionalci – ljudi koji se svakodnevno, aktivno bave ovim poslom. U planu je i video podcast, gdje ćemo zvati poznate i manje poznate glazbenike i općenito ljude koji imaju nešto zanimljivo za reći i pokazati, a predvodit ću i bend sa kojim ćemo obogatiti iskustvo gledatelja, te sve to kvalitetnije povezati u glazbenu priču.
Nije glazba jedino čime se Marko bavi(o), a sve ga je to izgradilo baš ovakvim kakvim danas jest.
-Radio sam različite poslove na Radio Banovini. Sve od audio/video tehničara do urednika i voditelja vijesti. Prilično dobar posao za stjecanje ozbiljnih radnih navika i razvijanje različitih sposobnosti i znanja. Trenutno se bavim dizajnom kao freelancer, povremeno i prijevodima raznih dokumenata.
U svemu što u životu radimo, izuzetno je važna podrška najbližih, koja ni kod Marka nije izostala.
-Podrška obitelji je, kako da kažem, na nekoj osnovnoj bazi. Ne mogu reći da sam zakinut za nešto, dapače, roditelji su tu uvijek za mene, ali konkretna podrška što se tiče glazbe je pomalo ‘rezervirana’. Još uvijek su tu neke sumnje, ali u potpunosti to razumijem. Bitan mi je ‘osjećaj’ kojim se vodim, pogotovo kad vidim da se stvari iz dana u dan, upornim radom i osobnim rastom, mijenjaju meni u korist. Najveća podrška su dugogodišnji prijatelji i suradnici, sa kojima razvijam ideje i dijelim inspiraciju, a pogotovo bih tu spomenuo svoju djevojku Zrinku, koja mi je najveća motivacija, inspiracija i podrška. Neizmjerno joj hvala na tome. – ističe Marko za kraj.
foto: Privatni album
Vijesti
Vatrogasna zajednica Zagrebačke županije odaje počast vatrogascima stradalima na Kornatima
Točno u 15:25 sati sirene i rotirke vatrogasnih vozila podsjetit će na heroje Kornatske tragedije.
Vijesti
Besplatna škola biciklizma za najmlađe, prijave u tijeku
Djeca od 4 do 6 godina mogu sudjelovati u četverodnevnom programu u Cvjetnom naselju, a broj mjesta je ograničen.
CityLIGHTS
FOTO „The Flying Dish“ doveo novu energiju u grad! Trdelnik, Spud Bud krumpiri, Jellyfish zalogaj – i pljesak Cveku
Food and music festival traje do 7. rujna.
Jučer je velikogorički Park dr. Franje Tuđmana postao gastro magnet za ljubitelje dobre hrane, koju ne možemo okusiti baš na svakom uglu, inovativnih slastica i dobre glazbe.
Brojni Velikogoričani ali i gosti iz Zagreba, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, nikako nisu propustili otvorenje food and music festivala u našem gradu.
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
“The Flying Dish” već od 18 sati je bio zaslužan za podugačke redove ispred 10-tak kućica u kojima nastaju prefini burgeri, kokteli, palačinke, „pufasti“ kroasani, spiralno pecivo Trdelnik… no, sve s dozom raskoša, zanimljivih namirnica, šarenih ukrasa, royal punjenja…ukratko, na jednome mjestu ponuda koju inače možete vidjeti u svjetskim metropolama.
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Najduže se čekalo na Spud Bud krumpire s raznim nadjevima, zbog popularnosti, ali i bogatstva okusa, za sve one koji do sada nisu uspjeli doći do njihove lokacije na zagrebačkom Dolcu.
Lokacija u Tuđmancu sljedećih deset dana trajanja festivala bit će „must go“, jer osim gastro užitka, nudi i odličan ambijent s raznim instalacijama, osvjetljenjem i naravno, koncerte urbane glazbe.
Foto: Renato Glogovčan
Foto: Renato Glogovčan
Foto: Renato Glogovčan
Otvorenje festivala sinoć je začinio Matija Cvek & The Funkensteins, a u najavi je Miach i Baks, kao i „stara škola“ – Stoka i Edo Majka.
Turistička zajednica Grada Velike Gorice osigurala je besplatne ulaznice za sve Velikogoričane, koje se preuzimaju u njihovom sjedištu.
Foto: Marija Vrbanus
Foto: Marija Vrbanus
Sport
Milka na novom početku: ‘Otvoren sam za sve, ali vuče me uloga glavnog trenera…’
Klaf i ja ostajemo prijatelji, mi smo i kumovi, ali nogometno gledano idemo svatko svojim putem. Sad sam fokusiran na sebe i razmišljam kojim smjerom krenuti. Vuče posao glavnog trenera…, priznaje Damir Milanović
Propisno je 19. dana kolovoza velikogoričke nogometne krugove iznenadila vijest koja je stigla iz Širokog Brijega: Damir Milanović zvani Milka više nije prvi asistent Deana Klafurića!
Suradnja dvojice prijatelja i kumova bila je dugotrajna i najčešće vrlo uspješna, ali toj je priči sad došao kraj.
– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet. Objasnio mi je da osjeća da me guši i sputava, a to ne bi želio. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora – rekao je Milka.
Nekoliko dana poslije ponovno je bio na svome mjestu, u svome gradu, na novom početku. Više od osam godina prošlo je otkad se trenerski povezao s Klafurićem, a uz kavu u omiljenom kafiću najlakše je bilo prevrtjeti sve što se događalo u tom periodu iza nas.
– Prvi put smo se povezali u ljeto 2017., kad je Klaf preuzeo Goricu. Ja sam se tad vratio iz Kurilovca, i dalje sam bio igrač, ali igrač koji više nije mogao stajati na nogama. Dogovor je bio da mu budem neka vrsta desne ruke, više izvan terena nego na terenu, iako sam igrao i više nego što je bio plan. Nisam tad još bio trener, ali on me na taj način želio polako uvoditi u posao, na čemu sam mu jako, jako zahvalan – govori Milka.
U prvih šest kola sezone koja će završiti plasmanom u HNL Gorica je imala uvodni poraz od Dinama II pa pet pobjeda zaredom, da bi nakon toga Klaf otišao poljsku Legiju. A Milka je pod vodstvom Ivana Preleca dosanjao san.
– Baš sam želio ući s Goricom u prvu ligu, možda i odigrati barem jednu sezonu prve lige, a zato sam se prvi put i vratio kući, i to možda i malo prerano. Tad nismo uspjeli, da bi na kraju uspjeli kad u to baš i nisam vjerovao. I kad ja, kao što rekoh, više nisam mogao hodati – sa smiješkom se prisjeća Milka.
U dresu Gorice Milka je završio karijeru obilježenu sa 58 nastupa u HNL-u, ali i epizodama u Mađarskoj i BiH… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Podigao je pehar, otvorio šampanjac, taj uspjeh pošteno proslavio, a onda i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. Ona niželigaška potrajala je još neko vrijeme, ali od toga trenutka Damir Milanović počeo je svoj trenerski put.
– Moj prvi korak bio je u Nogometnoj školi Gorice, uzeo sam kadete, generaciju 2002., koja me u velikoj mjeri izgradila. To je bila jedna luda generacija koja je gubila od Prečkog, a redovno šamarala Dinamo, što nitko nije mogao razumijeti, ali imali smo top suradnju i tu sam postavio nekakve svoje trenerske temelje – dobro pamti Milanović.
Godinu dana poslije Klaf je preuzeo Hrvatski dragovoljac, a Milka je prvi put otišao iz Gorice. Dva tjedna poslije sve je propalo, jer u Sigetu su tad vladale dvije uprave, pa se Milka vratio u Goricu.
– Tu moram zahvaliti ljudima iz Gorice, na čelu s predsjednikom Črnkom i voditeljem Škole Radanićem, jer vratili su me u situaciji kad ja sam sebe ne bih vratio… – priznaje danas.
– Nakon godinu dana pojavila se opcija sa Ciprom, i ja sam opet otišao iz Škole nogometa, u dogovoru s predsjednikom Črnkom, koji je opet bio jako, jako korektan, ali ja sam tako odlučio. A on mi je opet izašao u susret. Na Cipru smo imali jako dobar period, bilo mi je to prvo malo dugoročnije iskustvo s Klafom. Ja sam upoznavao njega kao trenera, on je upoznavao mene, uvodio me u sve tajne posla i tu sam jako puno naučio.
Ubacila se u sve to i korona, da bi se na kraju Klaf i Milka sa Cipra vratili nakon dobrih 11 mjeseci.
– Nakon toga opet sam se vratio u Školu nogometa i preuzeo jako dobru generaciju, 2005. godište, koja je izborila i ulazak u kadetski HNL. Stvorila se dobra kemija, dobra atmosfera, dobro se radilo i na kraju smo osvojili titulu ispred Dinama, furiozno prošli Inter u kvalifikacijama i izborili HNL.
Međutim, nakon nekoliko kola druge sezone opet se javio šef Klafurić…
– Priča je opet bila ista. Klafu stiže poziv iz mađarskog Honveda i Milka ide grlom u jagode. I odlazi iz Gorice. Tu opet moram pohvaliti ljude iz kluba, pogotovo Slavka Perkovića, koji je odradio lavovski posao. Vraćali smo se s utakmicu u Vinkovcima, gdje smo pobijedili, kad sam mu rekao što se događa. U dva sata ujutro predsjednik Črnko, s kojim je Slavko sve iskomunicirao, dao mi je dozvolu za novi odlazak iz kluba. Svatko normalan bi spavao, a on je meni u dva u noći meni izašao u susret i zato hvala obojici. Nakon toga više se nisam vraćao u Školu nogometa.
Usporedno s kadetima Gorice vodio je Mlinka i seniore Mraclina, no odlaskom u Honvedu i tu je došlo do rastanka. Na novi sastanak nismo dugo čekali, vratio se trener Milanović na Grabu po povratku iz Mađarske, ali samo nakratko.
– Nakon tri mjeseca pojavio se Velež. Otišao sam s Klafom i tih devet mjeseci bilo je baš odlično. Što se tiče rezultata, momčadi, svega. Otišli smo iz Veleža prvog dana priprema za novu sezonu, da bi nakon toga kratko bili u TSC-u iz Bačke Topole – nabraja dalje Milka.
Po povratku iz Vojvodine ponovno je na red došlo Turopolje.
– Nakon toga su slijedila tri mjeseca u Jelačiću, gdje mi je bilo fantazija! U to vrijeme čak sam i naučio igrati pikado, kartati belu… I okupljati igrače, vidjeti kako to izgleda i s one druge strane, kad ne znaš koliko ćeš ljudi imati na treningu koji dan, u ligi u kojoj se boriš i s protivnikom i sa svim ostalim. Bila je to stvarno odlična polusezona, imali smo deset utakmica bez poraza, završili jesen na drugome mjestu, ali iz Vukovine sam otišao zbog poziva iz Širokog – govori Milka.
– Prva polusezona bila je odlična, klub koji se borio za ostanak na kraju je igrao finale kupa i završio na petome mjestu. Odradili smo i jako dobre pripreme za novu sezonu i solidno krenuli, zaključno s remijem kod Zrinjskog, što Široki nije uspio već šest godina. I to je bilo to za mojih osam mjeseci lijepe suradnje sa Širokim. Došlo je vrijeme da Klaf i ja idemo svaki svojim putem… – kazao je Milka, koji je još par dana ostao u Širokom Brijegu, obaviti neke privatne stvari, oprostiti se sa svima s kojima je trebao.
– Klaf i ja smo kumovi i prijatelji, naravno da to i ostajemo, ali trenerski život ide dalje. Napravio sam odmak od svega, sam sa sobom analizirao što je moglo biti bolje ili lošije, i sad se koncentriram na sebe, na svoj novi početak. I razmišljam odakle krenuti.
Vrlo brzo počeli su stizati i pozivi.
– Ima već nekih upita, razgovora, a nadam se da će se ubrzo pojaviti i nešto konkretnije, zanimljivije. Trenutačno sam otvoren za razgovor sa svima, nikoga ne podcjenjujem, ni što se tiče lige ni što se tiče kluba. Opcija je i posao u školi nogometa nekoga kluba, kao i ona po kojoj bih bio dio nekog drugog stožera. A opet, vuče me i da budem prvi trener, da krenem sebe graditi, bez obzira na nivo. Uostalom, na nekim nivoima sam već i bio… – smješka se Milka.
Kao igrač bio je poznat kao “radilica”, bio je borben, čvrst, beskompromisan… Trenerski stil nešto je drukčiji.
– Volim da moje momčadi igraju, da kroz igru stvaraju prilike… Ako ćemo vući paralele s najvišom razinom, jako cijenim Guardiolu i njegovu viziju, ali istovremeno me fascinira i Diego Simeone, pogotovo u vođenju utakmice. Po karakteru i načinu na koji vodim utakmice možda sam najbliži baš njemu, jer vjerujem da momčad ima onakvu energiju kakvu joj daje trener s klupe – opisuje Milka sebe kao trenera.
U svijetu HNL-a izdvaja također ima trenere koje gleda, uči, analizira…
– Ako pričamo o svijetu HNL-a, sviđa mi se stil koji je gajio Valdas Dambrauskas, ali i dvojica trenera koji danas egzistiraju u HNL-u. Jako cijenim Gorana Tomića, i kao trenera i kao čovjeka, a jako mi se sviđa i sve što radi Gonzalo Garcia. Radio je sjajne stvari s Istrom, pokazao je da se zna prilagoditi, da zna stvoriti igru s posjedom lopte, ali ne posjedom koji ide u beskonačnost, nego da ima smisla. Super čovjek i super trener je i Mario Kovačević, koji je sa Slaven Belupom napravio pravi “boom”, pa onda Nikola Šafarić, koji sa skromnim budžetom radi izvrsne stvari, pri čemu čak i mijenja stil i pristup. Ima jako puno trenera od kojih uzimam neke stvari, jer tako sebe nadograđujem i upotpunjujem kao trener – nabrojio je Milka.
Trenerska scena jaka je i u našem gradu, na čelu s Prelecom i Klafurićem, ali i sa sve više mladih ljudi koji odlučuju krenuti tim putem.
– Uvijek će u Velikoj Gorici biti dobrih trenera. Uostalom, bilo je i puno dobrih igrača, svatko tko odluči ostati u nogometu ima priliku za dokazivanje, jako dobar poligon. Od Preleca i Klafa svi mi možemo puno naučiti, savjetovati se s njima, samim time napreduješ, tako da vjerujem da će biti toga još. Uvijek kad se nađemo puno razgovaramo, dijelimo iskustva, a to je jako važno. Ovisi sve i to tome tko se gdje vidi, ja se samo nadam da nas neće biti puno na burzi – sa smiješkom kaže Milka.
Kako sad stvari stoje, dojam je da će ova priča krenuti u samostalnom smjeru, da će Damir Milanović potražiti priliku kao glavni trener. I sad je sve što treba – prilika. Gdje, kako i kad će se to dogoditi, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali jedan od ciljeva za budućnost poznat je već sad… I logičan je.
– Da, naravno da želim jednog dana biti trener seniora Gorice. Čak mi i nije presudno hoće li će to biti kao asistent ili glavni trener, ali logično je da mi je to želja. Kao što je, vjerujem, i svim drugim goričkim trenerima… Tu sam doma, živim 300 metara od stadiona, logično da mi je to želja, ali znam i da mnogi drugi to zaslužuju i više i prije nego ja. Hoće li se jednom i dogoditi, vidjet ćemo…
Vijesti
Zanima vas ples na svili? Evo gdje ga možete naučiti
Programi su prilagođeni svim dobnim skupinama
-
Moja županijaprije 2 danaNovi most preko Odre u Veleševcu! Početak radova na jesen
-
Kulturaprije 4 danaFOTO Ekipa ‘Obitelj’ pobjednik na manifestaciji ‘Stare seoske igre Kobilić 2025’
-
Sportprije 5 danaHladan tuš na Zvrniku, Polet promašivao, Kloštar ih nemilosrdno kaznio
-
Kulturaprije 5 danaFOTO Proslavljen blagdan Bartolova i 30. obljetnica Općine Orle