Vijesti
Chronovu bolest ovaj mladić pobijedio je ljubavlju prema glazbi
Trenutno se bavi unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, a u planu je i video podcast.
Što ćeš biti kad odrasteš? Pitanje je to koje smo svi u djetinjstvu toliko puta čuli. I svi smo htjeli biti doktori, učitelji, glumci, pjevači, ali rijetki su postali baš to o čemu su maštali kao djeca. Jedan od njih je i Velikogoričan koji na pragu tridesetih proživljava svoje najljepše dane, i radi ono što voli. I nije to floskula, to shvatite nakon dvije rečenice koje vam uputi. On je Marko Stijaković, umjetničkog imena STEY, a ovo je njegova inspirativna priča.
-Moja ‘druženja’ sa glazbom započela su još u ranom djetinjstvu, prije osnovne škole. Oduvijek sam imao urođenu sposobnost u vrlo kratkom vremenu ‘skinuti’ melodije omiljenih pjesama na klavijaturama, od kojih sam tada imao samo jeftine igračke kao i većina djece. Najviše sam se zabavljao kada bih na jednim klavijaturama pustio brži ritam, a na drugima svirao tadašnje hitove elektronske glazbe, te sve to uživo snimao na kasete putem kasetofona koji je na sebi imao ugrađen mikrofon.
Današnje generacije teško da znaju što su kasete, i kako smo nekad snimali glazbu, ali i sami sebe, a o čarima kad se vrpca zapetlja da i ne pišemo, ali Marko je kako vidimo upravo na taj način krenuo prema ostvarenju svojih snova.
-Prvi live nastupi počeli su u višim razredima osnovne škole, tijekom godinu i pol sviranja u mlađoj postavi crkvenog benda Emanuel, a ozbiljnije svirke kreću od 7. razreda i ulaska u rock bend Dodgers. S obzirom da su dečki bili dosta stariji od mene, prilično dobro sam se snašao i proveo sam dosta lijepih trenutaka s njima. Jedno jako dobro i korisno iskustvo, pogotovo za nekoga tako mladog poput mene tada.
Kada je već bio srednjoškolac sve više počeo se zanimati za rap glazbu čija je demo scena bila iznimno aktivna u periodu od 2008. – 2011. Godine, osobito na području Zagreba i Velike Gorice.
-Upoznao sam Leona Trifunića Jizzy-a i ostatak velikogoričke ekipe koja je bila vrlo slušana i praćena od strane publike. U to doba sam, između ostalog, radio kao glavni Jizzy-ev producent, što je rezultiralo vrlo zapamćenim radovima na koje sam ponosan, te koje i danas sa zadovoljstvom preslušam. Istaknuo bih pjesmu ‘Istina’, na kojoj gostuje meni jako draga prijateljica i vrhunska pjevačica Antonia Šaban Nia, jer je dosegla preko 600 000 pregleda na Youtubeu, što je iznimna brojka, čak i prema današnjim standardima.
Nažalost, zbog višegodišnjih zdravstvenih problema se nakon srednje škole povukao, ali nikada nije prestao raditi glazbu. U međuvremenu sam dosta radio kao ‘ghost’ producent, većinom za inozemne izvođače i vodio svoju bitku sa Crohnovom bolesti.
– Nekako sam sve to trpio, ali znao sam da je neki veći problem. Unatoč tome, nisam imao hrabrosti krenuti na pretrage sve do 2014. godine kada sam isti dan, nakon pretraga, hospitaliziran sa dijagnozom Crohna. Operaciju nisam mogao izbjeći, a sveukupno ih je bilo 4, uz još 3 manje incizije, te neočekivanu operaciju pluća. Isprva sam odbijao korištenje kortikosteroida, zbog savjeta okoline i mogućih nuspojava, sve dok stanje nije postalo toliko loše da sam se našao na 50ak kilograma, apsolutno nesposoban za bilo kakav normalan život. U tom periodu gotovo 2 godine nisam bio sposoban niti izaći iz stana i prošetati na bar dvije minute. Česti odlasci na zahod, bolovi u trbuhu i jednostavno užasan umor postali su moje novo normalno, ali uvijek sam u sitnicama nalazio sreću. Glazba se probudila u meni jača nego ikada i htio sam još toliko toga napraviti… Našao sam odličnog doktora na Sv. Duhu, Krešimira Luetića, apsolutno smo se razumjeli i njegov pristup je ono zbog čega sam se odlučio na liječenje. Jasan, konkretan i iskren. Terapija je 2018. krenula u jako dobrom smjeru, nedavno sam krenuo sa novom, biološkom terapijom i živim kao nikada prije. Ukratko bih poručio svima koji imaju sličan problem – prvo krenite rješavati stvari sa sobom i budite brutalno iskreni prema sebi, pa i toliko da boli, očistite život od ljudi koji vas crpe emocionalno, psihički, financijski, kako god. Okružite se ljudima koji vas inspiriraju, provodite više vremena u prirodi, uzmite vremena za sebe. To je najbolja moguća podloga za ozdravljenje, jer ne djeluju baš ni lijekovi, ukoliko osoba nije spremna za to. – progovara Marko otvoreno o svojim zdravstvenim problemima.
Kako kaže, sasvim neočekivanim spletom okolnosti, 2017. izbacuje prvi službeni singl ‘Fading out’ u suradnji sa, njemu osobno najboljom vokalisticom u Hrvatskoj, Gabrijelom Brigljević Bagi, u izdanju Aquarius Recordsa.
-Tada kreću planovi za pokret STEY Music, gdje okupljam talentirane i kreativne mlade ljude iz različitih, a ujedno komplementarnih područja – pjevače, instrumentaliste, dizajnere, fotografe, snimatelje, video editore… Svi smo iznimno fokusirani na to što radimo i ‘grizemo’ maksimalno. Prvi koji je iskoristio mogućnost platforme STEY Music, i krenuo sa svojom glazbenom karijerom, jest Karlo Milinković Šljeminho – dobro poznat, osebujan lik u ovim krajevima, a i šire. Za sada imamo nekoliko singlova u izdanju Aquarius Recordsa (‘Ljubavne instrukcije’, ‘Bakutaner’, ‘Illuminati’) za koje Šljeminho potpisuje tekst, a ja glazbu i aranžman. U pripremi je EP za Bagi, te singlovi za još par pjevačica koje ću predstaviti u skoroj budućnosti.- kaže Stijaković.
Njegova zadnja izdanja su remixevi singlova odličnih mladih pjevačica – Nike Turković ‘gledaj me’ i Stefany – ‘Bolje je’, koji su vrlo dobro primljeni i puštani od strane radijskih glazbenih urednika diljem zemlje.
-Trenutno se bavim unaprijeđivanjem znanja na MPA akademiji glazbene produkcije, gdje su predavači vrhunski profesionalci – ljudi koji se svakodnevno, aktivno bave ovim poslom. U planu je i video podcast, gdje ćemo zvati poznate i manje poznate glazbenike i općenito ljude koji imaju nešto zanimljivo za reći i pokazati, a predvodit ću i bend sa kojim ćemo obogatiti iskustvo gledatelja, te sve to kvalitetnije povezati u glazbenu priču.
Nije glazba jedino čime se Marko bavi(o), a sve ga je to izgradilo baš ovakvim kakvim danas jest.
-Radio sam različite poslove na Radio Banovini. Sve od audio/video tehničara do urednika i voditelja vijesti. Prilično dobar posao za stjecanje ozbiljnih radnih navika i razvijanje različitih sposobnosti i znanja. Trenutno se bavim dizajnom kao freelancer, povremeno i prijevodima raznih dokumenata.
U svemu što u životu radimo, izuzetno je važna podrška najbližih, koja ni kod Marka nije izostala.
-Podrška obitelji je, kako da kažem, na nekoj osnovnoj bazi. Ne mogu reći da sam zakinut za nešto, dapače, roditelji su tu uvijek za mene, ali konkretna podrška što se tiče glazbe je pomalo ‘rezervirana’. Još uvijek su tu neke sumnje, ali u potpunosti to razumijem. Bitan mi je ‘osjećaj’ kojim se vodim, pogotovo kad vidim da se stvari iz dana u dan, upornim radom i osobnim rastom, mijenjaju meni u korist. Najveća podrška su dugogodišnji prijatelji i suradnici, sa kojima razvijam ideje i dijelim inspiraciju, a pogotovo bih tu spomenuo svoju djevojku Zrinku, koja mi je najveća motivacija, inspiracija i podrška. Neizmjerno joj hvala na tome. – ističe Marko za kraj.
foto: Privatni album
Vijesti
Emotivno okupljanje vatrogasaca u Turopolju
Vatrogasna skupština sa sjećanjem na Radu i pohvalama istaknutim vatrogascima.
84. redovna godišnja Skupština DVD-a Turopolje, inače bi protekla u tonu izlaganja svega što su vatrogasci odradili, planovima za ovu godinu i uspjesima unatrag godinu dana, no ove godine nije mogla započeti bez posebne zahvale, sjećanja na zajedničke trenutke posebne članice vedra srca, koja ih je nedavno zauvijek napustila.
Teta Rada, kako su je najčešće zvali njeni vatrogasci, iznenada je preminula 15. veljače i ostavila veliku prazninu u društvu. Radojka Marković bila je vatrogasac u srcu i duši, poveznica među generacijama i oslonac u svakoj situaciji, a njen doprinos istaknuo je pred svima okupljenima i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar.
Foto: DVD Turopolje
– S puno emocija i posebnim pijetetom na današnjoj skupštini DVD-a Turopolje zajedno se prisjećamo tete Rade, dobrog duha turopoljskog vatrogastva. Hvala joj na svemu – rekao je gradonačelnik, obraćajući se članovima društva ali i članovima Radine obitelji koji su bili na Skupštini. Društvu je ujedno uručio i poklon bon kojim će nabaviti potrebnu vatrogasnu opremu.
Foto: DVD Turopolje
Okupljanje društva nisu propustili ni prijatelji vatrogasci iz Slovenije, iz Brezja i Pekre, te naši vatrogasci iz Velije Gorice, zatim s Trešnjevke, iz Kučilovine, Leskovca, Kravarskog, Drniš, Vukovine, Novog Čiča, Buševca, Čičke Poljane i brojnih drugih društava našeg Turopolja kao i članovi Mjesnog odbora, umirovljenici i predstavnici lokalnog nogometnog kluba.
Foto: DVD Turopolje
Skupština je bila i prilika za uručivanje priznanja zaslužnim vatrogascima, te je tako vatrogascem godine proglašen Anđelko Jazbec, dok je priznanje za dugovječnost u vatrogastvu uručeno vatrogasnom veteranu Rajku Drakuliću.
Foto: DVD Turopolje
Među ostalim, za 3 desetljeća vatrogasne “službe” spomenicu je dobio Patrik Čunčić, zapovjednik društva.
Inače, vatrogasci iz DVD-a Turopolje nositelji su brojnih priznanja, među njima i grada Velike Gorice, dok je predsjednik Čedomir Krizmanić dobitnik i najvišeg vatrogasnog priznanja Hrvatske Vatrogasne zajednice.
Foto: DVD Turopolje
Sport
Gorica dobila nogometni rat! Teška borba, crveni kartoni i – opet Elezi!
Nogometaši Gorice pobijedili su Šibenik 1-0 na svom stadionu i odvojili se od današnjeg protivnika na pet bodova prednosti. Gol odluke zabio je Agon Elezi, a Ante Erceg je isključen u 43. minuti. Nije do kraja izdržao ni Carević…
Koliko god to iz Gorice ne željeli isticati, ulog je ove nedjelje bio velik, ogroman, poput planine! Na Gradski stadion stigao je Šibenik, zadnja momčad lige, sa samo dva boda manje od Gorice, a to je značilo da je na stolu puno više od tri boda. Iz obje perspektive, i šibenske i goričke… I bilo je odmah jasno da nećemo gledati lijepu utakmicu, kako zbog važnosti, tako i zbog terena, da bi na kraju dobili pravi nogometni rat! S puno nervoze, tenzija, prijelomnih trenutaka…
Trener Mario Carević u utakmicu je ušao s Banićem te oporavljenim Bralićem uz Krizmanića i Leša u zadnjoj liniji. Bokove su držali Sikošek i Mikanović, a sredinu su nakrcali Halilović, Pajaziti, Elezi i Čaić, dok je u vrhu napada ponovno bio Erceg. Upravo je temperamentni Ante već u sedmoj minuti prvi platio danak nervozi koja je bila jasno vidljiva. Dobio je žuti karton vrlo rano, prerano za igrača poput njega.
Pokušavali su nešto prema naprijed i jedni i drugi u prvoj polovici prvog poluvremena, ali trenutak odluke zbio se u 23. minuti. Bralić je poslao dugu loptu iz zadnje linije, preletjela je kompletnu obranu Šibenika i pala ispred uvijek spremnog Ercega. Njegov udarac odbio je golman Filipović, a na odbijanac je natrčao Agon Elezi. Zabio je u Maksimiru u prošlom kolu, zabio je i ovoga puta, kad je bilo najvažnije…
Gledali smo u sljedećih 15-ak minuta cijeli niz duela, čvrstih startova, a sve je kulminiralo nakon situacije u kojoj je Erceg krenuo na loptu, isto je učinio i veznjak Šibenika Pozo, a sudac Terzić nije označio ništa. Pozo je ostao ležati, sudac je iz VAR sobe dobio dojavu da bi to trebalo pogledati, a presuda je na kraju bila – drugi žuti! Koliko je poznato, VAR intervencija vrijedi samo kod izravnog crvenoga kartona, no Terzić je pokazao drugi žuti, valjda znajući nešto što mi ne znamo.
23.02.2025., Gradski stadion, Velika Gorica – SuperSport HNL, 23. kolo, HNK Gorica – HNK Sibenik. Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Gorica je tako dalje morala sa čovjekom manje, a to je u ovakvoj utakmici značilo dodatnu nervozu. Isključen je tako na poluvremenu i trener Carević, koji je nastavak morao gledati iz svečane lože, a na terenu je imao što i vidjeti… Uh, itekako!
Nastavilo se čvrsto, na trenutke i grubo, a nova drama stiže nakon sat vremena igre. Ubacivanje s boka Krizmanić je visoko odbio, glavom je pokušao igrati i Pajaziti, no lopta ga je pogodila u rame. Sudac Terzić pokazao je na bijelu točku, Goričani su protestirali, a javili su se i iz VAR sobe. Terzić je gledao, gledao, gledao i odlučio: nema penala!
Bacila je Gorica nakon toga apsolutno sve na obranu, bilo je tu i dosta krađe vremena, velike borbe za svaku loptu, a na kraju su Goričani – uspjeli! Uzeli su tri nevjerojatno važna boda, odvojili se na pet bodova od posljednjega mjesta i pokazali da se mogu i “potući” kad zatreba. A opet, posao ni izbliza nije gotov. Već idućeg vikenda u grad stiže zahuktala Rijeka.
CityTV
VIDEO/FOTO Vikend Geekshow raspametio Veliku goricu
Kako je GeekCon festival obilježio naš grad kao Cosplay City?
Kao i lani, ovogodišnjem programu Dječjeg fašnika pridružio se velikogorički Geek Club s GeekCon festivalom znanstvene fantastike i pop kulture, a došli su im partneri iz cijele regije sa svojim sadržajima.
Bio je to svojevrsni pogled u prošlost ali i u budućnost, svijet mašte i fantastike, prožet uprizorenjem najpoznatijih filmova i japanskih crtića.
Pogledajte u videu detalje i njihovu ZF priču:
Prvi dan festivala očekivano je privukao velik broj zainteresiranih za znastveno-fantastične sadržaje, bilo da se radi o mlađim generacijama ili onima koji su odrastali uz Zvjezdane staze, Ratove zvijezda i čitajući stripove slične tematike.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
-Oko podneva je već ludnica, ljubitelji igrica, japanskih crtića i kompletne ZF priče izmjenjuju se u naletima. OŠ Eugena Kumićića ustupila nam je cijelu školu, učenici iz Tehničke škole iz Siska su nam partneri s gaming room-om, na katu je izložba rekvizita iz Star Wars-a, uprizorena čitava scena iz filma sa vizualnim efektima…jednostavno, nesvakidašnje i na tome smo radili unazad godinu dana – rekao je organizator GeekCon festivala Iven Masten, koji je zaslužan da djelić znanstvene fantastike u obliku festivala poznat na američkoj sceni, dođe u naš grad.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
I zaista je Kumičić bio kao lansiran u budućnost, u neki fantastični dio svemira u kojem šeću žive figure iz Anime crtića, likovi iz ZF filmova u realističnim kostimima i galaktičkim arsenalom oružja.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Čini se da pop kultura ima velik broj pratitelja koji u slobodno vrijeme sakupljaju ZF romane, uživaju u društvenim igrama s takvom tematikom, izrađuju kostime i ulažu u uvjerljive maske, replike prizora iz filmova o budućnosti i svemiru, a po onome što smo vidjeli – to im zaista ide jako dobro.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Ovo je druga godina GeekCon festivala u našem gradu koji tijekom Fašničke Republike spaja prošlost i budućnost, u jednoj zanimljivoj, neobičnoj i fantastičnoj sadašnjosti.
Galerija fotografija:
Vijesti
Gradići zbog radova od utorka do petka bez struje
Radove će djelatnici Elektre imati u periodu bez padalina, a u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta, radove će prolongirati na dane bez kiše.
