Početkom devedesetih kada se stvarala Hrvatska država, a naš grad tada još bio općina, petorica entuzijasta odlučili su ponovno pokrenuti i nastaviti tradiciju skautizma u Velikoj Gorici koje datira još iz 1957. godine, a 1990. je moralo biti prekinuto zbog ratnog vihora. Sve počinje u Osnovnoj školi Eugena Kumičića. Zoran Horvat, Tomislav Pasarić, Siniša Silaj, Goran Mikulić i Alen Konjević 23.listopada 1992.godine dočekani su tada od strane više od stotinu djece, što je bilo veliko iznenađenje, koje se kasnije pretvorilo u ogroman posao za svakoga od njih. Naime, imali su, svaki, po dvije-tri grupe u goričkim školama. Kako u to vrijeme nisu imali veću mogućnost kretanja, sve se svodilo na aktivnosti u prostoriji, na izlete se nije išlo, pa se  početni broj malih izviđača sveo na nekih tridesetak. I svakako možemo reći da su oni temelj današnje Turopoljske udruge skauta “TUR”. Trebalo je proći nekoliko generacija mladih, da ostane barem po jedan koji se znao uklopiti i biti blizak po godinama djeci koja su željela biti izviđači. “Mi smo morali otkriti modele kako biti zanimljiv mladima, ne možeš biti pun sebe i objašnjavati s visoka, moraš se spustiti na dječju razinu, a mi sve to nismo znali, nismo se školovali za to, sve smo to naučili na teži način, kako se ponašati, a da bi ih pridobili.” – rekao nam je predsjednik udruge Alen Konjević. 

Turopoljska udruga skauta TUR, foto: Turopoljska udruga skauta TUR

Stjecanje znanja za cijeli život 

Dugi niz godina držali su se na brojci oko tridesetak, tek posljednjih desetak godina brojka raste, a to zapravo i ne čudi. Ističu se “Turovci” kao pozitivan primjer rada s mladima u Velikoj Gorici, a sve to zahvaljujući sustavnom radu svih ovih godina.  

Najveća vrijednost pristupanja goričkim skautima je druženje, djeca nauče dijeliti dobro i zlo, surađivati, putuju Europom i Hrvatskom, uče o kulturi, povijesti i tradiciji, kaže Konjević, te ističe: “Učimo ih da grade toleranciju prema različitostima, u razmišljanju, u govoru i izgledu. Skauti su otvorena organizacija za sve ljude bez obzira na boju kože, jezik, vjeru i nacionalnost. Mi to radimo i na lokalnoj razini, učimo ih da im prijatelj može biti i onaj tko priča slavonskim ili dalmatinskim dijalektom kao i kajkavac, i bilo tko drugi u Hrvatskoj i šire, da su svi njihovi prijatelji s kojima dijele isto, a povezuje ih ideja skautizma.” Uče skauti puno korisnih stvari koje mogu koristiti i kasnije u životu. Kad uđu u šumu npr. da ih ne ulovi panika, da se znaju snaći, orijentirati, napraviti zaklon, preživjeti, da prepoznaju jestive gljive, bobice od kojih mogu napraviti čaj, kolače, kako napraviti šator, kako zapaliti vatru, i još puno toga. 

Turopoljska udruga skauta TUR, foto: Turopoljska udruga skauta TUR

 “Vratili ste mi dijete koje nije moje!” 

Puno skauti i putuju, idu i na logorovanja, a tamo brinu o higijieni, čistoći u šatoru, sami peru pribor iz kojeg se jede i dalo bi se nabrajati puno korisnih zdravih navika koje u današnje vrijeme nedostaju velikom broju djece. A osim sjajnih uspomena za cijeli život kući ponesu i te navike. Dokaz tome je komentar majke jednog od skauta koja je rekla kako se s logorovanja nije vrati njen sin, nego neko drugo dijete. Dijete koje nakon što pojede miče prljavi tanjur sa stola, ali ne samo to nego ga i opere. Ujutro kad majka uđe u sobu ima što vidjeti – i krevet je složen! A sve to zahvaljujući upravo – skautima! 

Puno je prednosti koje donosi skauztizam, samo smo dio njih pobrojali, a znate li da zajedno u svojim aktivnostima provedu oko dva i pol do tri mjeseca? Odlaze na jedan veći izlet mjesečno i to svi članovi, da, godišnje je to dvanaest izleta, iako, doznali smo bude njih i puno više. Logorovanje od desetak dana smo već spomenuli. A tu su i natjecanja. Dizanje šatora, korištenje čvorovima, signaliziranje zastavicama, paljene vatre, rad s kompasom…sve su to zadaci koje turovci na natjecanjima sjajno odrađuju, a broj osvojenih pehara pokazuje koliko su u tome uspješni.   

“Nitko da ne dođe do prijatelj drag” 

Povodom 20 godina udruge pokrenuli su memorijal “Nitko da ne dođe do prijatelj drag”, u čast Tihomira Tomašića Tihice, hrvatskog branitelja koji je pogubljen na Ovčari. “On je bio izviđač, želimo da o njegovom izviđačkom djelovanju budu upoznati prije svega izviđači, ali i učenici osnovnih škola s područja našeg grada. Čini se da u tome uspijevamo jer je memorijal svake godine sve jači. Većina onih koji su došli na prvi dolaze i na svaki sljedeći.“ – kaže Konjević. 

Ove godine,  “Tur”, koji nije ono što mnogi na prvu pomisle, nego je dobio ime po turopoljskom govedu, proslavio je 25 godina djelovanja. I toliko smo prednosti spomenuli, ali postoji i jedan nedostatak. Ima ova udruga dobar i kvalitetan prostor u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, ali uz velik broj članova (među najvećima su u Hrvatskoj) imaju i jako puno opreme, i sve im je tijesnije. Kako bi i dalje kvalitetno obavljali svoj posao, bili ponos grada i stvarali ljude sa zdravim razmišljanjem i navikama sjajan poklon za rođendan bio bi upravo novi, veći prostor, barem za smještaj brojne opreme. Do tada njihova vrata u Kurilovečkoj 48 svima su otvorena, a mi ćemo završiti uz pozdrav naših skauta: “Čast svakome – Tur nikome!”