Povežite se s nama

Kultura

‘Čast mi je kad me ljudi mrze zbog uloga negativki…’

Karmen Sunčana Lovrić, gorička glumica koju poznajemo iz više domaćih serija, pokrenula je u svom gradu, u dvorani Galženica, dramski studio za srednjoškolce

Objavljeno

na

Ponedjeljak je bio dan kad su gorički srednjoškolci koji se žele baviti glumom imali priliku doći na upise u dramski program u dvoranu Galženica, a tamo ih je dočekala buduća mentorica, poznata hrvatska glumica Karmen Sunčana Lovrić. Ujedno je to bila prilika da malo doznamo kakav je bio njen životni put od djetinjstva do velikih glumačkih ostvarenja.

– Bila sam uvijek jako zaigrana, znatiželjna i samostalna zapravo. Moji roditelji su i mene i sestru odgajali tako da smo od malih nogu znale i skuhati, riješiti zadaću i pobrinuti se za sebe. Tako me prvi dan osnovne škole tata odveo u školu, pitao jesam li zapamtila put i kad sam rekla da jesam, dobila sam ključ oko vrata i dalje sve sama. Sama sam se upisivala u izvannastavne aktivnosti, nisu me roditelji nešto pretjerano kontrolirali, davali su mi jako puno slobode. Imala sam jako sretno djetinjstvo i roditelje koji su me podržavali, puštali me da nekako sama tražim svoj put. Išla sam u goričku gimnaziju, nakon koje sam znala da želim na glumu. Zapravo sam htjela prije svega htjela ići u primjenjenu srednju, ali kako smo živjeli u Gorici moji su mislili da će to biti previše putovanja za mene tako da mi to nisu dozvolili i smatrali su da je gimnazija najbolji izbor. Urgirali su i oko upisa u fakultet, dosta godina sam zato studirala fakultet koji me nije zanimao, sociologiju i filozofiju. Sociologija mi je zapravo bila i zanimljiva, dok filozofija nikako. Nakon prve godine počela sam voditi bitke sa roditeljima kako to nije to i da se zaista želim baviti glumom – prisjeća se Lovrić.

Glumom se počela baviti sasvim nenadano. S 10 godina htjela je svirati klavir i bila je na prijemnom u Umjetničkoj školi Franje Lučića.

– Tada su primali samo četvero djece, ja sam prošla na tom prijemnom, no kako kod kuće nisam imala ni klavir, ni pianino, a roditelji mi to nisu mogli priuštiti jednostavno su mi rekli da ne mogu ići na klavir. Po izlasku iz glazbene škole onako razočarana, na vratima sam ugledala plakat za dramsku sekciju, mama me pitala želim li ići, a ja sam pristala. Tamo je radila dramska pedagoginja Jadranka Korda i taj prvi put bio je za mene prozor u novi svijet – prisjetila se.

Nakon toga uslijedile su dramske, pa Lidrano u osnovnoj školi, radila je i vlastite školske predstave… Kad je krenula u gimnaziju, više nije mogla ići na dramsku za djecu, te je u Zagrebu pronašla studentsko kazalište koje je vodio Denis Patafta te je tamo provela par godina.

Iako je već imala upisan fakultet odlučila je otići i na prijemni na Akademiju dramskih umjetnosti, no nije prošla. Tamo ju je pak primijetila jedna profesorica koja joj je rekla da je jako talentirana, te neka ne odustaje. Uputila ju je na Studio Kubus kako bi se tamo pripremila i vratila na prijemni.

– Studio Kubus vodila je dramska pedagoginja Simona Dimitrov Palatinuš i tamo sam se jako pronašla. Bila sam tamo pet godina, završila kompletni glumački program, a sve to vrijeme sam i studirala i davala ispite, ali onako s grčevima u želucu. I svaki put kad sam htjela prestati s glumom dogodilo bi se da dobijem ili poziv ili da bude neka audicija, i nije bilo odustajanja – ispričala je Karmen Sunčana Lovrić.

Za vrijeme faksa snimala je serije i reklame, a prva uloga bila joj je u “Zabranjenoj ljubavi” i to u četvrtoj sezoni, koja kako kaže i nije bila nešto gledana, ali njoj je taj posao donio to da ju je uočila jedna redateljica koja ju je potom preporučila dalje.

– U to vrijeme snimala sam razno razne serije i dosta kratkih filmova koje su radili studenti režije s Akademije dramskih umjetnosti što mi je u jednu ruku bilo genijalno iskustvo, a u drugu ruku mi je donijelo to da se opet nisam upisala. Išla sam još dva puta na prijemni, a neki profesori su mi zamjerili što snimam te filmove, a zamjerili su i studentima što uzimaju ljude izvana, a ne studente s Akademije. Treći put kad sam bila na prijemnom bila sam u najužem krugu no nedostajao mi je ipak jedan bod da uspijem. Nakon toga više nisam ni pokušavala. Puno mi je vremena trebalo da shvatim da svijet ne funkcionira idealno kako su me učili moji roditelji. Imala sam tako i ponudu da mi se pomogne oko upisa na Akademiju, trebalo je samo nazvati jedan broj, ali nisam to učinila, zbog želje da ne budem “preko veze” – ispričala je.

Kad je već pomislila da ništa od glume, otišla je na državnu maturu, na Filozofskom upisala anglistiku i talijanistiku, i kako to već ide, jednog dana uslijedio je poziv. Zvala ju je redateljica iz Splita i rekla ako želi doći na audiciju, da ju čeka karta i neka krene odmah.

– Zamrzla sam faks jer sam morala ostati u Splitu godinu i pol, dobila jednu od prvih većih uloga u seriji “Ruža vjetrova” gdje sam igrala glavnu zlikovku. Bilo je to zanimljivo iskustvo, igrala sam lik osobe koja je bila užasna. Tad sam se prvi put susrela i s ružnim komentarima na forumima, ljudi su me doslovno mrzili jer su me poistovjetili s tim likom, no meni je to naposljetku reklo da sam dobro odradila svoj posao – komentirala je Lovrić.

Nakon završetka snimanja vratila se u Zagreb i htjela nastaviti studirati, no obzirom na “bolonju”, to uz posao više nije bilo moguće, neki profesori joj nisu htjeli izaći u susret. Sljedeći korak bilo je ispisivanje s fakulteta.

– Kad sam to učinila sama sebi sam rekla da sam slobodna i da ću raditi ono što ja želim raditi. Tako je i bilo, no biti glumac bez Akademije je jako teško. Dobar dio života morala sam se dokazivati roditeljima, kolegama u branši, pa i samoj sebi. Često su me znala dočekati zatvorena vrata ili još gore, znali su mi doslovno zalupiti vrata pred nosom – kaže naša glumica.

Jedan od najdražih profesora glume joj je Amerikanac Scott Fielding koji je često znao reći kako za glumu nije dovoljan samo glumački talent, nego ih treba puno više. Od rada na sebi i svojoj umjetnosti, do talenta volje i talenta karaktera.

– Jednom prilikom kad sam htjela na audiciju rekli su mi da ne mogu jer nisam profesionalna glumica iako sam već dosta godina radila, te da ako mislim da sam dovoljno vrijedna neka postanem član društva dramskih ili filmskih umjetnika. Radila sam na tome šest godina i uspjela sam se upisati u Društvo filmskih djelatnika i dobiti status profesionalne glumice – priča nam Karmen Sunčana Lovrić.

Bilo je još podbadanja u njenoj karijeri, nakon što ju je Vinko Brešan nahvalio, jedan kolega je rekao da ona nikad neće glumiti u kazalištu, što je u njoj tek probudilo želju da dokaže suprotno.

– Uspjela sam ući u kazalište, a za ulogu u “Gospođici Neću” Scene Gorica nominirana sam za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju ulogu u dječjem i lutkarskom kazalištu. Ove godine sam postala i član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te sad imam potpuno priznat status od države da sam samostalni umjetnik, a rijetki su glumci bez Akademije koji imaju taj status – objasnila je.

– Sve što sam ikad zaradila od svih svojih poslova, sve što nije išlo u moje stanove ili život išlo je za moju edukaciju. Prošla sam razne glumačke tehnike – Mihaila Čehova, Stanislavskog, Lee Strasberga (method acting), Grotowskog, Sanforda Meisnera… Svakodnevno i dalje radim na sebi, educiram se i treniram – kaže.

Najdraža uloga joj je i dalje Jelena iz “Ruže vjetrova” jer joj je to bilo prvo veliko snimanje, a ističe i “Gospođicu Neću” upravo zbog nominacije. Gledali smo ju i u “Kud puklo da puklo” i “Na granici” uz koju su ju gledatelji također dosta vezali jer je glumila preljubnicu Gabi. Kaže nakon toga je dobivala razne poruke i fotografije pogotovo od muškaraca, ali ništa od toga ne shvaća ozbiljno.

Išla je Karmen i na ples, pjevanje, bila u zboru, Gorica joj je postala mrska u trenutku kad je upisala Gimnaziju, jer kako je trenirala plivanje više nije mogla ići na treninge dva puta dnevno u Zagreb, a ovdje bazena nije bilo iako kaže “od tad se o gradnji pričalo”. S dvadesetak godina preselila je u Zagreb gdje ju je ove godine dočekao i potres, pa kad joj je stan stradao vratila se natrag u Goricu, koju sada gleda kao lijepo mjesto za život.

U slobodno vrijeme bavi se jogom, akrobatikom, slackliningom, pjevanjem, čita, šeta s psom u prirodi i kako kaže baš zato voli glumački posao jer je naučila puno različitih stvari.

karmen suncana lovric, zagreb 21022014
photo boris stajduhar

U međuvremenu je osnovala svoje kazalište Studio 9, za sad je napravljena jedna predstava naziva “Ja sam Veronika” prema djelu Paula Coelha “Veronika je odlučila umrijeti”, za što kaže da joj je to bila jedna od najvećih škola u životu.

– Prvi put sam bila ne samo glumica, nego i producent, kostimograf, scenograf, redatelj, dramaturg… Sve smo odradili moj partner Mladen Vujičić i ja. Dobili smo na natječaju i poticaj Ministarstva kulture za naš projekt, koji smo izveli u suradnji s kazalištem Knap u Zagrebu – ispričala je Karmen Sunčana Lovrić.

Kazališna sezona zbog korone je trenutno vrlo neizvjesna, ali Karmen ne miruje. Osim što trenutno snima seriju na Novoj TV, u Velikoj Gorici stvarat će mlade glumačke snage u sklopu Dramskog studija Pučkog otvorenog učilišta. A kako nam je otkrila, jednog dana voljela bi u Gorici pokrenuti i nezavisno kazalište, u čiju realizaciju s obzirom na ambicije i upornost ove mlade glumice, ne sumnjamo.

Kultura

FOTO Visoke ocjene za nastup mažoret reprezentacije HUMT-a u Turskoj. Posjeta Sofiji

Objavljeno

na

Objavio/la

Na cityportalu.hr pisano je već u dva navrata o nastupu mažoret reprezentacije Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) na internacionalnom ‘Majorette festival Bosfor 2025’ u Istanbulu (Turska) u petak, 25. travnja 2025. godine. Reprezentacija je bila sastavljena od mažoretkinja iz četiri tima: Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje (Vodice), Budinščanske DND mažoretkinje (Budinščina) i Plesni studio Tena (Zagreb).

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prema riječima Vlade Palca, predsjednika HUMT-a, revijalni nastup mažoretkinja u Istanbulu ocijenjen je najvišom ocjenom, za kvalitetnu izvedbu i umjetnički dojam. Obilazak i posjeta nekim od najvećih znamenitosti Istanbula, svjetskog grada na dva kontinenta, ponašanje hrvatske ekspedicije u hotelu ‘Blue Visita Hotel’ u kojem su boravili četiri dana te uvažavanje dogovorenih termina zaslužuju samo pohvale.

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Udaljenost Zagreba od Istanbula iznosi 1350 kilometara. Putovalo se u jednom busu na kat u kojem je zajedno s dva vozača bilo ukupno 76 osoba. Povratak iz Istanbula uslijedio je u nedjelju, 27. travnja 2025., točno u 7 sati. Bilo je dogovoreno, ako ne bude velikog čekanja na granici (iz Turske u Bugarsku), da ćemo posjetiti Sofiju, glavni grad Bugarske (od graničnog prijelaza do Sofije je 305 km).

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Granične formalnosti pri ulasku iz Turske u Bugarsku bile su obavljene za dva sata i to je bilo odlučujuće da ćemo imati dovoljno vremena da posjetimo Sofiju na dva-tri sata. Putovanje je bilo bez zastoja u prometu, ustavljali smo se po dogovoru na lijepo uređenim stajalištima odnosno odmorištima.

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ulazak u glavni grad Bugarske odnosno njegov centar nije bio otežan pojačanim prometom i naš bus je ubrzo bio parkiran naspram velike zgrade Bugarske akademije nauka odnosno ogromne Katedrale Aleksandra Nevskog. U sklopu centra je i Sofijski univerzitet Sv. Kliment Ohridski te spomenik osloboditeljima Bugarske i Intercontinental hotel.

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon trosatnog boravka u Sofiji bus nas je oko 20 sati iz glavnog grada Bugarske povezao prema granici Bugarske i Srbije. Formalnosti oko ulaska u Srbiju i nakon ponoći izlazak iz Srbije odnosno ulazak u Hrvatsku nisu dugo trajali. Stigli smo u Veliku Mlaku u 7 sati (ponedjeljak, 28.04.2025.), točno nakon 24 sata od polaska u Istanbulu.

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na kraju, velika zahvala vozačima Pajser-busa, Mariu Pajseru i njegovom suvozaču iz Slavonskog Broda. Sjajno, vrhunski, profesionalno su odradili svoj posao. Imali smo cijelo vrijeme ugodnu vožnju, usputni dogovori uvažavani su maksimalno. Veselimo se budućem putovanju s njima.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

KUD Čiče predstavio knjigu “Naših dvadeset godina”

Pravo je bogatstvo imati ovakve ljude u svojim zajednicama.

Objavljeno

na

U Novom Čiču održana je promocija knjige “Naših dvadeset godina” KUD-a “ČIČE” autora Petre Batelja Majić i Đure Mesića, a u kojoj je sažet razvoj društva od skromnih početaka 2005. godine do danas, kada je prepoznatljivo po svojem stvaralaštvu i djelovanju i van Hrvatske.

–Ponosan sam na sve članove društva i to od onih koji su ga stvarali 2005. godine, do današnjeg dana. Tijekom 20 godina pridonijeli su njegovanju svoje tradicije i ova knjiga čuva od zaborava sve važnije datume i događanja, kako bi ostala trajan zapis naše povijesti za budućnost – rekao je na predstavljanju knjige Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a ČIČE, dodavši kako su članovi društva mještani svih generacija, od najmlađeg koji ima 2 i pol godine do najstarijeg od 80 godina.

Svojim dolaskom ovaj je događaj uveličao i gradonačelnik Grada Velike gorice Krešimir Ačkar koji je u svojem obraćanju okupljenima poručio kako je ovo društvo ponos grada.

–Knjiga “Naših dvadeset godina” svjedočanstvo je predanosti, zajedništva i ljubavi prema tradiciji. Čestitam predsjedniku Stipi Duvnjaku i svim članovima na ovoj važnoj obljetnici i na svemu što ste kroz godine postigli – od očuvanja tradicije do stvaranja prostora zajedništva i učenja – rekao je gradonačelnik, poželjevši vodstvu KUD-a uspješan nastavak vrijednoga rada.

Podršku predstavljanju knjige dao je i zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec koji je istaknuo brigu Županije o društvima koja njeguju kulturnu baštinu i tradiciju.

– Moram zahvaliti svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta, kako bi imali trajan trag koji svjedoči o kulturnom doprinosu ljudi ovoga kraja za generacije koje dolaze. Bez njihovog angažmana kulturni život bio bi siromašan, stoga je pravo bogatstvo imati ovakve ljude u svojim zajednicama – rekao je Kolarec.

Dodajmo kako KUD “ČIČE” iz Novog Čiča danas broji više od 130 aktivnih članova koji djeluju u četiri folklorno plesačke, dvije tamburaške i u gajdaškoj sekciji, a knjiga “Naših dvadeset godina” izašla je u izdanju Biblioteke Albatros Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.

Nastavite čitati

Kultura

Što je Laszowski zapisao o Turopolju? Predstavljanje knjige „Zapisci turopoljskoga historika“

Objavljeno

na

Muzej Turopolja bit će domaćin predstavljanja knjige „Zapisci turopoljskog historika“ – dnevničke bilješke Emilija Laszowskoga o Turopolju i Turopoljcima, autora dr.sc. Marija Stipančevića iz Hrvatskog državnog arhiva, koja je objavljena u izdanju Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici i Plemenite općine turopoljske.

Njezino prvo predstavljanje je bilo u Muzeju grada Zagreba koji je nizom aktivnosti obilježavao život i djelo Emilija Laszowskoga, a ovo goričko predstavljanje održat će se u utorak, 13. svibnja u 18 sati kao doprinos obilježavanju 800. obljetnice djelovanja Plemenite općine turopoljske. Inače, knjiga je nastala na inicijativu Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici te uz podršku Plemenite opčine turopoljske.

Laszowski je autor trosveščane knjige o povijesti Plemenite općine turopoljske, a u ovoj knjizi sabrani su njegovi dnevnički zapisi u razdoblju od 27. 05.1899. (prva bilješka) do 6. 07.1946. (zadnja bilješka) kada je on dolazio u Veliku Goricu izučavajući građu za povijest Plemenite općine turopoljske.

U svojim zabilježbama on navodi brojne osobe, njih čak 272 iz različitih sfera društva od kojih su mnoge od njih prošle Turopoljem, a u 148 fusnota autor je pojasnio o kojim se to osobama radi, što daje dodatnu vrijednost ovoj knjizi koja je obogaćena sa 40-tak fotografija iz fundusa Hrvatskog državnog arhiva od kojih su neke prvi puta prikazane u javnosti. Ova knjiga je još jedan kamenčić u mozaiku zavičajne građe o Turopolju.

U predstavljanju knjige će sudjelovati akademik Željko Cvetnić, voditelj Zavoda HAZU u Velikoj Gorici, Juraj Odrčić, župan Plemenite općine turopoljske, dr. sc. Mario Stipančević, Hrvatski državni arhiv, autor izdanja i Katja Matković Mikulčić, urednica izdanja, upraviteljica Zavoda HAZU u Velikoj Gorici.

Nastavite čitati

Kultura

Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!

Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.

Objavljeno

na

Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.

Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.

Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.

Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.

–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.

Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”

Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.

 *Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.

Nastavite čitati

Kultura

Nacionalna nagrada ”Vladimir Nazor” ide u ruke Dubravke Rakoci

Prestižnu nagradu Republike Hrvatske dobit će u kategoriji likovnih i primijenjenih umjetnosti, za izložbu „Kruženje“ u Galeriji Galženica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbor Nagrade „Vladimir Nazor“ koju dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma, na sjednici održanoj 5. svibnja donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja za 2024. godinu.

Foto: Ana Vuko

”Nagradu Vladimir Nazor” u kategoriji likovnih i primijenjenih umjetnosti dobila je Dubravka Rakoci, renomirana hrvatska slikarica velikogoričkih korijena, i to za izložbu ”Kruženje / Circulation” postavljenu u rujnu prošle godine u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici. Kustosica izložbe i autorica predgovora u dvojezičnom katalogu izložbe bila je Antonia Vodanović, voditeljica Galerije Galženica.

 Svečana dodjela Nagrade održat će se 17. lipnja u Hrvatskom narodnom kazalištu, uoči godišnjice smrti hrvatskog književnika čije ime nosi, uz izravan prijenos Hrvatske radiotelevizije.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno