Povežite se s nama

HOTNEWS

Carrie Bradshaw iz Buševca: Ana je novinarka, voditeljica i glumica

Objavljeno

na

Rijetke su prilike u životu novinara kad je intervju zapravo – kava s prijateljem. Ili prijateljicom. U ovom slučaju upravo je tako.– Slušaj, imam ti prijedlog za priču koju će tebi biti vrlo lako napraviti – javio se gazda jednog sunčanog poslijepodneva. – Dobro… – ostao sam malo zbunjen. – Ana Katulić! – otkrio je karte šef, a evo i mene već u sljedećoj sekundi:– Prodano! Ana je, naime, prijateljica. Dugogodišnja, draga prijateljica, kolegica. I odmah sam okrenuo njen broj.

 

-Bok, Ana. Jel’ čitaš ti one moje Priče iz kvarta u Reporteru?- Da… – sad je ona bila zbunjena. – E, znaš tko je glavni lik moje sljedeće priče?- Tko? – mogao sam čuti njene upitnike iznad glave. – Ti – rekao sam i dobro je nasmijao. Preostalo je još jedino uvjeriti je da mislim ozbiljno, dogovoriti kavu, naći se i sjesti… Nismo već dugo, teško je Anu uloviti, a vidjet ćete i zašto. – Kako mi izgleda radni dan? To je kaos. Ima dana kad se budim ujutro u 5.45, radim do jedan na radiju, nešto pojedem, idem dalje i kući se vratim taman na spavanje. Ne bih to smjela reći jer će memama ubiti, ali zadnjih tjedan dana doslovno ni ne spremam krevet, nema smisla – smije se Ana.

 

Novinarstvo je posao, gluma najveća strast

 

Zanimljivo je ovo razdoblje u njenom životu. U novinarstvu je Ana od 19 godina, tamo negdje 2003. je prvi put došla na RVG, onako mlada, prpošna i energična, ali i vrlo talentirana. Bila je i u kadru Velikogoričkih kronika, u informativnom programu RVG-a, često i u eteru, puno je toga natipkala i na stranicama Reportera, a posljednje četiri godine novinarski je rasla i napredovala na Media servisu. Znate ono, “za Media servis, Ana Katulić”… Od prije nekih mjesec dana možemo je slušati na frekvencijama Gold FM-a, radija koji je neka vrsta nasljednika RVG-a, ali novinarstvo je trenutačno u drugom planu. Ana Katulić (5)Ana je, naime, zaluđena glumom. Koketirala je s glumom kao srednjoškolka, a ljubav je ponovno planula kad joj je bilo 28. Otkud netko u glumi u tvojim godinama, krenuo sam “stankovićevski”. – A čuj njega, što to znači u mojim godinama? Dobre su to godine – nasmijala se Ana i nastavila: – Danas kad gledam, mislim da dobar glumac može biti samo onaj tko životno i mentalno sazrije. Ti s 18 godina možeš upisati akademiju, educirati se i učiti, ali tek kad čovjek dođe u zrelije godine, kad skuži i život i samog sebe, istinski može početi promišljati kao glumac. Barem je kod mene tako. Tek kad sam došla u neke godine shvatila sam što je gluma, da tu nema onoga ‘sad ću ja biti lijepa na pozornici’. Ne, gluma je umjetnost koja dolazi iz tebe, nešto što se istinski osjeća. I ja istinski osjećam da je gluma moje biće. Posebna se strast pojavi u očima kad govori o glumi, iako je dodala Ana i da je novinarstvo njen posao, da je toga svjesna, no ljubav je ljubav… – Kad stanem na pozornicu, ja guštam, super mi je. Ali, što je puno važnije, vidim da i ljudi koji me gledaju super. Nema boljeg osjećaja od toga. Da je bilo malo više hrabrosti, možda bi Ana već odavno bila u glumi, možda se ne bi ni dotakla novinarstva. – Nakon srednje škole sam se pripremala za Akademiju, ali bila sam stvarno premlada. Tad me držao taj ‘ja ću biti lijepa na pozornici’ sindrom. A nisam imala pojma što znači biti glumica. Na kraju sam odustala, mislila sam da nisam dovoljno dobra… Nikad nisam otišla na prijemni, umjesto toga sam upisala novinarstvo, završila ga i dosad već u karijeri napravila toliko da mogu biti zadovoljna. Neki kolege imaju više ciljeve, biti super poznati, nagrađivani istraživački novinari, ali ja sam u svim ovim godinama, kroz RVG, Reporter, Vjesnik, Media servis i sad Gold FM, uspjela raditi na širokom dijapazonu poslova, od lokalnog novinarstva, televizijskog, radijskog, praćenja vlade, Sabora… Dobro, čekaj, sad pričamo o glumi, poslije ćemo o novinarstvu. – Aha, oprosti, malo sam se zaletila. Zna joj se dogoditi, čudo je koliko ta može pričati… Dakle, gluma je najbolje što ti se trenutačno događa u životu? – Da, da, da.

 

Predstava s nas dvije kao da rodiš dijete

 

Da se otvori prilika, bi li radila samo to i ništa više? – Naravno! Gledaj, meni je drago što nikad nisam otišla na taj prijemni za Akademiju, više mi se sviđa ovako. Ja to uvijek govorim, a frendovi mi se smiju, ali mislim da se sve u životu događa u nekim krugovima, u spirali. Svaki krug se mora zatvoriti da bi krenuo dalje, ali na kraju te put ipak dovede tamo gdje treba. Možda djeluje malo mistično, duhovno, ali ja to tako nekako vidim. Kao spiralu. Evo, gledaj mene. Htjela sam upisati glumu, odustala sam, krenula na drugu stranu, bavila se novinarstvom, ali opet sam se vratila na glumu. I u njoj bi, jasno vam je već, žarko željela ostati. A počela je jako dobro.

 

 

Sredinom travnja premijeru je doživjela monodrama “Mala poduzetnica u velikoj blokadi”, autorice Romane Rožić, u kojoj glavnu i jedinu ulogu igra Ana Katulić. I, kažu kritike, igra je sjajno. – S Romanom, našom goričkom akademski obrazovanom redateljicom, našla sam se jedan dan na kavi i pitala me: ‘Hoćemo nešto zajedno raditi?’ I tako smo se dogovorile da napravi monodramu koju će napisati baš za mene. I ja sam rekla: ‘Super, može!’ Napisala je tekst i poslala mi ga, a kad sam ga pročitala u sekundi sam shvatila: ‘Da, to je ono što želim raditi’ – prepričava mi Ana početak suradnje sa svojom rođakinjom.– Da, daljnje smo rođakinje, i ona je porijeklom iz Buševca. Znamo se još iz vremena dok je radila u pučkom kazalištu u Buševcu, u kojem sam bila i ja, a sretale smo se i kasnije u novinarsko-glumačkim krugovima. Ona je puno radila u Berlinu, osmislila je koncept emisije Parlaonica na HTV-u, puno je radila s pučkim kazalištima, ima i neke filmove… – nabrajala je Ana. Od teksta i euforije do premijere prošlo je dosta vremena, više od plana.- Znale smo se zezati da smo porodile dijete, i za to treba devet mjeseci, koliko i nama za predstavu – kaže Katulićka i nastavlja: – Prošlo ljeto smo krenule s probama i u to smo ušle potpuno same. Ona, ja i baš nitko više. Pazi, nemamo love, nemamo prostor… Imamo tekst i volju. Imale smo probe kod Romane doma, pa kod mene u stanu, snalazile smo se. Tu su i poslovi, svaka ima svoje obaveze, nije nam to bila primarna stvar u životu… I na kraju se sve to otegnulo na skoro godinu dana. Ili, ako ćemo tako gledati, punih devet mjeseci. U zadnjoj fazi, ističe i zahvaljuje, pomogao je i Grad, dobila je na korištenje dvoranu Galženica, u kojoj bi uskoro moglo doći i do goričke premijere. Izvedbu na Susrete kazališnih amatera Zagrebačke županije Ana naziva pretpremijerom. – Uh, sreća da nam se otvorila ta prilika. To ti je kao kad žvačeš žvakaću predugo, jednostavno je moraš ispljunuti. Meni je došao taj moment, da smo još malo čekali, vjerojatno bi mi predstava postala grozna, počela me živcirati. Ukratko, progutala bi tu žvakaću – opisuje taj osjećaj Ana. Kad smo već kod osjećaja, kakav je osjećaj bio ispljunuti žvakaću? – Bilo je super! Prošlo je odlično. Osvojile smo nagrade, Romana za najbolji novi dramski tekst, a ja za najbolju glavnu žensku ulogu na smotri. I kritike su jako dobro, a sve to je dobra polazna točka, govori da sve to nešto vrijedi. To nam je važno jer ćemo predstavu raditi i dalje – najavila je Ana.

 

Kad prijatelji ne znaju smije li se smijati…

 

Predstava nije jedna od onih “laganih”, izaziva emocije, ali glavni cilj cure su postigle. – Kako je ovo na neki način angažirano kazalište, nismo znali kako će publika reagirati, hoće li taj tekst doživjeti kao nas dvije. Nama je to bilo super od početka, ali nismo znali hoće li biti i publici. Tema krize, represije, nema se novaca, svi kukaju… To je svakodnevna tema koju slušamo po kafićima, bojala sam se da će ljudima biti dosadno sad gledati i predstavu s tom tematikom. U smislu, ‘o super, još jedna predstava o krizi, to je već viđeno…’ A mi smo baš takve komentare htjele izbjeći. Htjele i uspjele. A koja je priča predstave? – Radi se o profesorici hrvatskog jezika koja u nekom trenutku nije htjela dati mito da bi dobila posao u školi i odlučila je postati poduzetnica u kulturi, baviti se izdavaštvom. I nakon nekog vremena krenu represije, blokade, prisilne naplate, ovrhe… Ana Katulić (3)Sve ono što je zadnjih desetak godina zapravo hrvatska svakodnevica. I taj lik male poduzetnice, koja predstavlja svakog od nas, okosnica je priče u kojoj ona ostaje pozitivna cijelo vrijeme. Iako je smeta cijeli sustav funkcioniranja države, koji je samo prividno tu da bi bio na usluzi građanima – ukratko će Ana. Za više informacija, naravno, posjetite prvu sljedeću izvedbu “Male poduzetnice u velikoj blokadi”… Glumici u svojoj prvoj monodrami nije lako prvi put izaći pred publiku. – Uh, opasno me uhvatila trema. Otkad sam dobila tekst u ruke, svojski sam se dala u to, željela samo to raditi, ali opet ti u cijelom tom procesu prođe kroz glavu: ‘Moj Bože, ja radim monodramu koja traje sat i 15 minuta. Ja sama moram ljude držati budnima sat i 15 minuta!’ To nije mala stvar. I onda sam krenula gledati monodrame, pa počneš misliti da ovo što radiš nije dovoljno dobro… I onda smo Romana i ja krenule malo čeprkati i nešto smo, eto, iščeprkale. Ispričala mi je i priču o demonu koji ju je mučio, malom vragu s ramena koji je postavljao stotine pitanja. Kako će biti, hoću li uspjeti… Riješila se tog demona na generalnoj probi, pred desetak prijatelja koji su došli, sjeli i – šutjeli. A to nije bila poanta, jel tako? – Pazi, ja izvodim predstavu, a među njima muk. I mislim si: ‘Što je krivo, zašto ne reagiraju, ovo ništa ne valja, zašto šute…’ I poslije dođu do mene i kažu: ‘Odlično, stvarno si bila dobra’. Mislim si, kako je bilo dobro kad sjedite i šutite. A oni mi kažu: ‘Nismo znali jel se smijemo smijati’. Ha, ha, pa naravno da smijete… – prepričava Ana i nastavlja: – Na premijeri je bilo puno drukčije, više ljudi, bilo je i smijeha, i svega. A to smo i željele, da bude humora, ali i trenutaka koji te natjeraju da se zamisliš. Najveće priznanje bilo mi je kad su mi ljudi poslije prilazili brišući suze. Predstava ih je dirnula, a glumcu je to najbolji mogući kompliment. Svaka emocija znači da sam dirnula čovjeka koji gleda, a to je cilj, ta neka mala katarza. Drukčije Ana promišlja glumu i kazalište od običnog čovjeka. – Gluma nije umjetnost zbog umjetnosti, kazalište funkcionira i kao neka vrsta medija, mora donositi neku poruku, ne smije biti samo zabava za publiku, nego i i pozornica s koje glumac, lik, odašilje poruku. Mora izazivati emocije, da čovjek kući odlazi s gomilom pitanja, da ga to što vidi potakne na razmišljanje. Zato sam oduvijek i željela raditi takve predstave, zato sam se toliko i oduševila tekstom za “Malu poduzetnicu…” – objašnjava Ana. Radila je, kaže, i na jednom kratkom filmu s poznatim hrvatskim glumicama Jadrankom Đokić i Ksenijom Marinković, koja ju posebno oduševljava, a u budućnosti želi… – Bitno mi je raditi, bilo što. Kazalište mi je broj jedan, u kazalištu staneš na scenu, voz krene i ‘furaš’ ga, voziš do kraja. Na filmu je drukčije. Stop, rez, deset minuta pauze dok namjestimo svjetla, vratite se, ajmo sad drugi kadar… Kazalište mi bolje odgovara, ali zaista se ne opterećujem time što ću raditi i gdje ću doći, ne mislim da ću postati neka slavna glumica – prilično uvjerljivo  kaže  Ana.

 

Prvi šef bio joj je – gradonačelnik

 

Možda završiš u sapunicama, prekinuo sam je. – Glupo mi je reći kategorički ne. Ovisi o puno faktora, čak ne toliko o novcu, koliko o projektu. Možda se pojavi nešto super, cool, fora, pa bi i probala. Nije mi skroz odbojno, da mi netko nešto ponudi, dobro bih razmislila – iskrena je Ana, svjesna što takve uloge donose sa sobom.– Ako ljudi ne idu u kazalište, a baš i ne idu, ako ne idu u kina gledati hrvatske filmove, a baš i ne idu, sude glumce po sapunicama. A to nije pravo mjerilo. Sapunica ima svoj budžet, svoje rokove, glumci dođu na set, dvaput snime scenu i ajmo dalje. Tu je važna brzina, a ako snimaš brzo, često nije kvalitetno. No zato je gluma u hrvatskim filmovima odlična – priča Ana. I to kao navijena. A kad hoćeš malo o novinarstvu, zaustavi se. – Znaš što, o glumi mogu pričati danima, o novinarstvu s vremenom sve manje i manje. Nije da me ne zanima, ali zanima me na, recimo, drukčiji način – kaže Ana, koja nije posebno oduševljena stanjem u svojoj, u našoj struci u posljednje vrijeme. 31975– Puno se toga svodi na nebitne polemike, a ja mislim da ljudi to ne žele stvarno čitati. A puno se toga događa oko nas što nije popraćeno. Zadnjih godina bila sam na hrpi prosvjeda, kao novinar i kao građanka, ali to se prati na razini vijesti. Malo tko ide u dubinu, na vrhu našeg novinarstva su teme koje su vrlo površne. U Saboru se bavimo smiješnim replikama zastupnika, a zapravo je tragično što na taj način komuniciraju ljudi koji nas predstavljaju. Ali mi novinari to potenciramo zato što je atraktivno, smiješno i ljude zabavlja. Ne bavimo se važnim stvarima nego nasmijavamo publiku, a to nije dobro. Ima super novinara, super tekstova, da se razumijemo, ali sve manje. Radije ću pročitati dobar komentar, kolumnu, kvalitetne tekstove… I priče iz kvarta u Reporteru i na Cityportalu, naravno. – Naravno, ha, ha. Imaš i ti uspomene iz Reportera, tu si počela, na ovim stranicama. – Prvi put sam došla na RVG još u srednjoj školi, direktor je bio današnji gradonačelnik Dražen Barišić, a ja sam jako htjela biti novinarka. I Dražen mi je odmah dao neke zadatke, da se učim, a onda sam skužila da sve to baš i ne stignem. Zašto? Zato što moram u školu, ha, ha. Nešto jesam radila, moj tata i danas čuva taj moj prvi tekst iz Reportera, izvještaj s vatrogasne skupštine DVD-a Buševec – sa smiješkom se prisjeća Ana, podsjećajući svog sugovornika na jednu davno odigranu utakmicu između Lomnice i Gradića, završenu 1-1.. – Eto, vidiš da se prvi tekstovi pamte. Iako, ja bi vjerojatno i zaboravila da mi nije tate. I to mi i on stalno govori: ‘Vidiš, da nema mene, tko bi ti to čuval?’ Znači, gradonačelnik Barišić kao šef… Kako je to izgledalo iz tvoje perspektive? – Dobar je bio, dobar, ha, ha. Nismo imali puno konflikata, praktički niti jedan, korektno smo surađivali, bez problema – sa smiješkom nabraja Ana. Što bi ti rekla, je li bolji direktor ili gradonačelnik? – Iskreno, ne pratim ga toliko kao gradonačelnika otkad živim u Zagrebu, ali mislim da dobro radi. OK radi svoj posao, nadam se da je okružen pametnim ljudima, koji mu pomažu, ali čini mi se da je dosta aktivan, puno ga ima po Gorici, a to je važno za gradonačelnika. Danas je zagrebačka cura, ali dođe Ana često i doma u Buševec, i u Goricu.– Nešto se radi, nešto se događa, a to je važno za Goricu. Glupo je biti šesti grad po veličini u Hrvatskoj, a istovremeno spavaonica, u kojoj se ljudi zabavljaju tako da šeću pse po par. Često mi se dogodi da dođem u Goricu i na ulici ne vidim ni jednog čovjeka na cesti. Posao gradonačelnika i gradske vlasti je da omogući ljudima da se osjećaju ugodno u gradu, da imaju sadržaj koji mogu konzumirati, da mogu zadovoljiti sve svoje potrebe, od kulture, umjetnosti, bilo čega – poručuje Ana.

 

Doček Nove u društvu s Anom

 

Puno priča, stvarno puno, ispričala mi je ponešto i o profesijama zapisanim u zvijezdama.  – Jednom mi je prijateljica rekla da svaki čovjek u sebi ima tri profesije, razmislila sam i shvatila da  to ima smisla. Sve u životu se događa s razlogom, a ako nešto istinski želiš, na kraju dođe na svoje. Ja sam to spoznala s 28, kad sam se vratila glumi. Moja prva je novinarstvo, druga gluma, a treća… Ne znam, nju još moram pronaći – ‘karamarkovski’ je nabrojala Ana, jer zaboravila je da je ona i voditeljica. – Ajde, neka to bude treće – prihvatila je sugestiju. – I to je stvar u kojoj guštam, nekakav spoj novinarstva i glume. U vrijeme dok sam bila na RVG-u počela voditi neke manifestacije, a sad već godinama vodim Jurjevo i Ivanje, a posljednjih pet godina i doček Nove. Sve manje posjećen doček, ubacio sam se. – Da, žao mi je samo što mi se čini da je svake godine sve manje ljudi, kao da Goričani više nisu zainteresirani za doček na otvorenom. Koga god od izvođača dovedemo, čini mi se da je ljudima svejedno, opet ne dolaze. Možda je i to dio priče koja kaže da Goričani nisu dovoljno zainteresirani za svoj grad. Ali ipak bude veselo, iako je recimo prošle godine bilo -18 stupnjeva, doslovno smo se smrznuli, ali vidi se da su ljudi sretni, raspoloženi. Bude baš zabavno – kaže Ana. Tako nekako prošla je i ova kava. Ana je, naravno, morala dalje, a ja sam sjeo u auto i krenuo kući. Upalio se i radio, kad ono – Ana Katulić u eteru. Koliko ta može pričati…

 

Preneseno iz Reportera broj 351

HOTNEWS

FOTO Dan za Olimpijski dan! Demonstracija sportova 18 klubova članica Zajednice sportskih udruga

Domaćini su velikogoričke škole Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića

Objavljeno

na

Prostor vanjskog igrališta osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića Velika Gorica i ove su godine „okupirali“ mladi Velikogoričani koji su sa znatiželjom pratili vještine i sportske sposobnosti članova čak 18 sportskih klubova s područja grada, a povod je Hrvatski olimpijski dan.

Organizator, Grad Velika Gorica uz pomoć Zajednice sportskih udruga i u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom na ovaj način želi upoznati mlade s našim klubovima i skrenuti pažnju na važnost tjelesne aktivnosti.

–Sport nas uči zajedništvu i fair playu, kroz sport stvaramo nova prijateljstva i nadam se da ćete danas odabrati jedan od mnogih sportskih klubova koji su došli predstaviti svoj rad. Nije važno biti uvijek najbolji, već dati sve od sebe – poručila je okupljenim učenicima i vrtićancima Lana Krunić Lukinić, pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Grad Velike Gorice.

 

Među sudionicima su košarkaški, rukometni, odbojkaški, hrvački, judo i karate klubovi, kao i plesni te cheerleading klubovi, teniski te maraton klub.

–Danas obilježavamo 10. rujna – Dan Olimpijskog odbora, i svima prije svega želim da se zabavite, a onda i pogledate što velikogorički sport nudi. Na području grada sportom se bavi oko 7 tisuća sportaša, od kojih je oko 5 i pol tisuća mlađih od 18 godina. To je respektabilna brojka na koju smo ponosni – rekao je predsjednik Zajednice Goran Kovačić.

–Cilj je potaknuti mlade na bavljenje sportom i poticanje tjelesne aktivnosti, a demonstracije sportova na jednom mjestu su najbolji način da djeca vide što ih zanima i ovdje se odmah uključe u neki od sportova – istaknuo je Hrvoje Balen, direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini u Hrvatskom olimpijskom odboru.

Ravnateljicama škola domaćina uručena je sportska oprema koju će ubuduće školarci koristiti tijekom nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

FOTO galerija:

 

(Foto: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

HOTNEWS

NOVI DIREKTORI Komunalni sustav dokazanom kvalitetom okreće novu stranicu

Rak najavio završetak Aglomeracije, Jurjević bolju efikasnost u razvrstavanju otpada

Objavljeno

na

Gradonačelnik Krešimir Ačkar danas je sazvao press konferenciju kako bi predstavio nove ljude na čelnim pozicijama velikogoričkih gradskih tvrtki. Naime, dosadašnji predsjednik Uprave VG Čistoće Ivan Rak, odnedavno je preuzeo funkciju predsjednika Uprave VG Vodoopskrbe, a na njegovo mjesto je došao Jurica Jurjević, koji je do sada obnašao dužnost voditelja odjela prevencije, sigurnosti i integriteta Hrvatskog nogometnog saveza.

– Sukladno načelima transparentnosti i demokratičnosti, te standardima koje smo uspostavili u našoj Velikoj Gorici, željeli smo našim sugrađanima predstaviti nove čelne ljude, kao i njihov plan i program za buduće razdoblje. Promjene su provedene s ciljem unapređenja komunalnog sustava te završetka važnih projekata koji su od interesa za građane Velike Gorice – istaknuo je na početku gradonačelnik Ačkar.

Proteklih gotovo osam godina, VG Čistoću uspješno je vodio Ivan Rak, a sada u svoje ruke preuzima VG Vodoopskrbu.

– Svojim angažmanom i uspješnom realizacijom projekata dokazao se kao najuspješniji direktor VG Čistoće u njezinoj povijesti. Tvrtka je danas primjer uspješnog gospodarenja otpadom u cijeloj Hrvatskoj, a sada je predaje Jurici Jurjeviću koji u tvrtku donosi svoju stručnost i organizacijsko iskustvo stečeno u velikim sustavima u kojima je do sada radio, u HNS-u kao i Ministarstvu unutarnjih poslova. Očekuje se da će značajno pridonijeti borbi koju VG Čistoća i Grad Velika Gorica vode protiv ilegalnog odlaganja otpada, problema koji je poprimio razmjere organiziranog kriminala – naglasio je gradonačelnik.

Svjestan izazova, ali i velikih prilika koje su pred njim je Ivan Rak koji je najavio završetak projekta Aglomeracije, najvećeg infrastrukturnog projekta u povijesti grada, koji bi trebao biti dovršen do 2027. godine.

– Uskoro s njime kreće i izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čime ćemo omogućiti 5.000 novih priključaka na sustav odvodnje. Paralelno s time, planiram ponovno pokrenuti projekt Aglomeracija 2, čija je realizacija ranije stala. Uz podršku Grada, Hrvatskih voda i europskih fondova, cilj je nastaviti širenje mreže prema naseljima koja nisu bila obuhvaćena projektom, a kasnije i prema Vukomeričkim goricama – naglasio je Rak te dodao kako je također u planu i rješavanje nedostatka vodovodne mreže za dio stanovnika kao i skraćenju vremena čekanja na priključke i pražnjenje septičkih jama, kroz jačanje operativnih kapaciteta.

– Uz to, VG Vodoopskrba aktivno sudjeluje u nacionalnom Akcijskom planu za smanjenje gubitaka vode. Cilj nam je smanjiti gubitke s trenutačnih 40% na 20–25%, što će dugoročno utjecati na nižu cijenu vode i učinkovitije poslovanje. Uz ljude koji rade u VG Vodoopskrbi kao i uz podršku Grada i institucija, vjerujem da možemo ostvariti sve planirane ciljeve i osigurati kvalitetnu uslugu za sve građane – zaključio je Rak te zahvalio gradonačelniku na ukazanom povjerenju.

Na povjerenju se zahvalio i novi predsjednik Uprave VG Čistoće, Jurica Jurjević prema čijim je riječima od svojeg prethodnika naslijedio kompletno uređen sustav.

–Danas je VG Čistoća organizirana na vrlo visokoj razini, posebno u segmentu gospodarenja otpadom. Moj je cilj sada nadograđivati postojeće procese. VG Čistoća i Velika Gorica prepoznatljivi su na nacionalnoj razini u gotovo svakom aspektu djelovanja. Ovdje imamo visoku kvalitetu života i visoke standarde, te se upravo takvi rezultati i očekuju, ne samo od mene, već i od svih direktora gradskih tvrtki – rekao je Jurjević i naveo kako je cilj provoditi politiku Grada na zadovoljstvo svih građana, ali i građana susjednih općina Pokupsko, Kravarsko i Orle, kojima pružamo uslugu gospodarenja otpadom. Trenutačno ostvarujemo 43 posto odvajanja otpada, a želja nam je taj postotak dodatno povećati. To ćemo postići unapređenjem sustava i uvođenjem edukativnih i preventivnih programa, s posebnim fokusom na mlađe dobne skupine. Time želimo ispuniti očekivanja Vlade RH i uskladiti se s europskim direktivama – naglasio je Jurjević.

Gradonačelnik je istaknuo uspješno realizirane projekte obojice direktora koje očekuje i na novim pozicijama koje su službeno preuzeli 11. rujna 2025. godine.

Na konferenciji za medije nazočili su i direktor VG Komunalca Jurica Mihalj, direktor GSG VG Leon Lukinić te direktor VG Goričanke Tomislav Lukšić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Buna prošla pjevajući kroz Donju Lomnicu

Objavljeno

na

Objavio/la

Buna je u 05.kolu Premier lige pobijedila u gostima Lomnicu rezultatom 3:0 golovima Roberta Huđbera (2) i Antonia Mrkonjića.

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći su u prvih 15 minuta kontrolirali igru, izveli su i tri udarca iz kuta, ali obrana gostiju je sve to mirno riješila. Za daljnji tijek igre odlučujuća je bila odluka trenera Miroslava Lukinića da kapetana Huđbera prekomandira u napad, nakon izlaska zbog ozljede napadača Ngangue. Raspoloženi Huđber odlično je odradio ulogu napadača i u posljednjim sekundama prvog poluvremena iskoristio nepažnju domaćih u petercu i poslao loptu u donji kut za – 0:1!

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kada je Mrkonjić u 60. iz kaznenog udarca povisio na 0:2 pala je zapravo odluka o pobjedniku utakmice. Nedugo zatim Huđber je svojim drugim golom samo dodatno potvrdio zasluženu i uvjerljivu pobjedu Bune.

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad gostiju imala je veliku potporu svojih navijača, bili su glasni cijelu utakmicu, ”okrepljujućeg” pića bilo je dovoljno.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 05.kolo

NK Lomnica – NK Buna 0:3 (0:1)

Donja Lomnica. Stadion ŠRC Lomnica. Gledatelja: 130. Nedjelja, 14.09.2025., 17 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Kristijan Galović (svi iz Dugog Sela). Delegat: Tihomir Kocek (Sveti Ivan Zelina). Strijelci: 0:1 – Huđber (45), 0:2 – Mrkonjić (60-11m), 0:3 – Huđber (64).

LOMNICA: Luter, Vojnić (od 60. Antunović), Dijanežević, Garvanović (od 85. Stepanić), Havliček (od 73. Homsi), Delić, Gudelj, Šoštarec, Čizmadija, Mostarlić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

BUNA: Vidović, Yetna, Žlebečić, J.Čumpek, Stipaničić (od 56. Mrkonjić), Đurašin, Vukašinec (od 66. M.Čumpek), Huđber (cap.), Ngangue (od 17. Đuretić), Kalisar (od 66. Zlodi), Đurašić (od 52. Škojc). Trener: Miroslav Lukinić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Američki san koji traje: Kahlina obranio penal Messiju u noći rekorda!

Legendarni kapetan HNK Gorice status legende marljivo gradi i u Americi. Prošle sezone bio je najbolji golman MLS-a, a u noći na nedjelju obranio je penal Leu Messiju i još jedanput raspametio navijače Charlottea…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ako bi krenuli raditi listu najvažnijih igrača u prvih sedam i nešto godina prvoligaškog života HNK Gorice, Kristijan Kahlina bio bi u samom vrhu. Ako ne i – na vrhu. I nije važno gledaju li se tu nogometne ili ljudske kvalitete, Kale je ostavio trag kojeg će biti nemoguće izbrisati i kad prođe još puno, puno godina. Kapetan, vođa, golman koji radi razliku, dečko kojeg je teško ne zavoljeti…

A kad je već tako, teško je i ne veseliti se svakom njegovom sljedećem uspjehu. Iz Gorice je otišao prema bugarskom Ludogorecu, na poziv Valdasa Dambrauskasa, a prvog dana 2022. godine napravio je korak koji će obilježiti njegovu karijeru. Potpisao je za američki Charlotte FC, otišao u MLS i, nimalo neočekivano, nastavio dokazivati ono što smo mi već odavno znali: Kristijan Kahlina je poseban tip i – strašan golman!

Tamo daleko, preko Bare, postao je miljenik navijača praktički preko noći. U ogromnom gradu u kojem su neki drugi sportovi bili na vrhu popularnosti, igrajući na stadionu za 70.000 gledatelja, brzo je posao zvijezda, a taj status do danas je samo nadograđivao. Zaključno (zasad) s onim što se dogodilo u noći sa subote na nedjelju…

Njegov Charlotte dočekao je Najvećeg, gospodina koji se odaziva na ime Lionel Messi, i to u utakmici u kojoj je Kahlinin klub imao priliku izjednačiti rekord od devet uzastopnih pobjeda u MLS-u. Nanizali su do tad NY City, DC United, Atlantu, Toronto, Cincinnati, Salt Lake, NY Red Bulls i New England, a pobjeda protiv Miamija dovela bi ih do izjednačavanja najdužeg niza pobjeda u povijesti lige.

Kad je u 30. minuti dosuđen penal za Miami, činilo se da će nastati ozbiljne komplikacije na putu prema toj devetoj pobjedi, pogotovo nakon što je upravo Messi namjestio loptu na bijelu točku. Najveći nogometaš u povijesti pokušao je dati malo svog magičnog dodira ovoj situaciji, ali onda se dogodilo ovo…

Prepričavao nam je svojevremeno Kahlina u eteru City Radija svoj prvi susret s Messijem, fascinaciju koja je normalna u takvom trenutku, ali i objašnjavao kako sve to vrlo brzo nestane, tamo negdje s prvim sučevim zviždukom. Susretali su se u međuvremenu još nekoliko puta, ali ovaj obranjeni penal sasvim sigurno će zaslužiti novo prepričavanje. Poseban trenutak, sekvenca kojom se ne mogu mnogi pohvaliti…

Budući da je samo dvije minute potom stanoviti Idan Toklomati Jorno doveo Charlotte u vodstvo, pa u nastavku zabio još dva komada za konačnih 3-0, status Kristijana Kahline dobio je novi “boost” među navijačima njegova kluba. Iako, video objavljen uoči ove utakmice jasno pokazuje da mu takvo što i nije bilo potrebno, da je Kahlina u očima navijača idol, miljenik, heroj.

Uskoro će proći i peta godina otkad je Kale otišao iz Gorice, ali jednako je voljen i cijenjen i u svojoj Velikoj Gorici. Potvrdit će to i objava predsjednika kluba Nenada Črnka…

“Kad si pošten u svakom smislu riječi, jednako respektiraš suigrače i klub bez obzira na vrijeme i mjesto, onda ti se to vrati na najbolji mogući način. Najbolji MLS vratar i dalje ruši granice. Respect Kristijan Kahlina!”

Prošle sezone proglašen je najboljim golmanom MLS-a, bili smo ponosni. Sad je obranio penal Messiju i pomogao u obaranju rekorda, a mi smo opet ponosni. Naš Kale, kralj Amerike…

A toga će, nemojte sumnjati, biti još.

Nastavite čitati

HOTNEWS

SEZONA AJVARA Imamo 2 recepta stara više od pola stoljeća

Koju god varijantu odaberete – mi ćemo rado degustirati!

Objavljeno

na

Kultni namaz našeg podneblja, kojeg svojata većina naroda jugoistočne Europe, u kasno ljeto ili ranu jesen, miriše iz svake kuhinje čije domaćice “drže do sebe”. 

I sama riječ “ajvar” prilikom izgovora budi strahopoštovanje, kao da je riječ o tituli, statusu ili hrabrom osvajaču. Vjerojatno bi obožavatelji naveli i još pokoji ukrasni pridjev, no jedno je sigurno – osvajač je bez premca, i to naše gastronomije. 

Nastao je vjerojatno radi savjesnog odnosa prema hrani, čije je bacanje bio – grijeh! Tako da se sve iz povrtnjaka pretvaralo u zimnicu, a zrele crvene paprike postale su sastojak broj jedan za pripremu omiljenog narančasto-crvenog blaga u teglicama.   

Recepti za pripremu ukusnog povrtnog priloga imaju svoje varijante, što ovisi o željama ukućana koji možda preferiraju više “šarf” ili blaže opcije, ali i o podneblju ili kreativnosti kuharice. 

Da. Stigli smo do majstorica ili majstora od “rajngle” ili kotla, koji svoje recepte čuvaju kao sveti gral. 

Ali nije fer da se tradicija prenosi samo s obiteljskog koljena na koljeno, pa su nam nakon višetjedne prošnje, dvije ponosne vlasnice ustupile svoje rukom pisane recepte njihovih baka.  

 2 različita recepta za pripremu stara su više od pola stoljeća. 

Krenimo! 

Recept za ajvar bake Željke

 **********************************

Recept za ajvar bake Nade

Prema oba recepta pripremljeni su ajvari o kojima se i danas priča, koji bude uspomene i podsjećaju na djetinjstvo. Koju god varijantu odaberete – mi ćemo rado degustirati!

Ajvar, opjevan i od Tončija Huljića, duboko je upisan u naš DNK 😉

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno