Sport

Carević: Je li mi ovo najveća pobjeda u karijeri? Vjerojatno jest…

Trener Gorice Mario Carević nakon velike pobjede protiv Hajduka (1-0) uživa u trenutku, ali i planira kako dalje, uz jasan plan: u svakoj utakmici juriti onako kako se jurilo u remiju s Dinamom i u posljednjoj pobjedi!

Objavljeno

prije 1 godina

8. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

I nakon prospavane noći, i nakon što su se tijekom nedjelje dojmovi donekle slegli, osjećaj je i dalje jednak. Jednako dobar. Gorica je odigrala utakmicu na visokoj razini i na kraju potpuno zasluženo pobijedila Hajduk, vodeću momčad prvenstva. Unatoč većem broju pokušaja gostiju, unatoč logičnoj dominaciji protivnika u posljednjoj fazi utakmice, Goričani su ova tri boda zaradili. I to krvavo.

– Mislim da smo odigrali jednu stvarno zrelu utakmicu, koncentrirano do samoga kraja. I u najavi sam rekao, želimo li nešto napraviti, moramo biti na vrhuncu svojih mogućnosti, mora nam Bane nešto obraniti, kao što je na kraju obranio taj penal, pa da ti onda još i uđe nekakav prekid ili kontra… Mi smo izašli u četiri jako dobre kontre, vrhunski izrađene, u dvije je nedostajao taj završni dodir, ali u preostale dvije mogli smo otići i na veću prednost. Prvo preko Pršira, pa preko Gashija na kraju – analizirao je trener Mario Carević, koji je uspio pronaći i neke sitne zamjerke.

– Kasnije smo se morali “zabetonirati” otraga s petoricom igrača, jer takva je to utakmica, Hajduk je dominirao, a njima je jako teško izaći u presing, jer jako su dobri na lopti. Morali smo se povući, a ja bih jedino volio da u tim trenucima, kad smo u niskom bloku, prednja linija izlazi malo agresivnije na izvor lopte, da ne dozvoljavamo toliki broj ubacivanja pred gol. Svako to ubacivanje može biti opasno i na tome moramo raditi – ističe trener Gorice.

Kad su stigli zapisnici uoči utakmice, iznenadilo je jedno ime u njegovih prvih 11. Stoper Jakov Gurlica krenuo je na zadnjem veznom i odradio jako dobar posao.

– Jako sam zadovoljan s Gurlicom! – rekao je Carević i nastavio:

– Tu sam relativno novi, igrače i dalje upoznajem kroz svaki trening, a tu sam vidio da je jako potentan, da ima odličan pas, ali i da je jako pokretljiv, pogotovo za stopera, što mu je primarna pozicija. Do juniora je igrao zadnjeg veznog, a meni fali igrač takvog profila, malo defenzivniji. Govorio sam i ranije da ova momčad zna igrati, ali tu je previše igrača sličnog profila. U ovakvoj utakmici ne možeš si dozvoliti da igraš s tri playmakera od početka. Ideja je bila da ga uparimo s Prširom, da rastereti Juru u fazi obrane, i za mene je Gurlica odigrao fantastičnu utakmicu.

Pitali su ga nakon svega i je li mu ovo najveća pobjeda još mladoj u trenerskoj karijeri.

– A što ja znam, nemam pojma… Evo, vi mi recite. Vjerojatno je, ne znam – odgovorio je Carević, očito ne želeći raditi veliku stvar od svega ovoga.

Iako, realno jest velika stvar kad zadnji na tablici pobjedi prvog i pritom dodatno zakomplicira ionako komplicirano prvenstvo. I nije to Goričanima prvi put, jer prije samo dva tjedna uzeli su bod protiv Dinama. Pitanje za trenera je glasilo: protiv koga je bilo teže?

– A nemam pojma… Teška je svaka. Ja bih volio da smo ovako motivirani u svakoj utakmici, bilo doma, bilo u gostima. I da imamo manje oscilacija, u smislu da u gostima odigraš lošu utakmicu, pa ti dođu Dinamo ili Hajduk i budeš dobar, uzmeš bod ili bodove. Volio bih da je manje tih oscilacija, ali i da pristup i hrabrost budu ovakvi i u svakoj sljedećoj utakmici – poželio je trener Gorice.

A onda se okrenuo onome što slijedi. Pobjeda protiv Hajduka, koliko god slatka bila, i dalje vrijedi tri boda, kao i svaka druga. A bodovi su Gorici potrebni, jer želja je što prije odlijepiti se od dna, osigurati si ponešto mira.

– Čeka nas Slaven Belupo, koji je trenutačno možda i u najboljoj formi u cijelom HNL-u, igramo u gostima, ali stvarno želim da igrači shvate da je nevažno gdje igraš. Moramo i tamo ponuditi nešto i tražiti dobar rezultat – zaključio je Carević.

Koprivničani će biti izuzetno zahtjevan protivnik, ljudi su bez poraza u zadnjih sedam utakmica, no imamo se pravo nadati da će ovaj dobar gorički val potrajati. Uostalom, ne može ni Slavenov niz trajati vječno…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 3 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 9 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.