Povežite se s nama

Sport

Carević: Hajduk nije slučajno prvi, ali mi se borimo za goli život…

Nogometaši Gorice u subotu od 17.30 sati dočekuju splitski Hajduk, u ogledu posljednje i prve momčadi lige. Stadion je rasprodan, dolazi veliki broj gostujućih navijača, ali Goričani imaju svoj plan, želje i ambicije…

Objavljeno

na

Subota će u Velikoj Gorici ovog vikenda biti u znaku nogometa. Nažalost, ne toliko zbog naše HNK Gorice, koliko zbog njihovih gostiju. S nogometašima Hajduka u goste Gorici doći će i nekoliko tisuća njihovih navijača, a to će sa sobom povući i jako puno policijskih snaga, osiguranja… Ukratko, Velikogoričani će u subotu poslijepodne u najvećem dijelu grada osjetiti da se igra malo drukčija utakmica.

U grad, dakle, dolazi trenutačno vodeća momčad prvenstva, društvo čiji će dio ovoga puta biti i veliki Ivan Rakitić, institucija hrvatskog nogometa, ali sve su to neke nama manje važna priča. Ona glavna kaže da je Gorica zadnja na tablici i da su joj bodovi prijekopotrebni.

– Spremni smo, pripremali smo se cijeli tjedan. Mislim da smo izvukli neke pouke iz prethodne utakmice, sad imamo bolju atmosferu i jedva čekamo utakmicu – kaže uvodno trener Mario Carević, koji i dalje razmišlja o detaljima suprotstavljanja klubu koji je obilježio njegovu igračku karijeru.

– Nisam se još odlučio za prvih 11. Šlogara sigurno nema zbog kartona, Pajo i Tibor su ozlijeđeni od ranije, Božo također… Imali smo tijekom tjedna nekih problema s virozama, ali svi bi trebali biti spremni za utakmicu – izvještava Carević, koji ne razmišlja previše o protivničkim problemima, odnosno izostancima Kalika i Uremovića.

– Uremović je dobar igrač, lider je, drži obranu, ali oni imaju širok kadar i neće biti baš previše hendikepirani, imaju zbilja dobrih igrača i među onima koji su manje igrali. Mi smo fokusirani na sebe i želimo izvući najbolje što možemo iz te utakmice.

Od početka sezone Gorica se muči s izostancima, možemo tu nadodati i Senegalca Sagnu, i nešto duži izostanak Vite Čaić… Koliko je to frustrirajuće?

– Nisam ja u drugačijoj situaciji od drugih trenera. Svaki klub ima određene nedostatke, u tijeku sezone se događaju ozljede. Vidite koliko Dinamu fali igrača, to je takva situacija i moramo na to biti spremni. Ja ozljede ne uzimam kao alibi. Ako nema nekoga, igrat će netko drugi, netko drugi će dobiti priliku. Možda ima igrača koji nisu dobili minutažu koju su zaslužili, a ja čvrsto vjerujem da će u ove tri utakmice netko od tih igrača dobiti puno više minuta nego što su imali dosad. Žao mi je igrača koji su van kadra zbog ozljeda, zbog njih samih koliko i zbog momčadi, ali na njih jednostavno ne možemo računati – realan je Carević, uz dodatak:

– Moram se prilagođavati, kvaliteta svakog trenera i igrača je u tome da se može prilagoditi. Samim potpisom u Goricu prihvatio sam situaciju kakva je. Znao sam da je tu dosta igrača došlo u završnici prijelaznog roka, koji nisu prošli pripreme, znao sam da imamo deficit na određenim pozicijama, ali ulovio sam se tog izazova i to meni nije nikakav problem. Na meni je da izvučem maksimum iz ovoga što imamo i to je to, nema tu neke filozofije.

Važan faktor bit će i stanje travnjaka, koji ne izgleda baš reprezentativno…

– Reći ću vam da naš travnjak više na televiziji izgleda loše nego što je stvarno loš. Različitih je boja, ali nije to loše koliko izgleda. Na nekim dijelovima da, ali generalno nije toliko loš da se ne može igrati, što se potencira – objašnjava Carević.

Je li opasnije da Livaja ima više prostora ili da svi ostali igrači Hajduka kombiniraju?

– Teško je Hajduk zaustaviti baš u svim momentima igre. Mi smo detektirali koje su njihove najveće kvalitete i pokušat ćemo ih u tome limitirati. Naravno da je Livaja najbolji igrač lige i ako ga imalo pustiš, iz ničega može zabiti. Ali opet, ako si fokusiran samo na njega, onda će netko drugi imati puno više prostora tako da moramo biti obazrivi i oprezni, i što se tiče Livaje i što se tiče Rakete. Puno je tu individualaca koji su dobri i koji ti mogu napraviti problem ako imaju prostora. Ne bih potencirao ni Livaju ni Raketu, to je momčad koja nije slučajno prva, jer i defenzivno su jako stabilni. Međutim, mi imamo plan i nadam se da ćemo biti uspješni – kaže trener Gorice.

Recept za uspjeh, prema svemu sudeći, trebao bi podsjećati na ono što je Gorica pokazala protiv Dinama, koji je sam po sebi ogroman motiv. Isto vrijedi i za Hajduk.

– Mi se borimo za goli život. Svaka utakmica nam je bitna, dolazio Hajduk ili bilo tko drugi. Ja samo želim da moji momci budu motivirani i imaju pristup kao protiv Dinama. Hajduk je prvi, trenutačno najbolja momčad, ali ja iskreno vjerujem da možemo nešto napraviti. Kao i protiv Dinama, moraju ti se poklopiti neke stvari, Banić mora biti na visokoj razini, mora ti proći većina stvari koje pripremiš… Ali sve to može se poklopiti ako budemo fokusirani, hrabri i koncentrirani do kraja. To moram naglasiti, jer ne smijemo više poklanjati protivnicima, moramo se tu učvrstiti, a na taj način možemo i Hajduku uzeti nešto – zaključio je Carević.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno