Sport

Buna ima recept za uspjeh: Nova uprava, poznati brk, domaća ekipa i – Kamerunci!

NK Buna sjajno je krenula u novu sezonu jedinstvene 1. ŽNL, sa četiri pobjede iz prve četiri utakmice, uz samo jedan primljeni gol. Zlatko Petrac, alfa i omega nogometa na bregima, otkriva kako je došlo do ove lijepe niželigaške priče…

Objavljeno

prije 1 godina

18. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prekrasan je ovih dana pogled na niželigaške tablice. U četvrtom rangu mjesto na vrhu s Ravnicama dijeli Kurilovec, u petom se na “jedinici” s ponosom kočopere nogometaši Mraclina, a u sedmom rangu, u 1. ŽNL, vrh drži – NK Buna! Četiri utakmicu su iza naših Brežana, četiri pobjede su upisali, uz impresivnu gol-razliku 10-1.

Nakon dva lokalna derbija, protiv Dinamo Hidrela i Mladosti iz Obrezine, Buna je sredila i Banovo, a ovog vikenda i Dinamo iz Jakovlja na domaćem terenu. Prvi i jedini gol primili su igrači trenera Marija Kožula tek u toj posljednjoj, četvrtoj utakmici, u pobjedi 3-1.

– Ma dobro, ovo je tek početak. Moramo priznati i da smo imali malo sreće sa ždrijebom na otvaranju sezone, ali naravno da smo zadovoljni što su rezultati tako dobri – javio se, nasmiješenog brka, tajnik kluba Zlatko Petrac.

Alfa i omega breškog nogometa pravi je čovjek za pobliže upoznavanje s jednom lijepom niželigaškom pričom, s glavnim akterima…

– Situacija u klubu je jako dobra. Imamo novu upravu, kojoj je na čelu predsjednik Josip Jerleković, poznatiji kao Bozanić, a tu je i dobra ekipa ljudi oko njega. Ali znate kako je to, kao i u svakom normalnom selskom klubu: imaš par bedaka koji sve to vuku i njih šest-sedam koji uskaču i pomažu kad zatreba – opisuje Zlatko nogometni život na Bregima.

U takvom formaciji, društvo koje vodi klub okupilo je dobru momčad za ovaj rang, što se najbolje očituje na rezultatima. A pritom je posebno važno da se tu gotovo u pravilu radi o domaćim dečkima, iz toga kraja. Uz, naravno, poneke iznimke…

– Trener prve momčadi je Mario Kožul, a u radu mu pomaže Miro Lukinić, naš prijatelj i dugogodišnji trener. Što se igrača tiče, uglavnom su to sve naši dečki zbregov. Imamo dvojicu iz Posavine, jednog iz Drnka, jednog iz Kurilovca… – nabrajao je Petrac, a onda posegnuo za posebnim dodatkom:

– A imamo i dva dečka iz Kameruna!

E, to se zove zaokret… U podnožju Vukomeričkih gorica, u jednom posebnom okruženju, dakle, nogomet igraju i dečki iz daleke Afrike.

– Zovu se Justin i Joel, kod nas su još od zime, igrali su i u drugom dijelu prošle sezone, pa nastavili sad. Došli smo do njih sasvim slučajno, preko jednog našeg prijatelja, koji ih je vidio da svaku večer trče po cesti. Jednom prilikom ih je zaustavio i pitao bi li igrali nogomet za Bunu, odgovorili su mu da bi i, evo, došli kod nas – govori Petrac i nastavlja:

– Za ovaj rang imaju ti dečki dosta dobru kvalitetu. Igrali su nešto nogomet i u Kamerunu, ali ne znam koliko dugo, jer riječ je o mladim dečkima… Rade kod nas, montiraju klima uređaje, a uz to i igraju nogomet. Super su se snašli, udomaćili su se, dobro igraju…

Taj domaći kadar, prožet s malom dozom Kurilovca, Drnka, Posavine i Kameruna, nadaju se u klubu, mogao bi biti dovoljan za proboj u viši rang. Iako, imperativa i nepotrebne nervoze na Buni neće biti.

– Mi bi htjeli otići u višu ligu ako se sve posloži kako treba, ako budemo i dalje dobri, bilo bi lijepo malo iskusiti i taj nogomet u višim ligama. Ali nema tu velike filozofije, idemo igrati i ako budemo dovoljno dobri, ići ćemo gore. Ako ne budemo, nećemo. Vrlo jednostavno – sa smiješkom govori gospon Petrac, dugogodišnji sudac, jedan od pokretača čuvene Breške lige, nogometni fanatik…

I daleko od toga da je jedini na Bregima, u selu sa nešto više od 260 žitelja nađe ih se sasvim dovoljno.

– Bude ljudi na utakmicama, dolazi nam standardni broj ljudi, njih stotinjak. Sve su to ljudi iz našega kraja, koji nas godinama već prate, a to je za jedan mali selski klub jako dobra praćenost – zaključio je Petrac.

Novi izazov slijedi za vikend, a donosi gostovanje kod Milke Trnine u Vezišću, u općini Križ. Tražit će se peta pobjeda u nizu…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 3 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 8 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.