Prekrasan je ovih dana pogled na niželigaške tablice. U četvrtom rangu mjesto na vrhu s Ravnicama dijeli Kurilovec, u petom se na “jedinici” s ponosom kočopere nogometaši Mraclina, a u sedmom rangu, u 1. ŽNL, vrh drži – NK Buna! Četiri utakmicu su iza naših Brežana, četiri pobjede su upisali, uz impresivnu gol-razliku 10-1.
Nakon dva lokalna derbija, protiv Dinamo Hidrela i Mladosti iz Obrezine, Buna je sredila i Banovo, a ovog vikenda i Dinamo iz Jakovlja na domaćem terenu. Prvi i jedini gol primili su igrači trenera Marija Kožula tek u toj posljednjoj, četvrtoj utakmici, u pobjedi 3-1.
– Ma dobro, ovo je tek početak. Moramo priznati i da smo imali malo sreće sa ždrijebom na otvaranju sezone, ali naravno da smo zadovoljni što su rezultati tako dobri – javio se, nasmiješenog brka, tajnik kluba Zlatko Petrac.
Alfa i omega breškog nogometa pravi je čovjek za pobliže upoznavanje s jednom lijepom niželigaškom pričom, s glavnim akterima…
– Situacija u klubu je jako dobra. Imamo novu upravu, kojoj je na čelu predsjednik Josip Jerleković, poznatiji kao Bozanić, a tu je i dobra ekipa ljudi oko njega. Ali znate kako je to, kao i u svakom normalnom selskom klubu: imaš par bedaka koji sve to vuku i njih šest-sedam koji uskaču i pomažu kad zatreba – opisuje Zlatko nogometni život na Bregima.
U takvom formaciji, društvo koje vodi klub okupilo je dobru momčad za ovaj rang, što se najbolje očituje na rezultatima. A pritom je posebno važno da se tu gotovo u pravilu radi o domaćim dečkima, iz toga kraja. Uz, naravno, poneke iznimke…
– Trener prve momčadi je Mario Kožul, a u radu mu pomaže Miro Lukinić, naš prijatelj i dugogodišnji trener. Što se igrača tiče, uglavnom su to sve naši dečki zbregov. Imamo dvojicu iz Posavine, jednog iz Drnka, jednog iz Kurilovca… – nabrajao je Petrac, a onda posegnuo za posebnim dodatkom:
– A imamo i dva dečka iz Kameruna!
E, to se zove zaokret… U podnožju Vukomeričkih gorica, u jednom posebnom okruženju, dakle, nogomet igraju i dečki iz daleke Afrike.
– Zovu se Justin i Joel, kod nas su još od zime, igrali su i u drugom dijelu prošle sezone, pa nastavili sad. Došli smo do njih sasvim slučajno, preko jednog našeg prijatelja, koji ih je vidio da svaku večer trče po cesti. Jednom prilikom ih je zaustavio i pitao bi li igrali nogomet za Bunu, odgovorili su mu da bi i, evo, došli kod nas – govori Petrac i nastavlja:
– Za ovaj rang imaju ti dečki dosta dobru kvalitetu. Igrali su nešto nogomet i u Kamerunu, ali ne znam koliko dugo, jer riječ je o mladim dečkima… Rade kod nas, montiraju klima uređaje, a uz to i igraju nogomet. Super su se snašli, udomaćili su se, dobro igraju…
Taj domaći kadar, prožet s malom dozom Kurilovca, Drnka, Posavine i Kameruna, nadaju se u klubu, mogao bi biti dovoljan za proboj u viši rang. Iako, imperativa i nepotrebne nervoze na Buni neće biti.
– Mi bi htjeli otići u višu ligu ako se sve posloži kako treba, ako budemo i dalje dobri, bilo bi lijepo malo iskusiti i taj nogomet u višim ligama. Ali nema tu velike filozofije, idemo igrati i ako budemo dovoljno dobri, ići ćemo gore. Ako ne budemo, nećemo. Vrlo jednostavno – sa smiješkom govori gospon Petrac, dugogodišnji sudac, jedan od pokretača čuvene Breške lige, nogometni fanatik…
I daleko od toga da je jedini na Bregima, u selu sa nešto više od 260 žitelja nađe ih se sasvim dovoljno.
– Bude ljudi na utakmicama, dolazi nam standardni broj ljudi, njih stotinjak. Sve su to ljudi iz našega kraja, koji nas godinama već prate, a to je za jedan mali selski klub jako dobra praćenost – zaključio je Petrac.
Novi izazov slijedi za vikend, a donosi gostovanje kod Milke Trnine u Vezišću, u općini Križ. Tražit će se peta pobjeda u nizu…