Povežite se s nama

Sport

Buđenje proljeća i – VG tenisa: ‘Dovest ćemo Wimbledon u Tuđmanac!’

Teniski klub iTeam VG početkom travnja otvara novu sezonu, predstavlja novu rasvjetu na terenima u Cvjetnom naselju, ali i nove ideje za mjesece koje slijede. Stiže u klub i bivša WTA igračica, a u svibnju nas čeka nešto posebno…

Objavljeno

na

Prvi teniski tereni u Hrvatskoj pojavili su se još davne 1878. godine, imali su ih pioniri tenisa u Zagrebu, Samoboru, Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Splitu, Ogulinu… Početkom 20. stoljeća došlo je do prve jače ekspanzije, osnivanjem prvih klubova i gradnjom novih terena, a prvi turnir odigran je 1909. u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu.

Tek krajem prošloga stoljeća, 80 i nešto godina nakon toga turnira, pojavili su se i prvi teniski tereni u Velikoj Gorici. Prvo u Rakarju, a onda i u Cvjetnom naselju, odmah uz Srednju školu. I baš tu, u prostorije Teniskog kluba iTeam, došli smo doznati kako velikogorički tenis stoji danas, nepuna tri i pol desetljeća kasnije.

– Teniski klub iTeam Velika Gorica nastao je iz jedne obične škole tenisa, koju je početkom devedesetih pokrenuo Robert Kardum. Ta škola tenisa radila je u sklopu Teniskoga kluba Brcko, a iz Rakarja smo se u Cvjetno naselje prebacili 2012. godine – kaže nam Miha Troha, alfa i omega našeg teniskoga kluba.

Pamtimo ga s trenerskih početaka, iz vremena kad je radio s Robijem Kardumom, iz vremena kad su velikogorički klinci bili na top razini. Ivan Levar, Dora Vajdić, Iva Bago, Lea Sambolić, Bernard Požega, Barbara Rajić i Roberto Miković osvojili su ekipno prvenstvo Hrvatske do 14 godina, bila je to velika i važna vijest, no to je danas samo uspomena za te mlade ljude, danas na ulasku u tridesete.

Sadašnjost je klub koji okuplja značajan broj tenisača svih uzrasta.

– Danas smo klub koji ima više od stotinu djece u školi tenisa, u kojem je više od stotinu registriranih igrača, od djece od sedam-osam godina, sve do seniora, koji će nakon dugo godina predstavljati Veliku Goricu u trećoj hrvatskoj ligi – otkriva Troha.

Zanimljiv je i to detalj ove priče, jer desetorica najboljih članova kluba, društvo koje igra klupsku ligu, okupit će se u svojevrsnu reprezentaciju, koja će igrati protiv klubova iz Samobora, Ivanića, Zaprešića, Vrbovca, Ogulina, Karlovca… Međutim, ovo je klub u kojem će sve to biti u drugom planu, budući da su apsolutni prioritet djeca.

– Da, mi se u prvom redu baziramo na razvoj djece, na rad s mladima, počevši od vrtićke dobi, od malih tenisača rekreativaca, pa na dalje. Slično kao i u karateu, i u tenisu postoje razine. Tenis za djecu od pet godina zove se “Rolling tenis”, koji se igra po podu. Nacrta se teren na pod i oni rolaju po crtama, malo bekendom, malo forhendom… Sljedeća razina je “crveni tenis”, tenis s malom mrežom, laganim reketima, lopticama koje ne odskaču prebrzo ni previsoko, koje su prilagođene djeci te dobi. Na to se nastavlja “narančasti tenis”, za djecu od devet-deset godina, a poslije toga i “zeleni tenis”, gdje je loptica malo brža, tvrđa, bliža žutoj loptici. I to je jako dobar sustav, jer ako to nije prilagođeno, puno će teže dijete uživati u tenisu, u samom igranju igre – pojašnjava Troha.

Već desetljećima postoji fama kako se s tenisom mora krenuti još i prije polaska u školu, kako je sve kasnije od toga prekasno…

– Ja bih rekao da je zabluda to da se mora krenuti jako rano. Djeca sa četiri ili pet godina ne mogu osjetiti pravu čar tenisa. Oni se mogu igrati na terenu, kotrljati loptice, upoznati taj neki neobični nastavak koji se zove reket… Postoje metode kako se radi s vrtićancima, mi to i radimo, ali za ozbiljan tenis dovoljno je krenuti sa sedam-osam godina. Tu već klinci mogu osjetiti na tenisku igru, a tu mislim na servis, na međusobno igranje, brojanje rezultata… Iako, mi ne stavljamo naglasak na pobjedu, nego na druženje i uživanje u tenisu. Želimo da dijete zaljubi u tenis, a to će se dogoditi samo ako mu je zabavno.

U radu mu pomaže trenerica Paula Barić, a ubrzo će se trenerski kadar i značajno pojačati. Naime, Robert Kardum vraća se iz Kine, gdje je posljednjih pet godina radio kao voditelj jedne teniske akademije, i priključit će se klubu, jednako kao i jedno nacionalno poznato sportsko ime. Nika Ožegović svojevremeno je bila 131. tenisačica svijeta, iza nje je lijepa igračka karijera, a ovih dana postat će trenerica u našem klubu.

– Nika je Zagrepčanka, ali udala se u Veliku Goricu i sad je naša. Uskoro će nam se priključiti u klubu, a to će nam sigurno donijeti novu dimenziju. Tu ipak govorimo o trenerici koja je završila Kineziološki fakultet nakon karijere u kojoj je igrala protiv tenisačica kao što su sestre Williams, Šarapova, Kuznjecova, Zvonareva… Velika je stvar što će netko moći djeci iz prve ruke reći kako je to igrati protiv najboljih tenisačica na svijetu ili kako je trenirati s Novakom Đokovićem. Uostalom, Nika je pet puta igrala na Wimbledonu!

E, kad smo već kod Wimbledona, njegova prilagođena verzija stiže i u naš grad.

– Da, 11. svibnja ćemo organizirati “Wimbledon u Velikoj Gorici”. To je zamišljeno na Tuđmancu, na dijelovima parka koji su najravniji iscrtat ćemo terene za mini tenis i na taj način promovirati tenis. Čak bih rekao da će to više biti manifestacija nego pravi turnir, a događat će se u sklopu Tjedna mladih i obitelji. I vjerujem da će biti jako zanimljivo, prvi put će se po cijelom Tuđmancu igrati tenis – najavljuje Troha, dodajući kako to nije jedini projekt kojim će se klub baviti do kraja godine.

– Sezonu ćemo otvoriti početkom travnja, kad ćemo predstaviti i novu rasvjetu, u koju je klub sam uložio. Sad ćemo moći imati i velikogoričke teniske večeri, i noć tenisa… Na otvaranju sezone imat ćemo turnir mješovitih parova, turnir u beli i pikulanju, druženje, klopu… U drugoj polovici travnja bit ćemo domaćini HTS-ovih turnira za djecu od osam do deset godina, kreće nam i škola tenisa, i seniorska klupska liga, a u lipnju nam kreće i projekt “Ljeto na teniskim terenima” – govori Miha, uz dodatno pojašnjenje:

– Klinci će imati teniski boravak od 8 do 16 sati. U sklopu toga imaju zagrijavanje i razgibavanje, trening tenisa, nakon toga idemo na osvježenje na bazene, nakon toga je ručak, a onda idu ili društvene igre, ili tenis za one koji to žele, ili dječji filmovi na platnu ispod nadstrešnice. Kombiniramo to s odbojkom na pijesku, tamo imamo i vodene ratove s vodenim balonima… Sve u svemu, ludo i zabavno ljeto na teniskim terenima!

S proljećem, dakle, vraća nam se i tenis u punom profilu. Zima je, kao i uvijek, bila dio godine koji treba preživjeti.

– Imamo problem infrastrukture, ali ne izdvajamo se previše od ostalih klubova u tom smislu. Imamo pet otvorenih terena i jedan pod balonom. Taj jedan nije dovoljan za sve, iako se za djecu nekako i snađemo. Međutim, govorimo li o natjecateljskom, malo ozbiljnijem tenisu, tu nemamo opcija. Ljudi moraju ići trenirati u Zagreb, a klub sam ne može financirati natkrivanje još jednog terena, tu bi nam ipak trebala pomoć. Zasad radimo s ovim što imamo, radimo sve da populariziramo tenis – zaključuje Miha Troha.

Sport

FOTO Prva pobjeda Posavca u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (22 9 4 9  33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)

Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).

POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.

BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić

Nastavite čitati

Sport

Najlošije izdanje Mraclina ove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

MRACLIN – MOSLAVAC 1:3

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.

STRIJELCI: 0:1 – Horvat (37), 0:2 – Acel (56), 1:2 – Đurašić (76), 1:3 – Filipović (88).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.

MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.