Brozova kockasta priča: Kovač ga uveo, Čačić preuzeo, Dalić odveo u legendu…
Marcelo Brozović oprostio se od reprezentacije i prije 32. rođendana, ali iza sebe je ostavio iznimno uspješnih deset godina, počevši od debija protiv Australije u lipnju 2014. godine…
Priča je relativno stara, jer karijera Marcela Brozovića – točnije, vrhunska karijera! – traje već dovoljno dugo da je bilo dovoljno prostora za ispričati je, ali uvijek se lijepo sjetiti dana kad je Ivan Brozović zvani Bomba doveo svog sina Marcela na Udarnik. I dao ga u ruke Senadu Harambašiću. U njegovu Okuju više nije bilo kluba, dobri stari NK Torpedo ugasio se još godinama ranije, pa je bivši “španer” Bomba odabrao Kurilovec.
Senad je nakon jednog treninga bio svjestan da je pred njim poseban dječak, a već dva tjedna kasnije napravio je ono što bi svaki pravi trener napravio.
– Naš dobri i pošteni Senad, svjestan da Marcelo nema što ovdje raditi, uzeo ga je za rukicu i odveo u Hrvatski dragovoljac – sa smiješkom je prepričavao Vlado Stepanić godinama poslije.
U Sigetu je mali Broz “pustio korijenje”, proveo tamo čak devet godina, a samo jedna sezona u Lokomotivi bila je dovoljna da dečko iz Okuja dođe do velikog i moćnog Dinama. Imao je 19 kad je preselio u Maksimir i vrlo brzo izborio se za svoje mjesto pod suncem. I samim time za priliku da započne jednu prekrasnu nogometnu priču, koja je završila u srijedu, nakon 99 nastupa i sedam golova u dresu hrvatske reprezentacije.
Igrao je Broz za Hrvatsku i u kategorijama U-18, U-19, U-20 i U-21, pri čemu je u ovoj posljednjoj bio posebno uspješan tijekom 2013. godine, kad je zabio sedam golova u osam nastupa pod vodstvom izbornika mlade reprezentacije Nike Kovača.
I nije slučajno da je upravo Kovač, nakon što je preuzeo A selekciju, odlučio dati priliku Marcelu. Debi se dogodio u prijateljskoj utakmici protiv Australije 7. lipnja 2014. godine, u generalnoj probi za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Prve minute na Mundijalu, u svom ukupno tek drugom nastupu, upisao je protiv Brazila na otvaranju SP-a, u porazu 1-3, ušavši posljednjih pola sata.
Do kraja tog SP-a više nije dobivao priliku, Hrvatska se oprostila već u skupini, ali Marcelo se u svemu tome uspio ustabiliti kao član početne postave. Već u šestom nastupu u kockastom dresu stigao je i prvi gol, u pobjedi 6-0 protiv Azerbajdžana, a pogodio je i u 5-1 protiv Norveške u osmom nastupu. Do kraja svog 15. nastupa za nacionalnu selekciju imao je već četiri kola na kontu i malo bi tko u tim trenucima i pomislio da će do kraja svoje reprezentativne karijere, u preostale 84 utakmice, zabiti još samo triput…
Budući da je dva komada zabio u domaćih 2-0 protiv Islanda, još tamo u studenom 2016., ispada da je u posljednjih osam reprezentativnih godina Broz bio strijelac samo jedan jedini put. I bio je to silno važan gol, dogodio se u rujnu 2021. u Bratislavi i donio je Hrvatskoj tri važna boda u borbi za plasman u Katar, na njegovo treće i posljednje Svjetsko prvenstvo.
U tih 99 epskih nastupa smjestilo se njih deset s Europskih prvenstava, njih 13 sa svjetskih smotri, njih 14 iz Lige nacije… Okitio se u svemu tome sa srebrom iz Rusije i broncom iz Katara, kao i srebrom u posljednjem izdanju Lige nacija, a pretrčani kilometri u hrvatskim bojama broje se u tisućama. A velike, vrhunske utakmice u desecima…
Hrvatsku su tih posljednjih deset godina vodila tri izbornika, počevši od Nike Kovača, preko Ante Čačića, do Zlatka Dalića, a Brozović je kod sve trojice bio neupitan. Temelj momčadi, desna ruka Luke Modrića, uz dodatak Ivana Rakitića, odnosno Matea Kovačića u veznom redu za pamćenje. Veznom redu kojeg su, uostalom, opisivali najboljim na svijetu.
Zbog sve toga, Marcelo Brozović silno će nam nedostajati u dresu reprezentacije. Ne samo kao jedan od simbola suludo uspješne generacije, nego i igrački, jer u njegovoj sjeni hrvatski nogomet nije uspio proizvesti “šesticu” koja je barem približno na njegovoj razini. Ostat će praznina, ali ostat će i lijepe uspomene na vrijeme kad je jedan Turopoljac žario i palio u dresu druge reprezentacije svijeta.
Mraclin je sigurnom predstavom izborio finale Kupa NSVG-e svladavši susjedni Polet iz Buševca rezultatom 3:1 na Novoj Grabi. Nekada veliki turopoljski derbi, koji je znao okupiti i nekoliko stotina gledatelja, ovoga je puta pratilo tek sedamdesetak ljubitelja nogometa. Domaćin je pitanje pobjednika praktički riješio već u uvodnim minutama susreta. Mraclin je poveo u 5. minuti kada je nakon asistencije Frana Krilića i pogreške Nike Šestaka, siguran realizator bio Igor Hajduk. Samo dvije minute kasnije nova pogreška gostujuće obrane skupo je stajala Polet. Vratar Matija Halilić loše je reagirao prilikom istrčavanja i loptu praktički predao Kriliću, koji je s dvadesetak metara precizno pogodio za 2:0. Domaćini su nastavili kontrolirati utakmicu, a potvrda pobjede stigla je u 60. minuti. Toni Borovac ubacio je pred vrata gostiju, a Ivan Kos atraktivno petom pogodio za visokih 3:0 i izmamio pljesak okupljenih gledatelja. Polet je do kraja uspio tek ublažiti poraz. U 86. minuti počasni pogodak za goste postigao je Pavao Galović.
Finale velikogoričkog Kupa tako će, kao i prošle godine, igrati Mraclin i Kurilovec. Susret će se najvjerojatnije igrati u srijedu, 3. lipnja, na mraclinskoj Grabi, no konačnu potvrdu još treba dati vodstvo velikogoričkog Nogometnog saveza.
KUP NSVG – POLUFINALE
MRACLIN – POLET (B) 3:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Ivan Mirenić. Pomoćnici: Marko Matić i Danijel Zgurić.
MRACLIN: Zagorac (od 84. Matejčić), Marjanović (od 79. Hodalin), Smolković (od 46. Đurašić), J. Domitrović, Rajić, Brdek, Matić, Borovac (od 68. Tokić), I. Kos, Krilić, Hajduk (od 89. Kaurin). Trener: Marko Pancirov.
POLET (B): Halilić, Matković, Karaula (od 56. Dolački), B. Šestak (od 50. Dejanović), Kaurin, Jušić, N. Šestak, Raković (od 46. Galović), Stuparić (od 46. Debijađi, od 62. Kirin), Golubić, Ivkić (od 62. Roginić). Trener: Josip Rožić.
Kad se iz Kozjače, iz naših Vukomeričkih gorica, krene prema velikim sportskim snovima, put nikada nije lagan. No, za Ivana Grahovca nogomet je ljubav i način života.
Rođen 24. lipnja 2009. godine, Ivan će za mjesec dana proslaviti svoj 17. rođendan, a iza njega su već godine rada, odricanja i uspjeha kakve mnogi sportaši sanjaju cijelu karijeru. Njegova priča počinje na terenima NK Kurilovec, gdje je kao devetogodišnji dječak prvi put stao među vratnice. Već tada bilo je jasno da posjeduje nešto posebno što označava prave golmane.
Talent nije dugo ostao skriven. Godine 2022. stiže poziv iz HNK Gorice, jednog od najorganiziranijih hrvatskih prvoligaških klubova kada je riječ o radu s mladim igračima. Ivan tamo nastavlja svoj razvoj i vrlo brzo postaje jedan od ključnih igrača generacije 2009. Iste godine dolazi i prvi veliki trenutak. Na kultnom malonogometnom turniru tkz. „Mala Kutija šibica”, pioniri HNK Gorice osvajaju naslov pobjednika, a Ivan Grahovac proglašen je najboljim vratarom turnira. Bio je to trenutak kada je šira sportska javnost prvi put ozbiljno čula za tihog i skromnog dečka iz Vukomeričkih gorica. Pod vodstvom trenera Borisa Trivunova uslijedio je novi iskorak. Generacija HNK Gorice osvaja Prvenstvo Hrvatske u kategoriji starijih pionira, a Ivan svojim obranama potvrđuje status jednog od najperspektivnijih mladih golmana.
No, pravi sportaši ne boje se izazova. Upravo zato Ivan prihvaća poziv trenera Dine Kovača i odlučuje otvoriti novo poglavlje svoje karijere prelaskom u MNK Uspinjača Gimka. Odluka da veliki nogomet zamijeni futsalom pokazala se kao pun pogodak. Brži ritam igre i manji prostor samo su dodatno naglasili njegove kvalitete. Ivan je iz utakmice u utakmicu rastao, a 2026. godina donijela je krunu svega uloženog truda — naslov prvaka Hrvatske u futsalu u kadetskoj konkurenciji.
Državna završnica u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica ostat će zauvijek upisana u povijest kluba. Uspinjača Gimka je osvojila naslove državnih prvaka u kadetskoj (U-17) i juniorskoj (U-19) konkurenciji, u obje finalne utakmice svladali su gradskog rivala Futsal Dinamo.
U spektakularnom finalu kadeta protiv MNK Futsal Dinamo, momčad Uspinjača Gimko slavila je rezultatom 3:2, a Ivan Grahovac još jednom bio je jedan od junaka susreta.
Dok je sigurnim obranama zaključavao svoja vrata, publika je posebno ostala bez daha u trenutku kada je „Grah”, kako ga suigrači od milja zovu, postigao nevjerojatan pogodak s gotovo 30 metara udaljenosti. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — gol koji je podigao dvoranu na noge i simbolično pokazao koliko daleko može dosegnuti dječak iz Kozjače kada vjeruje u sebe.
Na kraju prvenstva stiglo je i novo veliko priznanje — nagrada za najboljeg vratara Hrvatske u svojoj igračkoj kategoriji. No, ono što Ivana razlikuje od mnogih nije samo talent, nego i skromnost. Dok je ponosno držao trofej u rukama, njegove riječi pokazale su koliko čvrsto stoji na zemlji:
– Prije svega želim zahvaliti svojoj obitelji, suigračima i trenerima koji su mi bili najveća podrška i velika pomoć u mom napretku. Ova nagrada mi iznimno puno znači jer osjećam da je odraz mog truda, rada i odricanja tijekom cijele sezone. Ali ovo ne doživljavam samo kao individualan uspjeh, nego kao uspjeh cijelog kluba Uspinjača Gimka. Ponosan sam što predstavljam ovaj klub i što sam dio ove ekipe. Vjerujem da je ovo tek početak još većih uspjeha i dodatna motivacija da nastavim još jače raditi i napredovati.”
Dok gradi ozbiljnu sportsku karijeru i polako ulazi u svijet ozbiljnijeg sporta, Ivan nikada nije zaboravio svoj kraj i svoje ljude. Proteklih godina branio je i za svoju Kozjaču na kultnoj Breškoj ligi. Ipak, kako obveze i profesionalni zahtjevi postaju sve veći, ove godine Ivan neće stati među vratnice svoje momčadi. U Kozjači nitko ne sumnja da će njihov „Grah” uvijek ostati jedan od njih, bez obzira na to kamo ga nogometni put odvede.
Na njegovu sportskom putu posebno mjesto pripada i osobnom treneru Tihomiru Perekoviću, koji je uz Ivana od njegovih prvih igračkih dana. Kroz godine rada, treninga i odricanja bio mu je velika podrška u razvoju, a upravo su predanost, disciplina i kontinuiran rad dodatno oblikovali Ivana u jednog od najperspektivnijih mladih vratara svoje generacije.
Na trećem prvenstvenom turniru Hrvatske u bocci, održanom proteklog vikenda u Splitu, boćari Paraboćarskog kluba “Marijan Dobrinčić” iz Velike Gorice, ostvarili su niz zapaženih rezultata, a najviše se istaknuo Marko Turković osvajanjem zlata u BC2 kategoriji.
U konkurenciji u kojoj je tijekom dva dana odigrano 96 utakmica, Veliku Goricu su predstavljali Josipa Strgar, Leonardo Jurić, Mateo Celčić, Marko Turković i Pavao Čančer.
Marko Turković turnir je zaključio bez poraza i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji, potvrdivši odličnu formu. Leonardo Jurić stigao je do polufinala, dok je Mateo Celčić upisao pobjedu protiv aktualnog državnog prvaka, što se izdvaja kao jedan od značajnijih trenutaka turnira za velikogorički klub.
“Ovakvi rezultati još su jedan dokaz koliko rada, odricanja i zajedništva stoji iza naših sportaša i klubova. Ponosni smo na svaki njihov nastup, trud i borbu kojom predstavljaju svoj grad i Savez”, poručili su iz Parasportskog saveza grada Velike Gorice.
ACES Europe u Velikoj Gorici – evo što je grad pokazao u utrci za županijsku sportsku titulu
Članovi ACES Europe obišli su sportske objekte i treninge u Velikoj Gorici u sklopu procjene Zagrebačke županije za kandidaturu Europske regije sporta 2027.
Velika Gorica bila je jedna od postaja trodnevnog posjeta evaluacijske komisije ACES Europe, koja obilazi Zagrebačku županiju u sklopu procjene kandidature za titulu Europske regije sporta 2027. Komisija je u našem gradu, koji već nosi titulu Europskog grada sporta 2023., razgledala sportske objekte, pratila treninge i upoznala se s planovima razvoja sportske infrastrukture.
Tijekom posjeta Gradskoj sportskoj dvorani članovi komisije vidjeli su kako izgleda svakodnevni rad u lokalnim sportskim programima. Istovremeno su se odvijali treninzi djece u različitim disciplinama, od break dancea za dječake do ritmičke gimnastike za djevojčice, kao i drugi organizirani sportski sadržaji za mlade.
U sklopu posjeta predstavljen je i jedan od većih sportskih projekata u Hrvatskoj, budući nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza u Velikoj Gorici. Članovi komisije upoznati su s tijekom radova i planiranom ulogom tog projekta u daljnjem razvoju sporta u gradu i županiji.
Program posjeta uključivao je i obilazak balon dvorane, gdje su trenirale mlade rukometašice, čime je dodatno naglašena važnost sustavnog rada s mladima i razvoja ženskog sporta u gradu.
Posebna pažnja posvećena je i parasportskim programima, gdje su sportaši demonstrirali treninge, a komisiji je predstavljen pristup koji, kako je istaknuto tijekom obilaska, naglasak stavlja na dostupnost sporta svima.
Nakon sedam godina pauze, u nedjelju, 31. svibnja, u Veliku Goricu se vraća Turopoljski polumaraton koji ponovno okuplja trkače na gradskim ulicama. Organizator je AK Turopolje, čiji je predsjednik Hrvoje Mikulić istaknuo kako se radi o povratku jedne dugogodišnje sportske priče u gradu.
“Turopoljski polumaraton jer nasljednik popularne Turopoljske trke koja je bila godinama ovdje. Sretni smo da se napokon vraća i uzbuđeni smo. Trka će imati tri dužine, polumaraton (21 km) te popratne utrke od 10 km i 5 km. Trenutačno imamo prijavljenih 620 trkača, potvrđenih preko 520. Očekujemo da ćemo doći do brojke od 600, a cilj nam je uhvatiti zamah kako bi ovo bila redovna manifestacija”, rekao je Mikulić.
Mikulić je zahvalio i brojnim partnerima koji su sudjelovali u organizaciji, Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji, Zajednici sportskih udruga Grada Velike Gorice, turističkim zajednicama, policiji, vatrogascima te velikom broju volontera.
“Ovo je ogroman projekt i zahtijeva puno ljudi po cesti i bez njih ništa ne bi bilo”, istaknuo je.
Utrka ima i međunarodni karakter, a u Veliku Goricu dolaze trkači iz BiH, Slovenije, Švicarske, SAD-a, Kine i Filipina. Među sudionicima je i velik broj mladih, oko 10 % natjecatelja je mlađe od 20 godina.
Zbog utrke će u nedjelju doći do značajnih prometnih ograničenja. Zagrebačka ulica bit će zatvorena od 8:50 do 12 sati, od Gradske tržnice do križanja s Ulicom Rudolfa Fizira i Poštanskom ulicom. Privremeno će se zatvarati i dijelovi Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske, koji će se ponovno otvarati nakon prolaska trkača.
“Natjecatelji koji trče 5 km kreću od Muzeja Turopolja i idu do Zubaka, tamo se polukružno okreću, vraćaju se Ulicom Ljudevita Posavskog, Matice hrvatske, idu kroz rotore i dolaze do cilja. 10 km ide tako još jedan krug. Što se tiče polumaratona, natjecatelji također idu do Zubaka, ali se ne okreću već skreću u Poštansku ulicu, ali idu po nogostupu i skreću na Vukomeričku cestu, idu u A. K. Miošića do Kolodvorske gdje će skrenuti desno prema pruzi, zatim idu lijevo u Ulicu bana Josipa Jelačića i prolaze kroz cijeli Kurilovec pa će proći kroz Josipovićevu ulicu pa preko rotora u Ulicu Stjepana Fabijančića Jape, skroz do obilaznice gdje skreću lijevo i kod novog reciklažnog dvorišta i spajaju je se na Stjepana Fabijančića Jape i dolaze do cilja i tako dva puta”, pojašnjava Mikulić.
Osim sportskog dijela, događaj će imati i popratni sadržaj DJ program, ručak za natjecatelje te sportski buvljak. Prikupljena sredstva od buvljaka bit će donirana Caritasu župe Navještenja Blažene Djevice Marije, a dodatni dio donirat će i AK Turopolje
Za natjecatelje je pripremljeno sedam okrjepnih stanica te gulaš nakon utrke te rižoto i tjesteninu s povrćem.
Podjela startnih paketa organizirana je u prostoru Turističke zajednice Grada Velike Gorice u petak od 17 do 20 sati, u subotu od 9 do 12 te od 17 do 20, kao i na dan utrke od 7 do 8:30 sati.