Sport

Brkljača: ‘Želim opet gledati Goricu kakva je bila u vrijeme Sergeja Jakirovića!’

Novi sportski direktor HNK Gorice Mario Brkljača gostovao je u emisiji Prva liga na City Radiju i govorio o željama, planovima, ambicijama, važnim odlukama i nužnim promjenama uoči proljeća teških bitaka…

Objavljeno

prije 3 godine

6. prosinca 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jesen je bila teška, traumatična i tmurna u svijetu HNK Gorice, situacija takva da je zahtjevala promjene, a one su se i dogodile. Novi trener tako je postao Željko Sopić, a njega je odabrao novi sportski direktor Mario Brkljača, 37-godišnji Zagrepčanin s lijepom igračkom karijerom, čovjek odabran da preuzme sportsku politiku u našem prvoligašu. I gost emisije Prva liga na City Radiju ovog utorka, na nogometnom druženju s nekoliko povoda…

Naravno da je jutro poslije Japana, jutro poslije plasmana među osam najboljih na svijetu, upravo ta utakmica prva tema. U svakom kafiću, pa tako i u eteru.

– Gledao sam doma, u miru, i uživao. Po tko zna koji put naši Vatreni su nas raspametili, napravili novi veliki rezultat i sad više stvarno nema nikakve dvojbe što je najjači brend Hrvatske kao države. Čast svemu ostalom, ali hrvatski nogomet našu državu predstavlja na zaista fantastičan način i moramo čestitati cijeloj našoj katarskoj ekspediciji. Sad nas čeka taj strašni Brazil, sasvim sigurno najveći izazov dosad, ali vjerujem da će dečki imati snage i to izvući, odnosno barem jako otežati posao jednom takvom protivniku – analizirao je rasplet iz Katara sportski direktor Gorice, ali i bivši igrač koji jako dobro poznaje dobar dio ovih igrača.

Generacija je Luke Modrića, krenuo je u dresu NK Zagreba, a nogometni put vodio ga je preko Hajduka, talijanskog Cagliarija, ruskog Sibira iz Novosibirska, austrijskog Mattersburga, bugarskog CSKA pa do slovenske Krke za kraj. I u svemu tome najbolje je zapamćena ostala ona sekvenca iz 24. srpnja 2011. godine… Poljud, proslava stotog rođendana Hajduka, gostuje velika Barcelona. A Mario Brkljača ulazi u nogometnu mitologiju kao “onaj koji je gurnuo kroz noge Iniesti”.

– Postoji tu priča… U tom trenutku Iniesta je bio vjerojatno najbolji vezni igrač svijeta i u nekakvom zezanju s prijateljima prije utakmice pričali smo kako bi bilo fora gurnuti loptu kroz noge jednom takvom igraču. Međutim, ja u tom trenutku nisam ni skužio što se dogodilo, cijelu priču zapravo je pokrenuo novinar Večernjeg lista Željko Janković, koji me podsjetio na taj trenutak. A onda je preuzeo Vlado Boban i od toga napravio mit, ha, ha… – prepričava ovu situaciju Brkljača.

A nakon što je igračka karijera obilježena ovim mitološkim potezom završila, neobično rano, sa samo 31 godinom, Mario Brkljača okrenuo se novim izazovima. I postao skaut španjolskog Alavesa, pa sportski direktor NK Rudeša, pa šef skautske službe u Hajduku. I onda, od studenog 2022. sportski direktor Gorice.

– Kako je došlo do toga? Iskreno, najzaslužniji za to je – moj sin! Od ovog ljeta igra za Goricu, zbog njega sam često dolazio, viđao se s ljudima iz kluba, razgovarali smo, pili kave… Jednom prilikom predsjednik me pitao kako ja vidim cijelu ovu situaciju u kojoj se Gorica našla i očito mu se svidjelo ono što je čuo, način na koji razmišljam. Dogovorili smo se za suradnju i idemo napraviti najbolji mogući posao, odnosno ostvariti cilj. A on je samo jedan, ostati u ligi – kaže Brkljača, potpuno svjestan kompleksnosti trenutka.

– Situacija je bitno drukčija nego u prethodnim sezonama, kad je Gorica bila respektabilna momčad koja je ugrožavala “veliku četvorku”, a ove sezone imamo jako puno problema. Trebat će tu situaciju riješiti, a ja se nadam da ćemo imati dovoljno energije i znanja da izvedemo stvari na pravi put. I da Gorica ostane u najvišem rangu.

Za početak, ključno je bilo detektirati što ranije nije bilo dobro, gdje se pogriješilo…

– Kad dođe do ovakvih situacija, najčešće se ne radi o samo jednom problemu. U ovom slučaju vjerujem da je riječ o kombinaciji skupa loše donesenih odluka i nesreće. Nitko ne može poreći da je Gorica u nekim situacijama bila i oštećena od strane sudaca, da je općenito nedostajalo sreće, ali na kraju ostaje samo činjenica da imaš jednu pobjedu. I da imaš razloga zamisliti se – počeo je Brkljača analizu i nastavio:

– Sigurno je da se može diskutirati o karakternoj slici igrača, ali i o kvalitativnoj slici, kao i o profilima igrača koji su možda nedostajali. Bilo je i dosta igrača koji su pali u formi, dosta onih s ozljedama mišića… O puno se toga ovdje da diskutirati, a to su sve posljedice loše odrađenih stvari. Problem smo dijagnosticirali, pokušat ćemo sve te nedostatke otkloniti, ali moramo pritom biti svjesni da se to ne može napraviti u tjedan dana. To su složeni procesi, trebat će nam vremena, jer to je evolucija, a ne revolucija… U svakom slučaju, vjerujem da ćemo na proljeće gledati puno bolju Goricu.

05.12.2022. Velika Gorica. Započele pripreme za nastavak prvenstva u SuperSport HNL. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Slijedio je tu i još jedan dodatak.

– Ono što sam uvijek respektirao kod Gorice je dobra organizacija, disciplina i fizička pripremljenost. I karakter, onaj pobjednički mentalitet. Takvu Goricu želim ponovno gledati!

A da bi se krenulo u tom smjeru, neophodna će biti i pojačanja. Prvog dana priprema nije se pojavio niti jedan novi igrač, jedina promjena su odlasci Aleksandra Jovičića i Pauliusa Golubickasa, što je mnoge iznenadilo, jer očekuju se stalno ti “spasitelji”… Međutim, razlozi postoje.

– Zimski prijelazni rok je dosta kompleksan, pogotovo s obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo u tijeku. Uostalom, tijekom prosinca mogu se registrirati samo igrači koji su u kolovozu ostali bez kluba… – pojašnjava Brkljača i nastavlja:

– Mi znamo što želimo, kamo idemo, razgovaramo s nekim igračima koji nam mogu doći tek 1. siječnja, nakon što se otvori prijelazni rok, a neke ćemo pokušati dogovoriti i ranije. Postoje i neki igrači koji su kvalitetom i iznad Gorice, a u ovom trenutku bi mogli biti dostupni… Neću, naravno, o imenima, ali mogu reći da ćemo dovesti pojačanja u sve linije. Pričamo o nekih ukupno pet, šest igrača, pri čemu želim da to budu igrači koji imaju karakter, koji znaju gdje dolaze i kojima neće biti potrebno vrijeme za adaptaciju. Prvenstvo kreće 18. siječnja, dolazi nam Varaždin, i nemamo prostora za čekanje.

Složit će se mnogi da je Gorici ove loše jeseni iza nas nedostajalo kvalitete, ali i garda na terenu, pojedinaca s izraženim karakterom, a u tom smislu problem vidi i Brkljača.

– U nogometu je posebno važno ono što ja zovem dobar “mindset”, koji uključuje taj karakter, ali socijalnu inteligenciju igrača, sposobnost preuzimanja odgovornosti, pozitivan lifestyle… Sve to čini pravog igrača. Iako prije svega toga mora zadovoljavati i tehničko-taktičke kriterije, taj “mindset” u ovakvim situacijama čini razliku, ono što se zove pobjednički mentalitet. Mi koji vodimo klub to prvi moramo transmitirati, zatim i trener, a onda će ga poprimiti i igrači – vjeruje sportski direktor Gorice.

Bit će i novih odlazaka, u to nema sumnje, ali tek nakon što netko od pojačanja dođe.

– Prvo želimo naći adekvatno rješenje, a tek onda ćemo razmišljati tko je višak. Da parafraziram mog bivšeg trenera Ćiru Blaževića, ne bacajmo mornare u vodu prije nego što uplovimo u luku. Svi koji će nam trebati bit će tu, nema tu velike filozofije. Želimo osnažiti momčad igračima boljim od ovih koje imamo.

S kadrom koji se posloži ove zime u lov na ostanak krenut će 48-godišnj Zagrepčanin Željko Sopić, sedmi trener u prvoligaškoj povijesti Gorice. Koji bi trebao podsjećati na prvog.

– Svi smo mi dobri u nekom određenom kontekstu, a ja vjerujem da je Željko pravi čovjek za ovu situaciju, za projekt Gorice kakvu želimo. Smatram da nam može donijeti tu disciplinu, organizaciju i pobjednički mentalitet, zajedno sa svojim stožerom, koji je jako kvalitetan. Mislim da Gorica mora imati taj identitet, kojem je Sergej Jakirović svojedobno udario jako dobre temelje. Vodio sam se upravo tim vrijednostima, koje je Sergej imao, koje je donio u Goricu, i ponavljam, vjerujem da je Sopić pravi čovjek za taj projekt – objašnjava Brkljača, pa priznaje da je prva želja za “novog Jakira” bio originalni Jakir…

Sergej Jakirović napravio je sjajan posao s mostarskim Zrinskim, a od ove zime novi je trener HNK Rijeke… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

– Jesmo, zvali smo ga. Sergej i ja veliki smo prijatelji, jako ga respektiram, smatram da ima velike kvalitete, dokazao se kao trener, ali u borbi s Rijekom nismo mogli do kraja parirati. Ne samo zbog novca, nego i zbog njegove ambicije da vodi klub koji pripada u “veliku četvorku”. Razgovarali smo, bio je vrlo otvoren prema nama i rekao da bi u svakoj drugoj situaciji došao. Međutim, nije bilo realno.

Odsad će Jakir biti konkurent, ali i uvijek rado viđen gost, dok Gorica kreće svojim putem. Počevši od otvaranja sezone s Varaždinom, jesenas odgođene utakmice koju bi bilo jako dobro dobiti…

– Je, apsolutno bi bilo sjajno dobiti tu utakmicu, ali moramo znati da je pred nama još 20 utakmica. Rekao sam i dečkima u svlačionici da je ovo za nas novo prvenstvo. Sve ono što je bilo više ne možemo ispravljati, treba to zaboraviti i shvatiti da s 20 utakmica ispred sebe ovisiš samo o sebi. Bez obzira na Varaždin na otvaranju. Naravno da ćemo izaći maksimalno motivirani, da ćemo željeti pobjedu kojom bismo i poslali određenu poruku, ali nećemo zaboraviti da je ovo maraton. I da je važno jedino dostići svoj cilj – zaključio je Brkljača.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 10 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 12 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.