Brkljača: ‘Želim opet gledati Goricu kakva je bila u vrijeme Sergeja Jakirovića!’
Novi sportski direktor HNK Gorice Mario Brkljača gostovao je u emisiji Prva liga na City Radiju i govorio o željama, planovima, ambicijama, važnim odlukama i nužnim promjenama uoči proljeća teških bitaka…
Jesen je bila teška, traumatična i tmurna u svijetu HNK Gorice, situacija takva da je zahtjevala promjene, a one su se i dogodile. Novi trener tako je postao Željko Sopić, a njega je odabrao novi sportski direktor Mario Brkljača, 37-godišnji Zagrepčanin s lijepom igračkom karijerom, čovjek odabran da preuzme sportsku politiku u našem prvoligašu. I gost emisije Prva liga na City Radiju ovog utorka, na nogometnom druženju s nekoliko povoda…
Naravno da je jutro poslije Japana, jutro poslije plasmana među osam najboljih na svijetu, upravo ta utakmica prva tema. U svakom kafiću, pa tako i u eteru.
– Gledao sam doma, u miru, i uživao. Po tko zna koji put naši Vatreni su nas raspametili, napravili novi veliki rezultat i sad više stvarno nema nikakve dvojbe što je najjači brend Hrvatske kao države. Čast svemu ostalom, ali hrvatski nogomet našu državu predstavlja na zaista fantastičan način i moramo čestitati cijeloj našoj katarskoj ekspediciji. Sad nas čeka taj strašni Brazil, sasvim sigurno najveći izazov dosad, ali vjerujem da će dečki imati snage i to izvući, odnosno barem jako otežati posao jednom takvom protivniku – analizirao je rasplet iz Katara sportski direktor Gorice, ali i bivši igrač koji jako dobro poznaje dobar dio ovih igrača.
Generacija je Luke Modrića, krenuo je u dresu NK Zagreba, a nogometni put vodio ga je preko Hajduka, talijanskog Cagliarija, ruskog Sibira iz Novosibirska, austrijskog Mattersburga, bugarskog CSKA pa do slovenske Krke za kraj. I u svemu tome najbolje je zapamćena ostala ona sekvenca iz 24. srpnja 2011. godine… Poljud, proslava stotog rođendana Hajduka, gostuje velika Barcelona. A Mario Brkljača ulazi u nogometnu mitologiju kao “onaj koji je gurnuo kroz noge Iniesti”.
– Postoji tu priča… U tom trenutku Iniesta je bio vjerojatno najbolji vezni igrač svijeta i u nekakvom zezanju s prijateljima prije utakmice pričali smo kako bi bilo fora gurnuti loptu kroz noge jednom takvom igraču. Međutim, ja u tom trenutku nisam ni skužio što se dogodilo, cijelu priču zapravo je pokrenuo novinar Večernjeg lista Željko Janković, koji me podsjetio na taj trenutak. A onda je preuzeo Vlado Boban i od toga napravio mit, ha, ha… – prepričava ovu situaciju Brkljača.
A nakon što je igračka karijera obilježena ovim mitološkim potezom završila, neobično rano, sa samo 31 godinom, Mario Brkljača okrenuo se novim izazovima. I postao skaut španjolskog Alavesa, pa sportski direktor NK Rudeša, pa šef skautske službe u Hajduku. I onda, od studenog 2022. sportski direktor Gorice.
– Kako je došlo do toga? Iskreno, najzaslužniji za to je – moj sin! Od ovog ljeta igra za Goricu, zbog njega sam često dolazio, viđao se s ljudima iz kluba, razgovarali smo, pili kave… Jednom prilikom predsjednik me pitao kako ja vidim cijelu ovu situaciju u kojoj se Gorica našla i očito mu se svidjelo ono što je čuo, način na koji razmišljam. Dogovorili smo se za suradnju i idemo napraviti najbolji mogući posao, odnosno ostvariti cilj. A on je samo jedan, ostati u ligi – kaže Brkljača, potpuno svjestan kompleksnosti trenutka.
– Situacija je bitno drukčija nego u prethodnim sezonama, kad je Gorica bila respektabilna momčad koja je ugrožavala “veliku četvorku”, a ove sezone imamo jako puno problema. Trebat će tu situaciju riješiti, a ja se nadam da ćemo imati dovoljno energije i znanja da izvedemo stvari na pravi put. I da Gorica ostane u najvišem rangu.
Za početak, ključno je bilo detektirati što ranije nije bilo dobro, gdje se pogriješilo…
– Kad dođe do ovakvih situacija, najčešće se ne radi o samo jednom problemu. U ovom slučaju vjerujem da je riječ o kombinaciji skupa loše donesenih odluka i nesreće. Nitko ne može poreći da je Gorica u nekim situacijama bila i oštećena od strane sudaca, da je općenito nedostajalo sreće, ali na kraju ostaje samo činjenica da imaš jednu pobjedu. I da imaš razloga zamisliti se – počeo je Brkljača analizu i nastavio:
– Sigurno je da se može diskutirati o karakternoj slici igrača, ali i o kvalitativnoj slici, kao i o profilima igrača koji su možda nedostajali. Bilo je i dosta igrača koji su pali u formi, dosta onih s ozljedama mišića… O puno se toga ovdje da diskutirati, a to su sve posljedice loše odrađenih stvari. Problem smo dijagnosticirali, pokušat ćemo sve te nedostatke otkloniti, ali moramo pritom biti svjesni da se to ne može napraviti u tjedan dana. To su složeni procesi, trebat će nam vremena, jer to je evolucija, a ne revolucija… U svakom slučaju, vjerujem da ćemo na proljeće gledati puno bolju Goricu.
05.12.2022. Velika Gorica. Započele pripreme za nastavak prvenstva u SuperSport HNL. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedio je tu i još jedan dodatak.
– Ono što sam uvijek respektirao kod Gorice je dobra organizacija, disciplina i fizička pripremljenost. I karakter, onaj pobjednički mentalitet. Takvu Goricu želim ponovno gledati!
A da bi se krenulo u tom smjeru, neophodna će biti i pojačanja. Prvog dana priprema nije se pojavio niti jedan novi igrač, jedina promjena su odlasci Aleksandra Jovičića i Pauliusa Golubickasa, što je mnoge iznenadilo, jer očekuju se stalno ti “spasitelji”… Međutim, razlozi postoje.
– Zimski prijelazni rok je dosta kompleksan, pogotovo s obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo u tijeku. Uostalom, tijekom prosinca mogu se registrirati samo igrači koji su u kolovozu ostali bez kluba… – pojašnjava Brkljača i nastavlja:
– Mi znamo što želimo, kamo idemo, razgovaramo s nekim igračima koji nam mogu doći tek 1. siječnja, nakon što se otvori prijelazni rok, a neke ćemo pokušati dogovoriti i ranije. Postoje i neki igrači koji su kvalitetom i iznad Gorice, a u ovom trenutku bi mogli biti dostupni… Neću, naravno, o imenima, ali mogu reći da ćemo dovesti pojačanja u sve linije. Pričamo o nekih ukupno pet, šest igrača, pri čemu želim da to budu igrači koji imaju karakter, koji znaju gdje dolaze i kojima neće biti potrebno vrijeme za adaptaciju. Prvenstvo kreće 18. siječnja, dolazi nam Varaždin, i nemamo prostora za čekanje.
Složit će se mnogi da je Gorici ove loše jeseni iza nas nedostajalo kvalitete, ali i garda na terenu, pojedinaca s izraženim karakterom, a u tom smislu problem vidi i Brkljača.
– U nogometu je posebno važno ono što ja zovem dobar “mindset”, koji uključuje taj karakter, ali socijalnu inteligenciju igrača, sposobnost preuzimanja odgovornosti, pozitivan lifestyle… Sve to čini pravog igrača. Iako prije svega toga mora zadovoljavati i tehničko-taktičke kriterije, taj “mindset” u ovakvim situacijama čini razliku, ono što se zove pobjednički mentalitet. Mi koji vodimo klub to prvi moramo transmitirati, zatim i trener, a onda će ga poprimiti i igrači – vjeruje sportski direktor Gorice.
Bit će i novih odlazaka, u to nema sumnje, ali tek nakon što netko od pojačanja dođe.
– Prvo želimo naći adekvatno rješenje, a tek onda ćemo razmišljati tko je višak. Da parafraziram mog bivšeg trenera Ćiru Blaževića, ne bacajmo mornare u vodu prije nego što uplovimo u luku. Svi koji će nam trebati bit će tu, nema tu velike filozofije. Želimo osnažiti momčad igračima boljim od ovih koje imamo.
S kadrom koji se posloži ove zime u lov na ostanak krenut će 48-godišnj Zagrepčanin Željko Sopić, sedmi trener u prvoligaškoj povijesti Gorice. Koji bi trebao podsjećati na prvog.
– Svi smo mi dobri u nekom određenom kontekstu, a ja vjerujem da je Željko pravi čovjek za ovu situaciju, za projekt Gorice kakvu želimo. Smatram da nam može donijeti tu disciplinu, organizaciju i pobjednički mentalitet, zajedno sa svojim stožerom, koji je jako kvalitetan. Mislim da Gorica mora imati taj identitet, kojem je Sergej Jakirović svojedobno udario jako dobre temelje. Vodio sam se upravo tim vrijednostima, koje je Sergej imao, koje je donio u Goricu, i ponavljam, vjerujem da je Sopić pravi čovjek za taj projekt – objašnjava Brkljača, pa priznaje da je prva želja za “novog Jakira” bio originalni Jakir…
Sergej Jakirović napravio je sjajan posao s mostarskim Zrinskim, a od ove zime novi je trener HNK Rijeke… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
– Jesmo, zvali smo ga. Sergej i ja veliki smo prijatelji, jako ga respektiram, smatram da ima velike kvalitete, dokazao se kao trener, ali u borbi s Rijekom nismo mogli do kraja parirati. Ne samo zbog novca, nego i zbog njegove ambicije da vodi klub koji pripada u “veliku četvorku”. Razgovarali smo, bio je vrlo otvoren prema nama i rekao da bi u svakoj drugoj situaciji došao. Međutim, nije bilo realno.
Odsad će Jakir biti konkurent, ali i uvijek rado viđen gost, dok Gorica kreće svojim putem. Počevši od otvaranja sezone s Varaždinom, jesenas odgođene utakmice koju bi bilo jako dobro dobiti…
– Je, apsolutno bi bilo sjajno dobiti tu utakmicu, ali moramo znati da je pred nama još 20 utakmica. Rekao sam i dečkima u svlačionici da je ovo za nas novo prvenstvo. Sve ono što je bilo više ne možemo ispravljati, treba to zaboraviti i shvatiti da s 20 utakmica ispred sebe ovisiš samo o sebi. Bez obzira na Varaždin na otvaranju. Naravno da ćemo izaći maksimalno motivirani, da ćemo željeti pobjedu kojom bismo i poslali određenu poruku, ali nećemo zaboraviti da je ovo maraton. I da je važno jedino dostići svoj cilj – zaključio je Brkljača.
Nogometni klubovi s našeg područja ove su zime muku mučili s terenima za treninge, ali i prijateljske utakmice, budući da blata ima “do koljena”. U nekim drugim sredinama rješenje u tereni s umjetnom travom…
Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.
Riječ je, da skratimo priču, o blatu.
Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.
– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.
Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.
Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.
Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!
Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.
Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.
Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.
Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.
‘Hvala našim curama, dovode nam vrhunske sportaše u županiju!’
Vladimir Bregović, predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”
Kako sam? Jako dobro, otprilike kao i županijski sport!
Tim je riječima, sa zadovoljnim smiješkom na licu, gostovanje u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” započeo Vladimir Bregović, po funkciji prvi čovjek županijskog sporta. Predsjednik Zajednice sportskih zajednica i saveza ZŽ-a otkrio je tom prilikom i imena dobitnika ovogodišnjih nagrada za najbolje, koje će se održati u Vrbovcu posljednjeg petka u veljači.
Sportašica godine i ovoga je puta Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, sportaš godine je Josip Glasnović iz Streljačkog društva Jaska, ekipa godine su odbojkašice Neba, a momčad godine Klub hokeja na travi Zelina.
– Sami postupak kandidiranja polazi od naših gradskih zajednica. U Zagrebačkoj županiji imamo devet gradova i 25 općina, svi oni biraju najbolje pojedince i kolektive, a ujedno i kandidiraju one koje bi mogli biti najbolji i na županijskoj razini. I svi oni čine sve da nama u izvršnom odboru bude što teže odabrati dobitnike. Bude tu i žustrih rasprava, znamo se i lagano posvađati, jer tu se važe sve. U prvom redu rezultati, primarno oni međunarodni, ali i popularnost i masovnost pojedinog sporta. U nekim kategorijama tako smo imali i preglasavanje, dok su neke stvari bile jasne i prije nego što smo krenuli – kaže Bregović.
Boljitak županijskom sportu donosi, između ostaloga, i ljubav.
– Živjele nam cure iz Zagrebačke županije, koje nam iz Zagreba dovode vrhunske sportaše! Josip se iz Zagreba tako preselio u Jasku, stvorio obitelj i pokrenuo klub, i sve to nakon što je već bio vrhunski sportaš. Obično se događalo da sportaši u našoj županiji krenu u sustavu lokalnog sporta, postanu vrhunski, a onda traže nadogradnju u gradu Zagrebu ili negdje u inozemstvu. Lijepo je vidjeti da se trendovi mijenjaju i na tome hvala svim tim djevojkama, ali ima to valjda veze i s naših 200 objekata, s našom financijskom pomoći, s našim sustavom. Zato danas mnogi ostaju, a mnogi i dolaze u našu županiju – ističe predsjednik Zajednice.
Na dnevni red ovog razgovora, s obzirom da je ova godina i dalje mlada, morale su doći i financije.
– Pretprošle godine naš proračun je iznosio 963.000 eura, a ove godine smo došli do 2,5 milijuna eura! Dakle, stvari su jasne, imamo povećanje od 150 posto u zadnje dvije godine. U tom smislu smo jako sretni i zadovoljni, ali reći ću i ovo… Da smo imali i rast od 350 posto, lakoćom bismo rasporedili taj novac, pri čemu bi svaki euro došao do naših sportaša. Prostora imamo jako puno, bez obzira na svu pomoć Županije, a javljamo se i na natječaje ministarstva, kroz koje financiramo plaće za 42 naša trenera, ali i opremu za klubove. Prvi put se iz nacionalnog proračuna direktno utječe na sport na lokalnoj razini i zato veliko hvala ministarstvu – kazao je Bregović i nastavio:
– Preko manifestacija i događanja, pa sve do 22 naša saveza, svi su osjetili povećanje proračuna. Hvala i Županiji, ali rekao bih da rezultati i rad naših sportašica i sportaša to i zaslužuju. Sport u Zagrebačkoj županiji definitivno je napravio iskorak u posljednje dvije godine, a još više veseli što ima i jako puno prostora za dodatni rast. Zbog svega toga postoji zadovoljstvo sa sadašnjošću, ali i optimizam za budućnost, što se odnosi na svih više od 20.000 sportaša u našoj županiji.
Uz sve to, istinski napredak moguć je jedino uključenjem gospodarstva u sport.
– Izmjena Zakona koja ove godine stupa na snagu trebala bi dovesti do pomaka u tom smislu, ali tek ćemo vidjeti kako će to funkcionirati. Imali smo mi nešto slično devedesetih godina, ali bilo je dosta rubnih dijelova, odnosno nedorečenosti. Naši će gospodarstvenici ovom izmjenom Zakona dobiti neke benefite kroz umanjivanje poreza na dobit, a time će se određeni gospodarski subjekti odlučivati i na takva ulaganja. Međutim, moja iskustva su sljedeća… Mislim da su prošla vremena donacija i sponzorstava na klasičan način, kao i vođenja klubova na način “koliko sam dobio, toliko ću i potrošiti”. U svemu tome potrebno je i nešto drugo, a to je ono što naš sport nudi gospodarstvu. Nije dobro da samo netko daje, da se to troši… Evo, uzet ću primjer iz hrvanja. Naša prva liga se snima i prenosi na Sportskoj televiziji, a kroz to se otvara i marketinški prostor. Dakle, nećemo tražiti sponzorstvo, nego ćemo nuditi marketinški prostor koji se otvara. Ima tu dosta prostora, a kad klubovi dođu do toga, dolazit će i do napretka u tom smislu.
Opcija je i ulazak privatnoga kapitala u sport, za što već imamo primjere.
– Neću apriori reći da je to pozitivna stvar, budući da ima raznih primjera, ali vjerujem da je interes kapitala, radilo se o jednom euru ili milijunima eura, da se brine o cjelokupnom sustavu, da se traži način kako ta ulaganja oploditi. Tu je najveća garancija da će gospodarstvo biti zainteresirano za ulaganje u sport. Samo oslobađanje od određenog dijela poreza nije dovoljno, treba razmišljati i na drugi način, treba gospodarstvu nuditi mogućnosti. U SAD-u cijeli sport počiva na tim principima, na takvim marketinškim mogućnostima.
Šćitarjevo “privatiziralo odbojku”: Prvaci grada su i klinci iz petih i šestih razreda
Na gradskom natjecanju za dječake u konkurenciji petih i šestih razreda sudjelovale su četiri momčadi, a do prvoga mjesta, uz tri pobjede bez izgubljenog seta, došla je škola domaćin, OŠ Šćitarjevo
Odbojkaška dominacija učenika iz Osnovne škole Šćitarjevo ove je godine potpuna. Gradsko natjecanje u odbojci prvo su osvojili dečki iz sedmih i osmih razreda, zatim su isto to učinile i djevojke iz te generacije, a sad je na red došao i turnir za odbojkaše iz petih i šestih razreda. I opet je Šćitarjevo pokazalo najviše, opet je titula prvaka grada otišla u Andautoniju…
Organizator i domaćin turnira bila je upravo OŠ Šćitarjevo, a na njemu su se pojavile još tri momčadi – OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Velika Mlaka i, naravno, OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog. S obzirom na broj prijavljenih škola, sustav je bio takav da je svatko igrao protiv svakoga, skupljali su se bodovi, a na kraju su ih najviše osvojili klinci iz Šćitarjeva. Točnije, uzeli su maksimalan broj bodova, pokazavši još jedanput koliko se dobar posao radi na razvoju odbojke u ovome mjestu.
Momčad koju je vodio profesor Matija Ribić do titule prvaka grada došla je uz tri pobjede 2-0, bez ijednog izgubljenog seta, što nedvojbeno znači da je plasman na županijsko natjecanje i više nego zaslužen. I da se niz sjajnih rezultata u školskoj odbojci u Šćitarjevu nastavlja i dalje.
Pobjednička momčad nastupila je u sljedećem sastavu: Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić
Hrvatski nogometni savez potpisao je u Zagrebu novi ugovor o medijskim i marketinškim pravima koji donosi 61,7 milijuna eura u razdoblju od sezone 2026./27. do 2030./31. Riječ je o najvećem takvom ugovoru u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.
Prema sporazumu, Hrvatski Telekom uložit će 49,2 milijuna eura za televizijska i ostala medijska prava, dok će SuperSport izdvojiti 12,5 milijuna eura za marketinška prava i prava na klađenje. Time se nastavlja dosadašnja suradnja, ali uz osjetno veća financijska ulaganja.
“Hvala našim uvaženim partnerima na povjerenju, ovdje se radi o posebno važnom partnerstvu za hrvatski nogomet. Vrijeme je brzo prošlo, kad smo prije četiri godine potpisivali prvi sporazum to je bila uistinu velika stvar, a sad su ulaganja još veća, što je od krucijalne važnosti za naše klubove i sport općenito. U protekle četiri godine bilo je uistinu puno sjajnih trenutaka, ali najviše mi je u sjećanju ostala završnica prošlogodišnjeg prvenstva kad su tri momčadi imale priliku u zadnjem kolu osvojiti naslov prvaka. Sjećam se kako je tada Hrvatski Telekom pronašao rješenje istodobno prenositi sve tri odlučujuće utakmice, a naši partneri iz SuperSporta organizirati prijevoz helikopterom pokala namijenjenog budućem prvaku – to je primjer kako funkcionira ovo partnerstvo. Sve to je pokazatelj da se kvaliteta hrvatskog prvoligaškog nogometa podigla na svim razinama, tog je dana cijela Hrvatska bila uz male ekrane i pratila uzbudljivu završnicu prvenstva, što je najveća pobjeda svih nas”, rekao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
U HNS-u ističu kako će novi ciklus donijeti veću stabilnost klubovima i dodatno podići razinu natjecanja. Naglasak nije samo na televizijskom sadržaju, nego i na uvjetima u kojima se nogomet igra. Dio sredstava bit će usmjeren u obnovu travnjaka i stadionske infrastrukture, što bi trebalo unaprijediti kvalitetu igre, ali i samu produkciju prijenosa.
Parasportski savez grada Velike Gorice dobio je sredstva u okviru ESF+ projekta „Jačanje sustava parasporta u Republici Hrvatskoj“. Podrška će se koristiti za stručno usavršavanje trenera i organizaciju parasportskih aktivnosti u gradu.
Kroz projekt planiraju raditi na razvoju stolnog tenisa, paraatletike, paraboćanja, juda, paraplivanja i para viseće kuglane. Također, kroz ovaj projekt dodatno ulaže u stručno usavršavanje kadra i organizaciju aktivnosti na terenu. Uz edukacije i treninge, dio sredstava usmjeren je i na poboljšanje pristupa sportskim sadržajima osobama s invaliditetom te njihovo snažnije uključivanje u kontinuirane parasportske programe.
“Ovaj projekt tako direktno doprinosi našoj misiji osnaživanja i povećanja dostupnosti parasporta u našem gradu i okolici, ali i šire u Hrvatskoj”, poručuju iz Saveza.