Brkljača: ‘Želim opet gledati Goricu kakva je bila u vrijeme Sergeja Jakirovića!’
Novi sportski direktor HNK Gorice Mario Brkljača gostovao je u emisiji Prva liga na City Radiju i govorio o željama, planovima, ambicijama, važnim odlukama i nužnim promjenama uoči proljeća teških bitaka…
Jesen je bila teška, traumatična i tmurna u svijetu HNK Gorice, situacija takva da je zahtjevala promjene, a one su se i dogodile. Novi trener tako je postao Željko Sopić, a njega je odabrao novi sportski direktor Mario Brkljača, 37-godišnji Zagrepčanin s lijepom igračkom karijerom, čovjek odabran da preuzme sportsku politiku u našem prvoligašu. I gost emisije Prva liga na City Radiju ovog utorka, na nogometnom druženju s nekoliko povoda…
Naravno da je jutro poslije Japana, jutro poslije plasmana među osam najboljih na svijetu, upravo ta utakmica prva tema. U svakom kafiću, pa tako i u eteru.
– Gledao sam doma, u miru, i uživao. Po tko zna koji put naši Vatreni su nas raspametili, napravili novi veliki rezultat i sad više stvarno nema nikakve dvojbe što je najjači brend Hrvatske kao države. Čast svemu ostalom, ali hrvatski nogomet našu državu predstavlja na zaista fantastičan način i moramo čestitati cijeloj našoj katarskoj ekspediciji. Sad nas čeka taj strašni Brazil, sasvim sigurno najveći izazov dosad, ali vjerujem da će dečki imati snage i to izvući, odnosno barem jako otežati posao jednom takvom protivniku – analizirao je rasplet iz Katara sportski direktor Gorice, ali i bivši igrač koji jako dobro poznaje dobar dio ovih igrača.
Generacija je Luke Modrića, krenuo je u dresu NK Zagreba, a nogometni put vodio ga je preko Hajduka, talijanskog Cagliarija, ruskog Sibira iz Novosibirska, austrijskog Mattersburga, bugarskog CSKA pa do slovenske Krke za kraj. I u svemu tome najbolje je zapamćena ostala ona sekvenca iz 24. srpnja 2011. godine… Poljud, proslava stotog rođendana Hajduka, gostuje velika Barcelona. A Mario Brkljača ulazi u nogometnu mitologiju kao “onaj koji je gurnuo kroz noge Iniesti”.
– Postoji tu priča… U tom trenutku Iniesta je bio vjerojatno najbolji vezni igrač svijeta i u nekakvom zezanju s prijateljima prije utakmice pričali smo kako bi bilo fora gurnuti loptu kroz noge jednom takvom igraču. Međutim, ja u tom trenutku nisam ni skužio što se dogodilo, cijelu priču zapravo je pokrenuo novinar Večernjeg lista Željko Janković, koji me podsjetio na taj trenutak. A onda je preuzeo Vlado Boban i od toga napravio mit, ha, ha… – prepričava ovu situaciju Brkljača.
A nakon što je igračka karijera obilježena ovim mitološkim potezom završila, neobično rano, sa samo 31 godinom, Mario Brkljača okrenuo se novim izazovima. I postao skaut španjolskog Alavesa, pa sportski direktor NK Rudeša, pa šef skautske službe u Hajduku. I onda, od studenog 2022. sportski direktor Gorice.
– Kako je došlo do toga? Iskreno, najzaslužniji za to je – moj sin! Od ovog ljeta igra za Goricu, zbog njega sam često dolazio, viđao se s ljudima iz kluba, razgovarali smo, pili kave… Jednom prilikom predsjednik me pitao kako ja vidim cijelu ovu situaciju u kojoj se Gorica našla i očito mu se svidjelo ono što je čuo, način na koji razmišljam. Dogovorili smo se za suradnju i idemo napraviti najbolji mogući posao, odnosno ostvariti cilj. A on je samo jedan, ostati u ligi – kaže Brkljača, potpuno svjestan kompleksnosti trenutka.
– Situacija je bitno drukčija nego u prethodnim sezonama, kad je Gorica bila respektabilna momčad koja je ugrožavala “veliku četvorku”, a ove sezone imamo jako puno problema. Trebat će tu situaciju riješiti, a ja se nadam da ćemo imati dovoljno energije i znanja da izvedemo stvari na pravi put. I da Gorica ostane u najvišem rangu.
Za početak, ključno je bilo detektirati što ranije nije bilo dobro, gdje se pogriješilo…
– Kad dođe do ovakvih situacija, najčešće se ne radi o samo jednom problemu. U ovom slučaju vjerujem da je riječ o kombinaciji skupa loše donesenih odluka i nesreće. Nitko ne može poreći da je Gorica u nekim situacijama bila i oštećena od strane sudaca, da je općenito nedostajalo sreće, ali na kraju ostaje samo činjenica da imaš jednu pobjedu. I da imaš razloga zamisliti se – počeo je Brkljača analizu i nastavio:
– Sigurno je da se može diskutirati o karakternoj slici igrača, ali i o kvalitativnoj slici, kao i o profilima igrača koji su možda nedostajali. Bilo je i dosta igrača koji su pali u formi, dosta onih s ozljedama mišića… O puno se toga ovdje da diskutirati, a to su sve posljedice loše odrađenih stvari. Problem smo dijagnosticirali, pokušat ćemo sve te nedostatke otkloniti, ali moramo pritom biti svjesni da se to ne može napraviti u tjedan dana. To su složeni procesi, trebat će nam vremena, jer to je evolucija, a ne revolucija… U svakom slučaju, vjerujem da ćemo na proljeće gledati puno bolju Goricu.
05.12.2022. Velika Gorica. Započele pripreme za nastavak prvenstva u SuperSport HNL. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedio je tu i još jedan dodatak.
– Ono što sam uvijek respektirao kod Gorice je dobra organizacija, disciplina i fizička pripremljenost. I karakter, onaj pobjednički mentalitet. Takvu Goricu želim ponovno gledati!
A da bi se krenulo u tom smjeru, neophodna će biti i pojačanja. Prvog dana priprema nije se pojavio niti jedan novi igrač, jedina promjena su odlasci Aleksandra Jovičića i Pauliusa Golubickasa, što je mnoge iznenadilo, jer očekuju se stalno ti “spasitelji”… Međutim, razlozi postoje.
– Zimski prijelazni rok je dosta kompleksan, pogotovo s obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo u tijeku. Uostalom, tijekom prosinca mogu se registrirati samo igrači koji su u kolovozu ostali bez kluba… – pojašnjava Brkljača i nastavlja:
– Mi znamo što želimo, kamo idemo, razgovaramo s nekim igračima koji nam mogu doći tek 1. siječnja, nakon što se otvori prijelazni rok, a neke ćemo pokušati dogovoriti i ranije. Postoje i neki igrači koji su kvalitetom i iznad Gorice, a u ovom trenutku bi mogli biti dostupni… Neću, naravno, o imenima, ali mogu reći da ćemo dovesti pojačanja u sve linije. Pričamo o nekih ukupno pet, šest igrača, pri čemu želim da to budu igrači koji imaju karakter, koji znaju gdje dolaze i kojima neće biti potrebno vrijeme za adaptaciju. Prvenstvo kreće 18. siječnja, dolazi nam Varaždin, i nemamo prostora za čekanje.
Složit će se mnogi da je Gorici ove loše jeseni iza nas nedostajalo kvalitete, ali i garda na terenu, pojedinaca s izraženim karakterom, a u tom smislu problem vidi i Brkljača.
– U nogometu je posebno važno ono što ja zovem dobar “mindset”, koji uključuje taj karakter, ali socijalnu inteligenciju igrača, sposobnost preuzimanja odgovornosti, pozitivan lifestyle… Sve to čini pravog igrača. Iako prije svega toga mora zadovoljavati i tehničko-taktičke kriterije, taj “mindset” u ovakvim situacijama čini razliku, ono što se zove pobjednički mentalitet. Mi koji vodimo klub to prvi moramo transmitirati, zatim i trener, a onda će ga poprimiti i igrači – vjeruje sportski direktor Gorice.
Bit će i novih odlazaka, u to nema sumnje, ali tek nakon što netko od pojačanja dođe.
– Prvo želimo naći adekvatno rješenje, a tek onda ćemo razmišljati tko je višak. Da parafraziram mog bivšeg trenera Ćiru Blaževića, ne bacajmo mornare u vodu prije nego što uplovimo u luku. Svi koji će nam trebati bit će tu, nema tu velike filozofije. Želimo osnažiti momčad igračima boljim od ovih koje imamo.
S kadrom koji se posloži ove zime u lov na ostanak krenut će 48-godišnj Zagrepčanin Željko Sopić, sedmi trener u prvoligaškoj povijesti Gorice. Koji bi trebao podsjećati na prvog.
– Svi smo mi dobri u nekom određenom kontekstu, a ja vjerujem da je Željko pravi čovjek za ovu situaciju, za projekt Gorice kakvu želimo. Smatram da nam može donijeti tu disciplinu, organizaciju i pobjednički mentalitet, zajedno sa svojim stožerom, koji je jako kvalitetan. Mislim da Gorica mora imati taj identitet, kojem je Sergej Jakirović svojedobno udario jako dobre temelje. Vodio sam se upravo tim vrijednostima, koje je Sergej imao, koje je donio u Goricu, i ponavljam, vjerujem da je Sopić pravi čovjek za taj projekt – objašnjava Brkljača, pa priznaje da je prva želja za “novog Jakira” bio originalni Jakir…
Sergej Jakirović napravio je sjajan posao s mostarskim Zrinskim, a od ove zime novi je trener HNK Rijeke… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
– Jesmo, zvali smo ga. Sergej i ja veliki smo prijatelji, jako ga respektiram, smatram da ima velike kvalitete, dokazao se kao trener, ali u borbi s Rijekom nismo mogli do kraja parirati. Ne samo zbog novca, nego i zbog njegove ambicije da vodi klub koji pripada u “veliku četvorku”. Razgovarali smo, bio je vrlo otvoren prema nama i rekao da bi u svakoj drugoj situaciji došao. Međutim, nije bilo realno.
Odsad će Jakir biti konkurent, ali i uvijek rado viđen gost, dok Gorica kreće svojim putem. Počevši od otvaranja sezone s Varaždinom, jesenas odgođene utakmice koju bi bilo jako dobro dobiti…
– Je, apsolutno bi bilo sjajno dobiti tu utakmicu, ali moramo znati da je pred nama još 20 utakmica. Rekao sam i dečkima u svlačionici da je ovo za nas novo prvenstvo. Sve ono što je bilo više ne možemo ispravljati, treba to zaboraviti i shvatiti da s 20 utakmica ispred sebe ovisiš samo o sebi. Bez obzira na Varaždin na otvaranju. Naravno da ćemo izaći maksimalno motivirani, da ćemo željeti pobjedu kojom bismo i poslali određenu poruku, ali nećemo zaboraviti da je ovo maraton. I da je važno jedino dostići svoj cilj – zaključio je Brkljača.
Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.
IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo
MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3
Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.
KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.
Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!
Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja
Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…
A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.
Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.
Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.
Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.
Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…
Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.