Povežite se s nama

Vijesti

Breška liga ili kako je nogomet zbližio ljude

‘Većina nas nikad nije čula za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo’

Objavljeno

na

Na području 20 kilometara južno od Zagreba, između Turopolja i Pokuplja smjestile su se Vukomeričke gorice. Pružaju se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, u duljini od 30-tak kilometara. Gorje je obraslo uglavnom bjelogoricom poput bukve, hrasta i graba, a od crnogoričnog drveća najčešća je jela. Pitoreskni brežuljkasti krajolik znatno je utjecao i na ljude koji žive na ovom području. U skladu s time je i naziv koji koriste za sebe, Brežani. Kroz šalu kažu, kako Brežan ne može biti svak’, potrebno je izvaditi Bregovnicu. No, tko je izdaje i pod kojim uvjetima nismo uspjeli doznati. Naši sugovornici te podatke čuvali su kao najstrožu tajnu. Riječ je o ljudima čvrstog karaktera i velikog srca, čije povjerenje nije lako zadobiti. Naše sugovornike zamolili smo na početku da nam ukratko objasne kakvi su ljudi Brežani.

– U načelu ljudi na Bregima, s ove naše strane, neću govoriti za onu drugu stranu, čak i ni za dalje do Kravarskog da ne bih nekoga uvrijedio, su dobri ljudi, ponekad tvrdoglavi pa rekao bih i ku…viti. Vole da je sve po njihovom – rekao nam je Zlatko Petrac.

Priču o Bregima nemoguće je ispričati bez spominjanja Malonogometne lige Vukomeričke gorice. Ona i definira prostor koji se smatra Bregima. Naime, ‘Liga’ je otvorena samo za Brežane, odnosno žitelje brežuljkastih krajeva, uz iznimku Male Bune.

LIGA ISCRTALA GRANICE BREGA

– Markuševec Turopoljski je prvo selo s one strane koje priznajemo pod Brege. Lukavec ne priznamo, on je baš u Turopolju. S naše strane je to Mala Buna. Jesu oni iz nizine, ali su dio nas. Po mentalitetu pripadaju nama, a ne Mraclinu i Buševcu. Oni su isto bili svojevremeno ‘kak mi siročija i bokčija’. Pod Brege spada i područje općina Kravarsko i Pokupsko. Mi smo te granice tako odredili. Ove godine primili smo i Lučelnicu. Iako spada pod Općinu Pisarovina, nalaze se na Vukomeričkim goricama – izjavio je prvi čovjek Breške lige.

Iako geografski spada pod Turopolje, Bregi su specifični kako geografski, tako i socijalno i povijesno. Upravo socijalni faktor značajno je utjecao na stvaranje breškog identiteta.

– Mi spadamo pod Turopolje, iako se pod pojmom Turopolja podrazumijeva ravnica. Oni su nizinski dio, a mi smo breški dio. Ovi u nizini su bili em plemenitaši, em bogati, mi gore tu na Bregima bili smo njihovi ‘kmeti’, ‘sirotinja i bokčija’. Naši stari su živjeli na temelju toga što su ljudima iz Mraclina, Buševca i Lomnice kopali i uređivali vinograde te kosili zemljišta – objasnio nam je Zlatko.

U zbližavanju mjesta i žitelja Vukomeričkih gorica kao vezivni materijal poslužila je upravo Breška liga. Riječ je o manifestaciji koja je približila ljude i stubokom promijenila društveni život u ovom dijelu Turopolja.

– Breška liga spojila je Brežane i Vrvce. Prije smo se rijetko sretali. Oni imaju svoj život, a mi svoj. Oni su tamo plemenitaši bili, mi smo ovdje uvijek bili ‘kmeti’. Sada se svaki vikend družimo i stvorili smo velika prijateljstva, ali uvijek ima mjesta za malo zafrkancije. Liga je zbližila ljude s jedne i druge strane Vukomeričkih gorica. Naime, uz cestu prema Pokupskom žive Brežani, a uz cestu prema Dubrancu Vrvci. Dok mi nismo imali Brešku ligu, jedina događanja na ovom prostoru bila su Petrovo u Šiljakovini i lovačka druženja na Ključić Brdu – istaknuo je Petrac.

NOGOMET JE SPOJIO LJUDE

‘Liga’ je ostavila dubok trag i na Žorža. Kako kaže, neki se još nisu niti rodili, kada je on prvi put zaigrao na turniru s 18 godina. Nekad je to bila stvar prestiža i dokazivanja, sada više druženja i zezancije.

– Pola nas nikad nije čulo za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo. Nismo znali gdje je Gornji, a gdje donji Hruševec ili Opatija. Mi iz Velike Bune i okolnih naselja većinom smo gravitirali prema Velikoj Gorici. Sad se već svi znamo i liga nas je sve povezala. Stvorila se ekipa koja se druži iz kola u kolo i obilazi Brege – otkrio nam je Žorž.

Ovo natjecanje utjecalo je i na razvoj sportske infrastrukture. U Velikoj Buni izgrađeno je novo igralište, Kozjača je dobila novi sportski objekt, Novo Brdo napravilo je novo igralište na bivšoj šikari, u Strezojevu rade na tome i sljedeće bi godine trebali dobiti novo igralište. Gornja Opatija napravila je odličan objekt i igralište.

– Potaknuli smo ljude da se aktiviraju i nešto naprave, a nitko od njih nije htio biti gori od drugih. U konačnici to je dovelo do sve bolje sportske infrastrukture. Ljudi iz svakog sela su se organizirali, jedan je dovezao dva kamiona ‘šudra’, drugi je iskopao 20 metara zemlje, a treći pokosio 200 metra trave i na kraju dobili smo igrališta – kaže Zlatko.

Pričao o Breškoj ligi počela je prije 15 godina, a pokrenuli su je Franjo Kovačić Pevec i Ivan Matković Matra. Pevec je kontaktirao Petraca i projekt je krenuo. Cilj je bio uključiti što više naselja Vukomeričkih gorica i omogućiti da se tijekom ljeta u svakom od njih nešto događa.

– To smo osigurali tako što se svako kolo igra u drugom naselju. Željeli smo izbjeći stvaranje ‘dream timova’ pa smo odlučili da za sela mogu igrati samo dečki koji žive u njima. Iskreni rečeno, nisam mislio da ćemo izdržati tako dugo. Znate ono, lude breške glave, svaka na svoj način razmišlja. Dvije, tri godine budemo potrajali i nekom će puknuti film te će odustati, ali na sreću održali smo se. Svatko je malo popustio – dodao je Petrac.

NOĆNI TURNIRI NISU ZA SVAKOGA

Ono što Brešku ligu razlikuje od drugih takvih natjecanja, upravo su noćni turniri koji se održavaju nakon službenog djela. Neki od njih otišli su u legendu zahvaljujući komičnim situacijama kojima ovakvi susreti obiluju. Jedan takav dogodio se prije 13-tak godina upravo u Velikoj Buni.

– Te godine popili smo šleper piva i bili smo drugi. Prepustili smo pobjedu, jer više nismo mogli igrati – objasnio nam je Sina.

– Noćni turniri znaju ponekad biti opasni zbog prevelike koncentracije ‘vlage’. Teško je biti karakter i igrati do 5 – 6 ujutro i ne popiti 10, 15 piva. Nije istina da smo predali tekmu, samo smo je odigrali u revijalnom tonu. Već je svanulo kad smo igrali finale – dodao je Žorž.

Noćni turniri nisu za svakoga, treba moći izdržati sve izazove koje donosi natjecanje. Osim što ovakva vrsta natjecanja traži konstantu ‘okrjepu’ i nije za one slabog želuca, opasnosti vrebaju i na terenu. Dobrano treba pripaziti na namjere igrača protivničke ekipe, jer manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi.

-Jedne godine, finale koje sam ja sudio igralo se u 4,30 sati ujutro. Ja samo cijeli prethodni dan od pola tri bio na terenu i morao sam suditi tu utakmicu. Nisam znao kako se zovem, a kamoli tko igra bijeli ili plavi, žuti ili crveni. Većina igrača bila je dobrano pod utjecajem alkoholnih para. Igralo se po znatno labavijim pravilima nego ‘Liga’. Mi kada sudimo te turnire puno toga ne vidimo ili nećemo vidjeti. Manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi – ispričao nam je Petrac.

Doznali smo da ‘Liga’ obiluje lokalnim derbijima. Najjači rivaliteti vladaju između Kravarskog i Novog Brda, Dubranca i Cerovskog Vrha, Pokupskog i Opatije te Šiljakovine i Kozjače. Vlado iz Šiljakovine otkrio nam je srž rivalstva između Šiljakovine i Kozjače, koje se često prenosi i na nogometni teren.
– Najviše volimo piti s njima i od tuda rivalitet. Moram priznati da su nas prošišali. Mi volim stvarno jako piti, ali oni vole jako jako piti – bio je iskren Vlado.

BREŠKA LIGA POSTALA JE NAJVAŽNIJE DRUŠTVENO DOGAĐANJE NA VUKOMERIČKIM GORICAMA

Liga Vukomeričkih gorica odavno je prerasla sportski okvir i zauzela važno mjesto u kalendaru društvenih događanja na Bregima.

– Mi igramo nogomet, kako bi se nakon što završi natjecanje mogli družiti. U današnje vrijeme svi smo se začahurili u najuži krug obitelji i prijatelja, nemamo novaca i vremena za izlaske i druženja. Bit cijele priče i je druženje – rekao nam je prvi čovjek Breške lige.

S njim su se složili i Janko i Vlado.

– Meni uopće nije važno tko je prvi, a tko drugi. Niti tko za koga igra. Kad mi je usput uvijek rado svratim da se malo podružim – kaže Janko.

– Svake godine sam ovdje, a najluđe uvijek bude ovdje u Velikoj Buni. Živimo iz tjedna u tjedan, svako novo kolo Breške lige nova je priča – dodao je Vlado.

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Naših 60 godina male mature: Bilo je to vrijeme kina i sladoleda, Dingosa i sokolane…

U goričkoj Pivnici ove se srijede okupilo društvo koje je danas u srednjim sedamdesetim godinama, cure i dečki koji su 1965. završili svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Velika Gorica tad je bila bitno drukčiji grad…

Objavljeno

na

U prestižnom ugostiteljskom lokalu Pivnica u Velikoj Gorici, u utorak 15. travnja poslijepodne, okupilo se vrlo zanimljivo društvo dama u zrelim i takozvanim zlatnim godinama života te njihovi muški vršnjaci. Skup su organizirali Ivan i Stjepan Mikulčić.

– Svi okupljeni smo generacija koja je prije 60 godina u Velikoj Gorici završila osmogodišnje osnovno školovanje i tako stekla ondašnju malu maturu. Uglavnom smo rođeni 1950. godine i domicilni smo stanovnici Velike Gorice i susjednih mjesta; Plesa, Rakarja, Kurilovca, Novog Čiča, Okuja, Velike Mlake i još nekih. Red je da druženjem malo proslavimo zaista veliki jubilej rastanka od vjerojatno najljepšeg razdoblja života i prisjetimo se tih lijepih dana – uvodno je kazao Ivan Mikulčić Mika.

Dobro je zapamtio kako je izgledala Gorica tih davnih dana.

– Velika Gorica je tad još bila na početku svojeg razvoja pa smo prvi razred odradili na početku Zagrebačke ulice, s desne strane, nedaleko parka u samom centru grada, u jednoj tada prigodnoj zgradi, u kojoj je kasnije bila trgovina Ve-go. Učiteljica je bila Stanka Matijašec. Kasnije smo se selili na suprotnu stranu ulice, u prostorije današnjeg Veleučilišta, pa u takozvanu Kulu, u blizini zgrade DVD-a, sad Udruženje obrtnika, a na kraju u potpuno novu školu, danas OŠ Eugena Kvaternika – otkriva Mika i dodaje:

– U novoj školi dobili smo i malu dvoranu za tjelovježbu, pa nismo više morali kroz kukuruze prema Kolarevoj, nedaleko tadašnjeg legendarnog igrališta NK Radnika, gdje smo vježbali u jednoj prizemnici koja još i danas postoji, odmah iza glavne pošte i HEP-a, a zvali smo je “sokolana”. U novoj školi razrednica nam je bila Josipa Čeranić.

Generacija učenika koji su pohađali 8. A, njih 22, okupila se i prije dvije godine na istom mjestu, u Pivnici, pa Mikulčić ima vjerodostojne podatke o broju učenika koji su u osam godina prodefilirali razredom.

– Na popisu imam oko 60 učenika. Neki su zajedno odradili svih osam godina, neki su se odselili, neki stigli iz susjednih mjesta od petog razreda nadalje, neki promijenili razred ili školu, a kasnije je, nažalost, dosta njih i preminulo. Ovom novom okupljanju odazvali su se Ankica Kranjčina (rođena Črnjak), Đurđica Dolački, Đurđa Nemet (Đuksi), Ankica Kadabec (Mirenić), Višnja Pavša (Peternac), Nada Gršetić (Stanković), Đurđa Plepelić (Šapković), Marija Pupić (Vugrinović), Franjo Bartolić, Miro Brigljević, Kazimir Fabečić, Ivica Jancetić, Zlatko Katulić, Stjepan Kliček, Marko Krilić, Ivan Mikulčić, Stjepan Mikulčić, Mato Paviša, Ratko Radić, Stjepan Zagorec, Josip Zubec i Božidar Župetić. Prije dvije godine odazvali su se i Ivan Godinić te Zvonko Mučnjak, koji su ovaj put bili spriječeni zbog bolesti.

Ivan Mikulčić dodao je i kako je red da se spomenu oni koji su, nažalost, puno prerano preminuli.

– To su Josip Bratković, Vlado Brigljević Šterna, Zlatko Brigljević Riba, Diana Daubachy, Stjepan Kavur, Nenad Kos, Stjepan Kovačić, Ivan Ljeljak, Ivan Lisec, Višnja Mikša, Ivan Munđer, Marica Plepelić, Branka Postić, Štefica Poturić, Milan Šipušić, Branko Trdić, Ivan Veselić, Marica Zubec i Mijo Gusić -pokazao je Ivan Mikulčić svoj precizan istraživački rad, pa i pamćenje.

Mika je bio ponajbolji učenik razreda, a kasnije je postao diplomirani inženjer prometa. Od 1977. do 1989. godine bio je djelatnik Gradske uprave grada Zagreba, u tadašnjem Sekretarijatu za promet. Godine 1981. autor je idejnog rješenja jednosmjernog prometa kroz Veliku Goricu, koje je i sprovedeno, a egzistira i danas. Bavio se i sportom, odlično igrao nogomet za velikogorički Radnik, a u bivšoj državi bio je prvoligaški sudac, kao i u hrvatskoj ligi. I drugi učenici iz ondašnjeg A razreda bili su kasnije zapaženi u društvenom i osobnom životu.

– Pokojni Neno Kos bio doktor radiolog, Višnja Peternac bila je dugogodišnja tajnica tad jedine škole u Velikoj Gorici, koju je i pohađala, Stjepan Mikulčić radio je kao sanitarni inspektor na tada državnoj razini, a bio je i branitelj u Domovinskom ratu, kao i Ratko Radić, Josip Zubec i Franjo Bartolić. Ivan Godinić imao je također diplomu sanitarnog inspektora, Marija Vugrinović ima svoj OPG, Stjepan Zagorac uspješni je obrtnik koji ima čak pet obrtničkih diploma, Vlado Odrčić radio je kao kontrolor leta u zračnoj luci na Plesu, gdje je 43 godine radio i Stjepan Kliček, Marko Krilić u Velikoj Gorici pokraj crkve Navještenja Blažene Djevice Marije ima svoju trgovinu uredskog materijala… I mnogi drugi bili su i jesu uspješni, čestiti pa i cijenjeni građani Velike Gorice i okolnih mjesta uz svoje obitelji – zaključio je Ivan Mikulčić.

Druženje je organizirano ciljano u Velikom tjednu, kako bi i oni koji možda žive van Lijepe naše bili prisutni, jer za Uskrs obavezno stižu u svoju Goricu. Zbog takvog termina nije bilo muzike i plesa, ali svečano, dostojanstveno i mirno svakako je bilo. Najprije je prisutne pozdravio jedan od organizatora Ivan Mikulčić te predstavio one koji nisu bili na druženju prije dvije godine. Razlog? Mnogi se možda ne bi međusobno ni prepoznali nakon 60 godina, što je i razumljivo.

Na samom domjenku opet su osvježene uspomene i sjećanja na prekrasne davno minule dane kad se za kino u Gorici vikendom tražila karta više, kad su dečki nedjeljom u deset jurili masovno na utakmicu NK Radnika u Kolarevu, a dame, one mlađe i starije, išle na misu. Kad se plesalo i slušao tadašnji odličan lokalni bend Dingosi, kad se išlo na kolače ili sladoled u jedinu slastičarnu, kad se šetalo Goricom i poznavalo gotovo sve koje se srelo. Danas baš i nije tako…

Sklopljena su tada mnoga prijateljstva, možda i simpatije. Svjedoče tome i poneka međusobna posjećivanja, a najsvježiji primjer je posjeta Juraju Šipušiću koji zbog bolesti nije mogao na druženje. Što ti je život, kao školarac bio je vjerojatno najbrži u Velikoj Gorici, pa i šire, štete je što se nije bavio atletikom.

Slavljenici i oni koji nisu mogli do Pivnice danas imaju oko 75 godina i svjedoci su zavidnog dijela povijesti svoje voljene Velike Gorice, pa i kultnog mjesta gdje su se okupili. Spomenimo na kraju da je jedan od prisutnih slavljenika svima poklonio primjerak svoje knjige o sportu, barem za uspomenu povodom prekrasnog druženja.

Nastavite čitati

Vijesti

Jedna kutija dnevno skraćuje život za 40 dana! Evo zašto je danas pravi trenutak da ostavite cigarete

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) upozorava kako duhan godišnje uzme oko 8 milijuna života, od čega čak 1,3 milijuna otpada na nepušače izložene pasivnom pušenju.

Objavljeno

na

Republika Hrvatska od 2003. obilježava nacionalni, Hrvatski dan nepušenja, kako bi se naglasila važnost prestanka pušenja. Ovaj se dan obilježava na prvi dan korizme, koja je ove godine počela 05. ožujka. Na taj dan većina ljudi razmišlja o odricanju, pa je ovo prilika za promišljanje o vlastitom zdravlju. Cilj je potaknuti pušače na prestanak pušenja tako da 24 sata ne zapale cigaretu, steknu uvid da to nije nemoguće i nastave s apstinencijom.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO):

· duhan ubije polovicu svojih korisnika koji ne prestanu pušiti

· svake godine od posljedica pušenja umre oko 8 milijuna osoba, uključujući procijenjenih 1.3 milijuna nepušača izloženih pasivnom pušenju

· približno 80 % od 1.3 milijarde osoba u svijetu koje puše živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom

· u 2020. pušilo je 22.3 % svjetske populacije (36.7 % muškaraca i 7.8 % žena).

Pušenje predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 14.000 ljudi. Dok je 1960-ih godina stopa pušenja bila na vrhuncu među muškarcima, a dva desetljeća kasnije među ženama, danas je statistika ipak na strani bivših pušača u odnosu na pušače.

Žestoke masovne medijske kampanje protiv duhana i slikovna zdravstvena upozorenja dokazano sprječavaju djecu i druge ranjive skupine da počnu pušiti i povećavaju broj korisnika duhana koji prestanu pušiti. Oko 80 % pušača počinje pušiti prije 18 godine. U cijelom svijetu svake godine oko 30 milijuna adolescenata počinje pušiti (oko 50 % mladih muškaraca i 10 % mladih žena), a nažalost većina će nastaviti do kraja života. Studije na mladuncima eksperimentalnih životinja zaključuju da nikotin može izazvati trajne promjene u mozgu.

Pušenje predstavlja najveći preventabilni zdravstveni rizik. Pušenje je vodeći uzročnik malignih, kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Oko 95 % umrlih od raka pluća su pušači. Pušenje se dovodi u vezu s povećanim rizikom od osteoporoze, ulkusa jednjaka i želuca, usporenog zarastanja rana i šećerne bolesti. Uz to, pušenje uzrokuje trenutačni porast krvnog tlaka i pulsa, smanjuje protok krvi kroz srce i mozak, smanjuje količinu kisika u tkivima, povećava rizik od stvaranja ugrušaka te direktno oštećuje krvne žile. Znanstveno je dokazano da jedna cigareta skraćuje život osam minuta; dakle, osobi koja puši jednu kutiju cigareta dnevno dan je kraći za dva sata i 40 minuta, a godina 40 dana. Ukupna smrtnost među pušačima je tri puta veća nego kod osoba iste dobi i spola koje nisu nikad pušile te pušači umiru oko 10 godina ranije.

Cigareta sadrži više od 7000 supstanci, od kojih je 70 kancerogeno. Za ovisnost je odgovoran nikotin, a intenzitet ovisnosti o nikotinu može se usporediti s heroinom ili kokainom. Pušenje uzrokuje zadovoljstvo, bolje raspoloženje, smanjenje stresa i anksioznosti. Oko 75 % pušača u zapadnim zemljama razmišljaju o prestanku u sljedećih 6 mjeseci, dok ih je oko 50 % pokušalo prethodne godine. Većina pušača nije planirala pušiti cijeli život, odlučili su samo zapaliti prvih nekoliko cigareta. Nažalost oko 80 % osoba koje pokušaju prestati pušiti, ponovno zapali cigaretu nakon nekoliko mjeseci.

„Prestati pušiti?! Pa to je bar lako, ja sam to učinio već stotinu puta!“ govorio je, navodno, Mark Twain. Iako nije lako, prestati pušiti je uvijek korisno, bez obzira na dob. Zanimljiva je metafora koja pušenje uspoređuje s uskim cipelama, tek kad ih skinemo osjetimo olakšanje. Tri minute traje jaka želja za cigaretom, nikada dulje, a možete je suzbiti na razne načine: operite zube, prošetajte, istuširajte se, popijte čašu vode, pojedite jabuku.

12 tjedana nakon prestanka pušenja poboljšava se cirkulacija krvi, lakše se hoda i diše, a nakon tri mjeseca smiruje se kašalj i otežano disanje te se poboljšava funkcija pluća. Godinu dana nakon prestanka pušenja rizik od srčanog udara smanjuje se za tri puta, a nakon 5 godina rizik je jednak onome kao u nepušača. Deset godina nakon prestanka pušenja rizik za pojavu raka pluća postaje dvostruko manji nego kod pušača, smanjuje se i rizik obolijevanja od raka usne šupljine, grkljana, jednjaka, mokraćnog mjehura, maternice i gušterače. Nakon 15 godina rizik obolijevanja od srčanih bolesti izjednačen je riziku nepušača.

Među pušačima koji su svjesni opasnosti duhana većina želi prestati pušiti. Osim zdravstvenih dobrobiti, brojne su druge prednosti prestanka pušenja, pa tako netko može pronaći motivaciju u količini ušteđenog novca i porastu samopouzdanja zbog ovog velikog koraka, porastu energije, svježijem izgledu, manje bora, drugi u boljem okusu hrane, osjetu mirisa, a treći u pružanju pozitivnog primjera djeci.

Savjetovanja i lijekovi mogu više nego udvostručiti šanse korisnika duhana za uspješan prestanak pušenja. U prestanku od pomoći mogu biti proizvodi koji sadrže nikotin u obliku flastera, guma za žvakanje i spreja. Ti proizvodi smanjuju simptome odvikavanja od pušenja jer zamjenjuju nikotin koji se unosi pušenjem cigarete. U organizam se tako unosi mala, netoksična doza nikotina, bez štetnog dima.

Nikotinska guma za žvakanje prikladnija ja za ljude koji se pušenja ne odriču naglo, već postepeno smanjuju broj popušenih cigareta, sve do potpunog prestanka. Uzima se kad se osjeti potreba za pušenjem i polako žvače tijekom 30 minuta. Prvo se koriste kao zamjena za cigarete što pomaže

smanjiti broj popušenih cigareta, a nakon toga se postupno smanjuje i uzimanje samih guma dok se ne smanji potreba za nikotinom.

Flaster se stavlja na kožu i neprekidno otpušta određenu količinu nikotina koja, kroz kožu, odlazi u cirkulaciju i dalje se prenosi krvlju te osigurava veliku šansu za prestanak pušenja ljudima koji se cigareta žele odreći odmah. Doziranje i trajanje terapije ovisi o razini ovisnosti o nikotinu.

Sprej se može koristiti za postupno smanjenje pušenja ili za nagli prestanak, ovisno o preferencijama pušača. Doza ovisi o razini ovisnosti o nikotinu. U procesu odvikavanja, primjenjuje se tijekom 12 tjedana. Koraci terapije uključuju postupno smanjivanje broja potisaka spreja tijekom tog razdoblja.

Učinci kombinirane nefarmakološke i farmakološke intervencije multipliciraju se, pri čemu obje komponente pridonose uspjehu bez obzira radi li se o individualnom ili grupnom pristupu. Stoga se kombinacija farmakoterapije sa savjetovanjem i bihevioralnim pristupom preporučuje kao najučinkovitija metoda za prestanak pušenja.

Nastavite čitati

Vijesti

Jurjevo u Kurilovcu! Pjesma, krijes i domaće delicije

Manifestacija će se odvijati na križanju Lomničke ulice i Jelačićeve, a očekuje se veliki odaziv građana.

Objavljeno

na

Objavio/la

Etno udruga Kurilovec u suradnji s Gradskom četvrti Kurilovec i DVD-om Kurilovec organizira tradicionalno Jurjevo u Kurilovcu, koje će se održati u utorak, 22. travnja 2025. godine, s početkom u 19 sati. Manifestacija će se odvijati na križanju Lomničke ulice i Jelačićeve, a očekuje se veliki odaziv građana.

„Okupljanje počinje u 18:30, govor etno udruge će biti 18:45, a 19 sati s nastupom kreće vokalno-instrumentalni sastav Jane sa svojim tradicionalnim turopoljskim pjesmama a oko 19:15-19:30 će početi tradicionalno paljenje Jurjevskog krijesa”, rekao je Damir Slojšek, predsjednik Gradske četvrti Kurilovec

Događaj će biti dodatno obogaćen i štandom s tradicionalnom hranom, gdje će posjetitelji imati priliku degustirati domaće proizvode i pića, u suradnji s Plemenitom općinom turopoljskom.

„Pozivamo sve ljude koji mogu doći na naše Jurjevo u Kurilovcu”, dodao je Slojšek.

Nastavite čitati

Vijesti

KUD Gradići održat će svoj tradicionalni Uskrsni koncert, ali s jednom malom izmjenom

Umjesto na Uskrsni ponedjeljak, KUD će svoj doprinos misnom slavlju dati na sam Uskrs.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Kud Gradići/Facebook

KUD Gradići će i ove godine održati svoj tradicionalni Uskršnji koncert u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Gradićima. Svi članovi KUD-a nastupit će na Uskrsnoj svetoj misi u nedjelju, 20. travnja 2025., s početkom u 9:30 sati. Međutim ove godine umjesto na Uskrsni ponedjeljak, svoj doprinos misnom slavlju dat će na sam Uskrs. Razlog tome su druge obaveze KUD-a.

„S obzirom na to da je u istom tjednu i Jurjevo i neke druge aktivnosti koje smo dužni obaviti prema gradu te široj društvenoj zajednici, u suradnji s našim župnikom vlč. Ivanom Torbarom, dogovorili smo da KUD i svi njegovi članovi na samoj Uskrsnoj misi u nedjelju, u 9:30 u Crkvi sv. Antuna Padovanskog daju svoj doprinos. Izuzetno smo počašćeni, zadovoljni, sretni što ćemo u jednom zajedništvu, u jednom duhu mira, ljubavi, moći podijeliti radost Uskrsa sa svim našim mještanima i svima onima koji će se nalaziti na svetoj misi u crkvi“, istaknula je predsjednica KUD-a Gradići, Gordana Kovačić

Na misi će nastupiti sve sekcije KUD-a Gradići. Vokalna, tamburaška te dječja sekcija. Izvest će se nekoliko prigodnih uskrsnih skladbi, među kojima su i poznate pjesme „Ovaj dan“, „Ostani s nama“, „Jezuš nam je gore vstal“ i „Radost prosu se“. Izvest će se i prepoznatljive skladbe kako bi i ostali vjernici u crkvi mogli sudjelovati i zapjevati s izvođačima.

Uskrsna misa u Gradićima tako će ove godine postati i glazbeno duhovni doživljaj, prilika za zajedništvo, radost i slavlje koje nadilazi uobičajene okvire koncerata jer kad pjesma postane molitva, cijela župa pjeva jednim glasom.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.