Sport

Branko Godinić Jagoda – Zagrebaš iz Odre

Objavljeno

prije 9 godina

19. prosinca 2016.

Objavio/la

Kažu da prva ljubav zaborava nema. Pa ni ona nogometna. A tada, početkom dalekih šezdesetih prošlog stoljeća, volio se purgerski NK Zagreb. Sastav tadašnje momčadi iz Kranjčevićeve i nakon više od pola stoljeća zna se napamet, pa makar bila i ponoć: Mišić, Galeković (iz Mraclina, sahranjen u Vukovini), Meštrović (na tekmi uvijek zajapuren i crven u licu), Klobučar (majstorski slobodnjaci), Stanišić, Suša, Kralj, Bubanj (onako s malo kose na glavi a korpulentan skakao je nebu pod oblake), Wacha, Dračić (vrijedi kao i za Bubnja ali imao je Kićo modernu frizuru sa pramenom na vrhu glave, prvi strijelac tada kvalitetne lige), Azinović, Aumiler… Trener: Gustav Lechner.

Zagrebaši Branko Godinić Jagoda i Dubravko Hrkovac Hrki listaju arhivu.

Penjali su se spomenuti (skockani u stilu Elf-a Njemačke; bijeli dres, crne gaćice i bijele štucne) tih godina ekspresno iz zone u tadašnju snažnu i kvalitetnu Drugu jugo ligu pa onda odmah i u Prvu. U elitnoj jesenskoj polusezoni padali su redom OFK Beograd 4:1, Hajduk 4:1, Sarajevo 4:1, Zvezda 4:1, Dinamo u Maksimiru 4:2, Dinamo je dobio po tamburi i u Kupu…(u svojoj knjizi Legende zagrebačkog nogometa na 501. stranici o tome piše i legendarni kolumnist poznanik iz Zagreba Zvonimir Magdić Amigo). Dvije sezone zaredom “mali” Zagreb je završavao peti na tablici a zna se, drmala je tada velika četvorka Zvezda, Dinamo, Partizan i Hajduk.

Branko Godinić Jagoda u dresu Radnika.

Bila su to zlatna vremena dok je Ivo Robić u svojim prekrasnim baladama pjevao o našem voljenom Zagrebu, Savi, golubovima i Cvjetnom trgu, kada su generacije odrastale uz nadiruće Stonse, Beatlese, Bee Geese, Cliffa Richarda i dok je lokalna Gorička grupa Dingosi sa Gujom na mikrofonu izvodila “Uhvati vjetar” i ono “…šesnaest ljeta je imala i oči plave kao dan…”

Stadioni su tada bili uglavnom popunjeni a tražila se često karta više, pa i u Kranjčevićevoj (mladima je danas to teško pojasniti i opisati a da povjeruju). Za Zagreb su tada, a i generaciju kasnije, igrali uglavnom domaći dečki iz kvarta i okolice. Može sve to potvrditi i negdašnji zagrebaš Branko Godinić Jagoda (60 godina), Turopoljac od glave do pete i tada britki bek iz Odre a koji danas živi u Velikoj Gorici.

“Moja generacija Branko Antolić, Drago Rukljać Gec, Željko Smolek Koka, Zvonko Čopor, Pero Močibob, Stipe Perić, Atif Lipovac, Drago Tkalec, Valec, Marijan Čerček, Pajnkret, Slavek Kovačić i ostali uz legendarnog trenera Dražana Jerkovića na čelu, nije bila ništa slabija od gore spomenute Zlatka Dračića. Bili smo možda i popularniji jer neke od ovih “mojih” je zauvijek obilježila kvalifikacijska utakmica 19. srpnja 1973. za ulazak u Prvu ligu protiv Osijeka (2:2, na jedenaesterce Zagreb slavio) kada se na Maksimiru okupilo danas nestvarnih oko 67 tisuća gledatelja (po nekima službeno 64.138) što je i rekordna posjeta stadionu Dinama. Dračić i društvo bili su pomalo gospoda purgerskog štiha a mi u stilu vremena koja su navirala dobri nogometaši ali i pomalo dugokosi fakini te škvadra koja je znali i mladenački zaružiti. Ljudi su nas simpatizirali i voljeli, na ulici prepoznavali a bili smo im, izgledalo je tako, u nekim situacijama i primjer za poistovjećivanje”- kazao je na početku razgovora Godinić a legendarna spomenuta imena suigrača mu, već govore da je i Jagoda bio klasa.

Legendarne dvije generacije NK Zagreba.

Za klub koji nosi ime najljepšeg i najdražeg grada, osim Godinića, igrali su još neki dečki iz Turopolja. “Turopoljci su uvijek bili zapaženi nogometaši i bili su odlično zastupljeni u NK Zagrebu. U Kranjčevićevoj su još igrali Tomo Kranjčina Pino, Božo Bakota (oba iz Buzina), Mijo Markulin (Jakuševec), Željko Župetić (Rakarje), Vlado Mihalj Škija (Velika Mlaka), Dubravko Hrkovac (Novo Čiče), Mario Štoos, Željko Košković, Branko Sambolić, Marin Stević (Velika Gorica)…

Puni Maksimir

Svaki ja na svoj način ostavio traga u ulici pjesnika”- pripovijeda Jagoda. A odakle Godiniću nadimak Jagoda? “Jednom za vrijeme igre me veliki mangup i naš golgeter Pero Močibob javno pohvalio da sam dobar kak jagoda. I Jagoda je ostalo do danas”. Branko Godinić je nogomet započeo igrati u rodnoj mu Odri. “Da, u Kranjčevićevu sam kao ulazni junior stigao iz Odre 1972. godine kod trenera, pokojnog Miše Klarića. Za seniore sam debitirao odmah nakon ulaska u Prvu ligu na Kup utakmici protiv OFK Beograda koju smo dobili 6:1 a trener je bio Dražan Jerković. U juniorima sam igrao centarhalfa a Dražan me prebacio na desnog beka i tu sam ostao. Jerković me vodio punih pet godina a kasnije su me još trenirali Marijan Brnčić i Mirko Bazić. Odigrao sam za Zagreb oko 400 utakmica a 1983. u jesen otišao sam u Radnik i tu u Velikoj Gorici igrao 3 godine”- prisjeća se Jagoda i sve argumentira sačuvanim člancima iz novina i fotografijama. O vremenu igranja za Zagreb knjiga bi se mogla napisati.

Radnik 1984. Godinić stoji četvrti s lijeva.

“Bili smo kao jedna velika obitelj. Družili smo se i van nogometa a nađemo se i danas nakon toliko godina. Znali smo se okupiti u lokalu Močiboba na Dolcu a posjećujemo se i pojedinačno. Na moru se znalo zaroštiljati kod nažalost prerano otišlog Koke Smoleka, Lipovca…” Što se Jagodi posebno usjeklo iz života u Kranjčevićevoj? “Tada nismo imali Zagrebello u Veslačkoj. Trenirali smo na sjeveroistočnoj strani stadiona iza lokala proslavljenog kuglača Nikole Dragaša i iza betonskog rukometnog igrališta. Igralište je bilo polulešnato daleko od današnjih travnatih tepiha. Nismo previše gunđali makar su i premije bile daleko od ovih današnjih (dalo se ipak nešto i s tim napraviti). Negdje 1976/77 izgorjela nam je i drvena zapadna tribina ispod koje su bile klupske prostorije pa smo bili kao “pogorelci” dvije godine podstanari na stadionu u Maksimiru. Nismo bili bogat klub ali bili smo sretni i zadovoljni jer smo voljeli Zagreb”.

Pamti dobro Jagoda i lijepe dane te dobre igre. “Igrali smo kvalitetnu ligu a nismo se bojali nikoga. Za primjer, čuvao sam osobno Dragana Džajića iz Zvezde, Stjepana Deverića i Ivicu Senzena iz Dinama, Damira Desnicu iz Rijeke, Dževada Šečerbegovića (Sloboda Tuzla), Iliju Zavišića (Partizan)…

Radnik veterani 2003. Branko Godinić čuči prvi s lijeva.

Znali smo mnoge trikove kako bi zaustavili suparnika a pamtim kada je u Novom Sadu kod Vojvodine naš Branimir Antolić prije utakmice skinuo domaćem Trifunoviću periku s ćelave glave (dobro su se poznavali) a ovome više nije bilo do igre od velikog bijesa i srdžbe. Znali smo se našaliti i međusobno. Jednom je naš strateg Mirko Bazić na trening došao biciklom a Slavek Kovačić ga je onda (bicikl) poskrivečki okitio jorgovanima. Bilo je cirkusa kada ga je Bazić krenuvši doma želio zajahati”. Pamti Jagoda također utakmicu protiv Dinama 1:1 (strijelci Deverić i Uljan) pred 10 tisuća gledatelja kada je od novinara Zvonimira Magdića i Krasnodara Rore dobio 7,5 i proglašen igračem tekme, sjeća se igre krajem 1980. za reprezentaciju Hrvatske u Dubrovniku protiv Makedonije 2:2 kada mu je trener bio Stanko Poklepović a selektor neuništivi Zorislav Srebrić. Naviralo je još mnogo toga iz dobrih minulih dana ali Branko Godinić Jagoda je morao krenuti. Nekoliko dana ranije imao je kolinje a sigurno je još bilo zaostalog posla pa zasad toliko o nogometu, o dvije sjajne generacije Zagreba i o legendarnom Jagodi kojeg je obitelj čekala.

Povezane teme:Branko Godinić

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

prije 2 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!

Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu

Objavljeno

prije 2 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…

Objavljeno

prije 3 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.

– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.

Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.

– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.

– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Tmurno i kišovito, ali staza puna – održano treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Više od 50 natjecatelja izašlo je na start trećeg kola.

Objavljeno

prije 3 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.

Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).

Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).

I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka u golijadi pobijedila Dinamo

Objavljeno

prije 4 dana

21. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.