Sport

Bomba Leša za prvu pobjedu! Desni bek na probi, neobična ‘generalka’ u najavi…

Nogometaši Gorice pobijedili su srpskog prvoligaša Tekstilac 1-0 u svojoj trećoj utakmici u Medulinu. U petak će ih Goričani odigrati još dvije, pri čemu će u jednoj protivnik biti Varaždin, baš kao i osam dana kasnije, na otvaranju proljeća…

Objavljeno

prije 1 godina

14. siječnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedmoga dana boravka u Medulinu, na središnjem dijelu zimskih mini-priprema, nogometaši Gorice i treći su put istrčali na terene hotelsko-nogometnog centra odjeveni u dresove. Nakon poraza od Lokomotive (0-2) i remija sa slovenskim prvoligašem Primorjem (1-1) na Arena Cupu, Goričani su pauzu do posljednje utakmice na turniru upotpunili još jednom prijateljskom utakmicom. I došli do prve pobjede na pripremama s neobično puno utakmica.

Točnije, utakmice su svaki drugi dan. Gorica je s “lokosima” igrala u petak, sa Slovencima u nedjelju, a u utorak je protivnik bio FK Tekstilac, srpski prvoligaš iz vojvođanskoga grada Odžaci, 20-ak kilometara od granice s Hrvatskom. Tekstilac je trenutačno pretposljednji klub srpske Superlige, ali i momčad s kvalitetom, protivnik dobre razine za ovu fazu priprema.

Ostaje trener Mario Carević i dalje pri svojoj ideji o trojici u zadnjoj liniji, to je očito njegova konačna, ali i logična odluka. Ponovno su krenuli Steenvorden, Bralić i Krizmanić otraga, Halilović i Elezi u sredini, a na bokovima su bili lijevo Sikošek i desno – Mateo Bašić! Sasvim novo ime, igrač koji se tek priključio, 26-godišnji desni bek koji je posljednjih pet godina nosio dres drugoligaša Dugopolja, stigao je na probu i dobio priliku od prve minute. Ostat će sigurno do kraja medulinskog dijela, pa će se raditi procjene…

Što se napačke linije tiče, također sve igrači koji su tek pristigli – Fiolić kao ofenzivni vezni, Erceg kao povučeni napadač, Čuić u vrhu napada kao čista špica. Međutim, malo je prostora bilo za njih u zgusnutoj i dobro organiziranoj obrani Tekstilca, pa se najbolja prilika prvog dijela pamti iz 30. minute, kad je Erceg prošao već i golmana, želio vratiti za Čuića, no lopta je neobično odskočila na izrovanom terenu i šansa je propala.

Na poluvremenu je u igri ostao jedino Ivan Banić, koji je dobio svih 90 minuta na golu, a ostala desetorica su se promijenila. Matković, Maloča i Leš u obrambenoj trojci, Kasumović i Štiglec na bokovima, Čaić i Kapulica u sredini terena te Vrzić i Ndockyt iza leđa isturenog Šlogara. Od 75. minute ušao je i Skrbin umjesto Čaića, ali centralni trenutak utakmice dogodio se malo prije toga.

Igrala se 73. minuta kad je Mateo Leš uzeo loptu u zadnjoj liniji, povukao prema naprijed, došao do nekih 25 metara od gola, opalio svom snagom i – pogodio! Prekrasan gol, potez vrijedan prve pobjede u zimskim pripremama, jer nakon toga više se mreže nisu tresle. Mogla se zatresti gorička, ali spriječio je to Banić s dvije lijepe intervencije, pa je ostalo tih 1-0.

U utorak navečer igrači će se podružiti na zajedničkoj večeri izvan hotela, sljedeća dva dana žestoko trenirati, a u petak odigrati još dvije utakmice i – put kući. Plan je da se dva sata prije utakmice za plasman na Arena Cupu odigra još jedna utakmica, i posebno je zanimljiv izbor protivnika. Bit će to, naime, Varaždin. S kojim će Gorica igrati i osam dana poslije, na otvaranju proljetnog dijela prvenstva…

Drugim riječima, Goričani će generalku za Varaždin odraditi protiv Varaždina.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.