Sport

Bogatiji za veliko iskustvo, snovi ostaju isti: ‘Dovest ćemo Ligu prvaka u Veliku Goricu!’

Futsal Gorica Epic Brozo početkom listopada kreće u novi lov na ulazak u prvu ligu, no tu njihove ambicije ne staju. Došla su pojačanja, dolazi još jedno, stiže i novi trener, a imaju i novu sportsku direktoricu…

Objavljeno

prije 3 godine

17. rujna 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ambicije su od prvog dana, od prve sekunde, dosezale nebeske visine. Od trenutka kad je osnovan klub Futsal Gorica, osnivač i predsjednik, ikona turopoljskog nogometa Igor Mostarlić, sanjao je snove koji su se mnogima učinili ludo ambicioznima.

– Želim u roku četiri godine postati prvak Hrvatske i dovesti Ligu prvaka u naš grad!

Tako je Mostarlić govorio u samom startu, a ništa se posebno nije promijenilo ni nakon što je prvi pokušaj završio po onoj poznatoj “prvi se mačići u vodu bacaju”… Fustal Gorica Epic Brozo, kako je naziv kluba ubrzo dopunjen suradnjom s hrvatskim reprezentativcem Marcelom Brozovićem, u prvoj je svojoj sezoni uzela prvo mjesto u drugoj ligi, ali kvalifikacije za popunu prve lige pokazale su se kao škola koju je trebalo proći.

– Je, to nam je velika škola. Nismo točno znali što nas čeka, s kakvim ćemo se protivnicima morati nositi, što nam sve nedostaje… Sad smo pametniji, iskusniji, bogatiji za sve što smo prošli u prvoj sezoni. I krećemo dalje još jače, još ambicioznije – govori Igor Mostarlić u predvečerje nove sezone, u trenucima kad se kuju planovi za još veće stvari.

Našli smo se u jednom goričkom kafiću, uz njega je bio vrijedni klupski operativac Samir Omerović, ali i Marina Mikulić, koja je preuzela ulogu sportskog direktora. Točnije, sportske direktorice…

– Priključila sam se ovoj priči s dobrim razlogom, vjerujem u sve ono što dečki rade i spremna sam pomoći koliko god mogu. I znate što ću vam reći… Za nas će se još itekako čuti! – kaže Marina Mikulić, ambicijom potpuno u skladu s onim što cijelo ovo vrijeme slušamo od Igora Mostarlića.

Već gotovo tri godine Futsal Gorica Epic Brozo gradi ovu lijepu i neizbježno uspješnu priču, i to bez ikakve pomoći sa strane. Dobro, sponzore su uspijevali pronaći, s te strane potpora je vrlo dobra, no valjalo je izdržati prve tri godine, koliko je potrebno da se uđe u sustav financiranja od strane Zajednice sportskih udruga, odnosno Grada. Troškovi su ogromni, svaki novi korak iziskuje velike napore da se sve to isprati na pravi način, ali odustajanje ni u jednom trenutku nije bilo opcija. Ni u ludilu.

– Bilo je stvarno teško, jer morali smo sve troškove pokrivati sami, a usput i rasti kao klub u svakom smislu. Primjerice, mi cijelo ovo vrijeme plaćamo dvorane, što klubovi koji su u sustavu ne moraju, mi plaćamo kazne HNS-u za koje često i nismo odgovorni, mi pokušavamo privući djecu na sve moguće načine, vodeći računa da ništa od toga ne ide na uštrb kvalitete rada… – priča Mostarlić i nastavlja:

– I uspjeli smo, danas imamo šest selekcija, više od 80 djece svakodnevno prolazi kroz naš klub, imali smo i kamp u Novalji, ali naravno da bi nam dobro došla svaka pomoć. I zato se veselimo što ćemo od Nove godine i mi ući u sustav financiranja kao i svi drugi velikogorički sportski klubovi. To će nam jako puno značiti. Strpljivo smo čekali da ispunimo sve uvjete, sve po pravilima, a sad je konačno došao i taj trenutak. I vjerujemo da smo, na temelju svega što smo radili, pomoć itekako zaslužili.

A u iščekivanju tog važnog detalja, u klubu nastavljaju raditi punom snagom. S djecom, među kojima su i dvije selekcije koje igraju najviši rang hrvatskog futsala, ali i sa seniorima, koji u novu sezonu ulazu sa značajnim pojačanjima. Franjo Matković, Ivica Majić, Mateo Čekol, Bruno Jakovljević i Leonardo Mostarlić novi su igrači Futsal Gorica Epic Broza, a u preostala dva tjedna, koliko je ostalo do početka sezone, trebalo bi stići i još jedno veliko pojačanje, ali i novi trener, čije ime je zasad i dalje tajna.

– Sve to otkrit ćemo u danima pred nama, ali već sad smo sigurno da ćemo biti još bolji, još jači. I da ćemo ovoga puta uspjeti. Pažnju publike već smo privukli, mi smo jedan od rijetkih klubova koji uspije napuniti tribine naše dvorane, a u budućnosti će to sigurno biti još i bolje – uvjeren je presidente Mostarlić.

Problemi se rješavaju, nedostaci ispravljaju, novi koraci rade s velikom odlučnošću, odatle i tolika samouvjerenost kad je riječ o izazovima koji slijede. Ali i kad je riječ o konačnom cilju, koji se ne mijenja…

– Naravno, ne odustajemo od našeg plana. Želimo postati najbolji klub u državi i dovesti Ligu prvaka u Veliku Goricu. I u tome ćemo uspjeti!

Neka tako i bude. Neka Velika Gorica, zašto ne, postane grad futsala…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 22 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.