Povežite se s nama

Vijesti

Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu

Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja

Objavljeno

na

Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.

Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.

Foto: Bebi

Probila je led, pojavio se Sunac

Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.

– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.

Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.

– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…

Bebi, Jednorog i Petar Pan

Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.

– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.

Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.

– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.

Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.

– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…

No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.

Petar Pan

Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.

– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.

– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.

Prvi katolički obrt

Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.

– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.

Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.

– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.

– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.

Jedini vrtić na selu

Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.

– Trebala sam  otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”

Jedna dadilja na šestero djece

Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.

– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.

– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.

– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.

Foto: Petar Pan

Lista čekanja

Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.

– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.

Sport

Veliki dan na Gradskom stadionu: Čudesna Gorica srušila Dinamo!!!

Nogometaši Gorice pobijedili su Dinamo 1-0 na svom stadionu, ispunjenom gostujućim navijačima, na kraju razočaranima i pokislima. Potez odluke i drugi put zaredom povukao je sjajni Adrion Pajaziti, ali sjajni su bili – svi!

Objavljeno

na

Objavio/la

Iako je termin bio nepovoljan za takvo što, dupkom pun Gradski stadion dočekao je nogometaše Gorice i Dinama ove srijede, na utakmici za pamćenje. Utakmici u kojoj je Dinamo imao imperativ pobjede u borbi za naslov, u utakmici u kojoj je i Gorica morala ganjati bod ili sva tri, jer dan prije Šibenik je slavio kod Lokomotive… Bilo je to čudesnih 90 minuta u izvedbi naših nogometaša, a na kraju je završilo zasluženom nagradom, grandioznom i iznimno vrijednom pobjedom!

Veliki i brojni problemi mučili su uoči ovoga ogleda Marija Carevića, čak i ako se isključi činjenica da već četvrti put ovog proljeća zbog suspenzije nije mogao sjediti na klupi. Uz kartoniranog Sikošeka i već duže ozlijeđene Pršira i Fiolića, ovoga puta nije bilo ni bolesnog Elezija, dok je na klupi ostao načeti Halilović. U takvim okolnostima Carević je posložio početnih 11 s Mikanovićem, Steenvoordenom, Krizmanićem i Lešom ispred Banića, s Gurlicom na “šestici” te Pajazitijem i Čaićem na “osmicama”, dok su prema naprijed prostor tražili Šlogar, Ndockyt i Erceg.

Prostora, očekivano, nije bilo previše, ali Gorica je svejedno prva zaprijetila. Adrion Pajaziti je u 15. minuti došao u dobru poziciju na vrhu kaznenog prostora, ali i promašio za nekoliko centimetara. Dinamo je, opet očekivano, dominirao u posjedu, ali i stvarao jako malo pravih, izrazitih prilika. Sve se svodilo na pokušaje iz daljine, među kojima je bilo i nekoliko opasnih po Banićev gol, no Gorica je generalno gledajući uspijevala iskontrolirati favoriziranog protivnika.

Smješten odmah pokraj službene spikerice, trener Carević se ljutio, živcirao, ali i planirao što dalje, pa je na poluvremenu gorička klupa povukla dva poteza. Čaić i Vrzić zamijenili su Gurlicu i Šlogara, na desno krilo preselio je Erceg, a Gorica je iz minute u minutu bivala sve hrabrija prema naprijed. Nervoza je u gostujućim redovima rasla s protokom vremena, a to je značilo da je padala i koncentracija, što je otvaralo i sve više prostora…

A taman koliko je bilo potrebno otvorilo se u 67. minuti! Lopta iz dubine došla je do Filipa Čuića, već poslovično korisnog, koji je lijepo povukao i na drugoj strani kaznenog prostora ugledao Pajazitija. Sjajni albanski veznjak, strijelac i u prošlom kolu u pobjedi kod Osijeka, opet se fenomenalno snašao i pogodio za 1-0! Dinamovim navijačima ispunjen stadion je umuknuo, a oni kojima je Gorica u srcu su uživali u trenutku.

I strepili do kraja.

Dinamo je krenuo s izmjenama, gotovo u panici jedan za drugim su ulazili Hoxha, Kanga, Ademi, Mbuku i Theophile-Catherine, promijenio je gostujući trener Perković i formaciju, a vjetar u leđa “modri” su dobili u 82. minuti, kad je Vito Čaić dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Do kraja je Gorica morala izdržati sa cijelim svojim stadionom protiv sebe, s čovjekom manje, pod snažnim pritiskom nominalno kvalitetnijeg protivnika…

Goričani su se lavovski borili, herojski, a u tome im nije nimalo pomoglo to što je sudac Lovrić doslovno izmislio čak sedam minuta sudačke nadoknade. Gdje ih je pronašao, odakle ih je smislio, ostaje misterij… Ali, uzalud je Dinamu bilo i to! Gorica je izdržžala do kraja, odradila je defenzivno perfektnu završnicu i izborila tek drugu prvenstvenu pobjedu u 28 sudara s “modrima”.

Treća je to pobjeda Gorice zaredom, velika, ogromna, nezaboravna, a donijet će i puno toga uoči gostovanja kod Šibenika u ponedjeljak. Šibenika koji je, hvala na pitanju, opet na minus sedam!

Bravo, bravo, bravo!

Nastavite čitati

Gospodarstvo

ŽUPANIJA Poduzetnici početnici dobili bespovratna sredstva za start

Zagrebačka županija dodijelila im je 390 tisuća eura vrijedne ugovore.

Objavljeno

na

Poduzetnici su pokretači gospodarskog razvoja, a njihova uspješnost uvelike ima utjecaj na proračunska sredstva.

Zagrebačka županija od svojih početaka vrednuje njihov poslovni put i iz godine u godinu osigurava sve veće iznose bespovratnih potpora u nekoliko kategorija.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Gledajući kompletnu sliku izdvajanja, Županija poduzetnike prati od samog početka poslovanja. Tako je zamjenik župana Damir Tomljenović danas dodijelio 390 tisuća eura vrijedne ugovore o bespovratnim potporama poduzetnicima početnicima. Temeljem javnog natječaja sredstva u iznosu do 2.000 eura ostvarilo je 206 poduzetnika početnika, odnosno svi koji su ispunjavali uvjete natječaja.

–Prvo bih pohvalio poduzetnike Zagrebačke županije koji su po svim relevantnim podacima u samom vrhu Republike Hrvatske, a njihov kvalitetan i dobar rad važan je za Županiju jer oni pune županijski Proračun, kako bi se dalje iz njega izdvajala sredstva za potrebne namjene. Riječ je o važnim projektima poput izgradnje škola i prometne infrastrukture, i stoga je naša obveza i zadatak osigurati poduzetnicima bespovratna sredstva kojim će unaprijediti svoje poslovanje – istaknuo je Tomljenović.

Foto: Zagrebačka županija

Podsjetimo kako je samo u ovoj godini Županija za svoje poduzetnike osigurala ukupno 3 milijuna eura bespovratnih potpora.

–Od toga je 2,1 milijun namijenjen poduzetnicima s ciljem povećanja konkurentnosti, zatim novost od ove godine, bespovratna sredstva u visini pola milijuna eura poduzetnicima za ugradnju fotonaponskih ćelija, te za početak poslovanja  390 tisuća eura – naveo je zamjenik župana.

Foto: Zagrebačka županija

Jedan od ovogodišnjih dobitnika potpore je Vedran Damjanović, vlasnik obrta za usluge, trgovinu i proizvodnju TerraSens.

–Bavim se preciznom poljoprivredom, odnosno razvojem senzora za preciznu poljoprivredu, kao što je senzor vlage tla i primjenom dronova u poljoprivredi, poput snimanja ili prskanja usjeva dronovima. Potporu Zagrebačke županije dobio sam za nabavu CNC stroja kojim ću sam moći izrađivati prototipove elektroničkih pločica potrebnih za izradu senzora, što će mi smanjiti troškove budući da ih moram uvesti iz inozemstva što je jako skupo i iziskuje puno vremena za dostavu – objasnio je Damjanović.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal

Preostali dio bespovratnog novca i dalje čeka poduzetnike!

2,1 milijun eura vrijedan natječaj za dodjelu bespovratnih potpora subjektima malog gospodarstva koji se bave proizvodnim i neproizvodnim djelatnostima s ciljem povećanja konkurentnosti, i dalje je otvoren, i to do 15. svibnja.

Za proizvodne djelatnosti moguće je ostvariti bespovratnih sredstva u maksimalnom iznosu do 10 tisuća eura, a za neproizvodne djelatnosti maksimalni iznos potpore je 4 tisuće eura.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Vijesti

Stižu povrati poreza! Evo kada kreću isplate i tko može očekivati najviše novca

Građani mlađi od 30 godina mogu očekivati najveće povrate.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Markus Spiske/pexels.com

Isplate povrata poreza za 2024. godinu započinju 2. svibnja, a pravo na povrat ima oko 830 tisuća građana, uključujući i strane radnike koji su podnijeli potrebnu dokumentaciju, prenosi Poslovni.hr. Povrati će se isplaćivati kontinuirano, prema redoslijedu izdavanja rješenja, a većina građana može ih očekivati do kraja svibnja.

Prošle godine je 830.122 poreznih obveznika ostvarilo povrat od gotovo 333 milijuna eura, dok je kod 97.512 građana utvrđena obveza za uplatu poreza u iznosu od 35 milijuna eura. Prosječan povrat tada je iznosio oko 400 eura.

Da bi ostvarili porezne olakšice, građani su do kraja veljače morali dostaviti odgovarajuće obrasce, vezane uz uzdržavane članove obitelji, djecu, invalidnost, prebivalište u potpomognutim područjima i druge kategorije koje omogućuju umanjenje porezne osnovice.

Za one mlađe od 25 godina, vraća se 100 % uplaćenog poreza, što je prošle godine prosječno iznosilo 900 eura (za 83.528 mladih). Osobe u dobi od 26 do 30 godina ostvaruju 50 % povrata, u prosjeku 770 eura, a to je iskoristilo 128.910 mladih, što je državu koštalo ukupno 100 milijuna eura.

I strani radnici zaposleni u Hrvatskoj također imaju pravo na povrat, pod uvjetom da su predali Obrazac PK i ispunili sve potrebne uvjete.

Važno je napomenuti kako povrat poreza neće biti isplaćen onim građanima koji imaju nepodmirene dugove prema državi, uključujući PDV, porez na nekretnine, doprinose i druge obveze. U tim slučajevima građani će umjesto povrata primiti obavijest o naplati duga.

Nastavite čitati

Vijesti

Vlada Republike Hrvatske proglasila je dan žalosti povodom smrti pape Franje

Dan žalosti odnosi se na cijelo područje Republike Hrvatske i uključuje niz mjera i preporuka koje se prvenstveno tiču javnih događanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Papa Franjo/FB Papa Franjo

U subotu, 26. travnja, Hrvatska će obilježiti dan žalosti povodom smrti pape Franje. Odluka je donesena kako bi se iskazalo poštovanje prema papi, koji je svojim djelovanjem ostavio dubok trag u društvu, prenosi Večernji.hr. Dan žalosti odnosi se na cijelo područje Republike Hrvatske i uključuje niz mjera i preporuka koje se prvenstveno tiču javnih događanja, najviše zabavnih priredbi.

Privatni događaji nisu regulirani ovom odlukom, što je Vlada dodatno pojasnila putem objave na društvenoj mreži X, naglasivši da se Odluka ne odnosi na događaje privatnog karaktera.

„POJAŠNJENJE ODLUKE VLADE O DANU ŽALOSTI, SUBOTA 26. TRAVNJA – Vezano za brojne upite građana o preporukama za privatne događaje na dan žalosti, skrećemo pozornost da Vlada Odlukom ne regulira događaje privatnog karaktera, nego javne događaje, i to isključivo zabavne priredbe”, poručili su.

Na dan žalosti, u razdoblju od 7 do 19 sati, zabavne priredbe se ne smiju održavati. Također, televizijski i radijski programi trebaju biti prilagođeni obilježavanju dana žalosti, što znači da sadržaji moraju odgovarati ozbiljnosti trenutka.

Kulturni i športski događaji mogu se održavati, ali uz uvjet da u navedenom razdoblju ne uključuju zabavne sadržaje. Uz to, zastave trebaju biti spuštene na pola koplja na svim zgradama tijela državne vlasti, lokalne i regionalne samouprave, kao i na zgradama u kojima djeluju pravne osobe i obrtnici.

Ministarstvo turizma i sporta pozvalo je sve sportske dionike da svoje aktivnosti prilagode obilježavanju dana žalosti. Sportska natjecanja trebala bi započeti minutom šutnje, a svi organizatori dužni su osigurati da zabavni sadržaji budu isključeni između 7 i 19 sati. Također, zastave na svim sportskim objektima moraju biti spuštene na pola koplja.

„Sveti Otac je bio primjer brige za sve ljude, a posebice za najslabije, uvijek je isticao svoju ljubav i poštovanje prema sportskim vrijednostima i sportu te u ovim iznimno tužnim trenucima pokažimo suosjećanje i izraze poštovanja prema Svetom Ocu Franji”, poručili su iz Ministarstva turizma i sporta.

Nastavite čitati

Scena

Gorički slavuj Niko: Oboa, klavir, glas, skladanje, slikanje i pet minuta slave

Niko Stepanić (16) prvak je Hrvatske u pjevanju, umjetnička duša, ali i mladić kojeg je cijela Hrvatska upoznala nakon što se “ubacio” u koncert “4 tenora” u kultnoj dvorani Lisinski. Ovo je njegova priča…

Objavljeno

na

Objavio/la

Već kad je došla vijest da u Velikoj Gorici imamo prvaka Hrvatske u pjevanju, bilo je jasno da se tu radi o jednom posebnom tinejdžeru. Ime mu je Niko Stepanić, ima 16 godina i učenik je drugog razreda velikogoričke Gimnazije, ali i drugog razreda srednje škole Umjetničke škole Franjo Lučić.

Titule najboljega u Hrvatskoj dokopao se na državnom natjecanju održanom u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama. Niko je bio briljantan u svojoj izvedbi, uz klavirsku pratnju profesora Krešimira Starčevića skupio je impresivnih 99 bodova, što je bilo dovoljno za prvo mjesto u prvoj kategoriji.

Mladi Niko uživao je u trenutku, u spoznaji da je najbolji u državi u onome čime se bavi, a koliko je zapravo dobar i svi mi ostali saznali smo samo nekoliko dana kasnije. Iako nisam nije bio svjestan da će baš te nedjelje navečer dogoditi njegov novi poseban trenutak.

U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski došao je na koncert “4 tenora”, odnosno četvorice vrhunskih pjevača. Đani Stipaničev, Vladimir Garić, Marko Pecotić i Filip Hozjak oduševljavali su publiku i bili prve zvijezde večeri sve dok Pecotić u jednom trenutku nije došao do Nike, koji je sjedio u prvom redu. Gurnuo mu je u ruke mikrofon i pozvao ga da zapjeva s njim, a mladi Velikogoričanin nije ni na trenutak dvojio. Pustio je glas, a u dvorani Lisinski nastalo je momentalno oduševljenje.Do toga trenutka neupućenima potpuno nepoznat klinac nije dozvolio da ga u ovom iznenađujućoj situaciji pojede trema, nego je zapjevao tako da je pljesak publike namijenjen upravo njemu potrajao još neko vrijeme.

” Niko je tiho sjedio u publici, a onda nas je sve iznenadio! Idemo mi u mirovinu, čini nam se. Bravo, Niko!”, oduševljeni su bili i dečki iz “4 tenora”.

– Kad ulazimo među publiku i pjevamo, često se netko posebno istakne. Ovaj put sam odmah primijetio mladića u prvom redu, bio je odjeven kao da ide na klasični koncert, s leptir mašnom i košuljom. Vidjelo se da mu je stalo – rekao je Marko Pecotić Peco.

Čuvši kako dečko iz prvog reda gledališta pjeva, Peco je sa širokim osmijehom sjeo na njegovo mjesto i – slušao!

– Mladić se nije sramio, bio je voljan sudjelovati. Kad je počeo pjevati, shvatio sam da odlično poznaje pjesmu i da mu je glas izvrstan. Najpametnije mi je bilo da se maknem i ne ometam ga, kako bi mogao dati svoj maksimum. Na takvim koncertima mi znamo što ide i kako ide, ali nekoga tko prvi put pjeva javno sitnica može izbaciti iz takta. Zato sam mu dao prostor i stvarno mi je drago zbog toga – objasnio je Pecotić.

Snimljen je i video tog trenutka, kojeg su “4 tenora” podijelila na svojim društvenim mrežama, a tek tu je nastalo ludilo! Oduševljena nacija mahnito je pregledavala neobičan nastup mladog Velikogoričanina, pa je već dva dana kasnije taj video imao više od 600.000 pregleda. Usporedbe radi, najgledanije video objave na ovom profilu do tad su imali desetak puta manje pregleda…

Niko Stepanić tako je preko noći postao veliki hit, nacionalni mediji počeli su se javljati sa zahtjevima za intervjue, ali to u njegovu svijetu nije previše toga promijenilo. U svemu tome Niko uživa, takva vrsta reakcija na njegov iznenadni dobro dođe kao doza samopouzdanja, ali riječ je o tinejdžeru koji je s obje noge čvrsto na zemlji. I koji, jednostavno, uživa u pjevanju, u glazbi…

Otac mu svira gitaru, majka je bila u crkvenom zboru, neka glazbena podloga tako je postojala i u genima, ali i roditelji su vrlo brzo shvatili da ovo nije šala. Već sa četiri-pet godina davao je naznake velikog talenta, jer Niko je bio dječak koji već u toj dobi bez problema otpjeva svaku pjesmu koju čuje na radiju ili televiziji.

Shvativši da tu postoji talent, roditelji su ga usmjeravali u glazbu, a njegov prvi izbor bila je – oboa! U jednom crtiću, kaže priča, vidio je taj instrument i želio je samo to. Upisao se u glazbenu školu u drugom razredu “prave” škole, no vrlo je brzo postalo jasno da oboa nije pravi izbor za njega. I da je Niko rođen da bude – pjevač.

Promijenio je instrument, prebacio se na klavir, ali i radio na pjevanju. Osnovu glazbenu školu završio je na klaviru, da bi u srednjoj upisao pjevanje, dok se klavir prebacio na mjesto broj dva.

I nije to uopće loša kombinacija za ukućane, jer Niko često doma sjedne za klavir i pjeva omiljene pjesme poznatih izvođača, a svi ostali uživaju… Iako, nisu to isključivo tuđe pjesme.

Naime, budući da je tijekom osnovne glazbene škole briljirao i u solfeggiju, čak bio i na natjecanjima, već u ovim godinama okrenuo se i skladanju vlastitih pjesama! Zasad ih ima nekoliko, kažu kako to zvuči jako dobro…

Da je riječ o mladiću koji je potpuno umjetnički tip govori i podatak da Niko izvrsno slika, i to u svim tehnikama, no s obzirom na pohađanje dvije škole nema se vremena previše posvećivati slikarskom platnu, kao ni stolnom tenisu, omiljenom mu sportu.

Ukratko, čini se kako u svom gradu imamo glazbenu zvijezdu u usponu.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.