Vijesti
Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu
Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja
Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.
Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.
Foto: Bebi
Probila je led, pojavio se Sunac
Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.
– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.
Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.
– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…
Bebi, Jednorog i Petar Pan
Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.
– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.
Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.
– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.
Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.
– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…
No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.
Petar Pan
Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.
– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.
– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.
Prvi katolički obrt
Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.
– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.
Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.
– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.
– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.
Jedini vrtić na selu
Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.
– Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”
Jedna dadilja na šestero djece
Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.
– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.
– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.
– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.
Foto: Petar Pan
Lista čekanja
Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.
– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.
Vijesti
Neizvjesna utrka za župana Zagrebačke županije! Kožić i Zmajlović gotovo izjednačeni
Najnovija anketa pokazuje tijesnu borbu za ulazak u drugi krug, razlika između dva vodeća kandidata manja je od 3 %.
Sport
Senzacija iz Gorice: Postaje li Juraj Frigan najmlađi debitant u povijesti HNL-a?!
Dva dana prije svog 16. rođendana kadet HNK Gorice Juraj Frigan odradio je prvi trening sa seniorima. Dobije li priliku u nedjelju Koprivnici protiv Slaven Belupa, debitirat će u HNL-u sa 16 godina i dva dana…
Ova sunčana srijeda, prava proljetna, ostat će u dugom sjećanju jednom klincu koji svoje sanja s loptom u nogama… Juraj Frigan, o njemu je riječ, izdanak je nogometne škole HNK Gorice, prošao je u našem klubu pionirski staž, nakon toga zaslužio da odmah preskoči do kadeta, iz kojih je baš ove srijede skočio u – seniore!
Dva dana prije nego što će proslaviti svoj 16. rođendan, Frigan je tako odradio svoj prvi seniorski prvoligaški trening, a to je definitivno jedan od trenutaka koje pamtiš iz svoje karijere. Kažu upućeni da bi njegova karijera mogla biti vrlo uspješna, prožeta velikim ostvarenjima, u što želimo i volimo vjerovati, ali i u svemu tome ostanu detalji koji su vezani za same početke, za prve doživljaje, prve impresije…
Naravno, nije nimalo slučajno da je baš on prvi iz pionirske šampionske generacije koji je dobio priliku priključiti se seniorima, jer riječ je o jednom od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša rođenih 2009. godine, reprezentativcu u toj selekciji, dečku koji iz utakmice u utakmicu pokazuje da se radi o vrlo ozbiljnom nogometnom prospektu za budućnost. Prepoznali su to i u klubu, poklopili su se i datumi, i evo malog Frigana s prvotimcima!
Juraj Frigan dečko je iz Sv. Ivana Zeline, tamo je i počeo igrati nogomet, da bi u HNK Gorici završio nakon epizode u Dubravi. U klubu su njegovim roditeljima predstavili projekt razvoja, oni su u to povjerovali, a ta kombinacija uskoro se pokazala dobitnom. Frigan je u svojoj prvoj goričkoj sezoni bio ponajbolji igrač momčadi koja je pod vodstvom Borisa Trivunova spektakularno osvojila naslov prvaka u HNL-u, a zajedno s još četvoricom suigrača iz kluba bio je i standardni U-15 reprezentativac.
Dvoznamenkasti broj igrača iz te generacije već je ove sezone dobio priliku u kadetskoj HNL, a među onima koji su u potpunosti preskočili nastupanje za kadete II i odmah se pridružili starijem godištu bio je, naravno, i Frigan. U nogometnim bitkama s godinu starijim igračima nastavio je napredovati, sve do ove srijede i novoga koraka koji je slijedio.
Ima to, naravno, veze s više okolnosti, ali i s poklapanjem datuma. Gorica je prošlog vikenda osigurala ostanak u ligi, pritiska više nema, a to znači da će biti prostora za mlade igrače u posljednja dva kola. Budući da propisi kažu da igrači koji navrše 16 godina, uz poseban specijalistički pregled, smiju nastupati za seniorske momčadi, budući da Frigan u petak, dva dana prije Slaven Belupa, navršiti 16 godina, nije nemoguće da se pronađe prostora i za poneku njegovu minutu.
Dogodi li se to već u nedjelju u Koprivnici, Frigan će postati najmlađi debitant u povijesti HNL-a, uz napomenu kako bi tu “titulu” dijelio s još dvojicom igrača. Samo 16 godina i dva dana u trenutku svog debija imali su Marko Dabro, danas napadač Varaždina, i Luka Vušković u dresu Hajduka. Bilo bi sjajno da je utakmica u subotu, dan ranije, pa da Frigan sam zasjedne na čelo ove liste, ali ždrijeb mu nije bio naklonjen…
U svakom slučaju, dan ili dva kasnije, kolo ili dva kasnije, Gorica je krenula pravim putem. I ponudila šansu dečku koji je šansu zaslužio. Ponašanjem, odnosom, ali i samom kvalitetom na travnjaku. Frigan je, vidi se to i u videu gore, paklen vezni igrač, u skautskim izvještajima po stilu igre ga uspoređuju s Lukom Modrićem, a neki će kod takvih usporedbi spomenuti i Marcela Brozovića… U oba slučaja, nije loše.
– Juraj je jedan plemeniti vezni igrač, ogromnih trkačkih kapaciteta, a tehnički jako, jako dobar. Uz to, on je i karakteran, vrijedan, marljiv dečko, a ja ću se složiti s onima koji kažu da stilom igre podsjeća na Modrića. A to kažu mnogi skauti. Mislim da je pred njim budućnost vezana za A reprezentaciju – kaže Slavko Perković, direktor Nogometne škole HNK Gorica.
Sa svojim suradnicima pokušao je Frigana dovesti u Goricu i godinu prije nego što je konačno i stigao, pa došao u ruke trenera Borisa Trivunova.
– Ja bih rekao da mi se čini da ni on sam nije svjestan svojih kvaliteta i svog talenta. Ponizan je i vrlo karakteran dečko. Prošle sezone bio je jedan od ključnih igrača kod osvajanja titule kod pionira, moje je mišljenje da nema u Hrvatskoj puno igrača ove generacije koji su bolji od njega, a uvijek mi se čini da on toga nije ni svjestan – kaže Trivunov i nastavlja:
– Detaljno statističko praćanje naših utakmica kaže da je on među najboljim igračima na terenu čak i kad mi gubimo utakmice, a podaci o trčanju na GSP-u govore da je ono što on postiže na seniorskoj razini, a ponekad i iznad seniorskog prosjeka! Naravno, ima on i još puno prostora za napredak, ima na čemu raditi, ali puno je pokazatelja da ima velike šanse da postane jako dobar seniorski nogometaš. Osobno vjerujem da će u najmanju ruku biti jako dobar prvoligaški igrač, a očekujem ga i na ozbiljnoj europskoj razini. Ako se nastavi ovako razvijati, siguran sam da će jednog dana biti i hrvatski A reprezentativac.
Neka tako i bude… Počevši od ove nedjelje.
Obrazovanje
Klinci rasturaju u graničaru! Djeca iz Kvaternika osvojila broncu u Rijeci
Na poluzavršnom državnom natjecanju u graničaru, održanom u riječkoj dvorani 3. Maj, učenice i učenici trećih i četvrtih razreda, pod vodstvom profesora Ivice Hercega, osvojili su treće mjeste
U “moru” natjecanja za naše školske sportske klubove, posebno se ističe natjecanje u sportu koji svi vežemo za rano djetinjstvo – u graničaru. U ovom natjecanju nastupaju najmlađi školarci sportaši, djeca koja idu u treći i četvrti razred, a u Velikoj Gorici graničar se posebno uspješno igra u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika.
Potvrđeno je to već ranije ovog proljeća, kad je školska ekipa u graničaru postala prvak Zagrebačke županije, a veliki uspjeh klinci iz Kvaternika ostvarili su i na sljedećem koraku.
Bio je to jedan lijep izlet u Rijeku za ovu djece od devet, odnosno deset godina, a povod za putovanje na more bilo je poluzavršno državno natjecanje osnovnih škola. Osim naše OŠ Eugena Kvaternika, našeg županijskog prvaka, u sportskoj dvorani 3. Maj okupili su se i najbolji u istoj kategoriji iz Primorsko-goranske, Istarske, Sisačko-Moslavačke i Karlovačke županije.
Mali Velikogoričani smješteni su u skupinu B, u kojoj je porazom 2-0 od OŠ Fran Krsto Frankopan iz Krka osvojila drugo mjesto i plasirala se u borbu za broncu. U toj je utakmici naša škola pobjedom 2-0 protiv OŠ Dr. Mate Demarina iz Medulina osvojila treće mjesto na ovom natjecanju, pa su djeca sa širokim osmijesima sjela u autobus i zaputila se prema svojoj Velikoj Gorici.
Pod vodstvom legendarnog velikogoričkog profesora tjelesnog Ivice Hercega, boje OŠ Eugena Kvaternika, Velike Gorice i Zagrebačke županije branili su:
Mark Grgić (4.B), Pavle Humić (4.B), Josip Pavlinić (4.B), Josip Čehobašić (4.B), Jana Prevolnik (4.B), Zara Stepanić (4.B), Lucija Šipušić (4.B), Elena Kolar (4.B), Grgur Zuanović (3.A), Dora Ćosić (3.A), Ivan Prahir (3.A), Paula Juranović (3.A)
Bravo, klinci!
HOTNEWS
U Velikoj Gorici otvoren jedan od najmodernijih dječjih parkova u Hrvatskoj
Unikatno dječje igralište prilagođeno je djeci s invaliditetom.
U Ulici Marije Jurić Zagorke u Velikoj Gorici, na gotovo 2.500 tisuća četvornih metara, dovršeno je novo dječje igralište, koje se nalazi u neposrednoj blizini Osnovne škole Nikole Hribara.
Vrijednost radova na izgradnji i opremanju iznose oko 358 tisuća eura.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
– Ovo je jedno od najmodernijih dječjih igrališta, u kojem su smještene suvremene sprave za igranje, a građeno je po jedinstvenom modelu u Hrvatskoj. Zahvaljujem se VG Komunalcu koji je bio izvođač radova i svojim suradnicima koji su s puno entuzijazma pripremali projekt i upotpunili ga po najbolje mogućim standardima. Konačni vizual je zaista impresivan i vjerujem da će stanovnici ovog kvarta u koji se doseljava sve više obitelji, zaista koristiti svoje slobodno vrijeme na ovom lijepom mjestu, a posebice djeca koja zaslužuju najbolje – rekao je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Inače, novi park osmišljen je u nekoliko zona s modernim i sigurnim igralima za djecu različitih uzrasta, a njegova je posebnost što je pristupačan i djeci i osobama s invaliditetom.
–Ovakav model sprava postoji u dječjim parkovima u Europi, a Velika Gorica je prvi Grad u Hrvatskoj koji ga je ugradio u svoj park. Cijeli park je postavljen kao kombinacija sprava koje se nadovezuju. Posebnu pažnju usmjerili smo na sigurnost prilikom dječje igre, a opet da djeci u parku bude poseban doživljaj igrati se i istraživati. Unikatnost ovog parka su i posebne sprave na kojima se mogu igrati djeca s teškoćama, poput ljuljačke koja prilikom ljuljanja pruža djetetu potpunu sigurnost – objasnila je Barbara Grđan Odrčić, viša savjetnica za društvene djelatnosti u Gradu Velikoj Gorici.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Zahvaljujući podlogama od borove kore i lijevane gume koje su postavljene, djeca će se moći sigurnije i bezbrižnije igrati, a sve su uredili djelatnici VG Komunalca i to u ekspresnom roku.
–Posao za koji smo imali 60 radnih dana, mi smo završili u 37, tako da moram pohvaliti svoje djelatnike koji su to efikasno odradili kao i tvrtku VIA PLAŽA d.o.o. koja je bila zadužena za montažu sprava – rekao je direktor VG Komunalca, Jurica Mihalj.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Dodajmo kako ovaj jedinstveni dječji park ima i uređene pješačke staze i mali trg s odmorištem, klupe za odmor, fontanu s pitkom vodom, koševe za otpatke i stalke za bicikle.
Za ravnotežu s prirodom i ugodniji boravak, posađeno je više od 2.400 različitih biljaka i drveća.
Foto galerija:
Moja županija
VIDEO ‘Ovo je povijesna godina za županijski sport, sad imamo duplo više!’
U novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” gostovao je Vladimir Bregović, predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije
